Christian Kerez: “Ono što mene zanima je pronalaženje otvorenog, krhkog sistema koji istovremeno predstavlja veliki prozor otvoren prema svijetu, nikako neku vrstu rezervata u koji je moguće da se povučemo”.

Možete li zamisliti dvojnu obiteljsku kuću sa samo jednim zidom? I to pregradnim! Poznati arhitekt Christian Kerez ovu je neobičnu ideju pretočio u stvarnost – projektirao je kuću u Zürich-Witikonu s jednim jednim zidom koji je dijeli na dvije polovice. Posjetitelji konferencije Brand New World, koja je centralni dio ovogodišnjeg festivala Belgrade Design Week, 10. listopada u Beogradu će imati priliku čuti kako je došlo do realizacije „Kuće s jednim zidom“, ali i upoznati druge projekte iz bogatog opusa ovog švicarskog arhitekta.

„Kuća s jednim zidom“ na najbolji način prikazuje kako nepredviđene okolnosti početnog projekta mogu dovesti do najboljeg rješenja. Kerez je kuću projektirao za investitora koji je htio kupiti samo jedan stan u postojećoj zgradi. Ispostavilo se da je moguće i dalje raditi na konceptu postojeće zgrade gdje je ostao samo još jedan jedini zid. Istovremeno, taj zid je izgubio karakter objekta, budući da je izvana obložen aluminijskim pločama i fasada ga je sakrila. Zid ima višestruki značaj: obavlja sve funkcije, vodi stepenice od jednog do drugog kraja kuće, čini nosivu strukturu, u njemu su smještene sve instalacije, tako da predstavlja jedini element koji ovom staklenom paviljonu pruža unutarašnje prostorno proširenje i prostor usmjerava ka spoljašnjosti.

Kuća s jednim zidom

“Svi projekti u koje sam na neki način uključen kao arhitekt, ne pokušavaju da uljepšaju, unaprijede ili promijene svijet. Pomoću njih samo stječemo nova znanja i spoznaje. Ono što mene zanima je pronalaženje otvorenog, krhkog sistema koji istovremeno predstavlja veliki prozor otvoren prema svijetu, nikako neku vrstu rezervata u koji je moguće da se povučemo, gde je sve lijepo i uredno međusobno usaglašeno”, kaže Kerez.

Christian Kerez, usprkos potrazi za osnovama arhitekture, kroz svoje projekte ipak često podržava niz kompleksnih programa. Za njega ne postoji ni hijerarhija materijala, ni hijerarhija prostora – svaki element podržava ostale. Autor je ikone švicarskog minimalizma, Oberrealta kapelice, Swiss Re Next zgrade u Zürichu, Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi i Termi u Badenu, školske zgrade u Leutschenbachu u Zürichu, Muzeja umjetnosti Lihtenštajna u Vaducu.

Školska zgrada u Leutschenbachu, Zürich

“Ne radim zbog inspiracije, već iz čistog uzbuđenja. Ne vjerujem u teme koje su zajedničke za mnogo različitih projekata, nego tražim temu za svaki projekt i samim tim svaki projekt počinjem od nule. Imam stotine tisuća omiljenih projekata. Sve ih volim iz različitih razloga. Moj posljednji projekt je kuća poznatog češkog političara i pisca Tomija Okamure u Pragu”, ističe arhitekt.

Nakon studija na Švicarskom tehničkom fakultetu u Zürichu (ETH), Kerez se godinama bavio arhitektonskom fotografijom kako bi mogao  “promatrati arhitekturu”. Svoj arhitektonski studio je otvorio tek 1993. godine, a za svoj rad je nagrađen brojnim priznanjima.

“Sreo sam arhitekta koji mi je rekao da je, kada je prvi put vidio moj projekt Muzeja suvremene umjetnosti u Varšavi, pomislio: “Ja stvarno mrzim tog momka! Napravio je točno ono što sam ja želio napraviti”. Mislim da je ovo bio jedan od rijetko poštenih komplimenata koje sam ikada dobio”, smatra Kerez.

Muzej suvremene umjetnosti, Varšava

Švicarski arhitekt radi kao profesor na uglednim fakultetima – Harvardu i ETH u Zürichu. Trenutno je angažiran na različitim projektima u Francuskoj, Češkoj, Brazilu i Kini, a na Belgrade Design Week dolazi kako bi predstavio svoj arhitektonski stil, nezavisan od trenutno vladajućih trendova.

Dječji vrtić “Mavrica” u slovenskim Brežicama, projekt autorskog tima Brede Bizjak (BB arhitekti), Lidije Dragišić (Studio 360), Katje Florjanc, Emira Jelkića i Ajde Vogelnik Saje, osvojio je 1.nagradu arhitektonskog natječaja kojeg je raspisalo gradsko poglavarstvo Brežica u suradnji sa Komorom za arhitekturu i prostor Slovenije još 2011.godine, a ove je jeseni prvi put otvorio vrata mališanima.

Nova zgrada dječjeg vrtića podređena je zelenom eksterijeru, a vještim projektiranjem postignuto je da oblikovno nastavlja prostorni prsten koji okružuje čitavo igralište. Cjelovita koncepcija igrališta, koja započinje ekstenzivnim središnjim atrijem na južnoj strani parcele, nastavlja se ispod prvoga kata dalje prema sjevernom dijelu građevinske parcele i pruža osjećaj sigurnosti i povezanosti vrtićkih jedinica.

Doživljaj vanjskog prostora postupno se pojačava, počevši od introvertiranog atrija koji pogoduje mlađim dobnim skupinama, do potpuno otvorenog okruženja na sjevernom dijelu parcele namjenjenog starijoj djeci koje se, u skladu s postupnim razvojem djetetove svjesnosti, nastavlja dalje prema van, prema vanjskom prostoru.

Kvaliteta urbanističke ideje vidljiva je u organskoj povezanosti prostorne petlje s oblikom građevinske parcele. Njen potez se od udaljenog igrališta na sjeveru diže preko zelene padine do razine 1.kata, postupno okružujući središnji atrij preko uzlaznih krovova na istočnom, južnom i zapadnom kraku te završava u obliku polutransparentne pergole koja natkriva igralište na krovu zgrade vrtića.

Pomoću inovativnih rješenja zahtjevnih prostornih situacija kreira se kvalitetna funkcionalna shema interijera kroz funkcionalnu povezanost programa i atmosfere unutar prostora. Sve se vrtićke prostorije u kojima borave djeca otvaraju prema ekstenzivnom središnjem atriju što omogućuje i kvalitetno osvjetljavanje prostorija putem velike količine sunčeve svjetlosti.

Oblikovno, projekt je suvremen, cjelovit i neinvanzivan prema okolišu. Razgibanost krova koncepcijski je hrabar potez, a krov je istovremeno i razigran jer nastavlja slični projektni reljef igrališta koje je strukturirano pomoću izduženih i malih elevacija. Izgled građevine koncipiran je pomoću kontinuirane opne koja se u lomljenoj liniji proteže kroz cijeli volumen te se na mjestima dvaju glavnih ulaza konkavno uvlači u zgradu.

Uzdužni parking i zone za promet smještene su izvan građevine, na južnom rubu parcele u blizini javne prometnice, kako bi se omogućilo da područje u kojem borave djeca bude odvojeno od prometa i vozila.

Autori/Projektni tim: Breda Bizjak (BB arhitekti), Lidija Dragišić (Studio 360), Katja Florjanc, Emir Jelkić, Ajda Vogelnik Saje
Lokacija: Brežice, Slovenija
Naručitelj: Grad Brežice
Površina lokacije: 11.900 m2
Površina objekta na zemljištu: 3.934 m2
Neto površina unutarnjih prostora (intra muros): 4050,89 m2
Godina projektiranja: 2011/2012
Godina realizacije: 2013/2014
Fotograf: Miran Kambič

Predstavljamo projekt nominiran za ovogodišnju nagradu “Drago Galić”, Olive House na otoku Pagu,  rad biroa Log-urbis za koji oni kažu sljedeće :

“Lokacija se nalazi na otoku Pagu. Kuća uklopljena u jugozapadnu padinu uz obalu staronovaljskog zaljeva s mora je gotovo neprimjetna. Primjeren odnos prema lokalnom kontekstu od osnovne ideje do detalja ono je što ovu obiteljsku kuću čini jedinstvenom.

Koncept projekta koristi i ističe kvalitetne značajke konteksta kao što su južna orijentacija zemljišta, pogled na more, blaga mediteranska klima ugodna za vanjski boravak, paško nasljeđe gradnje kamenom, tradicija upotrebe drvene građe za škure i brodske palube i autohtona dalmatinska flora. Istovremeno, koncept umanjuje negativne strane okruženja poput terena u nagibu koji ograničava korištenje, jake bure i ljetnog sunca kao i izloženosti pogledu iz susjedstva. Oblikovana je nova topografija parcele. Terase mediteranskog vrta zidane crvenim paškim parparotom se penju od ulice do razine +19 metara nad morem s koje se iznad svih postojećih kuća na obali pruža lijep pogled na more. Tu priča o kući počinje.

Jednostavan prizemni kvadar koji izrasta iz terena ili je u njega utisnut? Prema moru lebdi nad terenom brodska paluba za uživanje u pogledu i suncu, drugi čas prostor se uvlači pod kuću i stvara intimno, sjenovito mjesto za druženje, opuštanje i plivanje, treći put kuća zasijeca padinu i oblikuje skrovitu terasu ljetne kuhinje i blagovanja na otvorenom ili pak stoji na ravnom terenu i poziva na ulaz.

*situacija

*suteren

*prizemlje

*presjeci

Olive House je kuća dualiteta i kontrasta introvertirana izvana, ekstrovertirana iznutra. Jednostavna, kompaktna i zatvorena opna skriva u svojoj unutrašnjosti stakleni atrij u kojem raste maslina. To je srce kuće gdje nestaje granica između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Kroz kuću se pruža pogled na more, putuju dnevne mijene, svjetla i sjene, izmjenjuju se godišnja doba.

Program je osmišljen za stalno stanovanje bračnog para i česte posjete njihove odrasle djece i prijatelja. U gornjoj etaži oko atrija smješteni su osnovni stambeni sadržaji. Prema padini kuhinja i blagovanje, terasa i ljetna kuhinja, a prema moru dnevni boravak s lebdećom drvenom palubom. Ophod oko atrija je glavna kućna komunikacija na koju se vežu ulazni sklop, stepenište, radna soba i garaža te osigurava pristup u tri spavaće sobe s kupaonicama. U donjoj etaži su smješteni dodatni sadržaji – vinoteka, gospodarski i tehnički prostor te sklop wellness-a i teretana koji su otvoreni prema natkrivenoj terasi i vanjskom bazenu. Bazen je oblikovan linearno kao pruga za plivanje dužine preko 17m.
Olive house je prostorno i oblikovno podjednako mjesto mira, obiteljskog života kao i mjesto za veliki party.

Materijali su korišteni kroz suvremen izričaj. Dominiraju materijali lokalnog konteksta kamen i drvo, a u detaljima ih neutralno prate beton i metal. Opna kuće je minimalistički oblikovana betonskim vijencima (natur beton) između kojih se izmjenjuju kameni zidovi sitnog horizontalnog trakastog veza (travertin) i vertikalne drvene grilje (cedar) odnosno velike staklene klizne stijene minimalnih okvira (natur eloksirani aluminij). Krov kuće je ravan, ozelenjen s 8 vrsti seduma različitih boja i doba cvjetanja. Okoliš je oblikovan crvenim parparot zidovima, drvenim palubama (tik), bijelim betonskim pločama velikog formata te ozelenjen autohtonim biljnim vrstama. Interijer kuće je bijeli s pojedinim kolorističkim detaljima. Unutrašnji namještaj je gotovo u potpunosti projektiran i izrađen po mjeri.

Održivost je planirana kroz više aspekata. Niski volumen kuće uklopljen u padinu, zeleni krov i ugrađeni materijali obazrivi su prema okolišu. Primarna je južna orijentacija prostora uz vanjsku zaštitu od insolacije. Kuća je niskoenergetska, energetskog razreda A te koristi obnovljive izvore energije putem sustava dizalice topline zemlja-voda i solarnih kolektora, kao i LED tehnologiju rasvjete.”

NAZIV PROJEKTA: OLIVE HOUSE
LOKACIJA : Stara Novalja, otok Pag
INVESTITOR: privatni
AUTORI: Tea Horvat, Radovan Šobat
KOAUTORI: Mirko Majić, Sanja Runjić
PROJEKTNA TVRTKA: Log-urbis d.o.o.
SURADNICI:
Alan Sorić / Tenzor d.o.o. (konstrukcija)
Marinko Zečević /Citara d.o.o. (strojarske instalacije)
Mladen Stošić / Elektroplan d.o.o. (elektroinstalacije)
Goran Vučković (instalacije vodovoda i odvodnje, fizika zgrade)
Darija Breitenberger /Herbafarm-magnolija d.o.o. (krajobrazno uređenje/glavni i izvedbeni projekt)
FOTOGRAF: Robert Leš
RAZVOJ PROJEKTA: Xprimia d.o.o.
GLAVNI IZVOĐAČ: Terra Plant d.o.o.
STRUČNI NAZOR GRAĐENJA: Hrvoje Ljubojević /Tenzor d.o.o.
GODINA PROJEKTIRANJA: 2011.-2012.
GODINA DOVRŠETKA GRADNJE: 2014.
POVRŠINA LOKACIJE: 2162 m2
BRUTO TLOCRTNA POVRŠINA: 560 m2

VIŠE O AUTORIMA: www.facebook.com/log.urbis

Ministrica graditeljstva i prostornoga uređenja Anka Mrak Taritaš nedavno je istaknula, na otvaranju konferencije “Urbact III program suradnje” da će Hrvatskoj od veljače biti na raspolaganju blizu 100 milijuna eura za razvoj gradova, izvještava Glas Istre. To su sredstva iz EU-ovog programa suradnje za održivi urbani razvoj Urbact, a Hrvatska će ih moći koristiti kroz iduće dvije godine. Mrak Taritaš je ocijenila Urbact izuzetno značajnim programom jer su gradovi i dosad bili pokretači razvoja, a to će biti i u budućnosti.

Sredstva bi se iskoristila, napomenula je ministrica, primjerice, tamo gdje je bila industrija koja je zbog krize ili nekog drugog razloga preseljena na neku drugu lokaciju, razvoju upravo takvih zapuštenih dijelova grada i njihovu uključivanju u gradsko tkivo. Budući da je Hrvatska članica EU-a, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja postaje partner i nositelj svih programa iz Urbacta, stoga je na konferenciju pozvalo predstavnike hrvatskih gradova, kako bi vidjeli iskustva nekih europskih gradova koji su to koristili i čija iskustva su dobro došla.
“Potpisali smo partnerski sporazum, sve bi trebalo biti gotovo do kraja godine, tako da bi u veljači trebala biti osigurana prva sredstva za projektnu dokumentaciju i određene aktivnosti“, rekla je Mrak Taritaš, navodeći da svjetska iskustva govore da je najbolje kombinirati stanovanje s poslovnom, društvenom i javnom namjenom, jer to gradu omogućuje novi život.

Nacionalna konferencija o programu URBACT III, organizirana je upravo s ciljem pružanja korisnih informacija potencijalnim prijaviteljima na program europske međuregionalne suradnje, koji je namijenjen svim europskim gradovima koji žele izraditi i uspješno provoditi svoje strategije održivog urbanog razvoja i odgovarajuće akcijske planove.

- Prvi pozivi za natječaje bit će otvoreni u veljači i ožujku 2015. godine, a sukladno parametrima natječaja i potrebama grada bit će donesena odluka što će se prijaviti, tek su napomenuli iz Grada ne otkrivajući koji dio grada, ili projekt, namjeravaju kandidirati ministarstvu.

URBACT III je program europske međuregionalne suradnje koji je namijenjen svim europskim gradovima koji žele izraditi i uspješno provoditi svoje strategije održivog urbanog razvoja i odgovarajuće akcijske planove. URBACT III ne osigurava sredstava za infrastrukturne investicije kao što su primjerice izgradnja gradskih prometnica, već podržava mjere za kreatore javnih politika, izgradnju kapaciteta za upravljanje gradovima, edukaciju građana i podizanje svijesti, i slično. U programu sudjeluje 28 država članica EU i dvije države partneri, Norveška i Švicarska. “Mreže za provedbu” kao glavne korisnike imaju gradove koji žele provoditi svoje integrirane strategije i akcijske planove održivog urbanog razvoja, a za koje imaju pripremljena financijska sredstva.

Yasmeen Lari je prva žena arhitektica u Pakistanu i jedna od najuspješnijih pružateljica skloništa od katastrofa u svijetu. Izgradila je preko 36 tisuća domova za žrtve poplava i potresa u Pakistanu u razdoblju od 2010.g.

Izbjegavajući struktuno slabe, masovno proizvedene kuće koje nude međunarodne organizacije, Yasmeen Lari u gradnji koristi domaće tehnike i lokalne materijale kao što su vapno i bambus. Njene kuće imaju nizak ugljični otisak i dovoljno su jednostavne da ih ljudi mogu izgraditi sami.  Lari se nada da na ovaj način demonstrira ulogu koju arhitektura može odigrati u projektima pružanja humanitarne pomoći.

“Često kažem kolegama, nemojmo se prema domaćinstvima koja su pogođena katastrofama odnositi kao da su osiromašena, kao da trebaju poklon, nego ih tretirajmo s poštovanjem”, kaže Lari.

Lari je nekada gradila goleme betonske i čelične zgrade za investitore kao što je Pakistanska državna naftna kompanija. Ali, nakon što je katastrofa pogodila zemlju 2005.g., okrenula se tradicionalnim tehnikama kako bi projektirala kuće otporne na poplave i potrese za ljude u udaljenijim regijama.

Dokumentarac prati Yasmeen Lari koja se vraća u regiju Sindh kako bi provjerila jesu li njene kuće izdržale poplave 2013.g. te kako bi pomogla mještanima u Awaranu nakon potresa koji je 2013.g. zadesio Balochistan.

Izvor: Al Jazeera

Autorica filma je Faiza Ahmad Khan.

Projekt Pharma Valley, rad je Igora Rožića i Davora Katušića, odnosno studija Rožić arhitekti d.o.o. iz Rijeke i Katušić Kocbek arhitekti d.o.o. iz Zagreba.

Ova proizvodno-tehnološka investicija riječke farmaceutske kuće JGL d.d., nalazi se na Svilnom i  uveliko će promijeniti vizuru ulaska u Rijeku, vratiti gradu onaj potisnuti industrijski štih koji je Rijeka, kao snažno industrijsko sjedište nekada imala, a nedvojbeno bit će pokretač rasta i općega gospodarskoga razvoja, smatraju investitori.

Ukupna vrijednost investicije jest 361 milijun kuna, od čega 232 milijuna kuna podrazumijeva ulaganje u zemljište i građevinske radove, a 129 milijuna kuna u opremu.
Projektom Pharma Valley obuhvaćene su obje lokacije – postojeća, Svilno 1, na kojoj se nalaze proizvodni pogoni, skladište ambalaže i popratni sadržaji te Svilno 2, nova lokacija na ukupnoj površini od 76.750 m2. Ukupna neto razvijena površina zatvorenih prostora nove lokacije je 20.552 m2, unutar koje dominira 7.304 m2 automatiziranog skladišta ambalaže, poluproizvoda i gotovih proizvoda, 5.100 m2 proizvodne hale i 3.330 m2 popratnih sadržaja (vodosprema, energana, prostor za pripremu medija, HVAC sustav…).

Sofisticirani farmaceutski tehnološki procesi, odabrana funkcionalna shema te specifičnost same lokacije, neposredno uz autoput na ulazu u Rijeku, glavni su faktori koji su utjecali na finalno arhitektonsko rješenje. U razradi rješenja arhitektonski tim je slijedio jasne zahtjeve i ideje JGL-ovog projektnog tima, koji proizlaze iz vrlo visoko postavljenih zahtjeva Dobre proizvođačke prakse, svih specifičnosti koje farmaceutska industrija mora zadovoljiti.

Ideja linearnog prostiranja zgrade uz brzu prometnicu, na mjestu postojeće nedovršene proizvodne građevine, s ponavljanjem jednostavnih formi pokazala se logičnom i učinkovitom zbog toga što omogućuje prijenos optimalne funkcionalne sheme od ulaza materijala, proizvodnje, skladištenja gotovih proizvoda, ekspedita do uredskog bloka s razvojnim funkcijama.

Shed krov u uvjetima novih tehnologija omogućava rješavanje brojnih zahtjeva vezanih uz sigurnost i efikasnost korištenja (odimljavanje, klimatizacija, evakuacija, osvjetljenje itd.) uz istovremeno osiguranje visokog stupnja slobode u oblikovanju.
Kompleks Svilno 2 svojim izgledom zrcali DNK strukturu, a sustav ostavlja prostor za prirodan rast jednostavnim dodavanjem novih “članaka”, reinterpretirajući model industrijske zgrade iz 19. stoljeća koja odiše tragovima industrijske baštine Rijeke.

Očekuje se da će građevinski dio radova biti gotov tijekom prosinca 2014., a dio koji je povezan s opremom i validacijom iste tijekom ožujka 2015. JGL bi s proizvodnjom na novoj lokaciji trebao započeti najkasnije u drugom kvartalu sljedeće godine.

JGL – Kompleks Svilno 2, Rijeka
Autori: Igor Rožić i Davor Katušić
Projektni tim:
Arhitektura:
Rožić arhitekti d.o.o. Rijeka i Katušić Kocbek arhitekti d.o.o. Zagreb
Igor Rožić, dipl.ing.arh.
Davor Katušić, dipl.ing.arh.
Vojko Stanić, dipl.ing.arh.
Maja Čukelj, dipl.ing.arh.
Krešimir Kolaković, dipl.ing.arh.
Konstrukcija:
Stabilnost d.o.o. Rijeka i I.T.T. d.o.o. Rijeka
Daniel Repac, dipl.ing.građ.
mr. sc. Saša Mitrović, dipl.ing.građ.
mr. sc. Esad Hadžiomerspahić, dipl.ing.građ.
Jelena Tatalović, dipl.ing.građ.
Luka Eškinja, dipl.ing.građ.
Elektrotehnika i dojava požara:
UOIE Aleksandar Ćiković dipl.ing.el. Rijeka
Termotehnika:
Gpz d.d., Rijeka
Danilo Vujnović, dipl.ing.stroj.
Termotehnička postrojenja:
Termoinženjering-projektiranje d.o.o., Zagreb
Ivan Šmit, dipl.ing.stroj.
Hidroinstalacije i promet:
Aqua plan d.o.o., Rijeka
Zdenka Krušić Katalinić, dipl.ing.građ.
Racionalna uporaba energije, toplinska zaštita i zaštita od buke:
Termo-For d.o.o., Rijeka
Nives Jerčinović, dipl.ing.građ.
Zaštita od požara, odvodnja dima I topline, sprinkler i Novec 1230:
Termozop projekt d.o.o., Rijeka
Goran Stipković, dipl.ing.stroj.
Površine:
površina lokacije – 70.000 m2
bruto površina građevina – 20.000 m2
Projekt: 2012 – 2013
Izgradnja: 2013 – 2015

Sredinom studenog na spornom je gradilištu na iznimno atraktivnoj lokaciji Dražanca u splitskoj luci osvanuo natpis o zabrani gradnje čime su višedesetljetni prijepori o karakteru i gabaritima zgrade ušli u dosad najoštriju fazu sudskog sporenja izdanih dozvola.

Konačno rješenje suda o budućnosti same zgrade i javne garaže koja je u interesu Grada, a na koje se može čekati i godinama, ni u kojoj varijanti neće moći ispraviti kompleksne probleme koje je uzrokovalo dosadašnje arbitrarno tumačenje Zakona o građenju i Generalnog urbanističkog plana temeljem kojih su izdavane pa povlačene pa ponovno izdavane (i tako u krug) lokacijske i građevinske dozvole, no ako itko poželi jednom uvesti reda u gradski prostor, Dražanac može biti jedan od kristalno jasnih primjera kako odnosi snaga u investicijskim graditeljskim pothvatima ne smiju izgledati.

*fotomontaža

Inicijalnu ideju investitora iz Dal-koniga da na toj lokaciji grade hotel, onemogućio je GUP u kojem za stambenu zonu u kojoj se nalazi Dražanac nije bila predviđena gradnja hotela većeg od 80 soba. Iako nije sasvim jasno ni zašto je projektant Ante Kuzmanić u natječajnom radu predložio hotel većih gabarita i značajno većeg broja soba, od tog se plana odustalo i raspisan je novi natječaj za stambeno-poslovnu zgradu. Kreativnim tumačenjem Zakona o gradnji opet su povećani koeficijent izgrađenosti i koeficijent iskoristivosti i to na način da se čak dvije etaže zbog pada terena tumače kao suterenske čime je sa, po Detaljnom urbanističkom planu propisanih, 3200 m2 nadzemne površine, zgrada povećana za otprilike 1500 kvadrata. Iako to nije jedina sporna točka projekta, na njoj se lome izdane dozvole, a Split je dobio još jednu nedovršenu točku u srcu grada, na štetu svih.

*situacija

*prizemlje

*kat

Na kome leži odgovornost? Na projektantu koji jamči da je projekt u skladu s planovima višeg reda, koji je projekt nekoliko puta mijenjao prema 150 stranica konzervatorskog elaborata i koji se poziva na pet pravovaljanih građevinskih dozvola? Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja koji na dvije odvojene tužbe gotovo istovremeno šalje različite odgovore – jednim je odbija, a drugim ocjenjuje da je zgrada izgrađena suprotno rješenju, da bi sada konačno prekinulo gradnju? Nadležnim gradskim službama? Investitoru koji je svjesno ušao u rizik, ali koji se uvijek može pozivati na izdane dozvole i čekati da inercija učini svoje jer, zgrada je već tu i nikome nije u interesu da se ruši pa ni da stoji prazna? Najpoštenije bi bilo zaključiti da su svi u procesu manje ili veće žrtve nefunkcioniranja sustava, no to ih ne oslobađa odgovornosti za sudjelovanje.

*fotomontaže

Ante Kuzmanić nam je u telefonskom razgovoru rezignirano rekao da je svaki plan za tu lokaciju od 1999. godine pao i da se prema našim zakonima ništa ne može završiti – svaki proces traje beskrajno. O tome kako će građevine i gradovi izgledati odlučuje zapravo jedino odnos moći grupa ili pojedinaca, a ne propisi i zakoni. U tako postavljenim pravilima igre, iluzorno je očekivati investitora izvan kruga onih koji su spremni plesati na rubu, a krajnje posljedice su klima nepovjerenja u pravni sustav, sumnjičavost prema svakom investitoru koji se upušta u gradnju u takvim uvjetima, a gotovo u pravilu i šteta u prostoru. Iz projektantske točke gledišta, kompromisi koji oblikuju kuće ne vode optimalnim pa ni korektnim rješenjima i konačno nitko nije zadovoljan, ali ni ne snosi odgovornost. Dok se ne revidiraju procesi odlučivanja i transparentno ne utvrde, ali i pojednostave pravila vezana uz gradnju, neposredna će susjedstva, ali i gradovi općenito, trajno biti taoci snage nečijeg utjecaja na izdavatelje dozvola i sudove, što može biti u interesu samo mutnog kapitala. Na struci je, vjerujemo, barem onom njezinom dijelu koji je iscrpljen ucjenama i djelovanjem u neredu, da potakne političko i pravno rješavanje procesa gradogradnje, a iako je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dosad redovno ignoriralo njihove sugestije, i samo će morati prihvatiti da više ne može upravljati količinom tužbi koju generiraju upravo zakoni koje izdaje.

Foto via: www.antekuzmanic-arhitekt.hr

Arhitekti Selgas Cano izabrani su za autore Serpentine paviljona za 2015. godinu. Jubilarni 15. paviljon slijedi ovosezonski, čileanskog arhitekta Smiljana Radića, o kojem više možete pročitati ovdje  i ovdje.

Selgas Cano  su prvi španjolski arhitekti koji će projektirati privremeni paviljon koji se tradicionalno, već 15. godinu za redom, postavlja ispred Serpentine galerije u Kensigton Gardensu. Efemerni paviljon londonske galerije postao je međunarodni centar eksperimentiranja suvremenih arhitektonskih praksi pružajući svake godine drugom renomiranom arhitektu ili studiju mogućnost realizacije paviljona koji od sredine lipnja do sredine listopada postaje središtem kulturnog života u Kensington Gardens. Paviljon Serpentine galerije se nalazi među deset najposjećenijih arhitektonskih izložbi u svijetu.

Još uvijek nije poznat sam projekt paviljona, međutim Selgas Cano su poznati po korištenju sintetičkih materijala i novih tehnologija, rijetko primjenjivanih u arhitekturi. Španjolci koriste distinktivne boje te se ne rijetko referiraju svojim projektima na prirodu, a njihovo poimanje arhitekture kao sekundarne prirode je vodilja predmeta „Priroda i klimatologija“ koji predaju na MIT.

Selgas i Cano realizirali su većinu svojih radova u Španjolskoj, a projekti uključuju: amorfni Plasencia auditoriji i kongresni centar u Cáceresu, El ‘B’ Cartagena auditoriji i kongresni centar (o čemu smo pisali ovdje ), Mérida Factory Youth Movement (o čemu smo pisali ovdje) te vlastiti „podzemni“ studio u šumi (više pročitajte ovdje ).

José Selgas i Lucía Cano, oboje rođeni 1965. diplomirali su 1992. na Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid (ETSAM), a ured su osnovali 1998. također u Madridu. Izlagali su u muzejima diljem svijeta, kao što su Guggenheim i MoMA u New Yorku, MOT u Tokyu, Design Museum u Londonu, a 2010 su izlagali i na Venecijanskom bijenalu. Dobitnici su i niza nagrada. Više saznajte na službenim stranicama.

Izvor: DAZ

Foto: arhiva

Brazilska arhitektica Lina Bo Bardi rođena je 5. prosinca prije stotinu godina. U njezinom se rodnom Rimu tim povodom ovih dana održava znanstveni skup na Arhitektonskom fakultetu, baš u ulici Antonija Gramscija, što je zgodan detalj uzmemo li u obzir političku dimenziju njezina rada.

Lina Bo Bardi u Brazil je emigrirala 1946. godine, sa već formiranim referentnim okvirom i iskustvom praktične arhitektice, dizajnerice, ilustratorice i autorice u časopisu Domus, ali je postkolonijalno okružje u kojem se zatekla fokusiralo njezine kreacije na kritičko promišljanje eurocentričnosti i učinilo je jednom od predvodnica brazilskog intelektualnog kruga. Svoju je brazilsku praksu započela upravo kada su Lucio Costa i Oscar Niemeyer počeli prevoditi internacionalni modernizam u lokalni okvir, ali je zadržala distancu prema toj utopijskoj fazi i stvorila vlastiti moćan rukopis koji fascinira do danas. Poetičnost njezina autorskog izraza izrasta na snažno utemeljenoj misaonoj potki i upravo to njezine kuće čini bezvremenima. “Pažljivo traženje kulturne osnove zemlje (bila ona siromašna, jadna, popularna), ako je ispravno, ne znači čuvanje materijala i oblika, već vrednovanje izvornih kreativnih mogućnosti. Moderni materijali i moderna sredstva proizvodnje zamijenit će one primitivne, čuvajući ne oblike, već podstrukturu tih mogućnosti.”, piše Bo Bardi.

Njezina prva brazilska realizacija, a ujedno i njezin dom – Staklena kuća (Casa de Vidro) iz 1951. godine, na rubu prašume uz Sao Paolo – jednostavna je, a čarobna modernistička građevina, spoj talijanskog racionalizma s tradicionalnom brazilskom dispozicijom. Prva kuća u danas bogataškom predgrađu, danas više nije u fantastičnom prirodnom okružju, ali lijepo je zamišljati kakav je osjećaj bio razgrnuti zavjese, utopiti se u šumi i tako stvarati.

Glass house

Vjerojatno najpoznatiji njezin rad i simbol brazilskog modernizma, Museu de Arte de São Paulo (MASP, 1957-1968), hrabra je brutalistička betonska i staklena struktura ovješena na dva masivna okvira od prednapregnutog betona. Konstrukcija i dizajn rezultat su odluke da zgrada ne blokira vrijedan pogled s lokacije, pa je tako dio muzeja ukopan, a dio izdignut iznad 74 metra širokog raspona između stupova čime je formiran slobodni prostor natkrivenog trga na kojem se druži, odmara, prosvjeduje. Na 10000 kvadrata se uz muzej koji udomljava najbogatiju brazilsku umjetničku kolekciju, nalaze i jedna od najvećih umjetničkih biblioteka, fotografska, filmska i video galerija, auditoriji, restoran i niz drugih prostora pa tako čini komunikacijsku jezgru brazilske kulture, naglašavajući kozmopolitski duh Sao Paola.

MASP

Kada je 1964. godine vojnim pučem Brazil na dvadeset godina bio osuđen na nedemokratsku šutnju, mnogi su umjetnici i arhitekti (poput uvjerenog komunista Niemeyera) napustili zemlju. Bo Bardi je ostala i, iako nije mnogo gradila, nastavila je umjetničko djelovanje. Početkom osamdesetih kada je diktatura popustila, gradi društveni i kulturni centar SESC Pompeia, prilagođavajući dizajn već postojećim funkcijama koje je napuštenoj tvornici dala sama zajednica. Objedinjava tako, uz ostalo, kazalište, nogometne terene i bazen, a prostor je otvoren svima, od onih koji tragaju za nekom hermetičnom izložbom do lokalnih stanovnika koji u njemu upražnjavaju dokolicu.

SESC Pompeia

Nazivana i “najpodcjenjenijom arhitekticom 20. stoljeća”, Lina Bo Bardi intrigira suvremene teoretičare podjednako snagom ideje i njezinom materijalizacijom. Način na koji se čita i u građevine ugrađuje društvenost upravo je početkom 20. stoljeća ključna autorefleksivna tema arhitekture, a Bo Bardi je svojim načinom postavila izazovan standard promišljanja. Demokratska i demokratski stvarana arhitektura Line Bo Bardi jedan je od najsnažnijih odgovora na pitanje zašto uopće gradimo.

Društvo arhitekata Varaždina kao organizator i provoditelj i Tehnološki Park Varaždin d.o.o. za inkubaciju inovativnih tehnologijskih poduzeća objavili su rezultate natječaja za za izradu idejnog arhitektonsko – urbanističkog rješenja za novu zgradu Tehnološkog parka Varaždin – Centar kompetencije za obnovljive izvore energije (TPV– CKOIE).

INVESTITOR I RASPISIVAČ: Tehnološki park Varaždin d.o.o. za inkubaciju inovativnih tehnologijskih poduzeća, Zagrebačka 89, 42 000 Varaždin, OIB: 18115028597, Telefon: 042/500 050, kojeg zastupa direktor, mr.sc. Andrija Petrović, dipl.inf., tel: 042/500 050, e-mail: andrija.petrovic@tp-vz.hr

ORGANIZATOR I PROVODITELJ: Društvo arhitekata Varaždin (DAV), Ulica hrvatskih branitelja 1, 42 000 Varaždin, OIB: 97116871661, koje zastupa predsjednica Antonija Bogadi, dipl.ing.arh. tel: 098818174, e-mail: davnatjecajtpvz@gmail.com,

SVRHA I CILJ natječaja bio je dobivanje najkvalitetnijeg arhitektonsko-urbanističkog rješenja za novu zgradu  Tehnološkog parka, kojim će se odrediti i cjelovito uređenje prostora obuhvata natječaja. Izgradnjom nove zgrade TPV – CKOIE namjerava se proširiti opseg djelovanja Tehnološkog parka Varaždin i uspostaviti tehnološko-poslovni centar koji je konkurentan u ključnim sektorima ekonomije na međunarodnoj razini.

Pored formalnih KRITERIJA usklađenosti rada s uvjetima raspisa natječaja (u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga), pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud je valorizirao slijedeće osnovne kriterije:
– prostorni koncept u odnosu na širi i uži urbani kontekst,
– prostorna i oblikovna kvaliteta,
– racionalnost i ekonomičnost rješenja,
– održivost – energetski osviješten koncept na bazi „zelene tehnologije“.
Svi nagrađeni i otkupljeni radovi moraju biti provedivi.

PRAVO SUDJELOVANJA su imale sve fizičke i pravne osobe uz uvjet da je najmanje jedan član autorskog tima ili autor natječajnog rada ovlašteni arhitekt upisan u Hrvatsku komoru arhitekata.
Natječaj je proveden u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi (NN br. 90/11, 83/13, 143/13, 13/14) i odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture i urbanizma (NN 112/06) ukoliko iste nisu  bile suprotne Zakonu o javnoj nabavi.
Natječaj je proveden kao postupak koji prethodi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama za izradu projektno-tehničke dokumentacije (glavni i izvedbeni projekt s pripadajućim troškovnicima za potrebe javne nabave radova) sukladno članku 45. stavak 4. točka 2. Zakona o javnoj nabavi.
PROCIJENJENA VRIJEDNOST NABAVE temelji se na ukupnom iznosu nagrada i isplata, uključujući procijenjenu vrijednost ugovora o javnim uslugama, koji se planira naknadno sklopiti na temelju pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave.
Na natječaj, koji je trajao od 1.09.2014. god. do roka za predaju natječajnih radova 3.11.2014. god. zaprimljeno je ukupno 25 radova (19 regularno i 6 neanonimo).
REGISTARSKI BROJ NATJEČAJA: 184-14-VŽ-AU, OZNAKA IZ PLANA JAVNE NABAVE Raspisivača natječaja: TPV II/1-2014.

OCJENJIVAČKI SUD koji je djelovao u sastavu: Vedran Kögl, dipl.ing.arh. – predsjednik OS-a, prof.dr.sc. Vjeran Strahonja – dopredsjednik OS-a, mr.sc. Andrija Petrović, dipl.inf., Darinka Brakus, dipl.ing.arh., Alenka Piberčnik, dipl.ing.arh., Valentina Fištrek, dipl.ing.arh. – zamjenik člana OS-a, na VII. plenarnoj sjednici održanoj 27.11.2014. donio je većinom glasova slijedeću Odluku:

I.   Nagrada u neto iznosu  80.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem  10
AUTOR: STUDIO NEXAR d.o.o.
Zdenka Šarolić, dipl.ing.arh.
SURADNICI: Vedrana Biškup, mag.ing.arch., Bruno Brković, građ.teh.
IZRADA 3D VIZUALIZACIJE – vanjski suradnik: Matija Kokot, dipl.ing.arh.

II.  Nagrada  u neto iznosu 65.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem 13
AUTOR: SODA
PROJEKTNI TIM:Arhitektura: SODA Zagreb
Vedran Jukić, dipl.ing.arh., Sabina Pleše, mag.ing.arh., Vedran Družina, dipl.ing.arh., Maša Medoš, mag.ing.arh., Matija Sedak, stud.arh.
ODRŽIVOST   ENPLUS Beograd
Ranko Bozović, dipl.maš.inž., Ljiljana Simić, dipl.maš.inž., Branka Živković, dipl.maš.inž., Snježana Budimir, dipl.maš.inž., Valentina Vuković, dipl.maš.tehnol., David Mitrinović, dipl.maš.tehnol., Nenad Altman, dr.ek.nauka, Dejan Stepanović, dipl.maš.inž., Miroslav Fuštar, maš.tehničar., Čedo Maksimović, pr.dr.građ.nauka, Ljubislav Stamenić, dr.ma&ˇ.nauka, Istvan Kenyeres, dr.nauka, Raško Nevenić, dr.geog.nauka, Žarko Stevanović, pr.dr.maš.nauka, Zvezdan Tomanović, dipl.maš.inž.
KONSTRUKCIJA: ARHITEKTONSKI FAKULTET Zagreb
Josip Galić, doc.dr.sc., dipl.ing.građ.
SIGURNOST: INSPEKTING Zagreb
Maksim Carević, el.teh., Jasmina Kadija, dipl.ing.arh.

III. Nagrada  u neto iznosu 55.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem 3
AUTOR: Dario Travaš, dil.ing.arh., ATP Projektiranje d.o.o. Zagreb
SURADNICI I STRUČNJACI uključeni u izradu natječajnog rada unutar tvrtke ATP Projektiranje d.o.o.: Matthäus Wasshuber, Katharina Schmidt, Michael Lyon, Florent Souly, Adrijana Bajric, Klaudija Duspara, Martin Krautgartner, Iva Kovačić, Michael Haugeneder, Tobias Hutter, Florian Stift, Amra Ivojević, Melanie Wiedeck, Giacomo Dodig

IV. Nagrada u neto iznosu 45.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem 12
AUTORI: Nika Baričić, dipl.ing.arh., Damir Petric, dipl.ing.arh., Hrvoje Vidović, dip.ing.arh.

V.  Nagrada u neto iznosu 35.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem 8
AUTORI: Stanislav Mladinić, dipl.ing.arh. , Toni Boban, mag.ing.arh.

Za Ocjenjivački sud:
Tanja Martinec, dipl.ing.arh.
Tajnica natječaja

Izvor: DAZ, DAV

Investitori i raspisivači : Općina Župa dubrovačka (glavni raspisivač) i Dubrovačka biskupija te organizator i provoditelj Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) objavili su rezultate natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja pastoralnog centra, sportske dvorane i plivališta u Župi dubrovačkoj.

registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata: 185-14-DU-IAU
oznaka iz Plana javne nabave Raspisivača natječaja: EVM 06/14

Natječaj je proveden u skladu s Pravilnikom o natječajima s područja arhitekture i urbanizma (NN 112/06), te Zakonom o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14).

Na natječaj koji je trajao od 28. kolovoza 2014. do roka za predaju natječajnih radova 24. studenog 2014. stiglo je 16 radova.

Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu Branko Silađin, dipl.ing.arh. (predsjednik), Jure Marić, prof. (dopredsjednik), dr.sc. don Petar Palić, prof. Mario Perossa, dipl.ing.arh, Silvio Nardelli, dr.sc. Tomislav Premerl, dipl.ing.arh, Romano Duić, dipl.ing.arh. i Davor Bušnja, dipl.ing.arh. (zamjenik člana) – na VII. sjednici održanoj 5. prosinca 2014. donio je jednoglasno sljedeću odluku:

I. NAGRADA u netto iznosu od 102.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom ’10’
autor:   BAZA ARHITEKTURA d.o.o, iz Ljubljane
Klemen Vodnik, u.d.i.a, Ljubljana
Tomaž Slak, u.d.i.a, Novo Mesto
Paulo Barbaresi, Ljubljana
Robert Potokar, Ljubljana

II. NAGRADA u netto iznosu od 84.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom ‘6’
autor:   ARHITEKTONSKI ATELIER HRŽIĆ d.o.o, iz Zagreba
projektni tim:  prof.dr.sc. Marijan Hržić, dipl.ing.arh.
Andrea Hržić Šesnić, dipl.ing.arh.
Ante Katić, mag.ing.arh.
Matija Novak, mag.ing.arh.
Branko Palić, mag.ing.arh.
Žana Radetić, dipl.ing.arh.
Ana-Marija Rem, bacc.arh.

III. NAGRADA u netto iznosu od 66.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom ‘4’
autori:
doc. Tin Franić, dipl.ing.arh, iz Zagreba
doc. Vanja Rister, dipl.ing.arh, iz Zagreba
Ivana Krstinić, mag.ing.arh, iz Raba
Mateja Markešić, mag.ing.arh, iz Bjelovara
Ana Martinčić Vareško, dipl.ing.arh, iz Zagreba
Andrea Cvetko Zdunić, dipl.ing.arh, iz Samobora
Paula Žinić, mag.ing.arh, iz Svete Marije

IV. NAGRADA u netto iznosu od 56.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom ‘5’
autor:   Višeslav Franić, dipl.ing.arh, iz Zagreba
suradnici: Marko Iviček, dipl.ing.arh.
konstrukcija: dr.sc. Josip Atalić, dipl.ing.građ.
protupožarne mjere i instalacije: mr.sc. Ante Suton, dipl.ing.elek.

V. NAGRADA u netto iznosu od 42.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom ‘3’
autori:
Nataša Ivanišević, dipl.ing.arh, iz Cavtata
izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit, dipl.ing.arh, iz Zagreba
Sandra Barcons Planella, arhitekt
Jordi Parcet Comas, arhitekt
Zrinka Grosek, mag.ing.arh.

za Ocjenjivački sud:
Ariana Korlaet, dipl.ing.arh.
tajnica Natječaja

Izložba i javna rasprava održati će se u Općini Župa dubrovačka, Vukovarska 48, Srebreno, 20207 Mlini, 16. prosinca 2014. u 18:00 sati u Velikoj vijećnici.

Izvor: DAZ, UHA

Početkom prosinca objavili smo tekst pod naslovom “U Hrvatskoj se gradi po principu ‘ako prođe'”  povodom zabrane daljnje gradnje zgrade i javne garaže na atraktivnoj lokaciji Dražanac u Splitu. Na tom primjeru analizirali smo kako odnosi snaga u investicijskim graditeljskim pothvatima ne bi smjeli izgledati. Javio nam se autor tog projekta, arhitekt Ante Kuzmanić s reagiranjem na tekst, koje donosimo u cijelosti.

“Iako se slažem s mnogo čim u tekstu, zbog niza netočnosti moram reagirati. Prvi put čujem da smo prešli zadane gabarite koji su bili dimenzionirani u milimetrima. Kreativno tumačenje Zakona dalo je Ministarstvo graditeljstva, a po definiciji suterena, koju je definirao pojmovnik Zakona, mogli smo imati još dvjestopedeset kvadrata više nadzemne bruto razvijene površine.

Broj soba u stambenoj zoni definiran je Prostornim planom uređenja grada Splita, a ne GUP-om. U građevinskom području naselja u predmetnoj zoni može se planirati pojedinačna građevina za smještaj (hotel, pansion, prenočište i sl.) kapaciteta do 80 kreveta. Gradske službe koje su napisale program za natječaj zajedno s konzervatorima nisu znali za taj Pravilnik pa je prvi natječaj poništen (nakon žalbe).
Pet pravovaljanih građevinskih dozvola izdano je nakon pet žalbi na isti projekt nakon drugog natječaja.

Istina je da odgovornost za svaku realizaciju snosi jedino projektant, jer nitko neće reći da je to realizacija ministarstva, konzervatora ili gradskih službi. Također je istina da projektant mora provoditi projekt po Zakonu, ali s obzirom na interese, zakon se može rastezati ovako ili onako. Ne treba zaboraviti činjenicu da se zakon kojim se regulira građenje generalno mijenjao tri puta, uzimajući u obzir izmjene i dopune čak 10 puta u razdoblju projektiranja i gradnje predmetne građevine.

Usput, građevinska inspekcija je nedavni nadzor obavljala pet mjeseci, a odluku o zabrani je donijela nepotrebno. Sve promjene nastale tijekom građenja legalizirane su 13.08., a odluka o zatvaranju gradilišta je donesena početkom listopada.

Na koncu mislim da je uz sve nedostatke ova realizacija, u ovim uvjetima i po ovim zakonima, izuzetno uspjela, s čime se većina građana i stručne javnosti slaže, osim susjeda kojima zaklanja vidik i koji ucjenama i moći pokušavaju zagorčati život svima u procesu, što i uspjevaju.

Slike i projekti koje su objavljene nisu slike ni projekti realiziranog objekta, već natječajnih radova (hotela i stambenog objekta). Realizacija je nažalost drukčija. U prilogu dostavljam nekoliko fotografija građevine u izvedbi.
S poštovanjem,
Ante Kuzmanić”

Nakon pet godina radova na uređenju srednjovjekovnog obrambenog ophoda na sjevernom zidu Dioklecijanove palače u Splitu, od utorka 16. prosinca, građani i građanke grada imat će priliku posjetiti ovaj prostor koji je s promjenom funkcije dobio naziv - šetnica. Otvoreni dio proteže se gotovo cijelom dužinom od 170 metara sjevernog zida, a pristupa mu se iz antičke sjeverozapadne kvadratne kule. Obrambeni ophod grada nastao je u srednjovjekovnom razdoblju, kada su nad rimskim zidovima, u nekoliko faza, izgrađeni ophodi s nazupčenim kruništima.

Povijesni prikaz zidina, Muzej grada Splita

Autor projekta obnove je arhitekt Ivo Vojnović, radovi su se provodili pod nadzorom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, kroz nadležnu gradsku službu. Uz srednjovjekovni obrambeni ophod obnovljeni su i dijelovi sjevernog perimtralnog zida Dioklecijanove palače koji su tako zaštićeni od propadanja, a konzervatorska istraživanja na vrhu zida potvrdila su nekoliko faza razvoja ophoda.

Srednjovjekovni ophod – stanje prije obnove , foto: Ivo Vojnović

O procesu obnove današnje šetnice arhitekt Vojnović nam otkriva: “Obnovi sam pristupio na način da su se, uz prethodno izrađenu arhitektonsku dokumentaciju, provela konzervatorska istraživanja i tek onda izradio projekt rekonstrukcije. To je značilo na kraju da se obnovio dio kruništa srednjovjekovnog zida, ograda i pločnik u kojem su prezentirani ostaci kula Dioklecijanove palače. Uklonjeno je sve što je bilo neprikladno, otvorene su zazidane puškarnice, postavljena parterna rasvjeta i sl.”

Otvaranjem šetnice za javnost građani i građanke Splita dobili su jedan sasvim novi pogled na grad te uvid u jedno važno povijesno razdoblje grada, mnogima i ne tako poznato. “Vjerujem da dosta njih nije ni znalo za postojanje ovog ophoda niti u kolikoj je mjeri sačuvan. Utoliko je posjet građana obrambenom ophodu srednjovjekovnog Splita važniji”, dodaje Vojnović. Pogled na grad unutar zidina otkriva gusto urbano tkivo u kojem se lako čitaju povijesni slojevi razvoja grada. S druge strane, pak, vidi se suvremeni grad čija mjerila su potpuno drugačija od onog u staroj povijesnoj jezgri. Kontinuitet života unutar zidina Dioklecijanove palače ne očituje se samo u redanju povijesnih stilova, već i u prisutnosti svakodnevnog života. Roba na sušilu, popularni tiramoli, TV antene i satelitski tanjuri, gradele na terasama dio su slike grada kao i povijesni zvonici, palače i njihovi arhitektonski stilovi.

Ovo probno otvaranje šetnice inicijativa je Grada Splita kao investitora koji nov pogled na krovove, zvonike i antene nudi građanima i građankama za blagdansko razdoblje. Od utorka posjet će se odvijati dvaput dnevno, u malim grupama, po predbilježbi, no ponuđeni termini za prosinac već su popunjeni. Posjetom šetnici upravlja Muzej grada Splita čija nam ravnateljica Elvira Šarić Kostić rekla kako će početkom 2015. godine ponuditi još termina.

Ograničen broj posjeta rezultat je specifične situacije u kojoj se nalazi šetnica. Kao prvo, ona nema svoj vlastiti ulaz. Pristup kroz sjeverno-zapadnu kulu prolazi kroz urede znanstveno-istraživačke ustanove Mediteranski centar za graditeljsko nasljeđe. Nadalje, srednjovjekovna šetnica je uski prolaz na zidu palače koji ne može primiti puno ljudi, posebno zbog dubokih otvora u gradsko tkivo nad kojim se nalazi. Uz sve to, prostor današnje šetnice ujedno je i privatni prostor pojedinih stanara koji ga koriste kao balkon na kojem suše odjeću ili roštiljaju. Malo tko bi bio presretan da mu na dnevnoj bazi grupe posjetitelja prolaze kroz izvješteni veš ili ih ometaju u roštilju, posebno u ljetnoj sezoni kad je grad pod udarom turista. Ipak, zbog kulturne važnosti šetnice ravnateljica Šarić Kostić se nada da će se sa stanarima uspostaviti dobar odnos. Naglašava kako je uz povijest upravo taj svakodnevni život u Palači njezina velika vrijednost. Slažemo se da je to vrijednost koju po svaku cijenu treba očuvati.

Udruženje hrvatskih arhitekata slavi 140. obljetnicu rođenja Viktora Kovačića (1874.-1924.). “Obljetnicu ćemo obilježiti susretima s njegovim djelima – obilascima triju Kovačićevih zagrebačkih ostvarenja: crkve Sv. Blaža, Kovačićeva stana u Masarykovoj ulici i Palače Burze te ciklusom uvodnih predavanja.

Obilasci će se odvijati u četvrtak i petak, 18. i 19. prosinca 2014. i bit će popraćeni ciklusom uvodnih predavanja – predavanjima “Viktor Kovačić. Modernost oca moderne hrvatske arhitekture” koje će održati prof. dr. sc. Karin Šerman i “Temeljna načela Kovačićeva modernizma” koje će održati Krešimir Galović. Nakon njih slijede uvodna izlaganja o djelima obilazaka koje će iznijeti: dr. sc. Tomislav Premerl, Vesna Vrabec, Krešimir Galović i Željko Kovačić.
Predavanja će se održati u četvrtak, 18. prosinca 2014. u Zgradi kulturnog društva Napredak, Bogovićeva 1/I.

Obilaske će voditi:
Palača Burze — dr. sc. Tomislav Premerl / Krešimir Galović / služba HNB-a
Stan Viktora Kovačića u Masarykovoj ulici 21 — Vesna Vrabec
Crkva Sv. Blaža — Željko Kovačić / Krešimir Galović

PROGRAM DOGAĐANJA:

Predavanja

Četvrtak, 18. prosinca 2014
Zgrada kulturnog društva Napredak, Bogovićeva 1/I

19.00 -20.00
“Viktor Kovačić. Modernost oca moderne hrvatske arhitekture”, prof. dr. sc. Karin Šerman
“Temeljna načela Kovačićeva modernizma”, Krešimir Galović, povjesničar umjetnosti

20.00 -22.00
Uvodna izlaganja o djelima:
“Crkva Sv. Blaža – u potrazi za nacionalnim stilom”, Krešimir Galović, povjesničar umjetnosti
“Uređenje interijera crkve Sv. Blaža sto godina
nakon posvećenja”,Željko Kovačić, dipl.ing.arh.
“Stan Viktora Kovačića u Masarykovoj ulici 21”, Vesna Vrabec, voditeljica Zbirke –
stan arhitekta Viktora Kovačića, MGZ
“Što je moderno na zgradi Burze?”, dr. sc. Tomislav Premerl

Obilasci

Četvrtak, 18. prosinca 2014.
10.00 sati
Palača Burze — vodstvo dr. sc. Tomislav Premerl / Krešimir Galović / služba HNB-a
Petak, 19. prosinca 2014.
10.00 sati
Palača Burze — vodstvo dr. sc. Tomislav Premerl / Krešimir Galović / služba HNB-a
11.30 sati
Stan Viktora Kovačića, Masarykova 21 — vodstvo Vesna Vrabec
12.30 sati
Stan Viktora Kovačića, Masarykova 21 — vodstvo Vesna Vrabec
13.30 sati
Stan Viktora Kovačića, Masarykova 21 — vodstvo Vesna Vrabec
15.00 sati
Crkva Sv. Blaža — vodstvo Željko Kovačić / Krešimir Galović

Prijavni obrazac za obilaske možete pronaći ovdje.

Foto: wikipedija, Muzej grada Zagreba

Izvor: UHA

Predstavljamo projekt obiteljske kuće u Rijeci, autora Petra Miškovića i Vanje Ristera, nominiran za nagradu „Drago Galić“ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2014.g, riječima samih autora:

“Kuća se nalazi na strmom terenu neposredno nad središnjim dijelom grada. S terena koji pada prema jugu pruža se neometan panoramski pogled na grad i luku, zaljev, otoke i Učku.

Tlocrt kuće je kvadrat podijeljen u devet jednakih polja. Središnje polje je prazno: vrt.

Obodna polja sadrže kućne prostorije, svaku na zasebnom nivou. Kaskadno se spuštaju oko središnjeg vrta tvoreći spiralu. Kuća nema prizemlje i kat već kontinuiranu topografiju. Uvijanjem jednostavnog niza prostorija stvoren je specifičan arhitektonski okvir života obitelji.”

Projekt:                                    obiteljska kuća u Rijeci
Autori:                                      Petar Mišković i Vanja Rister
Naručitelj:                               privatni
Površina parcele:                 900 m2
Bruto tlocrtna površina:   cca 270 m2
Godina – projekt:                 2010.
Godina – dovršenje:            2014.
Fotograf:                                  Robert Leš

 

O knjizi će govoriti:

akademik Velimir Neidhardt, potrpetsjednik HAZU,
akademik Andrija Mutnjaković, voditelj Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU,
dr.sc. Željka Čorak, recenzentica,
prof.dr.sc. Boris Koružnjak, dekan AF,
Alen Žunić, priređivač i urednik knjige,
mr.sc. Dubravka Kisić, ravnateljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, u ime nakladnika.

O radu arhitekta Borisa Magaša možete više saznati ovdje, a radio-intervju možete poslušati ovdje.

U petak 26. prosinca u 19:30 sati, u prostorijama gradskog kotara Trstenik predstavit će se publikacija “Međuprostori” koja prati istoimeni projekt realiziran s nizom suradnika udruge TESERAKT i naše autorice Diane Magdić uz važnu savjetodavnu pomoć lokalne Udruge za suvremenu umjetnost KVART. Radi se o svojevrsnom pilotu za šire i dublje istraživanje antologijskog arhitektonsko-urbanističkog sklopa Ive Radića u Papandopulovoj ulici na splitskom Trsteniku, a vrijedna građa nastavit će se prikupljati i narednih godina.

Visoka informiranost stanara o prostoru koju baštine – gotovo svi su ispitanici znali i tko je projektant i na koji je način intervenirano u ostale njegove kuće u Splitu – te jasna korisnička slika o svim prednostima i manama zgrada i kvarta, uvjet su kvalitetnog pristupa daljnjem unaprjeđenju uvjeta života, a s ciljem trajnog čuvanja svih vrijednih aspekata mediteranske inačice moderne. Iako je sklop urbanistički i likovno već načet, na stavovima i organizaciji stanara može se temeljiti izvjesni optimizam, ne samo za konkretnu lokaciju koja je predmet istraživanja, već i za mnoge slične sklopove.

Nakon sjajnog iskustva sa stanarima Papandopulove koji su tijekom 2014. godine sudjelovali u istraživanju i vlastitim uvidima obogatili suvremeno gledanje na ovaj spomenik moderne arhitekture, ovo je predstavljanje i poziv ostalima da svoje priče unesu u interpretaciju Radićeva djela jer je, uz arhitektonsku, njegova iznimna društvena vrijednost temeljni argument za njegovo očuvanje.

U Švedskoj uskoro kreće val gradnje potaknut dvjema potrebama: onom za povećanjem broja stanova za mlade, što na sebe veže njihovu mobilnost pri zapošljavanju, te onom za energetski učinkovitom arhitekturom. Sve više općina u Švedskoj donosi strateške planove da se u idućih tridesetak godina potpuno oslobodi ovisnosti o fosilnim gorivima, a to traži i arhitektonske prilagodbe.

House Husarö, Tham & Videgård Arkitekter

Također, za razliku od većeg dijela Europe, imaju uvjete pozivati se na “Miljonprogrammet” (Million Programme), ambiciozan projekt stambene izgradnje koji je bio na snazi od 1965. do 1974. godine kada je u zemlji sa otprilike osam milijuna stanovnika izgrađeno gotovo milijun stanova i niz novih naselja. Od 1. siječnja mijenjaju se zakoni kako bi se skratila procedura izrade planova, ali se, sudeći po podacima koje možemo pronaći na službenim švedskim stranicama, radi o osvježavanju klasika, a ne o radikalnim promjenama.

Öijared Hotel, Kjellgren Kaminsky Architecture

Stabilnost, vjerojatno nepojmljiva većini projektanata s ovih područja, dala je prostor i za eksperiment i igru, s naročitim naglaskom na održivost. Uz već visoku kulturu prostora i uigran sustav planiranja, inventivni odgovori na izazove čine se daleko više mogućim nego u sredinama gdje je jedina konstanta diskontinuitet. Nije ni Švedska imuna na klimatske promjene niti na politike zapošljavanja i migracije u ostatku Europe, no uvjeti u kojima se na te probleme odgovara arhitekturom i urbanizmom značajno se razlikuju.

Råå Day Care Center, Dorte Mandrup Arkitekter

Usprkos tome, vrijedilo bi obratiti pažnju na skore natječaje ili barem pratiti kako se pristupa problemima suvremenog urbanizma, ne zato jer ćemo u nekom skorom vremenu postati “Švedska”, već jednostavno zato što se neki dobri alati, umjesto da stalno otkrivamo toplu vodu, mogu primijeniti i u našem neredu.

Foto via Archdaily

Neke teme vezane uz prostor i arhitekturu baš traže pisanu formu, no neposredno prenošenje ideja kroz izlaganja uvijek podrazumijeva određenu interakciju i zato je, prema našem mišljenju, nenadomjestiv način transfera kulturnog kapitala. Filmski i televizijski zapisi o arhitekturi su pak vrlo s(p)retan hibrid koji omogućuje bilježenje i prostora iz pokreta i ideja autora, a neke su emisije i dokumentarni filmovi u produkciji HRT-a zaista iznimno vrijedni izvori, naročito iz razloga što za mnoge velikane i čitava razdoblja nemamo građu usustavljenu u monografije. Arhivi su većini teško dostupni, tako da je posredovanje kulture prostora kroz televizijski kanal namijenjeno podjednako široj javnosti, ali i studentima i stručnjacima. Za sve nas koji televiziju gledamo malo ili nikako, tu su, srećom, barem neke emisije na zahtjev .

Ana Marija Habjan povjesničarka je umjetnosti i urednica dokumentarnih filmova i studijskih emisija o arhitekturi i dizajnu čiji je senzibilitet obilježio produkciju zadnjih 15 godina, a kaže da se ne treba bojati da će neka tema biti previše elitistička ili hermetična: “Greška je podcjenjivati gledatelje, a ako je stvar dobro i iskreno napravljena, to se osjeti i ljudima je blisko”. Još 2000. i 2001. godine u okviru Programa za kulturu uređivala je atraktivne mozaične emisije pod nazivima “Kultura prostora” i “Prostor, vrijeme, arhitektura”, kao i niz portreta autora među kojima su svoje mjesto dobili arhitekti Nikola Dobrović, Stjepan Planić, Ivan Vitić i Dinko Kovačić. Njih još uvijek nema u rubrici emisije na zahtjev, ali zato možete pronaći nedavno pokrenute studijske emisije “Trikultura – arhitektura i dizajn” u kojima se tek ponekad zalomi i opširniji prilog, a koje su, nakon desetogodišnjeg HTV-ovog sporadičnog praćenja tema iz arhitekture i dizajna, napokon dobile prostor na Trećem programu. Pod rubrikom “Suvremenici” možete među dokumentarnim filmovima pronaći i portret Andrije Mutnjakovića, a uskoro i Bogdana Budimirova, pa ako vas vesele arhitektonske teme i ako ste koju propustili, usrećite se preko praznika.

Andrija Mutnjaković

U takvim je radovima, objašnjava Habjan, “sve važno, od pripreme i istraživanja teme, načina vođenja razgovora i slušanja sugovornika, izbora dijelova razgovora koji će ući u finalni proizvod, do toga kako se snimi i prezentira nečiji rad”. Za kameru kaže da je “ponekad i oružje, potrebna je i odgovornost i budnost”. Produkcijski uvjeti mogu biti dobri i loši, ali to gledatelj filma nužno ne primjećuje: skupi projekt poput “Novih tendencija” ili skromnije producirana “Gorgona” u bitnom su ravnopravni.

Na Hrvatskoj radio televiziji arhitektura je prisutna i u drugim emisijama. Nedavno je “Intervju tjedna”, primjerice, posvetio temu Bogdanu Budimirovu, u “Drugom formatu”, koliko god bio kvalitativno neujednačen, također su gostovali mnogi zanimljivi sugovornici, a čak su i radijske emisije poput “Stvarnosti prostora” i „Iskustva prostora“ postale nezaobilazne kada vas zanimaju suvremene teme. Moglo bi se konstatirati da državni radio i televizija na taj način popunjavaju rupe (rupčage) hrvatskih izdanja vezanih uz povijest i teoriju arhitekture, dok s druge strane senzibiliziraju širu javnost, a vrhunske dosege lokalnih i stranih arhitekata postavljaju kao standard. To je svakako hvale vrijedno u okružju kojem kontinuitet stalno izmiče.

Jeste li se ikada zapitali što se gradi u Australiji? Ne samo što se gradi, već i što se cijeni otkrivaju nam Nacionalne nagrade za arhitekturu koje dodjeljuje Australski institut arhitekata (Australian Institute of Architects). Za arhitektonska ostvarenja u 2014. godini 43 nagrade raspoređene su na 36 projekata. Zanimljivo je da 153 projekta od kojih je žiri birao nagrađene dolazi iz baš svih država i teritorija Australije.

Druga značajna zanimljivost je da među nagrađenim projektima dominiraju oni koji donose nove vrijednosti za širu zajednicu. Paul Berkemeier, predsjednik žirija, izjavio je: “Ohrabrujuće je što velik broj projekata utjelovljuje dobru praksu s informiranim klijentima, uspješnim metodama natječaja, prikladnim modelima financiranja i inteligentnom arhitekturom. Ovo nam pruža nadu za budućnost naših javnih prostora, mjesta koja su često davala malodušna rješenja.”

National Commendation for Public Architecture – North Bondi Surf Life Saving Club, autori: Durbach Block Jaggers i Peter Colquhoun (NSW), foto: Anthony Browell

Među nagrađenim projektima tako se nalaze objekti kao što je stambena zgrada koja naglasak daje zajedničkim prostorijama, zdravstvena institucija koja nudi atmosferu doma, osnovna škola koja slavi kulturnu raznolikost lokalnog stanovništa i volonterski surferski klub, nabrojit ćemo samo neke.

Najviše nagrada dobila je Zgrada naprednog strojarstva na sveučilištu u Queenslandu arhitekta Richarda Kirka u partnerstvu s studijom Hassell.

Nagrade je osvojila u kategorijama javne arhitekture, interijera i održivosti. Što članovi žirija govore o zgradi koja nije samo uzbudljiv prostor za korisnike možete poslušati i pogledati u sljedećem prilogu:

Stambena zgrada The Commons u Melbournu arhitektonskog ureda Breathe odnijela je jednu od nagrada u kategoriji stambene arhitekture te jednu u kategoriji održive arhitekture.

Osim pažnje posvećene detaljima, stanovnici zgrade uvelike hvale život u zajednici koji se formira u arhitekturi.

U kategoriji malih projekata pobjednik je surferski i spasilački klub u malom mjestu Bicheno na istoku Tasmanijske obale, ureda Birrelli art + design + architecture.

Neugledna zgrada javnog WC-a iz Šezdesetih godina, smještena na plaži na rubu gradića, preoblikovana je u jednostavnu drvenu strukturu koja ne samo što služi svrsi, već je prava atrakcija ovog malog mjesta.

Na nešto većoj skali, obnova parka i bazena Prince Alfred u Sydneyu primjer je urbanog planiranja koje integracijom arhitekture i pejzaža donosi novi život u zapušteni dio grada, a istovremeno ostaje otvoren svim žiteljima zajednice.

Arhitekti Neeson i Murcutt za ovaj projekt urbane obnove dobili su nagrade u kategorijama urbanog planiranja i javne arhitekture.

Neke od ostalih nagrađenih projekata donosimo van na fotografijama. Nadamo se da smo vas potakli da potražite više informacija o arhitekturi u Australiji, od nje možemo dosta učiti.

National Award for Public Architecture – Dallas Brooks Community Primary School, autor: McBride Charles Ryan (Vic). foto: John Gollings

National Commendation for Public Architecture – South Australian Health and Medical Research Institute, autori: Woods Bagot (SA). foto: Peter Clarke

National Commendation for Residntial Architecture – Houses (New) – Southern Outlet House, autor: Philip M Dingemanse (Tas). foto: Jonathan Wherrett

National Award for Urban Design – GASP! Stage 02 by Room 11 (Tas), foto: Ben Hoskings

National Award for Public Architecture, Australian PlantBank, autori: BVN Donovan Hill (NSW), foto: John Gollings