“Mjesni zbor građana poziva na sastanak u srijedu 15. ožujka 2017. godine u 17:30 sati u prostorima Mjesne samouprave Vrbik (nekadašnji Dom zdravlja), na adresi Lavoslava Ružičke br. 26 (južni ulaz) u cilju sprečavanja izgradnje deveterokatnice na adresi Ul. grada Vukovara 62 te rušenja paviljona arhitekta Božidara Rašice”, objavljeno je na Facebook stranici Ne damo Rašicu.

Povod ovoj inicijativi je potencijalna devastacija područja Ulice grada Vukovara u Zagrebu, njezina zapadnog dijela koji je iznimno vrijedan urbanistički sklop iz razdoblja modernizma, mjesto na kojem su 50-ih godina 20. st. gradili najbolji hrvatski arhitekti tog vremena, prema visokim standardima planiranja grada.

Sustavni je proces degradiranja ove zone grada počeo još 2011. godine, najprije ukidanjem zaštite uoči početka rada na izmjenama zagrebačkog GUP-a. Kulminirao je početkom ove godine, kada je Grad Zagreb verificirao program za izradu natječaja za izgradnju poslovnog nebodera na mjestu sadašnjeg paviljona Croatia Lloyd, autorskog djela arhitekta Božidara Rašice, u Ulici grada Vukovara 62, piše Jutarnji list.

Zapadni dio Ulice grada Vukovara 2009. bio je pod zaštitom kao dio “Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb” te je ulazio u prostorne granice tog kulturnog dobra. No 2011. zapadni je dio Ul. grada Vukovara izbačen iz obuhvata zaštite u Registru kulturnih dobara RH, neposredno prije Odluke o izradi izmjena zagrebačkog GUP-a. Izmjenama i dopunama GUP-a iz 2013. zapadni dio Ulice grada Vukovara više nije pod zaštitom, što je omogućilo Gradu Zagrebu da aktualizira program za natječaj za izgradnju poslovnog nebodera na mjestu sadašnjeg paviljona Croatia Lloyd u siječnju ove godine, a taj dio ulice prglašen je “zonom visoke gradnje”.

Na mjestu sadašnjeg paviljona Croatia Lloyda tvrtka Adris (Craoatia osiguranje) gradila bi višekatnicu, ne dovodeći u pitanje sam paviljon, nego susjednu zgradu kao kulturno dobro. Sadašnji paviljon Croatia Lloyda sagrađen je početkom 60-ih kao paviljon Jadran filma, prema projektu arhitekta Božidara Rašice, no budući da je zona zaštite početka Vukovarske ulice kao urbanističke cjeline nestala, kuća Lloyda koja nije pojedinačno kulturno dobro, može se rušiti.

No, arhitekt Vedran Ivanković, docent i doktor znanosti s Katedre za urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji je doktorirao na temi “Ulica grada Vukovara i modene vizije Zagreba u 20. stoljeću”, smatra da je urbanistički sklop “koji polazi od skladne kombinacije proporcija malih paviljona u pješačkom pojasu Ulice grada Vukovara i više izgradnje u drugom planu, što predstavlja temeljno obilježje modernog urbanizma na jedinstven i u ovom primjeru vrlo specifičan hrvatski način” iznimno vrijedan.

Pokušajem provedbe natječaja prema spornom programu tvrtke Stimar d.o.o. koji je Grad Zagreb odobrio, pokušava se kroz zakonsku regulativu, uz prethodno uklanjanje zaštite u razdoblju izrade novih konzervatorskih podloga 2011.-2012. za novi GUP, provesti rušenje jednog malog remek-djela moderne arhitekture uz devastaciju cijelog sačuvanog urbanističkog sklopa, smatra Ivanković.

“Takva izgradnja oštetila bi nepovratno urbani integritet Vukovarske ulice. Molimo Vas dođite i podržite građane Mjesnog zbora Vrbik – zaustavimo urbicid u Vukovarskoj”, stoji u pozivu Mjesnog zbora građana Vrbik.

Foto: Registar moderne i postmoderne zagrebačke arhitekture

Prva ovosezonska vođena šetnja koju organizira Projekt Motel Trogir održat će se u Rijeci, u četvrtak 23. ožujka u 13 i 30 sati, okupljanje je kod ZTC-a (parking kod glavnog ulaza).
Šetnju će voditi Lidija Butković Mićin, a predviđeno trajanje šetnje je oko sat i pol.

Naselje Turnić, foto: Motel Trogir

“Masovna, društvena stanogradnja najizrazitiji je oblik urbanizacije u socijalističkom razdoblju. Podizanje stambenih kapaciteta bio je odgovor na ekonomsku migraciju stanovništva, ali i rezultat načelnog društvenog stava da rješavanje stambenog pitanja građana treba biti potpomognuto i posredovano državnom stambenom politikom.

Kao industrijski snažno središte SR Hrvatske i najvažnija jugoslavenska luka, Rijeka je više nego udvostručila broj svojih žitelja te povećala teritorij planskom organizacijom stambenih naselja.

Naselje Turnić jedno je od najzanimljivijih zbog svoje etapne izgradnje i različitosti primijenjenih stambenih tipologija, od prvih eksperimenata sa montažnim sustavima kasnih 50-ih godina do uhodane, industrijalizirane proizvodnje stambenih jedinica 60-ih i 70-ih godina.

Vođenom šetnjom upoznat će se prostorna i arhitektonska povijest naselja, odnosno stratifikacija stambene izgradnje od međuratnih radničkih naselja, preko prvih poratnih višestambenih objekata i ‘koncentričnih’ gradilišta 50-ih i 60-ih, sve do stambenih tornjeva na Čandekovoj ulici iz kasnih 70-ih koji su slovili za najviše u tadašnjoj SFR Jugoslaviji”, kaže se u pozivu.

Povodom predstavljanja studije novog rješenja uređenja plaže na splitskom Žnjanu koju je izradio Arhitektonski fakultet u Zagrebu pod vodstvom prof. Nenada Fabijanića (o čemu smo pisali ovdje), pristiglo nam je reagiranje Udruženja hrvatskih arhitekata koje donosimo u cijelosti.

Foto: Licencirane fotografije / Autor: Arhitektonski fakultet u Zagrebu/Davor Pavlović

“Zagreb, 27. 3. 2017. – Udruženje hrvatskih arhitekata naglašava da je arhitektonski natječaj najbolji i najstručniji način za dobivanje najkvalitetnijeg rješenja te da je on posebno važan instrument kod artikulacije javnih prostora. U kontekstu lokacije žnjanskog platoa u Splitu provedba natječaja postaje društvena, strukovna, moralna, a u konkretnom slučaju je i formalna obveza.

Nakon javnog predstavljanja programskih smjernica uređenja žnjanskog platoa u Splitu, koje su izradili predstavnici Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata dužno je osvrnuti se na djelovanje Gradske uprave Grada Splita i izjave pojedinaca kojima se potencira degradacija važnosti i vrijednosti predmetnog gradskog prostora te negira i ponižava instrument arhitektonskog natječaja.

Bez obzira što su programske smjernice, predložene od strane Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, na prihvatljivoj strukovnoj razini, one ne stvaraju okvir za stvaranje najboljeg rješenja za ovaj, Splitu iznimno važan, prostor.
Dužni smo reagirati i na nedavna događanja i izjave profesora Nenada Fabijanića koji je svojevremeno kao predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata potpisao statut udruženja u kojem stoji: ‘Udruženje djeluje s ciljem razvijanja i afirmiranja hrvatske arhitekture i urbanizma, kulture prostora i zaštite čovjekova okoliša, a u skladu s etikom i uzancama arhitektonskog poziva.’

U svojim izjavama prof. Fabijanić eksplicitno degradira važnost žnjanskog platoa kao prostora, koji po njegovim izjavama ne zavređuje arhitektonski natječaj.
Arhitektonski natječaj kao instrument dobivanja najboljeg rješenja je stoljetna civilizacijska tekovina u Hrvatskoj i kao njegov rezultat Split se danas može pohvaliti poljudskim stadionom, Splitom 3.

Prostor žnjanskog platoa je prostor iznimnog potencijala; iako trenutno nije artikuliran, ima mogućnost postati društveno i gospodarski važno područje grada Splita i njegovo glavno južno pročelje. I bez detaljne urbanističke analize jasno je da se dio južnog priobalja drugog najvećeg grada u Hrvatskoj nikako ne može definirati kao zanemarivi prostor.

U ovom specifičnom slučaju je posebno važan i formalni kriterij, zbog kojeg su cjelokupni angažman AF Zagreb i istup gradonačelnikovog savjetnika za urbanizam, arhitekta Dražena Pejkovića, koji natječaj definira kao skupu i dugotrajnu opciju, problematični i u osnovi nelegitimni. Naime, sukladno planu višeg reda, GUP-u Splita, uređenje i nova izgradnja na ovom području se omogućavaju na temelju provedbenog dokumenta prostornog uređenja, a kao podloga za njegovu izradu propisuje se obveza provedbe natječaja (članak 72., točka 4.Odredbi za provođenje GUP-a Splita). Postojeći Detaljni plan u osnovi datira još iz 2000. godine, dakle daleko prije donošenja GUP-a. Njegova izmjena u smislu potpuno novog kreiranja jednog od najvažnijih gradskih resursa podliježe svim parametrima i elementima propisanim GUP-om, pa tako i provedbi natječaja, i ovakvim postupanjem se krši i Zakon i Strukovno etički kodeks komore arhitekata.

Arhitektonski natječaji su već duže vrijeme ugroženi i na nacionalnoj razini, poglavito zbog činjenice što interesima lokalnih politika ne odgovaraju kriteriji kvalitete i transparentnosti.
Upravo zbog toga je istup prof. Nenada Fabijanića, u kojem provođenje natječaja na vrijednom prostoru grada Splita proglašava ‘demagogijom prvog reda’ uz konstataciju da ‘na ovakvim natječajima ne sudjeluju najveća arhitektonska imena’ te da ‘on ne bi trebao konkurirati s klincima’, dodatno šokantan jer se radi o osobi sa snažnim arhitektonskim opusom (stečenim velikim djelom upravo na natječajima) koja ujedno i radi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Dodatno, izjavom da ‘po njegovom iskustvu iza natječaja u Hrvatskoj obično stoji politička ili društvena igra’, prof. Fabijanić površno kategorizira te potencira iskrivljenu percepciju arhitektonskih natječaja u javnosti i takvim tvrdnjama stvara pseudoargument za netransparentnost u djelovanju splitske gradske vlasti.

Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata ovim putem naglašava da je arhitektonski natječaj najbolji i najstručniji način za dobivanje najkvalitetnijeg rješenja te da je on posebno važan instrument kod artikulacije javnih prostora. U kontekstu lokacije žnjanskog platoa u Splitu, zbog širokog spektra mogućih rješenja uređenja tog vrijednog priobalnog prostora te njegove važnosti u kontekstu cijelog grada, provedba natječaja postaje društvena, strukovna, moralna, a u konkretnom slučaju je i formalna obveza. Inicijativu za provedbom natječaja izrazili su i Društvo arhitekata Splita te Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, kao ključni akteri lokalne arhitektonske scene koji su detaljno i kontinuirano upoznati s kontekstom i problematikom navedene lokacije.

Žnjanski plato je od iznimne važnosti i na tom prostoru je potrebno napraviti najbolje rješenje koje će razumno koštati u konačnici. Cijena natječajne faze tog procesa je zanemarivo mali dio troška ukupnog uređenja kojeg će platiti svi građani Grada Splita. Da bi se do toga došlo na ispravan način, potrebno je poštovati zakon, prostorne planove i civilizacijske tekovine.

S poštovanjem,

Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata”.

Otvorenje izložbe “Zadar: poslijeratna urbanističko-arhitektonska obnova 1944. – 1958.” održat će se večeras, 28. ožujka 2017. u 19 sati, u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, u Ulici Ivana Gorana Kovačića 37 u Zagrebu.

“Projekt izložbe i prateće publikacije ZADAR – Poslijeratna urbanističko-arhitektonska obnova 1944. – 1958. realizirani su u suradnji Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HMA-HAZU), Državnog arhiva u Zadru (DAZD), Narodnog muzeja Zadar – Muzeja grada Zadra, Galerije umjetnina (NMZ) i Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

Realizacija projekta temelji se na višegodišnjem istraživačkom radu koji se odvijao u sklopu različitih istraživačkih projekata, a stručnu i znanstvenu pripremu projekta, koncepciju i postav izložbe potpisuju mr. sc. Dubravka Kisić i dr. sc. Antonija Mlikota.

Mr. sc. Dubravka Kisić temu obnove Zadra u kontekstu poslijeratne konstitucije arhitektonske discipline unutar novih državnih i društveno-socijalnih odnosa istražila je u sklopu znanstvenog projekta Modernizam i prostorni identitet Hrvatske u dvadesetom stoljeću, u trećoj programsko-kronološkoj cjelini projekta Rekonceptualizacija moderne od 1945. do 1980. godine koji se odvijao u HMA-HAZU u razdoblju od 2006. do 2013. godine pod vodstvom akademika Borisa Magaša.

Cjelovito istraživanje događaja vezanih za rušenje i obnovu Zadra izvršila je dr. sc. Antonija Mlikota u radu na doktorskoj disertaciji Obnova i izgradnja povijesne jezgre Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu. Doktorski rad obranila je na Odsjeku za povijest umjetnosti, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2013. godine.

Izbor dokumenata predstavljenih na izložbi organiziran je u četiri tematska modula u kojima su prikazani: Zadar prije rušenja u Drugom svjetskom ratu, bombardiranje grada i njegove posljedice, prvi projekt obnove 1945./46. godine – regulatorna osnova Zadra autora Milovana Kovačevića, Božidara Rašice i Zdenka Strižića te natječaj za regulatornu osnovu koji je sproveden 1952./53. godine zaključno sa sintetskim radom autora Brune Milića koji je realiziran na temelju daljnje razrade rezultata tog natječaja.

U prvom modulu izložene su fotografije i razglednice koje prikazuju istaknute vizure Zadra prije rušenja, koje se čuvaju u DAZD-u, HMA-HAZU-u i NMZ-u.

U drugom modulu prikazane su dramatične posljedice rušenja zabilježene na fotografijama Ante Roce (privatni arhiv Andrije Mutnjakovića, HMA-HAZU, NMZ), Ante Brkana ( HMA-HAZU, NMZ) i Zvonimira Barbarića (HMA-HAZU, privatni arhiv Ines Merčep).

Treći modul obuhvaća sačuvane fragmente projektne dokumentacije prve regulatorne osnove iz 1945./46. godine i dokumente o pratećim događajima koji se čuvaju u HMA-HAZU, osobnim arhivskim fondovima Milovana Kovačevića, Božidara Rašice, Žarka Vinceka i Ivana Laya.

Natječajna dokumentacija za regulatornu osnovu Zadra iz 1952./53. godine prikazana je u četvrtom modulu. Danas nam je poznato svih četrnaest radova pristiglih na natječaj. Fragmenti dokumentacije jedanaest radova sačuvani su u DAZD-u, dva rada poznata su nam preko dokumentarnih fotografija natječajnih radova iz fonda fotozapisa HMA-HAZU, gdje se nalazi i natječajni rad arhitekta Ivana Vitića sačuvan u njegovom osobnom arhivskom fondu.

Osim radova natjecatelja, korpusu ove dokumentacije pridružene su natječajne podloge, studije i radne podloge koje su izrađene u sklopu pripreme natječaja, također sačuvane u HMA-HAZU, dok je administrativna dokumentacija vezana za angažman Akademije u procesu natječaja sačuvana u Arhivu HAZU.

Izvještaje ocjenjivačkog suda pronašla je Antonija Mlikota u odbačenom arhivu projektnog biroa Donat. Dokumentacija postnatječajnog rada arhitekta Brune Milića čuva se u NMZ-u, a veliki dio eksponata s izložbe Urbanističke i arhitektonske rekonstrukcije Zadra održane u Institutu za likovne umjetnosti JAZU 1956./57. godine, kao i plakat izložbe, sačuvani su također u HMA-HAZU.

Ovaj bogati dokumentarni dosje, sakupljen iz različitih izvora, omogućio nam je detaljnju rekonstrukciju slijeda događaja kao i analizu visokog urbanističko-arhitektonskog dosega ovog značajnog napora arhitektonske struke i šire kulturne javnosti u obnovi Zadra te njegov doprinos definiranju metodologije i prakse kao dugoročnih smjernica obnove ratom razorenih povijesnih gradova.

U svojevrsnom ‘nagovoru’ za odaziv arhitekata na natječaj za regulatornu osnovu Zadra Josip Seissel je u časopisu Arhitektura br. 1. iz 1953. godine objavio članak naslovljen pitanjem Što traži Zadar? – koje su si nedvojbeno postavili svi natjecatelji kao i mnogi drugi stručnjaci angažirani na obnovi grada.

Gotovo desetljeće nakon Drugog svjetskog rata povijesna jezgra Zadra i dalje je bila u ruševinama, što više u svom mnajvećem dijelu posve ogoljena. Tragovi življenja i više od dvije tisuće godina urbanističkog razvoja grada bili su izbrisani. Pred obnoviteljima je bilo prazno platno grada. I doista, trebalo se zapitati u tom trenutku: Što traži Zadar? Odgovor urbanističko-arhitektonske i konzervatorske struke pa i šire akademske zajednice na ovo pitanje bio je Natječaj za regulacionu osnovu grada Zadra iz 1952./53. godine, koji je uz Narodni gradski odbor Zadra raspisala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Nadamo se da će ova izložba, podsjećajući nas na neke odgovore ovog neprolaznog pitanja, doprinijeti artikulaciji i nekih budućih odgovora”, stoji u tekstu o izložbi.

Izložba ostaje otvorena do petka, 21. travnja 2017.

– radnim danom (od ponedjeljka do petka): 11–19 sati
– vikendom (subotom i nedjeljom): 10–14 sati

Predstavljamo realizaciju u zagrebačkoj Sokolgradskoj ulici koju je projektirao arhitektonski ured Armano Linta. Povod za predstavljanje ove nedavno dovršene kuće s dva dvoetažna stana je priča s kojom nam se javio projektant Veljko Armano Linta, a odnosi se na lokaciju i pitanje jesmo li spremni zanemariti predrasude pri odabiru mjesta za život, u korist kvalitetne arhitekture.

Naime, potencijalni kupac stana je pri obilasku bio zadovoljan viđenim, ali je prenio komentare svojih kolega i poznanika koji su mu rekli da nije pri sebi kada razmišlja da bi uopće mogao živjeti u Sokolgradskoj. Drugi “kupac” je rekao da stanovi mogu biti super, ali je Trešnjevka bila radnički kvart i to su još uvijek “takvi ljudi”. Sa željom da poljulja predrasude, a i otvori i potakne diskusiju, projektant zaključuje:“Kuću smo projektirali upravo tako da se i u jednoj Sokolgradskoj može živjeti kao čovjek.”

U nastavku donosimo tekst arhitekta o konceptu projekta.

Koliko privatnosti i zaštićenosti se može dobiti na parceli širokoj šest metara, između dvije postojeće kuće, u natrpanoj trešnjevačkoj ulici? Na pitanje odgovaraju dva dvoetažna stana.

U Sokolgradskoj ulici u Zagrebu projektirali smo kuću s dva dvoetažna stana – jedan na drugome. Zašto samo dva stana? Zato što na parcelu stanu dva parkirna mjesta ako želimo imati veliki vrt u prizemlju. A želimo, i to u dubini parcele, tako da ga kuća posve skriva od ulice.
U prizemlju, iza natkrivenog parkinga, nalaze se dvoja ulazna vrata.

Dakle, stanovi su potpuno odvojeni, kao kuće. Donji stan (prizemlje i prvi kat) ima vrt samo za sebe. Gornji stan (drugi i treći kat) ima veliku terasu s pogledom samo za sebe. Dakle, jedna kuća i dva svijeta.

No oba su ta svijeta pomno čuvana. Obavijeni su istim čvrstim arhitektonskim okvirom. Njihovi su veliki istočni prozori zaštićeni od uske, neozelenjene ulice filterom od strogih vertikalnih brisoleja. Ali su zato prozori koji gledaju na intimni zapad još veći i bez fiksnog filtera (imaju pomične žaluzine, opušteno horizontalne).

Pizemlje

Prvi kat

Drugi kat

Treći kat

Presjek A-A

Presjek B-B

Presjek C-C

Presjek D-D

“Društvo ima svrhu, da spoji tehničke sile u Hrvatskoj za unapređenje strukovnog rada, na korist javnog i društvenog života i za zastupanje, čuvanje i promicanje interesa tehničkoga svoga staleža te pojedinih članova njegovih.”

Osnova promjene pravila Družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji (1894)

Nakon niza turbulentnih mjeseci, a u godini kada se s v.d. predsjednicom Anom Mrđom Udruženje hrvatskih arhitekata (1878) priprema za proslavu svoje 140. godišnjice do kada mora izabrati novo vodstvo, za arhitektima je napokon i obećavajući tjedan. Dijalog u kojem se napokon otvaraju bitna pitanja otvorilo je očitovanje UHA-e na žnjanski projekt (o čemu smo pisali ovdje i ovdje), a ubrzao odgovor Nenada Fabijanića (o čemu smo pisali ovdje). Što se ostavlja “klincima” u zalog do markiranog dna s kojeg se valjda može samo – gore?

Udruženje hrvatskih arhitekata priprema se za proslavu svoje 140. godišnjice

Cipelarenje UHA-e omiljen je sport arhitekata koji su je godinama činjenja i nečinjenja doveli u situaciju da se bori s naplatama i plaćanjima, grca u organizacijskim problemima, srami neetičnih postupaka svojih istaknutih članova. No, odveli su je ipak i do aktualne uloge da struci poniženoj i sluđenoj zakonima, pravilnicima i njihovim izmjenama i izigravanjima, rugalačkim sustavom realizacije natječaja i jalovim raspravama, pokušava vratiti minimum pozicije kakvu je imala kroz povijest.

Ti koji su doveli do toga da se vrijedni, pametni i pristojni kolege s respektabilnim karijerama skanjuju kandidirati u vodstvo temeljne strukovne organizacije, govore danas o normiranju moralnog ponašanja arhitekata (sic!), patetično nariču o tome koliko je natječajnih radova neizvedeno, sliježu ramenima na nemoć pred politikom i poturaju ideju da se “UHA raspala”, ali nikad, naravno, ne govore o vlastitoj ulozi u svemu tome. Odličan je trenutak da se takvoj praksi pokaže otpor.

Odličan je trenutak i da se napokon prevlada strah od pogreške. Čak i kada bi se ispostavilo da aktualno Predsjedništvo UHA-e u svojim pokušajima sanacije ne radi dobar posao, zamijenit će ih netko bolji, jer će biti motiviran(a). Čak i ako skliznu u već uobičajena kuloarska nadmetanja, sada kada je njihov rad učinjen javnim, bit će ih se lako riješiti. Čak i da sutra svi dignu ruke od krpanja organizacije na koljenima, postavili su model suradnje koji više ne ovisi o određenim pojedincima s pripadajućim egom. Jer, predsjedništvo je prema Statutu “sklepano od predsjednika regionalnih udruženja”, ma što bilo tko o tome mislio. Uza sve interne i eksterne probleme, nikome tu nije lako, niti će biti u nekoj bližoj budućnosti, no pitanje isplati li se truditi u biti je deplasirano.

Ne valjaju natječaji? Ne valja fakultet? Nemate pojma da je prošle godine ponovno izlazio ČIP i da je u Dubrovniku održan kongres povodom 60. godišnjice CIAM-ovog? Niste kročili u Muzej arhitekture? Nakon trideset godina prakse morate tražiti tumačenje Ministarstva da biste izveli manje od dvjesto kvadrata? Niste sigurni kako se računa bruto? Fale vam norme u urbanističkom planiranju? Šikaniraju vas referenti i klijenti? Zakon o javnoj nabavi postavljen je tako da stalno rušite cijene? Sramite se svoje uloge u legalizaciji nezakonito izgrađenih zgrada, iako vas je možda prehranila? Možete se ili “skupiti” iz države ili nešto mijenjati. Kroz Udruženje, na primjer.

Jer, obavezno udruživanje kroz Komoru jednostavno nema kvalitetu dobrovoljnog udruživanja. Pogledajmo ovdje  što je/bi sve trebala raditi Komora pa usporedimo događanja. Danas ističe rok za predaju radova koji će se natjecati za novoustanovljene Medalje, prema riječima Željke Jurković, predsjednice HKA, “komplementarne s godišnjim nagradama UHA-e i s nagradom Vladimir Nazor” jer “u Hrvatskoj ne postoje nagrade za urbanizam i za konceptualno promišljanje arhitekture (?), pa je Hrvatska komora arhitekata osjećala obvezu da ispuni tu prazninu i utemelji takvu vrstu nagrada”.

Foto: screenshot

U organizaciji novog godišnjeg skupa, Dana arhitekata 1.0 , znakovito, nema UHA-e, ali Jurković smatra da to “ne znači da se svake tri godine ne može organizirati i Kongres arhitekta”. Pitajmo se koliko sve to košta, koji je mogući učinak i koliko, konačno, djelovanje i jedne i druge organizacije ima veze sa stvarnošću i svakodnevicom arhitektonske produkcije u nas.

Pritom se nije loše podsjetiti koja je institucija utemeljila Tehničku visoku školu (1919.) koja će postati Arhitektonski fakultet pri čemu je Društvo inženjera i arhitekata poklonilo svoju knjižnicu; tko je i zašto utemeljio Komoru; da arhivska građa časopisa Arhitektura (od 1947.) i Čovjek i prostor (od 1954.) jest golemo bogatstvo izrazivo i u novcu; što su sve za struku i građane iznjedrili Kongresi; da i danas ugodno živimo zahvaljujući i društvenom nervu i angažmanu nekadašnjih voditelja UHA-e, kreativnih koliko i humanističkih giganata (više ovdje). Respektabilno nasljeđe koje predstavlja i poljuljana organizacija sadrži, uostalom, i slične lomove u prošlosti iz kojih se može učiti.

Slijede skupština, godišnja izložba. Slijedi izbor predsjednika i zamjenika. Prljave ambicije valjda su osujećene oduzimanjem ekskluzive na organizaciju natječaja, no to ne znači da se UHA ne može domisliti izvorima prihoda. Nove generacije se još nisu ni stigle ogriješiti o prostor, ali imaju volje sanirati naslijeđenu situaciju – pomozite im ili im barem dajte šansu. I možete i trebate.

Povodom obilježavanja 100. godišnjice rođenja arhitekta i umjetnika Vjenceslava Richtera, zagrebački Muzej suvremene umjetnosti organizira izložbu u petak, 7. travnja 2017., od 12 do 18 sati, u Zbirci Richter, Vrhovec 38, u Zagrebu.

“Uoči dana kada se prije stotinu godina se prije stotinu godina rodio Vjenceslav Richter (8. travnja 1917. – 2. prosinca 2002. ), MSU poziva na besplatno razgledavanje izložbe ‘Iz arhiva arhitekta: Moj misaoni prostor’ koja se temelji na neobjavljenoj knjizi Vjenceslava Richtera ‘Moj misaoni prostor – nacrt programa sistemske knjige’ iz 1998. godine.

Vjenceslav Richter, foto: Arhiv Tošo Dabac

U tom rukopisu autor prikazuje ključna područja svoga stvaralaštva opisujući istraživačke procese, metode rada i okolnosti u kojima su pojedini umjetnički radovi i arhitektonski projekti realizirani. Unutar širokog područja Richterovih istraživanja, izložba ističe stvaralački proces u kojem sistem i program čine osnovu njegova promišljanja, obrazlažući ga u glavnom poglavlju knjige pod nazivom ‘Likovni sistemi’, u kojem objedinjuje umjetničke cikluse te arhitektonske i urbanističke projekte.

Ujedno: razgledajte arhitektov stan! Uz stručno vodstvo, otvorit ćemo vrata privatnog stana Vjenceslava Richtera tako da će posjetitelji od 12-18 sati razgledati jedinstven stambeni prostor koji odražava kulturu življenja šezdesetih i sedamdesetih godina 20. st”, kaže se u pozivu MSU-a.

SIS 1 Sistemsko slikarstvo, 1974.

Vjenceslav Richter bio je arhitekt, urbanist, slikar, crtač, grafičar, skulptor, scenograf, teoretičar dizajna i istraživač. Jedan je od osnivača grupe EXAT 51, a cjelokupnim stvaralaštvom nastojao je uspostaviti ravnotežu znanstvenoga i duhovnoga i time omogućiti stvaranje novih znanstvenih i filozofskih paradigmi. Pedesetih i šezdesetih godina ostvaruje niz uspješnih projekata izložbenih paviljona – u Bruxellesu, Torinu i Milanu kojima postiže međunarodni uspjeh, a zatim radi na projektima za muzeje u Aleppu (više ovdje), Sarajevu, Beogradu, Skopju i Krapini. Sredinom šezdesetih godina započinje jedan od najoriginalnijih projekata, Sinturbanizam, kojeg dalje razvija u teorijskom projektu Heliopolisa, četverodimenzionalnog milijunskoga grada.

Zbirka Richter, donacija je Gradu Zagrebu koju su učinili Vjenceslav Richter i njegova supruga Nada Kareš Richter. Mnogi smatraju da je riječ o jednoj od najljepših gradskih donacija, kojom upravlja Muzej suvremene umjetnosti, a otvorena je za javnost od 2000. godine.

3LHD- ov projekt Karlovačkog slatkovodnog Akvarija osvojio je dvije A+Awards nagrade. Nagrade dodjeljuje jedan od najpoznatijih svjetskih portala posvećenih arhitekturi – Architizer.

Karlovački slatkovodni akvarij pobijedio je u kategoriji Architecture + Landscape posvećenoj inovativnim projektima koji stvaraju prirodan okoliš. Osvojio je nagradu žirija A+Award i nagradu čitatelja portala A+Popular Choice Award.

Program A+Awards petu godinu za redom promiče najbolje projekte i proizvode iz područja arhitekture i produkt dizajna te njihov potencijal da imaju pozitivan utjecaj na svakodnevni život.

Zahvaljujući popularnosti portala i programa A+Awards, nagrađeni projekti predstavljaju se publici od preko 400 milijuna korisnika i čitatelja Architizera. Za svaku od kategorija žiri odabire pet finalista.

Među finalistima žiri odabire pobjednike i dobitnike A+Awards nagrada za pojedinačne kategorije. On-line zajednica među finalistima glasovanjem odabire svoje favorite i dobitnike nagrada A+Popular Choice Awards.

Zgrada akvarija uklopljena je u prirodni okoliš uz Koranu te je potpuno prekrivena zemljom. Koncept oblikovanja nadahnut je nasipima i šancima karlovačke zvijezde. U središtu se nalazi trg s ulaznim prostorom, suvenirnicom, caffe barom, čitaonicom i uredima.

Izložbeni postav akvarija je prikaz flore i faune hrvatskih rijeka i njihovih ekosustava, geološke prošlosti i tradicijske kulture. Scenarij izložbe je linearan i prati čitav tok krške rijeke, od “izvora” na trgu, preko rampe s akvarijima, špilje i tunela do akvarija koji prikazuju močvarna staništa i sedrenu barijeru.

Javna ustanova Aquatika – Slatkovodni akvarij Karlovac nastala je u okviru projekta pod nazivom “Slatkovodni akvarij i muzej rijeka – KAquarium” koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa Regionalna konkurentnost 2007.- 2013. u iznosu 36.222.282,45 kn, a ukupna vrijednost projekta je 36.691.939,25 kn.

Više o projektu čitajte ovdje.

Popis pobjednika pogledajte ovdje.

Fotografije: Jure Živković

Radionica Akupunkture grada pod nazivom “Galerija” održat će se 25., 27. i 28. travnja u Teslinoj ulici (okvirno od 10:00 do 17:00) uz mentorstvo doc dr.sc. Kristine Careve, dipl.ing.arh.

U sklopu međunarodnog projekta “In public in particular” (IPIP) i ove godine organizira se dvotjedno događanje s više radionica u Teslinoj ulici u Zagrebu. Akupunktura grada prošle je godine radila mapiranje Tesline, odnosno pitala se koliko je ta pješačka ulica zaista pješačka.

Nakon problematiziranja identiteta Tesline kao pješačke ulice tijekom prve radionice, u drugoj se Akupunktura grada bavi temom ulice kao galerije umjetničkih interaktivnih radova. Osnovni cilj radionice je stvoriti razumljiv prostorni koncept u kojem svaki element (umjetnički rad) zadržava vlastiti integritet no doprinosi i identitetu cjeline.

Tijekom ove trodnevne radionice sudionici će kroz vođeni rad i uz participativne metode izraditi karte mogućih adekvatnih pozicija te koncepcijske scenarije smještaja umjetničkih djela (nastalih na ostalim radionicama). Sudionici radionice trebaju biti zainteresirani za zajednički kreativan rad koji podrazumijeva, kako brzo iznošenje vlastitih stavova, tako i sposobnost brzog usvajanja tuđih razmišljanja.

Prijaviti se može na mail: jpiberni@grf.hr.

O radionicama u sklopu IPIP-a više čitajte ovdje.

Izvor: Društvo arhitekata Zagreba

Arhitekt Ivan Crnković preminuo je tijekom vikenda u Zagrebu, u 76. godini. Dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za arhitekturu i urbanizam posljednji je put bio eksponiran u javnosti prije dvije godine upravo prilikom uručenja te vrijedne nagrade.

Ivan Crnković (1941.-2017.), foto: arhiva

Bio je od studenata obožavani asistent, potom profesor, dobitnik važnih nagrada, poput Viktora Kovačića za životno djelo 2011. g. te autor projekata dječjeg vrtića u Samoboru, stambene kuće u Ilici 219, dobitnik prve nagrade na natječaju Shinkenchiku 1983. za projekt Novog hrvatskog dvorca ili Kuće sa šest jednakih prostorija s arhitektom Emilom Šverkom.

Dječji vrtić u Samoboru, 1975.

“Arhitektura mi je donijela, zapravo, sve u životu, da sam postao profesor i imam puno svojih studenata”, rekao je arhitekt prije dvije godine u razgovoru za Telegram.

“Otkad sam upisao Arhitekturu, samo s pauzom godine dana kad sam bio u vojsci, ostao sam vjeran fakultetu pedeset godina. A doživljavam počast kad me moji studenti predlažu za nagrade. Moja arhitektura nije bila samo inženjerska, nego i umjetnička. Na tome sam inzistirao. A tema mi je bila: podučavajući učimo (docendo discimus), što znači kako učim od svojih studenata. To je interakcija i ljubav koja se uzajamno izmjenjuje.

Nikada nisam imao svoj biro, nisam bio arhitekt poduzetnik, nisam bio opterećen koliko ću kuća projektirati u karijeri. Meni je životni prostor bio kabinet na fakultetu, gdje sam i projektirao, skupljao literaturu…”

Ivan Crnković, Emil Šverko, Kuća Schinkel, 1982., izvor: Oris

Ivan Crnković (desno) i Emil Šverko (lijevo), ČIP, 01 – 04, 2012.

Bio je i autor vinskog kluba Kabinet (s arhitektima Borisom Fiolićem i Mirom Tadej), scenografije svečanog otvaranja Univerzijade u Zagrebu 1987. s dizajnom baklje te autor interijera Salona galerije Karas, iz čega se produžila i izložba na Bijenalu u Veneciji.
“Godine 1991. mi nismo htjeli izlagati u jugoslavenskom paviljonu, na što su se Talijani naljutili i rekli nam da se slobodno možemo vratiti kući prvim vaporettom. Matičević je odlučio da izađemo iz prostora i izlažemo na travnjaku Giardini di Castello, ispred paviljona, gdje je nastala moja maketa/ skulptura Novi hrvatski dvorac.”

Café “Kabinet”, Zagreb, Vlaška 58,  1989. , s arhitektima Mirom Tadej i Borisom Fiolićem

Rođen 1941. na Trešnjevci, svoje je korijene smatrao radničko-seljačkim. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja bavio se raznim sportovima: bio srednjoškolski prvak u atletici, igrao rukomet, nogomet u juniorskoj momčadi Dinama, a vikende je provodio na plesnjacima.
Crnković je spadao u urbane zagrebačke legende, intrigirao je javnost dobrim izgledom, lifestyleom i lijepim ženama. “Da nisam arhitekt, bio bih filmski glumac! Ovo odijelo koje imam na sebi je iz tog šminkerskog vremena, kad sam si mogao priuštiti sve najveće modne etikete, od Armanija nadalje. Bio sam šminker, svjestan svog statusa u to vrijeme”, izjavio je prije dvije godine.

Ivan Crnković -Crni, ’80-ih godina.

Crnkovićev opus možda je najviše ostao zapamćen po stambenoj arhitekturi, kao što je obiteljska kuća Kapušin (Samobor), obiteljska kuća Dropuljić (Proložac Donji), obiteljska kuća Karakaš (Zagreb, Bukovačka cesta 123), obiteljska kuća Jović (Glina), obiteljska kuća Čulo (Zagreb, Jabukovac 26), stambena zgrada Ilica 219A (Zagreb), obiteljska kuća Herceg (Novaki).

Umirovio se u 71. godini, mirovinu je teško prihvaćao te je izbjegavao prisutnost u medijima i javnosti.
“Ako si uz jednu kuću vezan 45 godina, onda mi je teško priznati kako više ne idem ni na fakultet, ni na domjenke na koje me pozivaju. S jedne strane, ne želim da me vide sa štapom, jer sam bio jako živ i ne baš nevažan čovjek. Mirovina mi je jako teško pala. Ja nisam otišao u mirovinu sa 65, nego sa 71 godinom. Nije me sram priznati. Teško mi je.

Razbolio sam se, bolest se spojila s mirovinom. Teško mi je danas vidjeti starca koji hoda sa štapom, a ja sam danas u istoj poziciji. Znate, to treba podnijeti. Maji Vlahović me prozvao Faraonom. Jesam, bio sam faraon! Da parafraziram Oscara Wildea: iskustvo je način da se priznaju pogreške. Danas znam da je iskustvo trik da se priznaju pogreške. Nisam bezgrešan. Priznavao sam ja svoje grijehe. Znate, nedavno sam čak i pobjegao iz bolnice i vratio se kući. Baš zato mi je danas životni moto – hoću umrijeti živ”, rekao je za Telegram.

Biografija

Ivan Crnković rođen je 16. listopada 1941. u Zagrebu. Godine 1960. diplomirao je na Građevinskoj tehničkoj školi u Zagrebu, a 1965. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. M. Kauzlarića. Godine 1967. izabran je za asistenta prof. M. Begovića za predmete: Arhitektura industrijskih zgrada, Arhitektura društvenih zgrada i Interieur; 1987. Izabran je u zvanje predavača za predmet Arhitektonsko projektiranje VIII (0-8) i Interieur (0-4) 1991., a u zvanje docenta za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII, Integralni rad i Interieur izabran je 1993.

Od 1989. do 1993. izvanredni je profesor za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII (0+8) Integralni rad (0+12) i Interieur (2+2). Kao predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta djeluje od 1995.-1997. Godine 2000. je dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA). Godine 2002.-2003. izabran je u zvanje redovitog profesora u području umjetnosti, Interieur, Arhitektonsko projektiranje VIII i Integralni rad, a Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje je godine 2003. Izabran je za dekana Arhitektonskog fakulteta za ak.god. 2003./04. 2004./05.

Nastavna djelatnost:
Voditelj Kabineta za arhitektonsku kompoziciju, interieur i arhitektonsko projektiranje VIII
Voditelj Kabineta za arhitektonske i urbanističke radionice
Voditelj Interfakultetskog kabineta za diplomu
Stalni član Povjerenstva za diplomske ispite od 1996.
Mentor diplomskih radova ukupno 124 od 1991.

Realizacije:
1975. Dječji vrtić, Samobor, P. Preradović 16
1981. Obiteljska kuća Dropuljić, Proložac Donji
1986. Salon galerije Karas, Zagreb, Praška 4
1987. Parfumerija “Hospitalija”, Zagreb, Trg bana Jelačića 12 (s arh. M. Tadej i B. Fiolić)
1989. Café “Kabinet”, Zagreb, Vlaška 58 (s arh. M. Tadej i arh. B. Fiolić)
2002. Bistro Lok Inn, Zagreb

Natječaji:
1996. Unutrašnje uređenje crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu, I. nagrada
1998. Paviljon na Trgu Francuske Republike
2004. Splitska riva (s arh. E. Šverko), nagrada

Međunarodni natječaji:
1983. Shinkenchiku Design Competition: A Dwelling with historicism and Localism (s arh. E. Šverkom)

Projekti:
2000. Klub HDLU-a Dom umjetnosti, Zagreb

Studije:
1981. Draguljarnica, London
1991. Paromlin kao Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Ostalo:
1991. Novi hrvatski dvorac, maketa/skulptura, Giardini di Castello, Venezia, Quinta Mostra Internazionale di Architettura (La Biennale di Venezia)

Nagrade:
1972. Nagrada SKOJ-a (s arh. E. Šmitom) za Centar Novog Zagreba; 1972. Nagrada 7. Zagrebačkog salona (s arh. E. Šmitom) za CNZ;
1976. Nagrada 11. Zagrebačkog salona za Dječji vrtić u Samoboru; 1984. Nagrada SAH-a “Viktor Kovačić” za studijski rad.

Izložbe:
1991. La Biennale di Venezia, Quinta Mostra internazionale di Architettura, Partecipazioni nazionali, Croazia – samostalna; 1999. Samostalna izložba Crteži arhitekta Ivana Crnkovića, Galerija Karas, Zagreb; 2003. ORIS / IDEJA, Dom umjetnosti, Zagreb.

Foto: arhiva, Telegram

Izvor: DAZ, Telegram

Večeras, 18. travnja 2017., u 20 h u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Frana Supila 23 u Dubrovniku, otvorenje je “Izložbe ostvarenja dubrovačkih arhitekata 2012.-2016.” na kojoj će prvi put na jednom mjestu biti izloženi brojni zanimljivi projekti iz zemlje i inozemstva na kojima su dubrovački arhitekti i članovi Društva radili u razdoblju od proteklih pet godina.

Prvu veliku izložbu ostvarenja dubrovačkih arhitekata organizira Društvo arhitekata Dubrovnik. Na izložbi će biti predstavljeno 38 radova podijeljenih u tri kategorije – Realizacije, Projekti i Prijedlozi – neovisno o tome je li riječ o obiteljskim kućama, višestambenim zgradama, poslovnim i javnim zgradama, rekonstrukcijama i dogradnjama, interijeru, intervencijama u javnom prostoru, urbanizmu, izložbama ili arhitektonskoj publicistici.

Izložba ostaje otvorena do 7. svibnja 2017.

U subotu 6. svibnja 2017. u 17 h održat će se peripatetičko predavanje: tematska šetnja o arhitektonsko-urbanističkom razvoju i izgradnji Vukovarske ulice u Zagrebu, u sklopu događanja “Koraci grada 1957-2017” koje organizira Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja.

Mjesto polaska je Glavni kolodvor, ispod kipa kralja Tomislava, a šetnju vodi dr.sc. Tamara Bjažić Klarin.

“Današnja Vukovarska avenija metaforički je i fizički poligon socijalističkog modernizma na kojem je počela izgradnja Zagreba nakon 2. svjetskog rata. Godine 1957., tada Ulica proleterskih brigada bila je i mjestom na kojem su se snimali propagandni filmovi o modernom gradu u nastajanju.

Grupa ljudi na križanju Držićeve i Vukovarske. U pozadini stambeni neboder Milana Žerjavića i Pavla Baranjaia iz 1956. godine.

60 godina nakon snimanja filmova ‘Koraci grada’ i ‘Kamerom kroz Zagreb’ projekt propituje nastanak ove avenije koja predstavlja početak stvaranja novog socijalističkog Zagreba, njen odnos s donjogradskim centrom kojeg nije uspjela zamijeniti (iako je projektirana upravo s tim ciljem), kao i način njenog korištenja danas, polazeći od spomenutih propagandnih filmova iz 1957. godine preko filmova iz 1967.,197.7, 198.7 kojim se ističu propusti modernizacijskih velikih poteza, do reprezentacija iz 1997., 2007. i 2017., čime će se dobiti dijakronijska slika i zvuk toposa”, stoji u pozivu.

Stambeni neboder u filmu “Proces” Orsona Wellesa iz 1962. godine.

Izvor/ Fotografije: UIII

Ocjenjivački sud godišnjih nagrada Hrvatske komore arhitekata nominirao je finaliste nagrada Medalja za arhitekturu i Medalja za konceptualni pothvat.

Od pristiglih prijava za nagradu Medalja za arhitekturu u finale je ušlo pet projekata:

1. Bazenski kompleks Svetice u Zagrebu (autori Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk), više ovdje.

Foto: Tamas Bujnovszky

2. Hotel Amarin u Rovinju (autori Lea Pelivan i Toma Plejić), više ovdje.

Foto: Robert Leš

3. Slatkovodni akvarij u Karlovcu (autori 3LHD: Saša Begović, Marko Dobrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Irena Mažur Hranuelli, Vibor Granić, Deša Ucović, Ivana Šajn, Nevena Kuzmanić i Romana Ilić), više ovdje.

Foto: Jure Živković

4. Građevinski fakultet u Osijeku (autori Dinko Peračić i Roman Šilje)

Foto: Damir Žižić

5. Putnički terminal Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu (autori akademik Branko Kincl, akademik Velimir Neidhardt te prof.dr.sc. Jure Radić)

Foto: izvor: Studio HRG

Od prijavljenih projekata za nagradu Medalja za konceptualni pothvat Ocjenjivački sud nominirao je tri prijedloga u finale:

1. Izložba Nenad Fabijanić POSTAMENTI, Nenad Fabijanić

2. 3LHD INTERAKCIJE, 3LHD

3. TIME.SPACE.EXISTENCE., Davor Mateković/PROARH

Svečano proglašenje dobitnika i dodjela nagrada održat će se u svibnju u sklopu godišnje konferencije HKA Dani arhitekata 1.0 u Rovinju.

Predsjednik Ocjenjivačkog suda je akademik Nikola Bašić, a članovi su arhitekti Tomislav Ćurković, redoviti profesor Ante Kuzmanić, akademik Mladen Obad Šćitaroci i prof. dr. sc. Karin Šerman.

“Godišnje nagrade Komore arhitekata su priznanja struke za istaknuti profesionalni doprinos u područjima arhitekture, urbanizma i konceptualnog promišljanja.
Cilj dodjele nagrada je podizanje ugleda struke u široj javnosti, promicanje izvrsnosti arhitektonskog i urbanističkog stvaralaštva te konceptualnih promišljanja.
Ocjenjivanje pristiglih radova temeljilo se na načelima izvrsnosti, izvornosti, ravnopravnosti, objektivnosti i tajnosti.
Ocjenjivački sud odlučio je ove godine ne dodijeliti Medalju za urbanizam”, stoji u priopćenju Hrvatske komore arhitekata.

Udruženje hrvatskih arhitekata danas je objavilo nominacije za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2016. godini.

Na prijave za godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2016. godini pristiglo je ukupno 78 autorskih radova, od kojih su najbrojnije realizacije obiteljskih kuća (16) i javnih zgrada (po 15) te i ove godine iznenađujuće velik broj prijavljenih radova u kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture (11).

Sve prijavljene radove ostvarene u 2016. godini valorizirao je Stručni savjet UHA-e u sastavu: dr. sc. Ana Mrđa, dipl. ing. arh., v.d. predsjednice UHA-e/voditeljica Stručnog savjeta; prof. dr. sc. Bojan Baletić, dipl. ing. arh.; doc. art. Vedran Duplačić, dipl. ing. arh.; prof. dr. sc. Boris Koružnjak, dipl. ing. arh.; Marin Mikelić, dipl. ing. arh.; prof. art. Helena Paver Njirić, dipl. ing. arh.; prof. art. Goran Rako, dipl. ing. arh.

Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobiva Berislav Šerbetić, dipl. ing. arh.

“Arhitekt Berislav Šerbetić rođen je 2. lipnja 1935. u Busovači. Nakon Mostara i Sarajeva od 1942. godine živi u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu.

Svoju mladenačku naklonost prema likovnoj umjetnosti i crtački talent usmjerio je prema arhitekturi kojoj je posvetio svoj život.
1954. godine upisuje se na Tehnički fakultet gdje 1959. diplomira arhitekturu u klasi prof. Albinija.

Već 1960. zaposlen je u arhitektonskom birou ‘Centar 51’ koji je do 1965. vodio arh. Ostrogović na čijim projektima se formira u samostalnog projektanta te već u drugoj polovici 60-ih preuzima zahtjevne projektantske zadatke kao što su realizacija poznatih stambenih tornjeva na Vrbiku tzv. Raketa (više ovdje) i rad na međunarodnom projektu ‘Južni Jadran’ u organizaciji Ujedinjenih naroda prilikom kojeg odlazi u New York gdje radi na projektima turističkog kompleksa ‘Babin kuk’ u Dubrovniku.

1972. pobjeđuje na natječaju za spomen dom boraca NOR-a i omladine u Kumrovcu čijom realizacijom 1974. dobiva brojna priznanja i nagrade koje su trajno istaknule vrijednost njegova rada.

U 80-ima nastavlja nizati iznimna djela koja su obilježila vrijeme svog nastanka.

Kompleks spomenika na Petrovoj gori koji radi sa kiparom Bakićem dokazuje njegovu spremnost i umijeće da arhitektonskim pristupom interpretira kiparsku formu, da se suvereno odnosi prema drugom, kiparskom mediju, nadograđujući i upotpunjavajući njegovu vrijednost.

Uređenjem Trga bana Jelačića (tadašnjeg Trga Republike) u Zagrebu formuliran je centar glavnog grada u formatu europske metropole.
Zgrada Radiotelevizije Zagreb svojom vanvremenskom i upečatljivom pojavnošću trajno je obilježila središnji potez Prisavlja.
Te na kraju poslovno sportski kompleks Cibone koji unutar izuzetno malih prostornih mogućnosti svojom maestralnom organizacijom sadržaja formulira jedinstveni javni gradski prostor”, stoji u obrazloženju.

Uz nagradu za životno djelo dodijelit će se još četiri nagrade za koje konkuriraju sljedeći nominirani radovi:

Za nagradu “VIKTOR KOVAČIĆ” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2016. godinu nominirani su:

BAZENSKI KOMPLEKS SVETICE, autori: Vjera Bakić, Matthias Kulstrunk, više ovdje
Lokacija: Zagreb

GRAĐEVINSKI FAKULTET U OSIJEKU, autori: Dinko Peračić, Roman Šilje
Lokacija: Osijek

KARLOVAČKI SLATKOVODNI AKVARIJ I MUZEJ RIJEKA, autori: 3LHD (projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Irena Mažer Hranuelli, Vibor Granić, Deša Ucović, Ivana Šajn, Nevena Kuzmanić, Romana Ilić), više ovdje
Lokacija: Karlovac

HOTEL AMARIN, autori: Lea Pelivan+Toma Plejić/ studio Up, više ovdje
Lokacija: Rovinj

HOTEL NAVIS, autori: Arhitektonski biro Turato (koautori: Idis Turato, Marko Liović, Zlatko Kozina i Nikola Štefanac)
Lokacija: Opatija

Za nagradu “DRAGO GALIĆ” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2016. godinu nominirani su:

KUĆA ZA ODMOR – “ORAH, KUĆA I TERASA”, autor: Tomislav Soldo
Lokacija: Hreljin Ogulinski

KUĆA ZA ODMOR NA MURTERU, autori: Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić
Lokacija: otok Murter

KUBIKA, autor: Ante Nikša Bilić
Lokacija: Zagreb

DRVENA KUĆA, autori: Arhitektonski biro Turato (Projektni tim: Idis Turato, Josip Mičetić i Nikola Štefanac)
Lokacija: Klimno, otok Krk

STANZIA BRČEVAC, autor: Emil Jurcan
Lokacija: Brčevac

Za nagradu “BERNARDO BERNARDI” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2016. godinu nominirani su:

INTERIJER POSLOVNOG CENTRA ADRIS GRUPE U ZAGREBU, autorica: Vedrana Ergić
Lokacija: Zagreb

“TO TREBAMO – TO RADIMO”/”WE NEED IT -WE DO IT” HRVATSKA NA 15. MEĐUNARODNOJ IZLOŽBI ARHITEKTURE/VENECIJANSKOM BIJENALU 2016, autori: Dinko Peračić, Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj
Lokacija: La Biennale di Venezia, Arsenale

MEMORIJALNA ZBIRKA LIPA PAMTI, autori: Damir Gamulin, Antun Sevšek
Lokacija: Šapjane

PROJEKT INTERIJERA STANA U SKLOPU ZAGREBAČKE GORNJOGRADSKE KUĆE ŠUFLAJ, autorica: Vedrana Ergić
Lokacija: Zagreb

THE GARDEN BREWERY – SKLADIŠNO PROIZVODNI PROSTOR PIVOVARE S PIVNICOM, autorice: Željka Pavlinović, Valentina Jakobović
Lokacija: Zagreb

Za nagradu “NEVEN ŠEGVIĆ” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2016. godinu nominirani su:

3LHD INTERAKCIJE, autori: Maroje Mrduljaš, Antun Sevšek, 3LHD (projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Maroje Mrduljaš, Antun Sevšek, Saša Košuta, Dora Lončarić)

GRAD (NI)JE KUĆA, O DIJALOGU IZMEĐU NOVOG I STAROG SPLITA / URBANISTIČKA PREDIGRA, autorica: Ana Šverko, više ovdje

BERNARDO BERNARDI. DIZAJNERSKO DJELO ARHITEKTA 1951. – 1985./ THE DESIGN WORK OF AN ARCHITECT 1951 – 1985, autorica: Iva Ceraj

ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926. – 1939./ERNEST WEISSMANN: SOCIALLY ENGAGED ARCHITECCTURE, 1926 – 1939, autorica: Tamara Bjažić Klarin, više ovdje

BETONSKI SPAVAČI, DOKUMENTARNA SERIJA, autor: Maroje Mrduljaš, više ovdje

Obrazloženja nominiranih radova možete pročitati ovdje.

Izvor: UHA

Predstavljamo realizaciju u mjestu Rožat kod Dubrovnika, obiteljsku kuću koju je projektirao arhitekt Damir Vitković.

U nastavku projektant govori o konceptu projekta, o razlozima dugog vremenskog perioda realizacije i kako se to odrazilo na projekt, o izazovima prilagodbe ambijentu te o projektiranju financijski pristupačne kuće u skupom građevinskom području Rijeke dubrovačke.

Lokalitet je mjesto gdje se obronci brda spuštaju u rijeku, bogato je vegetacijom, suncem, mirisima i zvukovima. Umirujući je ambijent u koji će doći obiteljska kuća.
Teren je nagibu, kvalitetne vizure su višestruke.

Dvije su teme koje su odredile kuću. Kako koristiti strmi vanjski prostor i kako ga povezati u cjelinu s unutrašnjim prostorom? Kako postići kvalitetan odnos između prirodnog i izgrađenog?

Lokalna ladanjska arhitektura već je davno odgovorila na drugo pitanje. Promišljeni i održavani vanjski prostor omeđen zgradom u ovom slučaju je zaravnati teren, atrij koji je u zavjetrini kuće koja ga obujmljuje i formira.

Otvoren je i zaštićen prostor iz kojeg se gleda na okolne stijene i krošnje stabala. Iz njega djeca tijekom igre zivkaju roditelje u dnevnom boravku, koji su bezbrižni, jer se djeca igraju vani, a ipak u unutar kuće. Odrasli u atriju ljeti blaguju u hladu gledajući jedrilice kroz prozore i otvore kuće.

Unutrašnji prostori osim na atrij, dominantnog su usmjerenja na jug i gledaju na rijeku. Idealna orijentacija uz neizostavan problem pretjeranog osunčanja na moru.

Južna je fasada odrina, zarotirana iz uobičajenog horizontalnog u vertikalni položaj.

Zimi je biljni kadar, okvir pogleda na rijeku, a ljeti prirodan izolator koji daje hlad boravaku u kući.

Površina parcele je 515 m2, kuća je ukupne bruto građevinske površine od 250 m2, visine prizemlje i kat.

U prizemlju su dnevni boravak s blagovanjem, kuhinja, spavaća soba, kupaonica, komin, dva spremišta i lođa, a na katu su tri spavaće sobe, garderoba i kupaonica.

Dugi period od početka projekta pa do njegove realizacije nije ništa posebno neobično. Obiteljske kuće koje sam radio imaju sličan vremenski tijek. Razloga za to je nekoliko.

Prvi razlog je što se radi o privatnim investitorima koji rade kuće za sebe u kojima će provesti vrlo vjerojatno čitav svoj život. Zbog toga su prilično temeljiti i oprezni te spori u odlučivanju.

Drugi razlog je sporost ishođenja dozvola, jer se ne radi o “velikim” investitorima koji mogu ubrzati postupak.
Treći razlog je da investitori žele proći jeftinije pa se gradnja odulji zbog pregovaranja i nadmudrivanja s različitim izvođačima i njihovim podizvođačima.

Nije neobično da od prvog razgovora do useljenja u kuću prođe niz godina. Sporost arhitekture često frustrira, jer tijekom čitavog tog perioda uvijek se nešto radi na projektu, što troši zadovoljstvo.
Narušava i ekonomski aspekt zbog čega projekti obiteljskih kuća najčešće nisu projektantima isplativi.
S druge strane protok vremena ide u prilog kvaliteti projekta, jer stalno propitivanje na kraju ipak poboljša prostor u kojem će ljudi živjeti.

Projekt se od idejne faze konceptualno nije puno promijenio, u sitnicama i detaljima se mijenjao stalno.

Koliko neka kuća dobije ili izgubi jer se projektira u trenutku kad su dominantni određeni estetski pristupi, a realizira u nekom drugačijem vremenskom kontekstu, najbolje će pokazati samo vrijeme i njeni korisnici. Sigurno se u određenoj mjeri potroši. No, ako je dobar, projekt vremenom nešto i dobije, neku postojanost i identitet.

Što se tiče izazova projekta, zatečeni ambijent je osnova od koje se krenulo projektirati. Željelo se unutrašnji prostor rastvoriti i ugodnu klimu potpuno pustiti u kuću, a s druge strane vanjski prostor je trebalo omeđiti i intimizirati. Htjelo se sačuvati i potencirati ozračje lokacije.

Fotografije Borka Vukasova dosta dobro svjetlom i refleksijama govore o visoko vrijednom ambijentu u koji je umetnuta kuća. Pokušalo se propustiti mirise, sunce i vizure kroz prozračnu unutrašnjost kuće.

I htio bih još dodati da kuća nije skupa. Drago mi je kad ljudi ne moraju potrošiti puno da bi kvalitetno živjeli. U Dubrovniku je zemlja suludo skupa. Srećom zemlja je njihova.

Gotovo uvijek se može naći nešto, a što nisu skupi materijali i ogromni luksuzni prostori, i pokušati iskoristiti na najbolji način. Ovdje je to bio divan ambijent Rijeke dubrovačke koji su davno prije otkrili Dubrovčani na ladanju.

Građevina: Obiteljska kuća

Lokacija: Rožat, Dubrovnik

Investitor: Privatni

Suradnici:

Arhitektura: Stjepan Smolčić, mag.ing.arch.

Konstrukcija: CANOSA INŽENJERING

Strojarstvo: EHO-COENG

Hidroinstalacije: EKSPERTERM

Autor: Damir Vitković, dipl.ing.arh.

Projekt započet: 2008. godine

Izvedba završena:. 2017. godine

Fotografije: Borko Vukasov

Web: damirvitkovic.com

Situacija

Prizemlje

Presjek 1-1

Zapadno pročelje

Istočno pročelje

U sklopu urbanizma.zg, u utorak, 9. svibnja 2017. u 17 sati u Društvu arhitekata Zagreba održat će se tribina “Vizija za Zagreb” koja se sastoji iz uvodnog dijela u kojem kandidati za gradonačelnika Zagreba predstavljaju svoju viziju grada, te zatim slijedi razgovor kandidata i moderatora vezano za osnovna pitanja koja zanimaju jednako arhitekte kao i druge građane grada Zagreba.

GUP, Zagreb, Direktivna regulaciona osnova, Plan zona, 1948. iz knjige Urbanistički institut Hrvatske, 1947.-1987., izvor DAZ

“Ususret izborima za Gradonačelnika/Gradonačelnicu Društvo arhitekata Zagreba uputilo je službeni poziv svim kandidatima da predstave svoje vizije za prostorni i arhitektonski aspekt grada. Na tribinu su se odazvali i na njoj će govoriti kandidati Anka Mrka Taritaš, Sandra Švaljek i Tomislav Tomašević.

Ključna pitanja koja će biti postavljena temelje se na zaključcima tribine ‘Arhitekti za Zagreb’, održane u prosincu 2016. godine kada su se sve četiri relevantne arhitektonske institucije u arhitekturi (Društvo arhitekata Zagreba, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Arhitektonski fakultet) usuglasile oko ključnih problematika u daljnjem razvoju i politici upravljanja gradom.

STRATEGIJA RAZVOJA GRADA, GUP i GRADSKI PROJEKTI
Kako postići da Generalni urbanistički plan prati strategiju razvoja grada, umjesto njegovog proizvoljnog mijenjanja u ovisnosti o partikularnim investicijskim interesima? Kako sačuvati cjelovitost Gradskih projekata kroz GUP? Koji su prioritetni veliki projekti za grad zaista ostvarivi i koji su njegovi izazovi?

ARHITEKTONSKO – URBANISTIČKI NATJEČAJI
Da li i kako provoditi natječaje za značajne javne prostore i zgrade društvenog sadržaja? Tko i na koji način provodi arhitektonsko urbanističke natječaje?
Dosadašnji primjeri: Europski trg, Prostor iza Esplanade i most prema botaničkom vrtu, uređenje Britanskog trga, Park na Savici, prijedlozi za uređenje Trga hrvatskih Velikana i ulice Račkog…

JAVNI PROSTOR
Na koji način omogućiti građansku participaciju kod javnih natječaja posebno kod onih koji se tiču oblikovanja i namjene javnih prostora? Da li i gdje širiti pješačku zonu donjeg grada i kako njome upravljati; kako se obraniti od pretjerane komercijalizacije na uštrb javnog interesa?
Dosadašnji primjeri: park za Kajzericu, park na Savici, slučaj Cvjetni trg, terase ugostiteljskih sadržaja u pješačkoj zoni, kućice i šatori na Trgu bana J. Jelačića…

Moderatori: Saša Šimpraga i Rene Lisac

Nakon predstavljanja kandidata i moderiranog razgovora slijede pitanja publike,
pozivamo Vas da se pridružite diskusiji”, kaže se u priopćenju Društva arhitekata Zagreba.

Izvor: DAZ

Grad Zagreb i Udruženje hrvatskih arhitekatata objavljuju rezultate za javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, I. stupnja složenosti Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Kompleksa Centra za autizam i Osnovne škole u Oporovcu.

Na natječaj koji je trajao od 30. prosinca 2016. do roka za predaju 31. ožujka 2017. do 16:00 h, u Udruženju hrvatskih arhitekata regularno je zaprimljeno 25 radova.

Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu: prof.dr.sc. Hildegard Auf Franić, dipl.ing.arh., predsjednica OS-a; Ivica Rovis, dipl.iur., dopredsjednik OS-a; Vedran Duplančić, dipl.ing.arh.; Davor Katušić, dipl.ing.arh.; Ankica Pavlović, dipl.ing.arh.; Kata Marunica, dipl.ing.arh., zamjenica člana OS-a; te stručne savjetnice OS-a: Ivana Portolan Pajić, dr.med.; Vanda Ritz, dipl.ing.građ. na 6. sjednici održanoj 18. travnja 2017. donio je sljedeće odluke:

I. nagrada u neto iznosu od 136.000,00 kn dodjeljuje se radu broj 21
Autor: SODA – arhitekti d.o.o.
Projektni tim: Vedran Jukić, dipl.ing.arh.; Maša Medoš, mag.ing.arh.
Suradnici: Jure Čudina, mag.ing.arh.; Marin Knežević, mag.ing.arh.

II. nagrada u neto iznosu od 85.000,00 kn dodjeljuje se radu broj 03
Autori: Tonći Vlahović, Ivan Samac

III. nagrada u neto iznosu od 51.000,00 kn dodjeljuje se radu broj 16
Autori: Davor Bušnja, Marija Beg
Suradnica: Ariana Kun

IV. nagrada u neto iznosu od 40.800,00 kn dodjeljuje se radu broj 23
Studio UP d.o.o.
Autori: Lea Pelivan dipl.ing.arh., Toma Plejić dipl.ing.arh.
Suradnici: Ana Lisonek mag.ing.arh., Nikola Brlek mag.ing.arh., Izvor Simonović Majcan dipl.ing.arh., Stanislava Odrljin mag.ing.arh., Dora Kljenak mag.ing.arh., Boris Goreta – vizualizacije

V. nagrada u neto iznosu od 27.000,00 kn dodjeljuje se radu broj 25
Autori: Siniša Bodrožić, Ivan Rališ
Autorska suradnja: Mirna Horvat

Registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata: 36-16/ZG-UA/NJN
Oznaka iz Plana nabave Raspisivača natječaja: 1665-2016-EMV

RASPISIVAČ I INVESTITOR natječaja je GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, 10 000 Zagreb, OIB: 6181789437, telefon: +385 1 6503788, e-mail: javna.nabava@zagreb.hr, internetska adresa: www.zagreb.hr, odgovorna osoba: gradonačelnik Milan Bandić, dipl. politolog.

PROVODITELJ I ORGANIZATOR natječaja je UDRUŽENJE HRVATSKIH ARHITEKATA (UHA), Trg bana J. Jelačića 3/I, 10 000 Zagreb, OIB: 01152649489, telefon: +385 1 5509 705 , e-mail: tajnistvo@uha.hr, odgovorna osoba: dr.sc. Ana Mrđa dipl.ing.arh, v.d. predsjednice UHA-e.
Izrađivač natječajnog zadatka odnosno programa: Dubravka Petra Lubin, mag.ing.arch., 546, Ulica Republike Austrije 18, Zagreb.

PREDMET NATJEČAJA je izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Kompleksa centra za autizam i osnovne škole u Oporovcu.

CILJ PROVEDBE JAVNOG NATJEČAJA je dobivanje funkcionalno i oblikovno kvalitetnog i najboljeg urbanističkog i arhitektonskog rješenja kompleksa sadržaja javne i društvene namjene: Centra za autizam i osnovne škole.

Lokacija kompleksa praktički između dva postojeća naselja, Granešine i Oporovca, nalaže rješenje kojim će on s postojećom i planiranom gradnjom definirati novu urbanu matricu tog dijela grada, potencirati integraciju okolne zone i doprinijeti njenoj budućoj transformaciji u novi središnji prostor Gornje Dubrave. Realizacija kompleksa podrazumijeva uređenje zone javne namjene uz poštivanje ambijentalnih posebnosti krajobraza karakterističnog za podsljemenski prostor, definiranje adekvatnog mjerila i tipologije gradnje, te uređenje novih javnih prostora i gradske infrastrukture.

Primarni sadržaj je Centar za autizam kao središnje ustanove te vrste na prostoru grada. Uz Centar se planira izgradnja osnovne škole za potrebe okolne gradnje, postojeće i planirane. Kompleks treba predstavljati oblikovnu cjelinu prepoznatljivog identiteta i visoke kvalitete prostorne organizacije i urbanog standarda. Natječajem treba osigurati potpunu funkcionalnost kako kompleksa, tako i svake njegove sastavnice, sa svim njenim specifičnim zahtjevima, uz poštivanje pedagoških i prostornih standarda.
Raspisivač javnog natječaja namjerava sklopiti ugovor o javnim uslugama na temelju pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave s autorom prvonagrađenog rada.

KRITERIJI ZA ANALIZU I OCJENU NATJEČAJNIH RADOVA
Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa, u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga, pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud je valorizirao sljedeće elemente:
– urbanističko-prostornu koncepciju sklopa (Osnovna škola Oporovec i Centar za autizam s Centrom za rehabilitaciju osoba s PAS-om) u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom i Programom za provedbu javnog natječaja,
– prostorni sklop u međusobnom funkcionalnom odnosu,
– arhitektonsko oblikovanje građevina kojim se uspostavlja novi javni prostor,
– kvalitetu prostorno-funkcionalnog rješenja Osnovne škole Oporovec i Centra za autizam s Centrom za rehabilitaciju osoba s PAS-om,
– zadovoljenje zadanih higijensko-tehničkih i tehnoloških uvjeta,
– ekonomičnost rješenja kao i njegovu dugoročnu održivost te kvalitetu koncepta energetske učinkovitosti.

Natječaj se provodi u skladu s glavom II. člancima 45., 46., 47. i 48. Zakona o javnoj nabavi (“Narodne novine” broj 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14, u daljnjem tekstu: Zakon), ostalim odredbama Zakona koje se primjenjuju na natječaj te odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (“Narodne novine”, broj 85/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik) Hrvatske komore arhitekata, ukoliko iste nisu u suprotnosti sa Zakonom.

Natječaj se provodi kao postupak koji može prethoditi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama za izradu projektno-tehničke dokumentacije u dogovoru s Raspisivačem (za potrebe javne nabave usluga) sukladno članku 45. stavku 4. točki 2. Zakona.

Procijenjena vrijednost nabave za postupak javne nabave – natječaj i kasniji pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, sastoji se od nagradnog fonda, isplata naknada radnim tijelima i izrade projektno – tehničke dokumentacije, i iznosi ukupno 4.006.669,71 kuna bez PDV-a, te se raščlanjuje na iznose kako slijedi:
– nagradni fond u iznosu od 340.000,00 kuna neto, odnosno 428.481,41 kuna bruto bez PDV-a,
– naknada radnim tijelima u iznosu od 178.188,30 kuna neto bez PDV-a,
– projektno-tehnička dokumentacija u maksimalnom iznosu do 3.400.000,00 kuna neto bez PDV-a za što Raspisivač može sklopiti ugovor nakon provedenog pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave, sukladno članku 28. stavak 2. točka 6. Zakona, s osobom ovlaštenom za projektiranje prvonagrađenog rada koja je zadovoljila uvjete sukladno Zakonu pod uvjetom da ima dokaze sposobnosti propisane Zakonom i da je u skladu s Pravilnikom, te se u tom smislu smatra ponuditeljem. Prilikom izrade projektno – tehničke dokumentacije ponuditelju se neće platiti dio natječajnog rada koji je već izvršen plaćanjem nagrade.
Usluga izrade projektno – tehničke dokumentacije obuhvaća izradu cjelovitog projekta potrebnog za izgradnju objekata, njihovo opremanje i uređenje okoliša sukladno pozitivnim propisima.
Planirana okvirna sveukupna vrijednost investicije iznosi 100.000.000,00 kuna.

Izvor: UHA

Tribina o ženama i arhitekturi održat će se u srijedu, 10. svibnja 2017., u 19 h, u prostorijama Društva arhitekata Rijeka, Ivana Dežmana 2a, kao dio akcije “Nevidljive sile: Žene koje su oblikovale naš grad” Zaklade Sveučilišta u Rijeci.

Na prvoj tribini posvećenoj arhitekturi sudjelovat će povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin s izlaganjem “Arhitektice u Rijeci 1950-ih i 1960-ih godina – emancipacija na djelu” o doprinosu Ade Felice – Rošić i Nade Šilović i drugih arhitektica u oblikovanju modernističke vizure grada Rijeke (o čemu smo pisali ovdje).

U kasnijoj raspravi pridružit će joj se arhitektice Olga Magaš i Ida Križaj Leko, te Jana Mikuličić Antulov i Gordan Resan dopredsjednica i predsjednik DAR-a. Moderaciju će voditi Gorana Stipeč, predsjednica sekcije mladih DAR-a.

Akcijom “Nevidljive sile: žene koje su oblikovale naš grad”, Zaklada Sveučilišta u Rijeci želi upoznati lokalnu zajednicu sa znamenitim ženama koje su svojim radom i postignućima kroz arhitekturu, kulturu, javno djelovanje i znanost dale doprinos izgradnji fizičkog i konceptualnog prostora Rijeke kao grada.

Akcija se realizira kroz seriju tribina čiji koncept uključuje uvodno predavanje s dokumentacijskim prinosom kao polazište diskusije o svevremenosti i suvremenosti ženskog pitanja. Na tribinama će sudjelovati predstavnici akademske zajednice, struke te organizacija civilnog društva.

Osim serije tribina, realizirat će se i online kampanja Jeste li znali, s ciljem osvještavanja javnosti o radu i ostavštini žena u Rijeci, prirediti brošura o znamenitim Riječankama, a građani i građanke bit će pozvani na uključivanje u kontinuirano mapiranje ženskog prinosa zajednici. Više informacija o akciji i cjelokupni program tribina možete pronaći ovdje.

Na današnjoj tiskovnoj konferenciji u Bruxellesu Europska komisija i Fundacija Mies van der Rohe objavile su pobjednike Nagrade Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe 2017.

Projekt inovativne renovacije DeFlat Kleiburg u Amsterdamu dobitnik je Nagrade za 2017. , a potpisuju ga NL architects and XVW architectuur za klijenta Kondora Wessels Vastgoeda. Prvi je to put da glavna nagrada odlazi projektu renoviranja postojeće kuće.

DeFlat je jedna od najvećih stambenih zgrada u Nizozemskoj nazvana Kleiburg, trakaste je konstrukcije duge 400 metara, visoka 10+1 katova, s 500 stanova, u susjedstvu amsterdamskog Bijlmermeera.

Konzorcij DeFlat spasio je zgradu od rušenja pretvorivši je u “Klusflat” – što znači da su stanari sami renovirali stanove.

NL architects su već dobili nagradu Mies van der Rohe, 2015. godine – Emerging Architect Prize, za svoj rad BasketBar u Utrechtu.

Ove godine Nagradu Emerging Architect Prize dobili su arhitekti iz briselskog ureda MSA/V+ za rad NAVEZ – 5 social units, projekt stambenih jedinica na sjevernom ulazu u Bruxelles. Njime se spaja potreba lokalnih vlasti za predstavljanjem ponovnog urbanog vrednovanja planiranja s landmarkom na ulazu u grad, a ujedno se omogućuje primjereno stanovanje za mnogobrojnije obitelji. Klijent je Grad Schaerbeek.

Ovim dvjema nagradama žiri je naglasio kvalitetu i važnost programa kolektivnog stanovanja.

Nagrađeni radovi odabrani su između 355 projekata pristiglih iz 35 europskih zemalja. Žiri u sastavu Stephen Bates (Predsjednik), Gonçalo Byrne, Peter Cachola Schmal, Pelin Derviş, Dominique Jakob, Juulia Kauste i Małgorzata Omilanowska je odabrao pet finalista (Rivesaltes Memorial Museum, Katyn Museum u Varšavi, DeFlat Kleiburg u Amsterdamu, Kannikegården u Ribeu i Ely Court u Londonu – o čemu smo pisali ovdje), no nagradio je navedena dva.

Između ostalog, u obrazloženju stoji da je žiri posebno vrednovao što je renoviranje zgrade DeFlat Kleiburg rezultat zajedničkog kolektivnog napora stanara te da je izazov postojećim problemima u Europi gdje je imperativ gradnja novih zgrada za stanovanje.

Projekt NAVEZ – 5 social units ocijenili su kao dobar odgovor na ograničavajuće okolnosti – konstruktivne i ekonomske izazove.

Svečana dodjela nagrada održat će se u 26. svibnja 2017. u Barceloni, u Paviljonu Miesa van der Rohea.

Naziv: DeFlat Kleiburg, Amsterdam, NL
Ured: NL Architects and XVW architectuur, Amsterdam
Autori: Pieter Bannenberg (NL); Walter van Dijk (NL); Kamiel Klaasse (NL); Xander Vermeulen Windsant (NL)
Više: ovdje

Naziv: NAVEZ – 5 social units as Northern entrance of Brussels, Belgija
Ured: MSA / V+
Autori: Jean-Marc Simon (BE); Alain Simon (BE); Benoit Moritz (BE); Julien Deloffre (FR); Thierry Decuypere (BE)
Više: ovdje

Izvor: miesbcn.com

Dinko Peračić i Roman Šilje, autori projekta “Građevinski fakultet Osijek” dobitnici su Medalje za arhitekturu, novoutemeljene godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata. Laureat Medalje za konceptualni pothvat je arhitektonski studio 3LHD za koncept (izložbu) “3LHD Interakcije”.

Dobitnike strukovnih priznanja za istaknuti doprinos hrvatskoj arhitekturi u 2016. godini proglasio je na svečanosti održanoj u petak 12. svibnja 2017. u okviru konferencije Dani arhitekata 1.0 u Rovinju žiri kojim predsjeda akademik Nikola Bašić.

“Dvije su datosti obilježile pojavnost i funkcioniranje zgrade Građevinskog fakulteta: urbanistički plan sveučilišnog kampusa i konzervatorski uvjeti, odnosno specifični fizički kontekst. Urbanistički plan temeljem kojeg je raspisan natječaj korišten je kao polazišna točka, a predviđao je usku i dugačku formu unutar vrlo zbijene aglomeracije od četiri zamišljene zgrade. Poštovanje pak prema zatečenim vrijednostima – vrijednom arheološkom nalazištu koje se nalazi na lokaciji zgrade – iniciralo je ideju da pet visokostijenih nosača postanu glavni konstruktivni, a ujedno i oblikovni element zgrade.

Dinko Peračić i Roman Šilje: Građevinski fakultet u Osijeku

Što se tiče izložbe “3LHD interakcije”, dobitnika Medalje za konceptualni pothvat, upravo ova izložba kroz petnaest tematskih cjelina problematizira i ukazuje na kompleksnost djelovanja arhitekata te nudi u praksi već provjerene metode kao odgovor na postavljena pitanja i izazove. Pod zajedničkim nazivom ‘Interakcije’ ona raščlanjuje različite aspekte interaktivnog djelovanja: ured kao platforma za razmjenu znanja; suradnja s drugim kreativcima, inženjerima i tehnolozima; složenost procesa realizacije građevina; prezentacija arhitektonskog djela; međuodnos edukacija i praksa; komunikacija s medijima i drugo, prepuštajući posjetitelju da odabere redoslijed i teme koje ga zanimaju i tako sam otkriva veze među njima”, obrazložio je akademik Bašić odluku o dodjeli medalja u ime peteročlanog Ocjenjivačkog suda godišnjih nagrada Komore arhitekata.

Građevinski fakultet Osijek autora Dinka Peračića i Romana Šilje nalazi se na Sveučilišnom kampusu Osijek, a glavno obilježje zgrade je otvoreni karakter.  Pobjednički projekt žiri je odabrao između pet ostvarenja u užem izboru za Medalju za arhitekturu.

Za nagradu u kategoriji arhitekture konkurirali su i Bazenski kompleks Svetice u Zagrebu (autori Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk), Hotel Amarin u Rovinju (Lea Pelivan i Toma Plejić), Slatkovodni akvarij u Karlovcu (projektni tim 3LHD: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Irena Mažer Hranuelli, Vibor Granić, Deša Ucović, Ivana Šajn, Nevena Kuzmanić i Romana Ilić), te Putnički terminal Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu (akademici Branko Kincl i Velimir Neidhardt, te prof.dr.sc. Jure Radić), o čemu smo pisali ovdje.

3LHD: “3LHD INTERAKCIJE”, kustosi: Maroje Mrduljaš i Antun Sevšek

“3LHD interakcije” konceptualni je pothvat arhitektonskog studija 3LHD realiziran kao interaktivna izložba kojom je arhitektonski studio, čiji potpis stoji na nekim od ključnih radova novije hrvatske arhitekture, predstavio više od 20 godina svoga djelovanja. Interakcijama su prikazane metodologija i načini rada ureda, suradnja sa stručnjacima i kreativcima iz različitih disciplina i struka, ali i odnos arhitekture i društvene stvarnosti. Kustosi na izložbi bili su Maroje Mrduljaš i Antun Sevšek.

Interakcije su bili jedan od tri prijedloga u užem izboru za godišnju nagradu u kategoriji konceptualnog pothvata, uz izložbu Postamenti Nenada Fabijanića, te TIME.SPACE.EXISTENCE Davora Matekovića i PROARH-a.

Podsjećamo, medalje su dodijeljene na svečanosti u okviru prve godišnje strukovne konferencije Hrvatske komore arhitekata, Dani arhitekata 1.0. Trodnevna konferencija s 500-tinjak sudionika održala se u hotelu Lone u Rovinju i okupila je brojna imena iz svijeta arhitekture i graditeljstva. Tako je ministar graditeljstva i prostornog planiranja, Lovro Kušćević naglasio kako će sve strukovne komore biti uključene već u samoj fazi izrade nacrta zakona iz područja graditeljstva.

Uz brojna zanimljiva predavanja i ugledne predavače veliki interes publike potaknuli su okrugli stolovi na temu izmjena i dopuna Zakona o gradnji i Zakona o prostornom uređenju, Vizije i strategije gradova u budućnosti te statusa arhitekata u Europi. Tema posljednjeg dana konferencije je Arhitektura i digitalno doba.