Bacači Sjenki pozivaju na dvostruko otvorenje: 26. edicije Zidnih novina Grada Zagreba posvećene zagrebačkim realizacijama arhitekta Ive Vitića, “100% Vitić”, te prigodne izložbe Vitićevih ostalih ostvarenja u Društvu arhitekata Zagreb, koja će se otvoriti u ponedjeljak 18. prosinca u 19 sati.

Ivan Vitić, Kruno Tonković (konstrukcija), Izložbeni paviljon 40, Zagrebački velesajam, 1959.-1961., foto: Tošo Dabac 1962.

“Prošlo je nešto više od 100 godina od rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih i europskih arhitekata koji je s više od 100 uspješnih i uglavnom sačuvanih realizacija jedan od najprisutnijih arhitekata na prostorima bivše Jugoslavije.

Višestruko međunarodno priznanje, kvaliteta njegovih izvedbi, brojnost njegovih realizacija priziva primjerenu pažnju gradova u kojima je rođen ili pokopan – Zagrebu i Šibeniku.

I.Vitić, Dom JRM, Šibenik

Bacači Sjenki se već više od jednog desetljeća aktivno i uspješno bave promicanjem, zagovaranjem i očuvanjem djela arhitekta Ive Vitića te izložbama, predavanjima i suradnjom s lokalnim zajednicama u kojima osvještavanju domaću i međunarodnu javnost o važnosti i primjenjivosti djela arhitekta Vitića unutar interdisciplinarnog projekta ‘Čovjek je prostor: Vitić_Pleše’ (o čemu smo pisali ovdje).

I. Vitić, Vila Meje, 1955.

Od Praga (Svjetski festival arhitekture, St. George samostan 2014.), preko Firenze (ICOMOS, generalna skupština, 2014.), Bangkoka (Urban Plaza, Chulalogkorn sveučilište 2015.), Kopenhagena (Urban Lab, Sveučilište Kopenhagen, 2016.), Helsinkija (Alvar Aalto sveučilište, 2016.) do New Yorka (Columbia sveučilište, Avery Hall, 2017.), Bacači Sjenki upoznaju svjetsku javnost s hrvatskim arhitektom i inovativnim kontekstom arhitekture u kojoj je djelovao.

I. Vitić, Vila Schwarz, 1939.- 1943., Zagreb

Osim toga Boris Bakal i Bacači Sjenki od 2004. godine rade na obnovi jednog od najvažnijih djela arhitekta Vitića, obnovi Bloka Narodne Banke u Laginjinoj ulici 7 i 9 u Zagrebu (o čemu smo pisali ovdje i ovdje), koja se upravo ove godine, na stogodišnjicu njegova rođenja privodi kraju.

Ova 26. edicija Zidnih Novina želi upoznati najširu zagrebačku publiku sa zagrebačkim djelima ovog velikog neimara čija inovativnost i autoreferencijalnost stila ga čine jedinstvenom pojavom naše i svjetske arhitekture, a jednostavnošću volumena, funkcionalnim tlocrtima te izvanrednom tehnikom dominiraju ne samo u prostoru koji ga okružuje, nego i u generalnom hrvatskom arhitektonskom krajoliku.

Zidne Novine, Zvonimirova 1, Zagreb

Njegova zdanja višestruko zahvaćaju razne kontekstualne, društvene, formalne, estetske i morfološke te tradicijske i kulturne slojeve, a trajno su odredila kulturu stanovanja i hrvatski arhitektonski identitet.

Pridružena izložba u DAZ-u samo je mali spomen na ovog velikog stvaraoca i predstavlja samo 10 od više od 100 njegovih ostvarenja i poticaj je da se njegovo djelo u sljedećim godinama dostojno predstavi domaćoj i međunarodnoj javnosti”, kaže se u pozivu.

I. Vitić, Voplin, 1986.- 2017.

Autori i suradnici izložbe i edicije Zidnih Novina: Sandra Uskoković, Boris Bakal, Leo Vukelić, Mare Šuljak i Marko Ambroš.

Izložba i edicija Zidnih Novina ostaju otvorene do 30. prosinca 2017.

Fotografije/Izvor: Bacači sjenki

Izložba koFAKTOR.raw ureda koFAKTOR otvorena je jučer na 3. katu Fakulteta građevinarstva, geodezije i arhitekture u Splitu, uz uvodno predavanje Dujma Ivaniševića.

Izložba je otvorena do petka 22. prosinca 2017., do 13 sati.

“Evo jednog pitanja na na koje svi imaju odgovor, a nitko nema odgovora:
što je to ARHITEKTURA?

Ne znam, ali ono čime se ARHITEKTURA upinje baviti, MISAONI je, POJMOVNI PROCES sagledavanja i interpretacija prisutnih složenosti (društvenih, kulturnih, TEHNIČKIH, tehnoloških, ekonomskih, političkih, ekoloških…) najšireg/najužeg okruženja kojem smo izloženi i kojeg smo svjesni.

ARHITEKTURA, čini se, nezaobilazno počinje MIŠLJU, ali ne završava nužno PROSTOROM.

PROSTOR u prevladavajućem broju slučajeva nije proizašao iz ARHITEKTURE.

ARHITEKTURA se događa na nevidljivo tankoj liniji gdje MISAO postaje MATERIJA.

Gdje POREDAK postaje PROJEKT.

ARHITEKTONSKA MISAO koFAKTOR-a protežna je kroz najširi raspon arhitektonskih artefakata kao jedan, vremenu netipičan, suvremen / vanvremen pogled ka politehničkoj, sveinžinjerskoj tradiciji ZANATA.

INTERDISCIPLINARNO INŽENJERSKO ISTRAŽIVANJE koje iznova progovara davno izrečene poetike o uvjetovanosti TEHNOLOGIJE, MATERIJALA I ARHITEKTURE.

Istraživanje koje postavlja pitanja:
Kroz PRIRODU- zašto?
Kroz POREDAK- što?
Kroz PROJEKT- kako?

Eho Auguste Perretovih misli o konstruktivnoj uvjetovanosti i samodostatnosti gotičkog ornamenta.

Ustrajnost Benedette Tagliabue i Enrica Mirallesa u autentičnom nepripadanju očitom, raspoznatljivom, po cijenu života.

Iznova sanjani snovi Louisa Kahna o arhitektonskom jeziku proizašlom u razumjevanju i ljubavi spram materijalu i tehnologiji građenja.

ŠTO NEŠTO ŽELI BITI?

Čini se da je pravi smisao POTRAGE pronalaženje onoga za čim NISMO TRAGALI; Baudrillardov serendipitet…

Kada prestanemo SUMNJATI prestati ćemo BITI.”

(tekst Jakše Kalajžića)

Fotografije: Toma Plejić, Silvija Ivanišević

Platforma Future Architecture uputila je poziv novim članovima, čime otvara vrata muzejima, galerijama, akademskim institucijama i ostalim rukovoditeljima s inovativnim pristupom arhitekturi te poziva na sudjelovanje u European Architecture Programme 2019.
Rok za prijavu je 15. siječnja 2018.

“Future Architecture je vodeća platforma razmjene i umrežavanja koja omogućuje muzejima arhitekture, festivalima, producentima, izdavačima, agencijama, akademskim institucijama i multidisciplinarnim profesionalcima da se povežu i rade na zajedničkim projektima.

Novim članovima platforme nudi se prilika za povezivanje s izvrsnim organizacijama i praksama u Europi.

Odabrani prijavitelji bit će pozvani da postanu puni članovi platforme Future Architecture te će dobiti bespovratna sredstva od 16 000 Eura kao podršku svojim aktivnostima, kojima će doprinijeti razmjeni i promociji novih talenata u polju arhitekture diljem Europe.

Ovaj je poziv upućen kulturnim organizacijama i institucijama koje djeluju na polju arhitekture u Europi”, kaže se u pozivu.

Više o uvjetima natječaja čitajte ovdje.

Objavljeni su rezultati općeg, prvog stupnja složenosti, anonimnog, za realizaciju, u jednom stupnju Natječaja za izradu idejnog arhitektonskog rješenja “Doma fra Mladena Hrkaća” u Dubravi u Zagrebu.

Ocjenjivački sud:
1. Angel Alvarez, arhitekt (Španjolska) Predsjednik O.S. – predstavnik provoditelja
2. Ivan Soldo, predsjednik humanitarne udruge “fra Mladen Hrkać”, zamjenik predsjednika – predstavnik raspisivača
3. fra. Svetozar Kraljević, gvardijan Franjevačkog samostana Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije i drugi dopredsjednik humanitarne udruge “fra Mladen Hrkać” – predstavnik raspisivača
4. Marko Milas, dipl.ing.arh. ovl.arh. – predstavnik provoditelja
5. Boris Gregurić, dipl.ing.arh. ovl.arh. – predstavnik provoditelja

Zamjenik člana Ocjenjivačkog suda:
Ankica Pavlović dipl.ing.arh.

Tehnička komisija:
Andrea Vukojić, dipl.ing.arh., ovl. arh.
Lea Lončarević Žibret, dipl.ing.arh.,ovl. arh.

Tajnik natječaja:
Nenad Kondža, dipl.ing.arh., ovl. arh.

Na natječaj je u propisanom roku pristiglo 10 radova te 1 rad van roka, a odlukom ocjenjivačkog suda, jednoglasno su dodijeljene sljedeće nagrade:

PRVA NAGRADA u iznosu od 60.800,00 kn neto dodjeljuje se radu pod šifrom “06”

Autori:
Jurica Sinković, mag.ing.arh.
Roman Vukoja, dipl.ing.arh

Suradnik:
Mila Boras, stud.arh.

DRUGA NAGRADA u iznosu od 38.000,00 kn neto dodjeljuje se radu pod šifrom “11”

Autori:
Prof.dr.sc. Sanja Filep, dipl.ing.arh
Pero Ćeškić, mag.ing.arh.
Boris Soldo, mag.ing.arh.
Valentina Ožbolt, bacc.arh.

Suradnici:
Berislav Medić, dipl.ing.građ. statika
Josip Brcković prostorni prikazi

TREĆA NAGRADA u iznosu od 22.800,00 kn neto dodjeljuje se radu pod šifrom “05”

Autor:
IVANIŠIN.KABASHI.ARHITEKTI d.o.o.

Tim:
Doc.dr. Krunoslav Ivanišin, dipl.ing.arh
Lulzim Kabashi, dipl.ing.arh.
Ivan Grubišić Tasić, dipl.ing.arh.
Jana Dabac, dipl.ing.arh.
Konstatina Kralj, dipl.ing.arh.
Azbi Muaremi, stud arh.

ČETRVRTA NAGRADA u iznosu od 18.240,00 kn neto dodjeljuje se radu pod šifrom “03”

Autori:
Mario Pehnec, dipl.ing.arh.
Alida Janković Tomas, dipl.ing.arh.
Luka Mihajlo Zagotta, dipl.ing.arh.
Konstatina Kralj, dipl.ing.arh.

PETA NAGRADA u iznosu od 12.160,00 kn neto dodjeljuje se radu pod šifrom “02”

Autori:
Nikola Arambašić, mag.ing.arh.
Marta Bartovčak, mag.ing.arh.
Tihana Buljan, mag.ing.arh.
Anita Ćupić, mag.ing.arh.
Boris Radaković, stud.arh.

POSEBNO PRIZNANJE dodjeljuje se radu pod šifrom “01”

Autor:
Codplus d.o.o. Korčula

Ivica Prolić,dipl.ing.arh.
Antonio Novaković, mag.ing.arh.
Jadranko Hrvačević, mag.ing.arh.
Dimitri Medvedev, 3D vizualizacija
Boris Radaković, stud.arh.

Suradnici:
Josip Galić, dipl.ing.građ.,
Josip Giljanović, dipl.ing.elet.,
Tomislav Kralj, dipl.ing.stroj.

Plesač čita s lijeva na desno. Odabire dva strukturalna repera: početni mu se nalazi s lijeve strane (kosi krov npr.), a krajnji s desne (ulična lampa npr.).

Stopala su mu usidrena na određenom mjestu. Točka gledišta je određena plesačevim fiksiranjem u prostoru. To ne isključuje kretanje nogu niti kratke pokrete, ali u određenom perimetru oko mjesta uzemljenja obzirom na to da plesač mora fiksno držati svoje mjesto kako bi zadržao istu točku gledišta na vlastitu partituru.

Dok se otvara pejzaž ispred njega, izvodi različite dijelove prizora, prednje ili krajnje, kako mu koji uđe u vidno polje. Brzina odvijanja plesne partiture ovisi o željenom trajanju (ubrzavat ćemo ili usporavati ritam pomicanja oko svoje osi u odnosu na vrijeme koje smo si dali za čitanje pejzaža).

 (Julie Desprairies: “Priručnik za uvježbavanje urbanog plesača (poglavlje Identifikacija plesne partiture-čitanje pejzaža)”)

Julie Desprairies

Od 6. do 11. siječnja 2018. u Splitu na umjetničkoj rezidenciji u sklopu projekta Motel Trogir udruge Slobodne veze boravila je francuska koreografkinja pariške adrese, Julie Desprairies.

Julie Desprairies, C’est balnéaire/ Kupalica, “Grlimo se morem”, Split, 2001.

Desprairies već gotovo dvije dekade realizira koreografske projekte in situ, a jedan od njezinih ranih mladenačkih radova “C’est balneaire/Kupalica”, urbana koreografija za gat sv. Nikole kod Lučke kapetanije, realiziran je upravo u Splitu u sklopu tada aktualnog međunarodnog ljetnog Festivala “Grlimo se morem” 2001.

Julie Desprairies, C’est balnéaire/Kupalica, “Grlimo se morem”, Split, 2001.

Julie Desprairies u Split se vraća u sklopu projekta Motel Trogir udruge Slobodne veze i otvara ovogodišnji ciklus rezidencija kojima je za cilj kroz umjetničke intervencije (re)evaluirati modernističko prostorno i arhitektonsko naslijeđe jadranske obale.

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

Istraživački projekt i zagovaračka platforma zaštite modernističke baštine započeta još 2013. oko trogirskog motela Ivana Vitića, nastavlja se od 2017. i kroz fokus na izuzetni splitski landmark, sportsko-prodajni kompleks KOTEKS GRIPE, ostvarenje arhitekata Slavena Rožića i Živorada Jankovića (1979.-1981), o kojem smo pisali ovdje i ovdje.

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

S obzirom na to da rad Julie Desprairies od samih početaka uključuje interes za modernističku arhitekturu koju afirmira kroz svoje primijenjene koreografije realizirane u odnosu na određeni prostor, autorica je pozvana promisliti o prostoru Koteksa, kroz njegove arhitektonske, topografske karakteristike, ali i raznolike načine korištenja (od čvorišta grada i mjesta pješačkog tranzita do i dalje važnog sportskog i rekreacijskog kompleksa za grad).

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

Autoričin uobičajeni princip rada se sastoji od više faza: koreografski rad na samom terenu, s profesionalnim plesačima, ali i s korisnicima prostora, te arhivskog istraživanja društvenih i povijesnih aspekata produkcije i korištenja prostora, a u zadnje vrijeme autorica nerijetko surađuje i s renomiranim filmskim autorima koji njezin reinterpretiraju u formi filma.

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

Umjetnička rezidencija Julie Desprairies u Splitu je pilot projekt, koji će se, nadamo se, nastaviti, a uključila je dvije radionice s plesačima i građanima amaterima, kao i projekciju filmova koreografija za urbane okoliše Julie Desprairies u splitskom Kino klubu u sklopu MKC-a, održanu u srijedu 10. siječnja 2018.

Julie Desprairies et Louise Narboni, Après un rêve, 2012. /Nakon sna

Julie Desprairies et Louise Narboni, Après un rêve, 2012. /Nakon sna

Julie Desprairies, Važnost plana

Više o autorici možete pronaći ovdje.

Pripremaju se izmjene i dopune GUP-a Splita koje će, kroz poznatu i prostituiranu metodu “urbanizma parcelu po parcelu”, imati utjecaja i na već izgrađena područja.
Čini se da sjajnu urbanu povijest Splita, koja je bitno degradirana tijekom zadnjih desetljeća, više ne treba elaborirati.

No, ima dijelova Splita koji još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri vrednovani, a koji su ključni nositelji njegovog identiteta i važni doprinosi internacionalnoj urbanoj kulturi. Takav slučaj je i Split 3, u kojem se također planiraju nove intervencije koje ne doprinose njegovom integritetu.

Zato nije nevažno podsjetiti se glavnih odrednica Splita 3, koji nije betonska socijalistička spavaonica, nego autentičan i internacionalno relevantan urbanistički projekt, te ga smjestiti u širi kontekst razvoja moderne arhitekture.

Kraj 1960-ih specifičan je period arhitektonske povijesti. Modernizam je apsorbiran u mainstream, iskušan u vrlo različitim okolnostima poslijeratne obnove i izgradnje kako države blagostanja na zapadu, tako i državnog socijalizma na istoku.
Istraživačke tendencije poput japanskog metabolizma ili pak nizozemskog strukturalizma nastoje pomaknuti ograničenja modernizma raspoznata u teoriji i praksi.

Robert Venturi i Denise Scott-Brown formulirat će novu teoriju arhitekture u znamenitoj knjizi Složenosti i proturječnosti u arhitekturi, a novi kritički glasovi dolaze iz domene društvenih znanosti, poput američke pionirke urbane sociologije i aktivistice Jane Jacobs.
Pruitt-Igoe naselje u St. Louisu, eksperiment u socijalnom stanovanju, bit će srušeno 1972. što će kasnije povjesničar Charles Jencks označiti krajem modernizma i početkom post-modernizma.

Usred tih previranja, slovenski tim urbanista i arhitekata koji je uključivao Branimira Bracu Mušiča, Nives Starc i Marjana Bežana pobjeđuje na pan-jugoslavenskom natječaju za veliko proširenje Splita, danas poznato kao Split 3.

U to vrijeme, izgradnja Novog Zagreba, Novog Beograda i drugih velikih modernističkih proširenja gradova u Jugoslaviji već su uznapredovale i postojala su empirijska saznanja iz prve ruke o uspjesima i neuspjesima modernističkih koncepata.

Braco Mušič, vodeća figura projekta Split 3, bitno je obilježen iskustvom post-diplomskog usavršavanja na Harvardu, a od 1966. do 1972. obnaša dužnost jednog od voditelja Američko-jugoslavenskog projekta regionalnog i urbanističkog planiranja.

Aktivnosti te još nedovoljno poznate institucije uklapaju se u dva velika međunarodna urbanistička eksperimenta na teritoriju Jugoslavije: obnovi Skopja nakon potresa 1963. godine, te izradi regionalnih planova za Jadran, od 1967 do 1972., čiji je nositelj bio Urbanistički institut Hrvatske (o čemu smo pisali ovdje).

Oba projekta sufinancira UN, a u njima vodeći svjetski stručnjaci surađuju s hrvatskim i jugoslavenskim urbanistima i planerima, te se kultivira znanje koje je na vrhuncu tadašnjih svjetskih istraživanja.
Iako su ti planovi tek djelomice realizirani, njihove strategije se i danas raspoznaju u okolišu i upravo zahvaljujući njima je jadranska obala u mnogim dijelovima sačuvana od nepromišljene izgradnje.

Split 3 vjerojatno je najkompletnija realizacija tog internacionalnog vrenja i napredovanja urbanističke i arhitektonske kulture u Jugoslaviji. Važno je shvatiti da je riječ o istovremeno lokalno specifičnom i globalnom projektu, o sintezi znanja i iskustava koja dolaze iz različitih izvora, a koji su se mogli realizirati baš u Jugoslaviji tog vremena.

Braco Mušič svoje koncepte susjedstva i pješačke ulice derivira iz svog američkog iskustva i čitanja teoretičara kao što su Jane Jacobs, Lewisa Mumforda i drugih, ali i iz humanističke vizije urbanizma kojoj je on izložen preko veza između Slovenije i Skandinavije.

Megastrukturne koncepcije neposredno su prisutne u Jugoslaviji kroz plan Kenza Tangea za centar Skopja iz 1964., što je prvi izvoz japanskog eksperimentalnog urbanizma na “zapad”.

Veze Hrvatske i Nizozemske, aktivne još od sredine 1950-ih, donijele su na ovdašnju arhitektonsku scenu osjetljivost za harmonizaciju potreba pojedinca i “projektiranja za velike brojeve”.

Te različite utjecaje Mušič i njegov tim primjenjuju uz osjetljivost prema izuzetno bogatoj splitskoj urbanoj povijesti, pa, primjerice, u polaganju svog plana na teritorij slijede pravce rimske centurijacije.

U realizaciji plana sudjeluje dobro organizirana kooperativa, ali i sjajan i beskompromisni krug splitskih modernističkih arhitekata koji su u to vrijeme formirali zasebnu, autentičnu lokalnu scenu. Ivo Radić, Frane Gotovac, Dinko Kovačić i drugi, upravo u Splitu 3, u bliskoj suradnji sa slovenskim urbanistima, grade neka od svojih najboljih postignuća, a koja nadilaze veliku većinu internacionalnih projekata socijalnog stanovanja tog doba.

Već je puno napisano o arhitektonskim i urbanističkim kvalitetama Splita 3: od pažljivog dizajna javnog prostora, preko sposobnosti da se na fini skulpturalni način ovlada golemim volumenima zgrada, do racionalnih i funkcionalnih tlocrta ( o čemu smo pisali ovdje i ovdje).
Svaka od ulica Splita 3 tema je za sebe, svaka je oblikovno drugačija i prepoznatljiva, a ponovo sve slijede iste urbanističke zamisli koje se obraćaju intimi pojedince, kao što i ostvaruju visoku urbanu gustoću.

Ti proturječni parametri rijetko su gdje usklađeni u tako uvjerljivu i životnu urbanu cjelinu, a koja je ponudila novu viziju života na Mediteranu koji priznaje svoju prošlost, ali je usmjeren prema budućnosti.

Stvoren je autentični urbani model koji je i internacionalan, i mediteranski, i splitski i ne može mehanički replicirati jer ovisi o lokalnim datostima i životnim običajima. Njegovo golemo mjerilo impresionira jednako kao i vitalnosti javnih prostora – jednostavno, riječ je o promišljeno projektiranom gradu, jednom od vrhunaca modernizma.

No, i Split 3 ostaje nedovršen, njegova današnja fizionomija tek je jedan dio (pre)-velikih ambicija.
Između monumentalnih stambenih ulica i megastrukturnih poteza ostali su veliki slobodni prostori: parkirališta, dječja igrališta, zone koje su planirane za razne javne sadržaje.
Oni su u svojoj današnjoj namjeni često identični s planerskim intencijama, no nisu izvedeni i realizirani sa svim finesama urbanog dizajna koji odlikuje Split 3.

Prijedlog izmjena, foto izvor: Društvo arhitekata Splita

Taj “prostor između” postao je zona korozije izvorne urbane morfologije u koju se točkasto, parcijalno i arbitrarno intervenira. Ako malo i nategnemo usporedbu, te intervencije su po svojoj ignoranciji slične kao da netko krene zapunjavati bjeline na Mondrianovim apstraktnim platnima.

Koncepcija Splita 3, i to u svim dionicama i različitim mjerilima: od urbanog dizajna, preko arhitekture, do urbanizma, kulturna je vrijednost najvišeg reda. A dio te vrijednosti su i urbane praznine, javni prostor i pješačke veze koje podržavaju koncept cjeline. Ako se dirne u bilo koji aspekt projekta Splita 3 narušava se njegova integralnost, međusobna povezanost i prožetost svih projektantskih odluka i zamisli.

Prostorna simulacija predložene crkve umjesto planirane zelene javne površine, foto izvor: Društvo arhitekata Splita

Naravno, urbane transformacije su moguće, ali one moraju biti mišljenje na razini koncepta cjeline Splita 3, moraju biti na kulturnoj razini izvornika ili ispred njega, što nikako nije mali zahtjev i ne može se rješavati improvizacijama. Split 3 sigurno može inspirirati arhitekte i urbaniste na nove, smjele, suvremene ideje, ali samo kao cjelovita urbana strategija s jasnim pravilima provođenja.

No, prošla su vremena kada su regiju bivše Jugoslavije planirali međunarodni timovi pod pokroviteljstvom UN, više ne postoje multidisciplinarne urbanističke institucije kao što je to bio Urbanistički zavod Dalmacije, na proširenjima Splita (a u velikoj većini slučajeva i drugih hrvatskih gradova) nema više integralnih arhitektonsko-urbanističkih projekata, nego se grad zagrađuje i pregrađuje parcelu po parcelu, već kako kojem vlasniku ili investitoru odgovora. Zato više niti ne možemo govoriti o urbanizmu, nego jednostavno preslikavanju partikularnih interesa na teritorij, bez razumijevanja da grad kao cjelina, kao kulturni artefakt, kao iskaz svog vremena pripada svima.

Šetajući se između megastrukturnih blokova Splita 3 zatiču se bizarne situacije, građevine nikle bez ikakve logike, uglavnom na parcelama koje su nekad imale javnu namjenu. Susjedne zone su potpuno kaotične, kao da ih je izgradila neka druga, regresivna civilizacija, a dijeli ih možda dva ili tri desetljeća. Neki elementi aktualnih promjene GUP-a Splita, poput novih gradnji na bivšim javnim površinama na Trsteniku, podupiru taj proces, koji se već duže razvija.

Urbana kultura Splita 3, internacionalno je relevantna i tek je započet proces njegovog upisivanja u kanonske historiografije moderne arhitekture. Tako će Split 3 biti pokazan na izložbi arhitekture socijalističke Jugoslavije koja će biti otvorena u proljeće 2018. u MoMA New York, istom onom muzeju u kojem je davne 1932. definiran termin “internacionalni stil” što će sigurno imati dugoročne učinke na recepciju arhitekture i urbanizma Splita 3.

Kako će on izgledati tijekom 21. stoljeća, ovisit će i o građanima Splita, koji prije donošenja izmjena i dopuna GUP-a, imaju priliku i obavezu štiti svoju i svjetsku urbanu baštinu.

Maroje Mrduljaš

(tekst je uz dopuštenje autora prenesen iz izdanja Jutarnjeg lista, tiskanog krajem 2016.)

U utorak, 30. siječnja 2018. u 18 h u Oris Kući arhitekture u Zagrebu, održat će se razgovor s arhitektom Bogdanom Budimirovim koji će voditi Maroje Mrduljaš, Lovorka Prpić i Feđa Vukić.

“U projektiranju ne možete sve optimalno postići, možete samo doći do optimalnog kompromisa.
Neke su stvari već u propisima takve da ne možete sve ispuniti, morate se odlučiti, a to je onda uloga arhitekta”, rekao nam je između ostalog arhitekt u razgovoru koji smo prije nekoliko godina objavili na našem portalu (više ovdje).

Izložba “Bogdan Budimirov: Kuća za dvoje” kojom se predstavlja obiteljska kuća arhitekta Bogdana Budimirova na zagrebačkoj Perjavici ostaje otvorena do 6. veljače 2018. u Oris Kući arhitekture.

Foto: arhiva Pogledaj.to

Udruženje hrvatskih arhitekata poziva na dostavu dokumentacije o projektima ostvarenim u razdoblju od 1. rujna 2016. do 31. prosinca 2017. za Godišnju izložbu ostvarenja arhitekata i arhitektica u 2017. godini i dodjelu godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata.

“Za nagradu ‘Neven Šegvić’, za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture, dozvoljene su prijave publikacija koje su izdane u razdoblju od 17. listopada 2016. do 31. prosinca 2017.

Rok i mjesto predaje dokumentacije: ponedjeljak 5. veljače 2017. do 16:00 sati u prostorijama UHA-e, Trg bana J. Jelačića 3/I, Zagreb.

Radove Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. tradicionalno će ocjenjivati Stručni savjet UHA-e koji je ove godine sastavljen od članova iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Šibenika, a to su Ana Mrđa (voditeljica), Dario Crnogaća, Ivana Ergić, Maroje Mrduljaš, Mira Stanić, Helena Sterpin i Ana Šverko uz jednu novost, a to je međunarodni gost Stručnog savjeta, koji je ove godine slovenski arhitekt Vasa Perović.
Time debatu o arhitekturi u Hrvatskoj proširujemo izvan nacionalnih granica, s idejom intenzivnijeg povezivanja ovdašnjeg arhitektonskog diskursa s kompatibilnim međunarodnim kretanjima i suradnje s bliskim kulturnim sredinama.

Samo otvorenje Godišnje izložbe i dodjela Nagrada UHA-e planirani su krajem ožujka 2018. godine u Zagrebu.

Sukladno ‘Pravilniku o dodjeljivanju nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata’, ostvarenja prezentirana na godišnjoj izložbi konkuriraju za godišnje nagrade:

– ‘Viktor Kovačić’ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva,
– ‘Drago Galić’ za najuspješnije ostvarenje u području stambene arhitekture,
– ‘Bernardo Bernardi’ za najuspješnije ostvarenje u području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja,
– ‘Neven Šegvić’ za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture”, navodi UHA.

Više informacija o propozicijama, načinu prezentacije i dokumentaciji za prijavu doznajte na internetskim stranicama UHA-e.

Jučer su u velikoj vijećnici splitske Gradske uprave javno otvorene omotnice s imenima nagrađenih autora na Projektnom natječaju za izradu stručnih rješenja za područje Žnjanskog platoa te za kontaktne zone Trstenička uvala i Duilovo u Splitu.

Između 12 prijavljenih radova peteročlani Ocjenjivački sud u sastavu Vjekoslav Ivanišević (predsjednik OS-a), Dragan Žuvela, Gojko Berlengi, Mario Šerić, Andro Krstulović Opara, jednoglasno je dodijelio sljedeće nagrade:

Prva nagrada, u iznosu 228.000 kuna neto

Arhitektonski ured “Ante Kuzmanić” d.o.o.

Ivan Jurić, mag.ing.arch.,
Mirjana Radoš, dipl.ing.arh.,
Marin Kaliterna, dipl.ing.arh.
Luka Mužnić, mag.ing.arch.

Druga nagrada, u iznosu 142.500 kuna neto

EMUR Studio Split d.o.o.
Marko Murtić, m.arch.
Ana Aščić, dipl.ing.arh.

MPAA ETSAM (suradnici Goran Jovanović, Dora Gojković, student) uz krajobrazno rješenje DIONEA d.o.o. i Željko Radišić dipl.ing.agr.

Treća nagrada u iznosu 85.500 kuna neto

“Porticus” d.o.o. Split – arhitektonski ured Radna grupa
Damir Rako, Zrinka Visković, Domagoj Bajić, Karla Sršen, Anamarija Vržina, Ivana Stić, Petra Klarić, Ivo Kraljević, Ana Niseteo, Dragica Galić i Renato Nazlić

konzultanti: B.Viđak, V. Srzić, T. Sršen, A. Šarac
makete: S. Markovina, M. Ivačić

Četvrta nagrada u iznosu 68.400 kuna neto

Tatjana Zahra, mag.ing.arh.

Peta nagrada, u iznosu 45.600 kuna neto

Nenad Kezić, d.i.a. i Emil Šverko, d.i.a. sa suradnicima:

koautor: Jure Bešlić, d.i.a.,
autorska suradnica: Mia Vučić, m.arh.,
suradnici: Dora Stupalo aps.arh., Nenad Marinović d.i.a.

Izvor: www.split.hr

Povodom Europske godine kulturne baštine 2018., projekt Motel Trogir Udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze raspisuje natječaj za dizajn vizualnog znaka (loga) i info-signalizacije za dva modernistička objekta u Dalmaciji: za Motel Soline u Trogiru arhitekta Ivana Vitića iz 1965. ( o čemu smo pisali ovdje i ovdje) i Dječje lječilište Krvavica u Krvavici arhitekta Rikarda Marasovića iz 1962. – 64 ( o čemu smo pisali ovdje).

Sukladno načelima Europske godine kulturne baštine koja uključuju “poticanje građana na istraživanje bogate i raznovrsne kulturne baštine Europe, njenu afirmaciju, razumijevanje i zaštitu kao jedinstvenih vrijednosti te promišljanje o mjestu koje kulturna baština zauzima u svakodnevici”, cilj natječaja je oblikovati jedinstveni vizualni znak (logo) svakog pojedinog objekta i prateće legende koja bi sadržavala osnovne informacije o građevini.

Dječje lječilište Krvavica u Krvavici arhitekta Rikarda Marasovića iz 1962. – 64.

Signalizacijom se doprinosi osvješćivanju javnosti o važnosti ciljanih objekata turističke i lječilišne namjene, a koji imaju status spomenika kulture RH i u stanju su propadanja.

“Turizam je (bio) jedan od najvažnijih medija postizanja brzog i potrebnog razvoja tadašnje jugoslavenske jadranske regije.
Ambiciozan cilj – i pritisak – osmišljavanja razvojnih programa obimnih kvantiteta te instrumenata njihove provedbe predstavljao je velik izazov.
Arhitektonsko oblikovanje, uređenje krajobraza, uslužna i cestovna infrastruktura, koji su nastali u tom procesu i danas su od temeljnog značenja za hrvatsku obalu.” (Dafne Berc)

Mnogi od tada nastalih objekata još uvijek rade i novim vlasnicima donose profit, dok su drugi izloženi “strategijama propadanja”, uslijed tranzicije i netransparentne privatizacije, što je zadesilo upravo i motel Ivana Vitića u Trogiru i remek-djelo Rikarda Marasovića u Krvavici.

Oba objekta su tek unazad nekoliko godina re-afirmirana kao iznimna arhitektonska ostvarenja te odnedavno imaju i formalni status spomenika kulture RH koje su stekla slijedom građanskih inicijativa (Platforma 9,81, Motel Trogir) prepoznatih od lokalnih konzervatorskih odjela Ministarstva kulture.

Motel Soline u Trogiru arhitekta Ivana Vitića iz 1965.

Primjeri utoliko predstavljaju i sinergiju civilnog i institucionalnog djelovanja na očuvanju kulturne baštine. Novostečeni statusi spomenika, međutim, nisu rezultirali obnovom objekata, a ovaj natječaj nastoji još jednom skrenuti pažnju na njihovu važnost u kontekstu ne samo modernističke arhitekture već i kao sastavnog dijela ukupnosti hrvatske i europske graditeljske baštine.

Registar spomenika kulture Republike Hrvatske trenutno sadrži 71 objekt izgrađen u drugoj polovici 20. stoljeća.

Natječajem tematiziramo odabrane objekte u srednjodalmatinskom području, kao ishodišnom prostoru projekta, a obuhvaćamo građevine koje su već niz godina posredno ili neposredno dio aktivnosti projekta Motel Trogir.

Odabrana rješenja bit će implemenirana u fizičkom prostoru ciljanih objekata tijekom Europske godine kulturne baštine 2018.

Uvjeti natječaja:

– na natječaju mogu sudjelovati svi zainteresirani,
– jedan autor može priložiti po jedno rješenje za svaki objekt,
– rješenja trebaju uključivati vizualni znak (logo) objekta i dizajn i oblikovanje pratećeg teksta legende/info-teksta,
– rješenja trebaju predstavljati inovaciju u odnosu na postojeću signalizaciju spomenika kulture, a otvorenom ostaje i mogućnost neuvriježenih načina signalizacije,
– ukupni proračun za svako pojedino rješenje ne treba prelaziti 2 000 HRK,
– predložena rješenja u svom tehničko-izvedbenom aspektu trebaju biti održiva i ekološka (trajni materijali) budući da će se postavljati u otvorenom prostoru,
– rješenja trebaju biti samostojeći elementi, odnosno ne traže se rješenja koja se apliciraju na same objekte (no npr. signalizacija se može fiksirati na okolna rasvjetna tijela i slično),
– natječajne prijedloge potrebno je poslati u jpg formatu (skicu, opis, tehnički opis do maksimalno 1 kartice teksta).

Početak natječaja: 26. veljače 2018.

Rok za predaju natječajnih radova: 2. travnja 2018.

Nagrada: odabranim prijedlozima bit će isplaćeno 2 000 HRK neto za svako idejno rješenje.

Prijedloge će odabrati članovi tima projekta Motel Trogir: Nataša Bodrožić, Lidija Butković Mićin i Saša Šimpraga

Pitanja i natječajni radovi se šalju na: slobodne.veze@gmail.com

Projekt Motel Trogir posvećen je istraživanju, kritičkoj (re)evaluaciji i afirmaciji modernističke arhitektonske baštine Hrvatske i šire.
Više o projektu Motel Trogir: ovdje i ovdje.

O objektima:
Motel Soline (originalno Motel Sljeme), arhitekt Ivan Vitić, 1965. : ovdje.
Dječje lječilište u Krvavici, arhitekt Rikard Marasović, (izgrađen1963.-1964.): ovdje i ovdje.

Arhitekt Boris Fiolić preminuo je 26. veljače 2018., nakon duge i teške bolesti, u 59. godini života. U nastavku donosimo In memoram arhitektice Rajke Bunjevac.

“Napustio nas je zauvijek Boris Fiolić. Otišao je jedan od nas. Otac, djed, suprug, arhitekt, kolega i prijatelj, Boris. U 59. godini, rano, prerano.

Otišao je iz svog Zagreba u kojem je rođen, u kojem je išao u školu i V gimnaziju, gdje je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1984.godine, u klasi prof. Nevena Šegvića, koji mu je usadio, kako bi Boris rekao, dozu ludizma. Ta doza ludizma i briljantan, britak um, koji je Boris posjedovao, omogućio mu je da u svom Zagrebu ali i puno šire ostavi svoj neizbrisivi trag u prostoru i u ljudima.

Radio je s mnogim značajnim hrvatskim arhitektima, a najdulje i najplodnije sa Zoranom Boševskim s kojim 1990.g. osniva Studio BF.

Boris Fiolić i Zoran Boševski

Projektirao je u svim mjerilima: od urbanizma, makro i mikro situacije do interijera, tvrdeći da projektantski proces počinje od urbanizma. Upravo zato radi brojne urbanističke planove, urbanistički rješava Trg kralja Tomislava i rivu u Puli. Projektira i izvodi objekte velikog mjerila poput Green gold centra u Zagrebu, a stambena zgrada Ribnjak, vila u Jurjevskoj, stambene zgrade Pavlenski put i Dubrava centar, samo su dio opusa izvedenih stambenih zgrada čiji je Boris autor.

S druge strane mjerila, projektira interijere: Hotel Villa Dubrovnik, Hotel Double tree by Hilton u Zagrebu i druge. Usprkos angažmanu u vođenju velike prakse, ne napušta ga njegov znatiželjni i kompetitivni duh pa sudjeluje na mnogim urbanističkim i arhitektonskim natječajima gdje osvaja brojne nagrade.

Bio je dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata i član Upravnog odbora Hrvatske komore arhitekata u dva mandata.

Za svoj stručni rad nagrađen je nagradom Drago Galić za stambene zgrade u Štamparovoj ulici u Zagrebu 1994.g. i Priznanjem 29. zagrebačkog salona za realizaciju.

U punom naponu kreativnosti i snage, s optimizmom, idejama i planovima za tri životna vijeka, ostavio nas je da mislimo, kako je to moguće? Kako je moguće da ode netko samo tako? Kao da je rukom iščupan iz sredine u kojoj je odrastao i živio, od ljudi koji su ga cijenili i voljeli. Do zadnjega dana, živio je tu među nama, gdje je ljubio, gdje je radio i gdje je gradio.

A sada, sada je razapeo svoja jedra i otišao vjetrom u neka nova, slobodnija prostranstva.
Boris, već sad nam nedostaješ.

Zagreb, 26. veljače 2018.”

Izvor: www.arhitekti-hka.hr

Foto: arhiva pogledaj.to

Objavljen je Javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, I. stupnja složenosti projektni natječaj za izgradnju Dječjeg vrtića u Stenjevcu.

Pogled iz zraka, sjeverozapad

Oznaka iz Plana nabave Raspisivača natječaja: 1809-2018-EMV
Registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata: 55-18/ZG-AU/NJN

RASPISIVAČ I INVESTITOR natječaja je Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, 10 000 Zagreb, OIB: 6181789437, telefon: +385 1 6503788, e-mail: javna.nabava@zagreb.hr, internetska adresa: www.zagreb.hr, odgovorna osoba: gradonačelnik Milan Bandić, dipl. politolog

PROVODITELJ I ORGANIZATOR: Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), Trg bana J. Jelačića 3/I, 10 000 Zagreb, OIB: 01152649489, telefon: +385 1 4816140, e-mail: tajnistvo@uha.hr, odgovorna osoba: Emil Jurcan, dipl.ing.arh., predsjednik; u suradnji s Društvom arhitekata Zagreba (DAZ), Trg bana J. Jelačića 3/I, 10 000 Zagreb, OIB: 87490332083 telefon: +385 1 4816 151, e-mail: daz@d-a-z.hr, odgovorna osoba: Rene Lisac, dipl.ing.arh., predsjednik.
Osoba Provoditelja natječaja zadužena za kontakt: Predsjednik UHA-e, Emil Jurcan, dipl. ing. arh. telefon: +385 1 4816140, e-mail: tajnistvo@uha.hr

VRSTA NATJEČAJA: Javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, I. stupnja složenosti za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za izgradnju Dječjeg vrtića u Stenjevcu.

PREDMET NATJEČAJA je izrada idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja Dječjeg vrtića u Stenjevcu.

ROKOVI NATJEČAJA
Početak natječaja je 28. veljače 2018.
Natjecatelji imaju pravo dostaviti pitanja do 19. ožujka 2018.
Pitanja se dostavljaju e‐mailom na adresu natjecaji@uha.hr. Pisani odgovori bit će objavljeni u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH u Narodnim novinama (EOJN), i na www.uha.hr do 29. ožujka 2018.
Rok predaje natječajnih radova je 30. travnja 2018. do 16:00 h, u Udruženju hrvatskih arhitekata (UHA), Trg bana J. Jelačića 3/1, Zagreb, bez obzira na način dostave.

OCJENJIVAČKI SUD
Za ocjenu radova imenovan je Ocjenjivački sud u sastavu od pet (5) članova:
Mladen Jošić, dipl. ing. arh, predsjednik ocjenjivačkog suda, predstavnik Provoditelja, Nives Škreblin, dipl. ing. arh., dopredsjednica ocjenjivačkog suda, predstavnica Raspisivača, Siniša Justić, dipl. ing. arh., predstavnik Provoditelja, Dubravka – Petra Lubin, dipl. ing. arh., predstavnica Raspisivača, Nenad Ravnić, dipl. ing. arh., predstavnik Provoditelja.

Zamjenica člana OS-a: Zorana Protić, dipl. ing. arh., predstavnik Provoditelja

Tehnička komisija: Mirna Barac, mag. ing. arh., predstavnica Raspisivača, Ivan Zloušić, mag. ing. arh., predstavnik Provoditelja

Tajnica natječaja: Divna Antičević, mag. ing. arh., predstavnica Provoditelja

NAGRADE
Određuje se nagradni fond u ukupnom iznosu od 195.000,00 kuna neto.
Radovima koji su stručno izrađeni i odgovaraju uvjetima određenim ovom dokumentacijom za nadmetanje Ocjenjivački sud će dodijeliti nagrade kako dalje slijedi:

Nagrada       Br. nagrada    Neto iznos       *Bruto iznos

1. nagrada         1                 78.000,00 kn     109.229,31 kn
2. nagrada        1                  48.750,00 kn      68.268,32 kn
3. nagrada        1                  29.250,00 kn      40.960,99 kn
4. nagrada        1                 23.400,00 kn       32.768,79 kn
5. nagrada        1                  15.600,00 kn       21.845,86 kn

*Procijenjeni bruto iznosi odnose se na autorske naknade, poreze i doprinose, ako se isplata vrši temeljem ugovora o autorskom djelu. Za obveznike PDV-a na neto iznos obračunat će se PDV.

CILJ PROVEDBE JAVNOG NATJEČAJA: Osnovni cilj natječaja je iznalaženje najboljeg oblikovnog, funkcionalnog i ekonomičnog rješenja građevine za odgoj djece predškolske dobi zajedno sa pratećim vanjskim prostorima, koje će zadovoljiti potrebe planiranih korisnika i kvalitetno se uklopiti u stambeno naselje Špansko. Jedan od ciljeva ovog natječaja je dobiti suvremeno rješenje koje će biti ekonomično i održivo u izvedbi i održavanju.
Raspisivač projektnog natječaja sklopit će ugovor o javnim uslugama na temelju pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave s autorom prvonagrađenog rada.

PRAVO SUDJELOVANJA u svojstvu ponuditelja ima jedna ili više stručnih osoba. Pravo sudjelovanja u svojstvu autora ima jedna ili više stručnih fizičkih osoba. Sposobnost natjecatelja je zadovoljena kada je barem jedan od autora natječajnog rada ovlašteni arhitekt ili ovlašteni arhitekt urbanist. Ostali autori mogu biti ovlašteni arhitekti, ovlašteni arhitekti urbanisti, dipl. ing. arh., mag. ing. arch. ili studenti arhitekture.
Sudionik može za izradu natječajnog rada angažirati i druge stručnjake specijaliste u pojedinom području, ali se oni ne smatraju autorima natječajnog rada.

Svaki od sudionika, pojedinac ili grupa, ima pravo sudjelovanja na ovom natječaju samo s jednim radom. Osobe koje su sudjelovale u izradi jednog od natječajnih radova ovog natječaja kao suradnici ne mogu predati natječajni rad samostalno.

Na natječaju ne mogu sudjelovati Voditelj natječaja ili zamjenik Voditelja natječaja, zaposlenici Raspisivača, zaposlenici Provoditelja u slučaju da je provoditelj pravna ili fizička osoba – ured ovlaštenog arhitekta, Voditelj natječaja, zamjenik Voditelja natječaja, članovi Ocjenjivačkog suda, zamjenici članova, tajnik natječaja, članovi tehničke komisije, izrađivač natječajnog elaborata, kao i njihovi suradnici i srodnici u prvom i drugom koljenu, kao i svi ostali koji bi narušili ravnopravnost natjecatelja ili neovisno odlučivanje Ocjenjivačkog suda ne mogu kao sudionici sudjelovati u natječaju.

NATJEČAJNI ELABORAT Raspisivač stavlja sudionicima na raspolaganje u digitalnom obliku u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH u Narodnim novinama (EOJN) te na mrežnim stranicama Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA): www.uha.hr i Društva arhitekata Zagreba (DAZ) www.daz.hr, natječajna dokumentacija nalazi se na sljedećoj poveznici ovdje.

Izrađivač natječajnog programa: Dubravka – Petra Lubin, dipl.ing.arh., dubravka-petra.lubin@zagreb.hr

KRITERIJI ZA ANALIZU I OCJENU NATJEČAJNIH RADOVA
Iz Natječaja će se isključiti radovi koji nisu izrađeni u skladu s Programom i Uvjetima Natječaja odnosno:
a/ predani poslije roka navedenog u ovim Uvjetima Natječaja,
b/ koji ne sadrže priloge navedene u ovim Uvjetima Natječaja,
c/ čija oprema rada nije u skladu s ovim Uvjetima Natječaja,
d/ koji nisu u skladu s prostornim planom, Programom i ostalim uvjetima Natječaja.

Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa, u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga, pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud će valorizirati ovim redoslijedom:
– prostorni koncept u skladu sa zatečenim kontekstom,
– kvalitetu prostorno-funkcionalnog rješenja,
– oblikovanje vanjskog prostora,
– održivost i ekonomičnost arhitektonskog rješenja,
– arhitektonsko oblikovanje građevine koje uspostavlja nove vrijednosti u prostoru.

Natječaj se provodi u skladu s Poglavljem 2, člancima 327., 328., 329., 330. i 331. ZJN 2016, ostalim odredbama ZJN 2016, koje se primjenjuju na projektni natječaj te odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (“Narodne novine”, broj 85/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik) Hrvatske komore arhitekata, ako iste nisu u suprotnosti sa ZJN 2016.

Projektni natječaj se provodi kao postupak koji prethodi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama za izradu projektno-tehničke dokumentacije u dogovoru s Raspisivačem (za potrebe javne nabave usluga) sukladno članku. 327. stavku 1. ZJN 2016.

Procijenjena vrijednost nabave – projektni natječaj i kasniji pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, sastoji se od nagradnog fonda, isplata naknada radnim tijelima i izrade projektno – tehničke dokumentacije, i iznosi ukupno 1.022.072,00 kuna bez PDV-a, te se raščlanjuje na iznose kako slijedi:
– nagradni fond u iznosu od 195.000,00 kuna neto, odnosno 273.073,27 kuna bruto bez PDV-a,
– naknada radnim tijelima u iznosu od 57.037,50 kuna neto, odnosno 84.930,89 kuna bruto bez PDV-a,
– projektno-tehnička dokumentacija u maksimalnom iznosu do 664.067,84 kuna neto bez PDV-a za što će Raspisivač sklopiti ugovor nakon provedenog pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave, sukladno članku 133. stavak 1. ZJN 2016, s osobom ovlaštenom za projektiranje prvonagrađenog rada koja zadovolji uvjete sukladno ZJN 2016 pod uvjetom da ima dokaze sposobnosti propisane ZJN 2016 i da je u skladu s Pravilnikom, te se u tom smislu smatra ponuditeljem. Prilikom izrade projektno – tehničke dokumentacije ponuditelju se neće platiti dio natječajnog rada koji je već izvršen plaćanjem nagrade.

Usluga izrade projektno – tehničke dokumentacije obuhvaća izradu cjelovitog projekta potrebnog za izgradnju objekta, njegovo opremanje i uređenje okoliša sukladno pozitivnim propisima.

Planirana okvirna sveukupna vrijednost investicije iznosi 22.446.900,00 kuna bez PDV-a, tj. 19.851.000,00 kn bez PDV-a za troškove građenja i opreme (7.940,40 kn / m²), te 2.595.900,00 bez PDV-a za troškove vanjskog uređenja.
Natječaj se provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Dokumentaciju Općih uvjeta natječaja preuzmite ovdje.

U subotu 3. ožujka 2018. u 18 h u Društvu arhitekata Splita predstavit će se koncept SPLIT 3.21, okvir provedenih i planiranih suradničkih projektnih aktivnosti udruge TESERAKT.

“Višegodišnji rad na temi modernističkog nasljeđa Splita 3, ali i splitske arhitektonske i kulturne baštine općenito, rezultirao je impresivnom bazom znanja i značajnim povećanjem sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim prostornim planovima, a nužan razvojni korak za nastavak aktivnosti šire je profesionalno i intersektorsko udruživanje.

Stoga nam u Split, s vlastitim saznanjima, iskustvima i razvijenim metodologijama, dolazi značajno veća i utjecajnija organizacija – URBEGO – čiji je rad primjer željenog razvoja lokalnih inicijativa.

Foto via Teserakt

Urbego je međunarodna platforma stručnjaka za urbanizam – arhitekata, planera, sociologa, grafičkih dizajnera, inženjera, ekonomista – koji pokreću istraživanja i testiraju suvremene ideje, strategije, alate i rješenja problema urbanog razvoja.

Vjerujući da urbani razvoj mora osigurati mogućnost za veću jednakost, sudjelovanje i zajednički urbani život za sve, od 2012. godine Urbego je razvio 4 temeljne metodologije, proveo brojne sudioničke programe, uključujući 20 radionica, priredio izložbe njihovih rezultata u 16 zemalja i u aktivnosti uključio 300 mladih stručnjaka.

URBEGO je izgradio snažnu zajednicu širokog spektra vještina i motiviranu za razvijanje inicijativa od neformalnih diskusija, preko strategija razvoja pješačkog prometa, do projektiranja javnih prostora.

Predstavit će je arhitektica Giulia Maci, predsjednica i suosnivačica URBEGA. Giulia je i koordinatorica ETTG (European Think Tanks Group Coordinator) sekretarijata u Bruxellesu, gdje se pri Europskoj komisiji bavi koordinacijom istraživača i politikama međunarodnog razvoja Europske unije.

Udruga Teserakt za interdisciplinarna istraživanja osnovana je 2011. godine u Splitu s ciljem demokratizacije odlučivanja o javnim urbanim prostorima i razvijanja modela sudioničkog upravljanja kulturnom baštinom. Čine je uglavnom sociolozi i arhitekti, uz podršku niza drugih vezanih struka.

Seriji projektnih aktivnosti – od akcijskih istraživanja, radionica, izložbi, predavanja do javnih panela i tribina – temeljni je cilj okupiti različite dionike u gradu: predstavnika građana, stručnjaka, političkih opcija, civilnog društva i poduzetnika, ne bi li iz pojedinačnih pozicija ispregovarali zajednički, održivi interes u prostoru.

TESERAKT će ovom prilikom predstaviti sociolozi Diana Magdić i Mateo Gudić,” kaže se u pozivu.

Dani arhitekture Sarajevo 2018 (23.- 27.  svibnja 2018.) ove godine za temu imaju “Prostor slobode”,  a  s ovogodišnjim kuratorom Dinkom Peračićem pozivaju da ponudite svoja rješenja i ideje za jedinstven sarajevski “prostor slobode” – bob i sanjkašku stazu na Trebeviću.

Sarajevo, na mostu ili nad provalijom između zapada i istoka, zanimljivo je mjesto za prepoznavanje sve zatvorenije logike oba svijeta. Mjesto koje još nije do kraja iskontrolirano, u kojem su mogući i drugačiji scenariji. Prostor u kojem možemo zamisliti neke druge budućnosti.
Grad koji čeka da iz prave potrebe izraste nova autentična kultura…

Staza za bob i sankanje izgrađena je u okviru priprema za Zimske olimpijske igre koje su se 1984. održale u Sarajevu.
Planirana je kao dio sportsko-rekreativnog parka na Trebeviću koji će i poslije igara privlačiti posjetitelje na planinu.
Nakon Olimpijskih igara, staza je korištena za natjecanja u sklopu Svjetskog kupa.
Naknadnom podjelom staze na tri dijela, koji se mogu neovisno koristiti, objekt je prilagođen i za potrebe svakodnevnog sanjkanja.

U toku rata 90-tih godina staza se našla na prvoj liniji fronta. Ona je znatno oštećena i ostalo je samo betonsko korito.
Gotovo dva desetljeća ovo područje imalo je reputaciju ničije zemlje, ekscesnog prostora izvan nadležnosti.
Upravo u ovom kontekstu nastaju alternativni načini korištenja bob staze – najprije iscrtavanje grafita.

Danas je ona popularno mjesto šetanja, trčanja, fotografiranja, ekstremnih sportova kao down-hill biciklizma.
Sve ovo stazu je učinilo neformalnim simbolom postapokaliptičnog stanja i popularnom slikom na društvenim mrežama.

Na taj način, cijeli ovaj prostor postepeno se vraćao u svakodnevni život grada. Ovaj povratak svoj vrhunac očekuje 6. travnja ove godine, na dan grada Sarajeva kada je planirano otvorenje trebevićke žičare koja povezuje centar grada sa neposrednom okolinom staze. Bob staza će se ponovo naći u srcu grada!

Možemo li zamisliti novi život ove infrastrukture? Koji su novi scenariji aktiviranja ovog prostora?

Natječajnim radom treba predložiti zahvat u prostoru koji bob stazi i planini Trebević nudi novi identitet i nove oblike korištenja, uzimajući u obzir njegovu bogatu prošlost.

Natječaj je međunarodni, anketni, anonimni i jednostupanjski. Pravo prijave imaju studenti i mladi profesionalci do 35 godina starosti.
Arhitekti, dizajneri, multimedijalni umjetnici, fotografi i svi drugi su pozvani na učešće.

Obavezni prilozi projektu:
– naziv projekta i opis (do 1500 karaktera) .TXT,
– minimalno 3 grafička priloga u .JPG formatu 21x21cm 300dpi (fotomontaža, crteži, kolaži, dijagrami, skice…),
– animirani .GIF 1000x1000px koji uključuje sve grafičke priloge,
– podaci o autorima (ime i prezime / autorski tim, grad/ država, e-mail, kratka biografija do 500 karaktera).TXT,
– važna napomena: grafički prilozi ne smiju sadržavati imena autora.

Rokovi:
Rok za dostavu radova je 15. travnja 2018. do 23.59h, na mail: info@daniarhitekture.ba, a rezultati će biti objavljeni 25. travnja 2018.

Svi pristigli radovi bit će objavljeni na web stranici Dana arhitekture i društvenim mrežama, te prikazani na izložbi u programu Dana arhitekture 2018.
Stručni žiri će odabrati 7 najboljih radova, čiji će autori biti pozvani da učestvuju i prezentuju radove na Danima arhitekture 2018.
Svim učesnicima će biti osiguran smještaj u Sarajevu i ulaznice za sve događaje u okviru Dana arhitekture 2018.

Nakon prezentacija, stručni žiri i publika će odabrati najbolji rad za koji je osigurana novčana nagrada 300 EUR. Odabrani radovi će potencijalno biti prezentirani u javnim medijima i gradskoj upravi.

Najbolje radove će izabrati stručni žiri koji čine: Dinko Peračić (Hrvatska), Marija Simović (Studio Simović, Srbija), Kenan Vatrenjak (Filter arhitektura, BiH,) Katarina Bošnjak (Lift – prostorne inicijative, BiH)

Podloge za natječaj možete preuzeti ovdje.
Ako imate dodatna pitanja vezana za raspis natječaja, javite se na: info@daniarhitekture.ba

Detaljnije informacije o samom natječaju možete pronaći i na web stranici Dani arhitekture.

Fotografije: Ivan Ramadan, Kenan Muslić, Irhana Šehović

Izvor: Dani arhitekture Sarajevo / Društvo arhitekata Zagreba

Sutra, u utorak, 6. ožujka 2018. u 13 sati u Muzeju Mimara u Zagrebu, predstavit će se projekt – prijedlog za novu zgradu Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti.

Projekt će predstaviti Vladimir Crnković, ravnatelj HMNU-a od 2003. do 2014. i arhitekt Mario Pehnec, osnivač i voditelj arhitektonskog biroa Idea studio d.o.o., koji su osmislili dugoročno rješenje izložbenog i poslovnog prostora tog “malog, ali globalno značajnog muzeja – kao fascinantnu interpolaciju koja građanima nudi novi kulturni sadržaj na omiljenom lokalitetu”, stoji u pozivu na predstavljanje.

Naime, za lokaciju predlagatelji predviđaju prostor Vranyczanyjeve poljane na Gornjem gradu koji “plijeni izgledom i lokacijom, ali ne i sadržajem.”

Hrvatski muzej naivne umjetnosti (HMNU) u Zagrebu, osnovan 1952., najstariji muzej tog izdvojenog segmenta likovnog stvaralaštva 20. stoljeća u svijetu, godinama je u potrazi za primjerenim dugoročnim smještajem.

“Vladimir Crnković još je 2006. utopijski zamislio zgradu unutar misvanderoovskih načela, svu u staklu, kao razvedenu građevinu s izložbenim dvoranama i ispod zemlje te s uključenjem južnoga kamenog bedema Gradeca u kompleks tog novog zdanja.

Desetak godina kasnije njegovu je zamisao, s brojnim inovacijama, započeo pretvarati u arhitektonsku viziju Mario Pehnec, predstavljajući konglomerat iznimnih arhitektonskih rješenja kojima je u staro i povijesno gradsko tkivo ugradio modernističku i suvremenu arhitektonsku kreaciju višenamjenskog sadržaja.

Hrvatska naiva, uz Henrija Rousseaua i francuske klasike prve generacije, slovi kao najvažniji segment svjetske naive.
Pritom se misli na umjetnike poput Ivana Generalića, Rabuzina, Skurjenija, Feješa i Smajića.

Slikari Hlebinske škole – Generalić i njegovi sljednici – koji se izražavaju ponajviše u tehnici slikarstva na staklu, smatraju se pak najbravuroznijim i najuspješnijim majstorima te tehnike u svjetskim okvirima.
Pritom su hrvatska naiva i Hrvatski muzej naivne umjetnosti prepoznati kao neprijeporni brend naše kulturno-umjetničke i turističke ponude.

Ni jedna europska metropola nema muzej naive, jer ni jedna europska zemlja nema tu umjetničku kvalitetu u segmentu naive poput Hrvatske i Zagreba.

HMNU jedan je od najposjećenijih muzeja likovnih umjetnosti u Hrvatskoj, a poseban interes za njega pokazuju strani turisti koji čine više od 90% posjetitelja. Na godišnjoj razini HMNU bilježi preko 20.000 ulaza, što u zadnjih petnaestak godina iznosi više od 200.000 posjetitelja.

Ako se tome pribroje posjetitelji velikih izložaba koje je Muzej priredio ili na kojima je participirao u inozemstvu u tom razdoblju – u Americi, Italiji, Slovačkoj i Japanu – riječ je o gotovo pola milijuna poklonika likovnih umjetnosti.

Njima HMNU na sadašnjoj adresi u Ćirilometodskoj ulici, gdje se nalazi od 1964., ne može predstaviti brojna vrhunska djela iz svog muzejskog fundusa radi neadekvatnog i premalog izložbenog prostora.

Uz vrhunske majstore i antologijska djela nacionalnog stvaralaštva, HMNU posjeduje i reprezentativnu zbirku umjetnina stranih majstora, među kojima su brojna remek-djela, i to ne samo naive, nego i artbrutističkih tendencija te autsajderske umjetnosti.

Optimalan broj stalno izloženih djela iznosio bi oko 220 umjetnina, dok ih je u sadašnjem postavu tek 80-ak.
Tom neprocjenjivom umjetničkom bogatstvu ovim se projektom želi dati moderan, funkcionalan, primjeren i atraktivan prostorni kontekst.

Uz to, nova bi zgrada muzeju omogućila prezentaciju i djela Krste Hegedušića iz zemljaškog razdoblja, kao i djela ostalih autora Udruženja umjetnika Zemlja iz međuratnog doba, čime se tumači geneza Hlebinske škole, dakle i počeci naive u Hrvatskoj.

Također bi bilo moguće predstaviti povijesni razvoj slikarstva na staklu, njegovo podrijetlo, osobitosti i vrijednosti što se ogledaju, među inim, u brojnim djelima narodne i pučke umjetnosti anonimnih autora i radionica iz 18. i 19. stoljeća”, kažu iz HMNU.

Uz inicijatore i autore projekta, Vladimira Crnkovića i Maria Pehneca, uzvanicima će se obratiti i ravnateljica HMNU-a Mira Francetić Malčić.

Arhitekt Balkrishna Doshi iz Indije ( r. 26. kolovoza 1927.) ovogodišnji je laureat Pritzker Architecture Prize, objavio je jučer Tom Pritzker, predsjedavajući Fondacije Hyatt, koja sponzorira ovu međunarodno priznatu nagradu, najveću počast u arhitekturi.

Žiri koji je odabrao ovogodišnjeg dobitnika djelovao je u sastavu: Glenn Murcutt (predsjednik ), Stephen Breyer, André Aranha Corrêa do Lago, The Lord Palumbo, Richard Rogers, Sejima Kazuyo, Benedetta Tagliabue, Ratan N. Tata, Wang Shu, Martha Thorne.

 “Dugujem ovu prestižnu nagradu svom guruu, Le Corbusieru”,  Balkrishna Doshi ( r. 26. kolovoza 1927.)

Arhitekt, urbanist i edukator, Doshi je oblikovao diskurs arhitekture širom Indije, ali i na međunarodnom planu, zadnjih 70 godina.
Pod utjecajem velikana arhitekture 20. st., Charlesa-Édouarda Jeannereta – Le Corbusiera i Louisa Khana, Doshi je interpretirao arhitekturu i transformirao ju u građevine koje poštuju istočnjačku kulturu, podižući kvalitetu života u Indiji.
Njegov etični i osobni pristup arhitekturi dotakao je živote svake socio-ekonomske klase kroz široki spektar tema, od 1950-ih godina.

“Moja djela su produžetak mog života, filozofije i snova koji pokušavaju kreirati riznicu duha arhitekture.
Dugujem ovu prestižnu nagradu svom guruu, Le Corbusieru. Njegova su me učenja vodila k propitivanju identiteta i otkrivanju novog, regionalno prihvaćenog suvremenog izričaja održivog holističkog habitata“, komentirao je Doshi.

Aranya Low Cost Housing (Indore, 1989.)

Doshijeva arhitektura istražuje odnos između temeljnih potreba ljudskog života, povezanog s kulturom, te razumijevanja društvenih tradicija, u kontekstu s mjestom i okolišem, a kao odgovor na modernizam.

On opisuje arhitekturu kao ekstenziju tijela, a svoju sposobnost da pažljivo adresira funkciju uzimajući u obzir klimu, okoliš, urbanizam, dokazuje izborom materijala, preklapajućim prostorima i utilizacijom prirodnih i harmonizirajućih elemenata.

Aranya Low Cost Housing (Indore, 1989.)

“Doshi je rekao da ‘projektiranje pretvara skloništa u domove, stanovanje u zajednicu, a gradove u magnete za mogućnosti'”, komentirao je Pritzker.

“Životno djelo Balkrishne Doshija uistinu podcrtava misiju Nagrade – pokazujući umjetnost arhitekture kao neprocjenjivo služenje društvu”, rekao je Pritzker.

Aranya Low Cost Housing (Indore, 1989.)

Doshi je projektirao Aranya Low Cost Housing (Indore, 1989.), u kojem je danas smješteno 80 000 ljudi u sustavu kuća, dvorišta i labirinta internih puteva.

Preko 6 500 jedinica stanovanja, od skromnih, jednosobnih do prostranijih stanova, udomljuje stanovnike niskih i srednjih primanja. Preklapajući slojevi i tranzicijske zone potiču fluidnost i prilagodljivost životnih uvjeta, uobičajenih za indijsko društvo.

Indian Institute of Management (Bangalore, 1977.-1992.)

Doshijeva je arhitektura istovremeno poetična i funkcionalna. Indian Institute of Management (Bangalore, 1977.-1992.), inspiririran indijskim gradovima i hramovima nalik labirintima, organiziran je tako da spaja zgrade, dvorišta i galerije.

Indian Institute of Management (Bangalore, 1977.-1992.)

Indian Institute of Management (Bangalore, 1977.-1992.)

Također pruža različite prostore zaštićene od vruće klime. Omjer izgrađenog i prostranih koridora u koje se slijeva kampus pun zelenila, dopušta posjetiteljima istovremeno biti unutra i vani.
Kako ljudi prolaze kroz zgrade i prostore, Doshi ih poziva da iskuse svoje okruženje, a također predlaže mogućnost za transformaciju.

Indian Institute of Management (Bangalore, 1977.-1992.)

Žiri je, među ostalim, izjavio: “Tijekom godina, Balkrishna Doshi je uvijek stvarao arhitekturu koja je ozbiljna, nikad razmetljiva niti sljedbenik trendova.

Life Insurance Corporation Housing (Ahmedabad, 1973.)

S dubokim osjećajem odgovornosti i željom da doprinese svojoj zemlji i narodu putem visokog stupnja jednakosti, autentične arhitekture, on je stvorio projekte za javnu administraciju i namjenu, obrazovne i kulturne institucije i rezidencije za privatne klijente, među ostalim. (…)

Doshi je vrlo svjestan konteksta u kojemu su zgrade smještene. Njegova rješenja u obzir uzimaju socijalne, okolišne i ekonomske dimenzije, zato se njegova arhitektura u potpunosti bavi održivošću.”

Centre for Environmental Planning and Technology (CEPT University) (Ahmedabad, 1966.-2012.)

Centre for Environmental Planning and Technology (CEPT University) (Ahmedabad, 1966.-2012.)

Centre for Environmental Planning and Technology (CEPT University) (Ahmedabad, 1966.-2012.)

Centre for Environmental Planning and Technology (CEPT University) (Ahmedabad, 1966.-2012.)

Njegov ured, Sangath (Ahmedabad, 1980.), prevodi se izrazom “kretati se zajedno”. Smještaj zajedničkih prostora, uključujući vrt i amfiteatar na otvorenom, naglašava Doshijev stav prema suradnji i društvenoj odgovornosti.

Sangath (Ahmedabad, 1980.)

Sangath (Ahmedabad, 1980.), maketa

Zaobljenih krovova, prekriven mozaikom keramičkih pločica s travnatim površinama i “potopljenim” prostorima, ublažava ekstremnu vrućinu.

Sangath (Ahmedabad, 1980.)

Detalj mozaika ponavlja se u krovu inspiririranim kornjačinim oklopom na zgradi Amdavad Ni Gufa (Ahmedabad, 1994.), i podzemnoj “spiljskoj” galeriji u kojoj se izlažu djela Maqboola Fide Husaina.

Amdavad Ni Gufa (Ahmedabad, 1994.)

Institute of Indology (Ahmedabad, 1962.)

Institute of Indology (Ahmedabad, 1962.)

Ostala značajna djela uključuju akademske institucije kao što je Centre for Environmental Planning and Technology (CEPT University) (Ahmedabad, 1966.-2012.); kulturne prostore kao što su Tagore Memorial Hall (Ahmedabad, 1967.), Institute of Indology (Ahmedabad, 1962.) i Premabhai Hall (Ahmedabad, 1976.); komplekse za stanovanje: Vidhyadhar Nagar Masterplan i Urban Design (Jaipur, 1984.) i Life Insurance Corporation Housing ili “Bima Nagar” (Ahmedabad, 1973.) te privatnu rezidenciju Kamala House (Ahmedabad, 1963.), među ostalima.

Premabhai Hall (Ahmedabad, 1976.)

Premabhai Hall (Ahmedabad, 1976.)

“Svaki objekt oko nas, priroda također – svjetlost, voda i oluja – sve je u simfoniji”, pojašnjava Doshi, “i ta simfonija je ono što čini arhitekturu.
Moje djelo je priča o mom životu, kontinuirano se razvija, mijenja, traži…traži kako bi oduzela ulogu arhitekturi i promatrala samo život”.

Kamala House (Ahmedabad, 1963.)

Fotografije putem www.pritzkerprize.com

Udruženje hrvatskih arhitekata danas je objavilo nominacije za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica u 2017. godini.

Na prijave za Godišnju izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. pristigao je ukupno 71 autorski rad.
U kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture će, uz 5 radova koji su konkurirali za nagradu, biti izloženo i 5 dodatnih radova, izvan konkurencije, čiji su autori članovi Predsjedništva i Stručnog savjeta UHA-e.

Radove Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. valorizirao je Stručni savjet UHA-e sastavljen od članova iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Šibenika, a to su Ana Mrđa (voditeljica), Dario Crnogaća, Ivana Ergić, Maroje Mrduljaš, Mira Stanić, Helena Sterpin i Ana Šverko te gost, slovenski arhitekt Vasa Perović.

Otvorenje Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017.  i dodjela Nagrada za najbolja arhitektonska ostvarenja održat će se u četvrtak, 22. ožujka 2018. u 19 h, u izložbenoj dvorani Tehničkog muzeja Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb.

Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobiva Ante Rožić, dipl. ing. arh.

Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi))

Uz nagradu za životno djelo dodijelit će se još četiri nagrade za koje konkuriraju sljedeći nominirani radovi:

Za nagradu “Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2017. nominirani su:

1. Osnovna škola “Žnjan-Pazdigrad”

Autori: Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann | x 3 m
Lokacija: Split, Pazdigradska 1

fotografija: Bosnić + Dorotić

Nova škola u splitskom kvartu koji se postupno transformira iz poljoprivredne suburbije u stambeno naselje, nije projektirana samo kao mjesto edukacije, nego kao središnji javni i rekreativni prostor kvarta.
Iza dosljedno provedenog programa i savladavanja zahtjevne topografije stoji niz projektantskih odluka koje balansiraju potrebnu determiniranost i slobodu korištenja prostora. U ambijentu kojemu predstoji saniranje posljedica legislativnog vakuuma dodatna je “edukativna” pojavnost škole u golom betonu s tipografskim intervencijama, koja stavlja imaginaciju i kreativnost ispred materijalnih vrijednosti.

2. Bazen Vukovar

Autor: Arhitektonski biro Turato
Lokacija: Vukovar, Rudolfa Perešina 11

fotografija: Ivan Dorotić

Bazen smješten u Borovu naselju, na mjestu u ratu porušenog otvorenog plivališta, od kojeg je zadržana pozicija i dio prostorne dispozicije, projektiran je kao heterogena i adaptabilna cjelina koja se prilagođava različitim režimima korištenja. Orijentacija u pomno integriranom prostoru potpomognuta je ekspresivnim bojama koje sugeriraju atmosferu specifičnog programa ili aktivnosti.

Za nagradu “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2017. nominirani su:

1. Stambeni sklop Jordanovac

Autori: Svebor Andrijević i Luka Korlaet
Lokacija: Zagreb, Dobri Dol 66-68

fotografija: Luka Korlaet

Stambeni sklop od četiri zgrade projektiran je slijedom analize rubnih uvjeta kao prijelazni tip i oblik zgrada, referiranih na zagrebačku Modernu, okupljen oko poluprivatnog dvorišta.
Kvaliteta stanovanja postignuta je višeetažnim stanovima koji inventivno ujedinjuju prednosti kolektivnog stanovanja i individualnih obiteljskih kuća, kao i energetskom učinkovitošću.
Zeleni krovovi koriste se kao vanjski prostori stanova na završnim etažama, te uz bogato dimenzionirane terase i lođe, omogućuju raskošne vizure.

2. Stambena kuća za dvoje (o projektu smo pisali ovdje)

Autor: Bogdan Budimirov
Lokacija: Zagreb, Perjavica 78/c

fotografija: Miljenko Bernfest

Obiteljska kuća u kojoj je suprug projektant, a supruga naručitelj, projektirana je od autorove 40-te do 90-te godine života i useljena kao nedovršena, kako bi se dovršavala “iznutra”.

Nije zamišljena kao zatvoreni program, nego u snažnoj korelaciji s prirodnim okolišem. Panonski linearni tlocrt odabran je kao model koji pruža optimum za prihvaćanje programa i moduliranje prostora uvjetovano naslijeđenim, donesenim elementima i energetskom ekonomičnošću.

3. Ladanjski sklop Konštari

Autor: Davor Bušnja
Lokacija: Pelješac, Konštari

fotografija: Davor Bušnja

Ruševni stambeno-gospodarski sklop opsežnom rekonstrukcijom postaje mjesto za ladanje zadržavajući karakterističnu kompoziciju volumena, ali dokidanjem programske hijerarhije.
Ogradni kameni zid preuzima dvojaku ulogu slijedom tradicionalnog morfološkog obrasca: izdvaja kultivirani prostor iz krajolika, a istovremeno definira i povezuje prostorne sekvence u samodostatnu cjelinu jednostavne osnove, skromnih materijala i detalja, nadomještenih bogatstvom vizura i prožimanja vanjskog i unutrašnjeg prostora.

4. Issa Megaron

Autor: PROARH / Davor Mateković
Koautorica: Vedrana Jančić
Lokacija: Vis, Dračevo polje

Fotografija: Miljenko Bernfest

Issa Megaron u nepristupačnom mediteranskom pejzažu koncipiran je prema sustavu Sokratovog megarona, kao pasivna kuća podređena topografiji očuvanjem zatečenog biotopa kao pete fasade.
Prilagođena je tradicijskoj gradnji reinterpretacijom suhozida, čiji potezi determiniraju funkcionalne zone kuće.
Boravišni prostori formirani su kao reinterpretacija izdubljenih primitivnih zaklona i zatvoreni staklenim stijenama koje su, uz gole armiranobetonske zidove, jedini element pročelja.

Za nagradu “Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2017. nominirani su:

1. Mini Art-kino dvorana, Art-kino Croatia

Autori: Damir Gamulin, Antun Sevšek
Lokacija: Rijeka, Krešimirova 2

Fotografija: Damir Žižić

Mini Art-kino s kapacitetom od svega 24 mjesta, u koje se ulazi neposredno s ulice, do trenutka projekcije je samo svoj izlog. Niz planova-zavjesa omogućuje stupnjevanje intro/ekstrovertiranosti prostora, sve do oba ekstrema.
Sklopivi mobilijar transformira interijer površine 30 m2 prema nizu korisničkih scenarija, pri čemu je svaka varijanta optimalna formalizacija programa, a prostor projektiran jednako pomno kao i sam proces transformacije.

2. Mali arsenal, Centar za posjetitelje HERA
Autori: Iva Letilović, Igor Pedišić + Vladimir Končar
Lokacija: Zadar, Trg tri bunara

Fotografija: Jasenko Rasol

Mali arsenal dio je zadarskog srednjovjekovnog Kaštela, kuća-prostorija adaptirana u multimedijalni izložbeni centar, kao polaznu točku šetnje posvećene upoznavanju fortifikacijskog sustava grada.
Namjena prostora je autorima omogućila igru iluzije. Dok je za vrijeme projekcije ambijent potpuno dematerijaliziran, u trenutku njezina prestanka Mali arsenal preobražava se u maksimalno prezentiran autentični povijesni prostor.

3. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – u nastajanju

Autor: Dinko Peračić
Lokacija: Rijeka, Krešimirova 26c

Fotografija: Damir Žižić

Prostor MMSU razvio se adaptacijom postojeće tvorničke građevine u kompleksu Rikard Benčić minimalnim intervencijama i projektiranjem “u hodu”, slijedom dijaloga projektanta sa svim sudionicima i institucijama uključenima u projekt.

Jasno postavljena metodologija omogućuje život muzeja u nastajanju, strukture koja će rasti, razvijati se i reorganizirati tragom novih potreba i kreativnosti kustosa i umjetnika.

Za nagradu “Neven Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2017. godinu nominirani su:

1. Digitalni arhiv stambenih zgrada (web portal stanovanje.plus), Mladen Jošić, Luka Korlaet, Nino Virag

Stanovanje.plus baza je kvalitetnih primjera hrvatske višestambene arhitekture od 1945. naovamo, koju – pod mentorstvom nastavnika Kabineta za stambene zgrade Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu – izrađuju studenti 4. semestra Preddiplomskog studija.

Ovaj kontinuirani projekt može neograničeno rasti kako kvantitativno, tako i organizacijski, te predstavlja potentan suvremeni prilog arhiviranju i istraživanju hrvatskog arhitektonskog korpusa.

2. “13 arhitektonskih razgovora”, Davor Salopek

Knjiga arhitektonskih razgovora, koje je Davor Salopek 1978–1980, kao tadašnji urednik časopisa Čovjek i prostor, vodio s trinaest istaknutih protagonista hrvatske arhitektonske scene, odlikuju kompleksna pitanja širokog spektra i odgovori koji na izravan način portretiraju sugovornike, razotkrivajući tako razmišljanja i pristupe struci raznih generacija i stvaralačkih profila. Sabrani razgovori pružaju mogućnost njihove komparacije, i dodatnog prodiranja u povijest i teoriju hrvatskog arhitektonskog djelovanja.

Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom)

Dobitnik nagrade za životno djelo, Ante Rožić jedan je od ključnih protagonista hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Radni vijek proveo je u Makarskoj, a najveći dio svog opusa ostvaruje u Južnoj Dalmaciji.

Rožićev opus je umjereno obiman, evolutivan i vrlo konzistentan, a njegova ‘periferna’ pozicija i duboka ukorijenjenost u lokalni kontekst doveli su ga do razvoja vlastitog arhitektonskog pristupa koji je istodobno jasno povezan s internacionalnim kretanjima, ali i neopterećen konvencijama i dogmama.

Već u jednoj od prvih realizacija, crkvi u Podgori (1961.), Rožić istupa s projektom na tragu jezgrovitosti i formalne senzualnosti južnoameričke arhitekture te predstavlja novinu u hrvatskom kontekstu. U crkvi u Podgori prostor, forma i konstrukcija svedeni su na betonsku ljusku slobodne forme koja je u toj maloj sredini ponudila kozmopolitsku viziju sakralnog prostora, ali i arhitekture općenito.

Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom)

Nakon te rane realizacije koja ostaje neopravdano nezabilježena u hrvatskoj arhitektonskoj historiografiji, uslijedio je niz zamijećenih radova u turističkim tipologijama, velikom eksperimentalnom poligonu hrvatske arhitekture 1960-ih i ranih 1970-ih.

Jedan od najzanimljivijih takvih poligona je ‘Rožićeva’ rivijera u Brelima gdje se u periodu od svega desetak godina odvijala izuzetno brza evolucija arhitektonskih modela koordiniranih jasnim urbanističkim konceptom.

Razvoj rivijere započinjem Urbanističkom studijom Brela (Ante Rožić, Matija Salaj, Julije De Luca, 1960. – 62.) kojom je definirana strategija niske gustoće izgrađenosti i brižljivog, organskog usklađivanja paviljonske arhitekture relativno malog mjerila s topografijom i vegetacijom. Ta urbanistička strategija primjenjuje se u svim realizacijama na rivijeri čemu je bitno doprinijela činjenica da je Rožić poznavao ‘svaki kamen i svako stablo”‘ na terenu.

Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi)

Prva u nizu realizacija je hotel Maestral (1965., s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi) finih proporcija i elegantnih detalja, a čija je izdužena prizma razapeta između dvije uzvisine.
Konfiguracija kultiviranog krajolika replicirana je u ‘raumplanu’ javnih etaža koje iz eksterijera teku kroz središnju zonu hotela, a interijer je brižljivo projektiran u duhu sinteze vizualnih umjetnosti, što će se nastaviti i u drugim projektima.

U hotelu Berulia (1970., interijer Bernardo Bernardi) Rožić uvodi strukturalni pristup u kojem se volumen razlaže u individualne kompozicijske jedinice koje odgovaraju sobama. Time su smještajne jedinice ‘približene’ prirodi i očuvanoj borovoj šumi, a i drugi projektantski postupci vode prema naglašenijem prožimanju arhitekture i prirode.

Tijelo zgrade je perforirano atrijima, a hodnici i stubišta već unutar volumena prelaze u eksterijerski, negrijani prostor koji se širi na terase čime se afirmira život na otvorenom. Rožić kombinira modernistički arhitektonski jezik i regionalnu tektoniku čitljivu u lučnim svodovima prizemlja izvedenima u opeci.
U Vili Berulia (1970.) nastavlja se razvoj tih motiva, a karakterizira ju naglašeno plastičan tretman volumena.

Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi)

Gusto tkana matrica Turističkog centra Brela (1969., interijer Bernardo Bernardi), prepoznatljivog po dinamičnom pejzažu kosih krovova komponiranih poput apstraktne strukture. Rožić je pod utjecajem pokreta Novih tendencija te iskustva sistemske umjetnosti ugrađuje u lokalnu urbanu tradiciju gustih i rahlih aglomeracija. U prilog toj vezi Novih tendencija i Brela, treba spomenuti i Bernardijeve ‘sistemske’ zidne reljefe u danas nepostojećem interijeru poslovnice banke smještene u Centru.

Upravo u seriji projekata za Brela, Rožić je razvio metodu projektiranja koja izvire iz neposrednog, osobnog, fizičkog kontakta s mjestima na kojima je radio. Utoliko njegovi radovi ne proizlaze iz oponašanja tradicijskog jezika, nego iz performativnih i perceptivnih svojstava arhitekture, iz načina na koji se formira ambijent podoban podneblju i načinima života.

Rožić interese za regionalno dalje istražuje u poetičnoj realizaciji Instituta ‘Planina i more’ i Malakološkog muzeja u Makarskoj (1978.) u kojem s motivi poput kosog mediteranskog krova i trijema dobivaju modernu interpretaciju.
Konture volumena pošte u Makarskoj (1977.) nadovezuju se na tradicionalne urbane oblike, no važna javna građevina artikulirana je kroz moderne prostorne odnose i suvremen arhitektonski jezik.
Hotel Goričina 2 u Kuparima (1979.), značio je i povratak “strukturalnoj kompoziciji”, dok hotel Meteor (1984.) postaje novi reper sve naglašenije turistificirane Makarske.

Radeći u ambijentima snažnih prirodnih obilježja i urbanih identiteta, Rožićev rad usmjeren je prema nastojanjima da se definiraju odrednice ‘naše arhitekture’ i kultivira vlastita autentičnost. Rožićev rad važan je za razvoj arhitektonske kulture u Hrvatskoj, kao što je i bitno doprinio činjenici da je Južna Dalmacija internacionalno relevantna regija arhitektonskog ‘mediteranskog modernizma’.

Već desetljećima svjedočimo brutalnoj destrukciji mediteranskog prostora i ambijenta u Hrvatskoj ali i drugdje, pri čemu ta destrukcija uključuje i negaciju i nerazumijevanje naše bliske povijesti.
Hotel Goričina 2 je danas ruina, hotel Berulia preoblikovan je uz pokušaj da se zadrže neke od njegovih formalnih značajki, ali je ipak izgubljen karakter cjelovitog djela.

Hoćemo li u cijelosti uspjeti sačuvati hotel Maestral, jedno od ključnih mjesta novije arhitekture u Hrvatskoj koji je, srećom, prošle godine preventivno zaštićen kao kulturno dobro? Nadamo se da će nagrada Anti Rožiću skrenuti pažnju i na samog autora, ali i na vrijednosti našeg mediteranskog modernizma, urbano-kulturnog sloja usporedivog s drugim vrhuncima povijesti ovdašnje graditeljske kulture”, kaže se u objavi UHA-e.

Predstavljamo realizaciju Issa Megaron, arhitektonskog ureda PROARH, nominiranu za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata “Drago Galić”, za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2017. (više ovdje).

O konceptu ove kuće smještene na Dračevom polju na otoku Visu u nastavku pišu autori projekta.

Foto: M. Bernfest

Issa megaron nastaje kao ispitivanje konteksta granica lokacije, na parceli koja se na prvu čita kao tabula rasa, prazna ploča.

Foto: M. Bernfest

”Prazno” je varka, obmana da je kontekst nepostojeći ili nebitan, jer područje sagledavanja esencije ovog prostora nije doslovna katastarska granica.
Duh moramo tražiti i naći u nekoj široj, ne samo geografskoj, već i kulturološkoj zoni.

Foto: D. Fabijanić

Iako lišen ljudske prisutnosti, ovo nije prostor bez ”toća”. Njegov genius loci tako ne obuhvaća samo parcelu, otok, već i cijeli dalmatinski arhipelag, kao dio mediteranskog civilizacijskog kruga i ekosustava.

Foto: D. Fabijanić

Jedan takav netaknuti biotop s jasnim tradicijskim graditeljskim naslijeđem, nametnuo je bioklimatski orijentirano projektiranje s naglaskom na valorizaciju arhitektonske baštine.

Foto: D. Fabijanić

S obzirom na to da je ”loci” ustvari Mediteran, kuću koncipiramo po sustavu Sokratovog megarona, reinterpretirajući suhozid i stvarajući novu ruralnu, manmade topografiju.

Foto: D. Fabijanić

Potpuno nepostojanje infrastrukture i općenita nepristupačnost, nameću da je samoodrživost primarna.

Pasivno hlađenje i ventilacija, iskorištavanje kišnice, solarni paneli, i drugi elaborirani načini iskorištavanja prirodnih resursa, omogućuju funkcioniranje objekta kao mjesta za život i rad.

Foto: D. Fabijanić

Boravišni prostori formirani su kao artificijelni grotto, izdubljen kao sjećanje na sklonište, primitivni zaklon.

Novonastala struktura je istovremeno manmade/handmade, neintruzivna u namjeri, materijalu i u konačnom izgledu.

Foto: D. Fabijanić

Kameni, autohtoni, suhozid reinterpretiran je kroz ab zidove čime naglašavamo suvremenost, a oni postaju jedini element pročelja osim staklenih stijena u dubini.

Foto: D. Fabijanić

Kamen postavljamo samo kao detalj, sporadično, kao reminiscenciju na tradiciju.

Potezi suhozida formiraju funkcionalne zone, ne samo u službi zatvorenih prostora, već i otvorenih terasa, platoa, agrarnih površina…

Foto: D. Fabijanić

Peta fasada je viški ambijent, zatečeni biotop, gdje kuća postaje nevidljiva u topografiji koju zapravo ne mijenjamo, ona ostaje ista, a intervencija u prirodu je malo zamjetna.

Foto: D. Fabijanić

Autori projekta:           Davor Mateković
Koautor:                        Vedrana Jančić
Suradnici:                     Bojana Benić
Projektant:                   Proarh
Konstrukcija:               Radionica statike d.o.o.
Investitor:                     privatni
Površina parcele:         70 138 m2
Bruto površina :           485 m2
Projekt:                          2014
Realizacija:                    2016
Glavni izvođač:            Griža građevinski obrt

Fotografije:                   Miljenko Bernfest, Damir Fabijanić

*šira situacija

*uža situacija

*tlocrt prizemlja

*tlocrt 1. kata

*presjek

*shema samoodrživosti i energetske autonomnosti

*shema koncept

Večeras, 13. ožujka 2018., u 18 sati u Oris Kući arhitekture otvara se izložba Piranesi Award 2017.
Izložba će ponuditi pregled nominiranih djela za Nagradu Piranesi za 2017. godinu, a ostaje otvorena do 6. travnja 2018.

Nagrada se dodjeljuje u sklopu međunarodnog arhitektonskog simpozija Piranski dani arhitekture.
Nagrada Piranesi međunarodno je arhitektonsko priznanje koje se dodjeljuje od 1989. godine inovativnim, ali i kontekstualno relevantnim europskim arhitektonskim ostvarenjima.

Izložba Piranesi Awards 2017 predstavlja nominirane europske arhitektonske projekte nastale u protekle dvije godine.
Na izložbi su prisutni radovi iz 8 europskih zemalja (Austrija, Hrvatska, Češka, Grčka, Mađarska, Italija, Slovačka i Slovenija).

Dobitnike odabire međunarodni žiri, kojega čine gosti predavači Piranskih dana arhitekture.

Žiri Nagrade Piranesi za 2017. godinu: Sami Rintala, Emilio Caravatti, Hans Gangoly, Irene Kristiner, Jaume Mayol, Irene Pérez, Robert Potokar, Branko Silađin i Manuel Aires Mateus.

Nagrađeni projekti

Prva nagrada:

Kapela Salgenreute Krumbach, Bernardo Bader Architekten

Bernardo Bader Architekten, Kapela Salgenreute, Krumbach, 2017., izvor: Pida

Posebno priznanje:

Dječji vrtić Niederolang, Olang, Feld72 Architekten

Feld72 Architekten, Niederolang, Olang, 2016., izvor: Pida

Mjesni dom, Caltron, Mirko Franzoso Architects

Mirko Franzoso Architects, Mjesni dom, Cles, 2015., izvor: Pida

Studentski rad, posebno priznanje:

Floating Pool Parasite, Rijeka (više ovdje)

Studenti: Robert Barbir, Nika Bralić, Ivana Brzović, Ivan Bulian
Mentori: prof. Mateo Biluš, doc. Vedran Duplančić, doc. Zorana Protić
Institucija: Arhitektonski fakultet, Zagreb

Floating Pool Parasite, studentski rad, Rijeka, izvor: Pogledaj.to arhiva

Studentski rad, uži krug selekcije:

Sveučilišni inkubator, Zagreb
Student: Luka Krstulović
Mentor: Petar Mišković
Institucija: Arhitektonski fakultet, Zagreb

Hrvatske nominacije za 2017. godinu:

1. Kuća za odmor, Murter, 2017. // 2A, Tomislav Čurković, Zoran Zidarić

2A, Kuća za odmor, Murter, 2017., izvor: 2A

2. Issa Megaron, Vis, 2017. // Proarh, Davor Mateković  (više ovdje)

Proarh, Issa Megaron, Vis, 2017., foto: D. Fabijanić

3. Hotel Navis, Preluk, Opatija, 2016. // Idis Turato

Idis Turato, Hotel Navis, Preluk, Opatija, 2016., foto: Bosnić + Dorotić

4. MMSU, Rijeka: rekonstrukcija kompleksa Rikard Benčić, Rijeka, 2017. // Dinko Peračić (više ovdje)

Dinko Peračić, MMSU, Rijeka: rekonstrukcija kompleksa Rikard Benčić, Rijeka, 2017., foto: Damir Žižić

5. Crkva Sv. Ane, Rijeka, 2016. // Dino Krizmanić, Leonid Zuban, Urbis d.o.o., Pula

Dino Krizmanić, Leonid Zuban, Crkva Sv. Ane, Rijeka, 2016. Foto: Robert Leš

Za više informacija o manifestaciji Piranski dani arhitekture i izložbi Piranesi Award 2017 posjetite link ovdje.

U organizaciji udruge Placa – kolektiv za istraživanja o prostoru u četvrtak, 15. ožujka u 19 sati u prostorima Art radionice Lazareti održat će se prezentacija i izložba završnih radova međunarodne arhitektonsko‐urbanističke radionice Prebukirani grad ‐ Overbooking the City.

Radionica Prebukirani grad, koja se održala u Lazaretima od 20. do 26. kolovoza 2017. je na primjeru Dubrovnika istraživala nove metodologije kojima bi se omogućio svojevrsni balans između sukobljenih dinamika turizma i grada.

Na radionici je sudjelovalo dvanaest lokalnih i stranih mentora te devetnaest sudionika, većinom urbanista i arhitekata.

Problematika se obrađivala kroz šest tipološki određenih tematskih jedinica (Unutar zidina, Ljetnikovci, Grad i teritorij, Resort, Srđ – novi Dubrovnik i Urbani otoci) koje su kao rezultat imale šest arhitektonsko‐urbanističkih radova ( o čemu smo pisali ovdje).

Radove će sljedeći četvrtak predstaviti arhitekti – mentori pojedinih tema: Marko Padovan, Jasmina Bašić, Jelena Miljanović, Ivan Jurić, Antun Sevšek i Dario Crnogaća.

Cilj prezentacije je upoznati zajednicu i lokalnu upravu s promišljanjima i rezultatima radionice te pokrenuti dijalog o daljnjoj razradi projektnih ideja i njihovoj potencijalnoj implementaciji u planske i razvojne politike na lokalnoj razini.

Prezentacija i izložba organizirane su u sklopu projekta NOMAD.
Nomad je privremena urbana oprema dostupna svima kojom se kultivira i promiče nekomercijalno i slobodno korištenje javnog gradskog prostora.

Projekt je omogućen potporom Grada Dubrovnika ‐ Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša.

Radionica “Overbooking the City” održala se u organizaciji udruge Urban Transcripts (London) u partnerstvu s udrugom Placa – kolektiv za istraživanja o prostoru (Dubrovnik) i uz potporu Društva arhitekata Dubrovnik, Grada Dubrovnika, Zavoda za prostorno uređenje Dubrovačko‐neretvanske županije i Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu te Art  radionice Lazareti.

Izvor fotografije: The Dubrovnik Times, Tonči Plazibat

Više o projektima Nomad i Overbooking the City pronađite ovdje i ovdje.