Međunarodna arhitektonska konferencija Piranski dani arhitekture, održat će se 34. put od 16. do 19. studenog 2016. Osim niz predavanja, održava se izložba i dodjela nagrada Piranesi za najuspješnije realizacije arhitektonskih projekata iz osam zemalja: Austrije, Hrvatske, Češke, Grčke, Mađarske, Italije, Slovačke i Slovenije.

Do sada su objavljene gotovo sve nominacije za nagradu Piranesi, odnosno po pet istaknutih projekata iz svake od navedenih zemalja, za čiji su odabir zaduženi izbornici pojedine zemlje (sve nominacije objavit će se do 30. listopada, više ovdje).

Hrvatski izbornik Maroje Mrduljaš, arhitekt i teoretičar arhitekture, odabrao je pet najuspješnijih projekata hrvatske produkcije protekle godine koji će biti u utrci za nagradu Piranesi.

Kuća na Silbi, 2015. (o projektu smo pisali ovdje)
Autori: Iva Letilović i Igor Pedišić 

Foto: Miljenko Bernfest

Bazenski kompleks Svetice, Zagreb, 2016.
Autori: Vjera Bakić i Matthias Kulstrunk

Foto: Marko Mihaljević

Aquatika – Karlovački slakovodni akvarij i muzej rijeka, Karlovac, 2016.
Autori: Studio 3LHD

Foto: Jure Živković

Hotel Amarin, Rovinj, 2016.
Autori: Studio UP, intervencije u interijeru: Numen / ForUse i Damir Gamulin Gamba

Foto: ilsad.hr

Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj, 2016. (o projektu smo pisali ovdje)
Autori: Saša Randić i Idis Turato 

Foto: Jure Živković

U kategoriji studentskih projekata nominirani su:

Regeneracijski centar, Split, 2016.
Student: Ana Mikulić
Mentor: Neno Kezić
Fakultet: Građevinsko-arhitektonski fakultet u Splitu

Living in between, Charlotte, North Carolina, USA, 2016.
Student: Tomislav Nejašmić
Mentori: Nikola Popić, Ivana Ergić, Boris Trogrlić
Fakultet: Građevinsko-arhitektonski fakultet u Splitu

Rehabilitatacija šoping centra Zapruđe, Zagreb, 2015.
Student: Irena Bakić
Mentor: Tonči Žarnić
Fakultet: Arhitektonski fakultet u Zagrebu

Straddle structures, Zagreb, 2015/2016.
Studenti: Antonija Vlašić, Tamara Relić
Mentori: Tin Sven Franić, Miroslav Geng
Fakultet: Arhitektonski fakultet u Zagrebu

O prošlogodišnjim laureatima, Muzeju vučedolske kulture u Vukovaru (Radionice arhitekture i Vanje Ilić) i Tržnici i ribarnici u Vodicama (Dinka Peračića), čitajte ovdje.

Izvor: Piranski dnevi arhitekture

Predstavljamo Hotel Priča, realizaciju arhitektonskog ureda SKROZ te vas u nastavku vodimo kroz interijer ovog jedinstvenog hotela u Rakovom potoku kod Samobora, o čijem smo Parku želja već pisali (ovdje).

PRIČA:

Hotel Priča mali je obiteljski hotel smješten u Rakovom potoku kod Samobora, mjestu bez većih prirodnih ili kulturnih znamenitosti, dok je nematerijalna baština te irealan svijet priča i bajki ono što ga čini prepoznatljivim.

Neopipljiva usmena predaja materijalizira se prostornim elementima, uzimajući za svaku sobu jedan motiv, odnosno ambijent mitoloških legendi.

Projekt u svojoj cjelini obuhvaća, kao prvo, kompletnu arhitekturu unutrašnjeg prostora, od soba, preko hodnika i galerije do toaleta, zatim vizualni identitet te dizajn čitavog hotela, od sustava znakovlja, preko signalistike i ostalih nositelja informacija, tj. komunikacije s posjetiteljima hotela, pa sve do unikatnih elemenata produkt dizajna rađenih isključivo za ovu prigodu.

Osnovni prepoznatljivi znak Hotela Priča proizlazi iz sustava znakova rađenih za subjekte naručitelja kojih ima devet, tj. svaka točka znaka simbolizira jedan od subjekata, dok forma i boja linije kodiraju posebnost hotela.

Signalizacija se naodgrađuje na taj kod te se dosljedno provlači kroz znakove soba i kroz grafike na zidu kao mediju komunikacije te kroz ostale tiskane materijale, i na taj način sama linija zaokružuje priču identiteta.

GALERIJA: Priča počinje na galeriji. Posjetitelj se stepenicama penje na galeriju. Putem ga prati linija koja se postupno razigrava i dobiva svoj život.

Penje se po stropu i zidovima, ocrtava razne znakove, mitska i leteća bića. Vizualna cjelina galerije nas postupno priprema na začudnost hodnika i priče koje se događaju u sobama.

Galerija je također mjesto susreta – mjesto doručka. Ovdje se hotel prvi put obraća svojim posjetiteljima u prvom licu kroz pismo i pjesme.

Tu je mnoštvo detalja koji su na prvu ruku začudni, a povezuju magične svjetove soba s ostatkom hotela, poput poruka u bočicama koje su oznaka za namirnice na švedskom stolu.

HODNIK: Iz galerije ulazimo u hodnik gdje nas dočekuje mnoštvo vrata. Centralni hodnik preuzima ulogu naratora.

Oblikovanjem se potencira dezorijentiranost i začuđenost gosta naizgled izvrčući gravitacijske uloge stropa, poda i zida i uvodi posjetitelja u različite svjetove – sobe.

SOBE: Svaka soba priča svoju priču i svakoj sobi dodan je znak. Znakovi su dizajnirani prema vizualnom identitetu samog hotela, tako da se umjesto arapskih brojeva koristi sustav s točkama.

Linija najavljuje priču koja će se dogoditi nakon otvaranja vrata.

Svaka soba dobila je i prepoznatljivi naziv:

1. Drozdovo gnijezdo
2. Škrinjica tajni
3. Livada luči
4. Ognjište krijesa
5. Coprničin kotao
6. Vilina špilja

Za svaku sobu dizajniran je i napravljen privjesak za ključeve koji prati identitet sobe.

LAŽNA VRATA: Osim ulaza u sobe, hodnik sadrži i 15 lažnih vrata različitih veličina i orijentacija. Svaka od tih vrata imaju svoju kvaku i svoj znak. Znakovi na lažnim vratima su isključivo bijele boje.

DROZDOVO GNIJEZDO: Soba drozdovo gnijezdo jednokrevetna je soba. Zamišljena je kao krletka – igraonica za ptice. Ljuljačke i predimenzionirano perje podsjetnik su da u ovoj sobi, zapravo, kad nema gostiju žive mladi drozdovi.

ŠKRINJICA TAJNI: Soba Tajni je istovremeno potpuno ispunjen i potpuno prazan prostor – ispunjen jakim grafizmom crno bijelih šahovskih polja, a prazan jer na prvi dojam nema niti jedan komad opreme – gost sam formira prostor koji je u konačnici potpuno opremljena hotelska soba.

LIVADA LUČI: u Sobi Luči nestaje granica dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih noćnih silueta. Cijela okupana u dubokoj plavoj, s ponekom krijesnicom među linijama, ona je magično mjesto.

OGNJIŠTE KRIJESA: Soba Krijesi koristi teksture apstrahiranog ognjišta. Dim i tinjajuće iskre smještaju nas duboko u centar ognjišta.

COPRNIČIN KOTAO: mistika Coprnice postignuta je začudnim proporcijama. Predimenzionirana mačka i sova, golema paukova mreža, mnoštvo sastojaka za Coprničino kuhanje tek su neki od dokaza prisutnosti Coprnice.

VILINA SOBA: Soba Vila postiže elegičan ambijent unoseći neočekivane elemente eksterijera. Drhtave životinje promatraju gosta iz predimenzionirane trave.

HOTEL: Hotel je bio prvi i najkompleksniji u nizu od devet vizualnih identiteta rađenih za naručitelja Obrt Franja. Za hotel su projektirani svi grafički materijali potrebni za kategorizaciju. Rađene su ilustracije, dizajnirana je signalistika i razni drugi materijali koji upotpunjavaju neobičan hotel.

Ovdje je prikazana mapa hotela s cjenikom, kućnim redom, uputama, popisom hotelskih usluga… Sve je dvojezično, pa se tako popisi na engleskom pojavljuju u negativu, u plavoj boji hotela.

Svaka ilustracija je povezana sa stražnje strane, a temom su sve bliske temi hotela – a to su priče i mitovi sjeverozapadne Hrvatske.

MAPE I PISMA: U svakoj sobi nalazi se mapa koja sadržava razne dokumente potrebne za kategorizaciju. Osim tih dokumenata, u svakoj sobi gosta dočela pismo u kojem se gostu Hotel obraća u prvom licu, i pjesma, jer naravno, svaka soba ima svoju pjesmu.

DETALJI: Jelovnik za doručak je jedan mali pop-up kotao. U kotlu čuči žaba. Namirnice na švedskom stolu su došle direktno iz Coprničine sobe. Zmija na vratima šalje jasnu poruku svakom neželjenom gostu.

VODITELJ PROJEKTA: SKROZ / Ivana Žalac
AUTORI INTERIJERA: SKROZ / Ivana Žalac, Jelena Miljanović
SURADNICI: SKROZ / Daniela Škarica, Margita Grubiša
AUTOR VIZUALNOG IDENTITETA, SIGNALIZACIJE, ILUSTRACIJE: Studio Maša Vukmanović / Maša Vukmanović
DIZAJN: Maša Vukmanović, Jelena Lukač Kirš, Teo Drempetić Čonkić, Gordana Pavlek, Ema Tikulin
SURADNICA: Zrinka Nedeljković
FOTOGRAFIJE: Ivan Dorotić, Sanjin Kaštelan
COPYWRITING: Nenad Vukušić

Predavanje Prof. emeritusa, akademika Dinka Kovačića o Splitu 3 održat će se u utorak, 8. studenog 2016., u 18 h na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (predavaona 81), u sklopu ciklusa Af+.

Autor će govoriti o planovima, realizacijama i sudbini Splita 3 u kontekstu novih prijedloga izmjena Generalnog urbanističkog plana (o čemu smo pisali ovdje i ovdje).

Razgovor s prof. Kovačićem o Splitu 3 čitajte ovdje.

”Travel cannot be confined to the permissable (and deadening) gaze of the tourist, for whom the whole world is inert, a lump of picturesqueness, waiting to be consumed—because the whole question of permission is an illusion.”

Hakim Bey

Split je od 7. do 11. studenog 2016. domaćin međunarodnog događanja SPLIT TALKS: Overcoming Tourism, koji će se u ovogodišnjem izdanju kroz arhitektonske radionice, stručne rasprave, predavanja i projekcije filmova baviti temom “Poslije turizma”.

SPLIT TALKS će se odvijati na dvije lokacije: 7. studenog u Kinoteci Zlatna vrata bit će organizirane projekcije filmova (od 9:30 do 23:00), a od 8. do 11. studenog možete pratiti predavanja, stručne rasprave, radionice u Dioklecijanovoj palači, u Sjeverozapadnoj kuli.

Organizatori SPLIT TALKS 2016. su FGAG – Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, Faculty of Architecture and the Built Environment TU Delft, Polis l Platform for Urbanism and Landscape Architecture TU Delft.

Događanja 7. studenog i 8. studenog su otvorena za javnost i nisu orjentirana isključivo na studente.
Za sudjelovanje u ostatku programa javite se organizatorima.

Sav program je na engleskom jeziku.
Sav program je besplatan.

Tonči Gaćina: Tourism!

Cilj događanja

Radionica “Poslije turizma” bavi se promjenama koje turizam unosi u svakodnevno iskustvo života u gradu.

Jedno od bitnih obilježja suvremenog društva je pokretljivost stanovništva. Trenutno oko 3% svjetske populacije živi izvan svog stalnog mjesta boravka, kojima treba pridodati i 1,13 milijardi turističkih dolazaka godišnje, koji prema definiciji UN i World Tourist Organization bilježi boravke kraće od godine dana.

Turizam je još od 60-tih godina prošlog stoljeća prepoznat kao jedan od glavnih pokretača ekonomskog razvoja, ali i isto tako i vodeći potrošač prostora, sa svim dilemama koje su iz tog razvoja proizašle.

Dok su dosadašnje diskusije bile prije svega koncentrirane na odnos turističke infrastrukture i gradova, kao dva različita oblika kolektiviteta, suvremene tendencije postupno brišu razlike između ovih prostora.

Prostor stanovanja sve češće je i prostor povremenog stanovanja. AirBnB svakodnevno koristi 500.000 ljudi, s porastom sličnih platformi tzv. “Shared Economy”, ili ekonomije dijeljenja, koje mijenjaju odnos tradicionalnog turističkog sektora i privatnog smještaja.

Tako se, primjerice, na Danima hrvatskog turizma 2015. godine moglo čuti da Shared Economy u svijetu danas donosi 15 milijardi USD, dok klasični sektor najma postiže 240 milijardi USD, s trendom da se ove dvije kategorije izjednače do 2025. godine.

Na istom skupu rečeno je da je ovaj novi oblik najma, koji je nastao s digitalnim tehnologijama, jako dobar za ponudu obiteljskog turizma, koja kod nas čini polovicu raspoloživih kapaciteta.

Istovremeno, inicijalni pozitivni prijem platformi poput AirBnB-a, postupno je zamijenio oprez prema njihovom nekontroliranom rastu. Otpor interesantno nije potekao iz tradicionalnog turističkog sektora, već od onih koji su trebali činiti njegovu bazu.

Mogućnost zarade kroz kratkoročni najam je naime dovela do značajnog porasta cijena stanova i dugoročnog najma, i otežala, umjesto da je olakšala, život u gradovima. Iz tog razloga gradovi poput Berlina, Barcelone ili Amsterdama, traže načine kako bi se ograničio novi oblik dijeljenja stanova, i time sačuvale sadašnje razine najamnine.

Na osobnoj razini, dijeljenje vlastitog životnog prostora dovelo je i do promjene percepcije stana ili kuće kao mjesta osobne memorije i identifikacije. Davanje vlastitog intimnog prostora drugima za novac, neki su nazvali pornifikacijom životnog prostora, što nisu svi nužno shvatili kao negativnu pojavu.

Na Oslo trijenalu ove godine prikazan je film Ila Beke i Louise Lemoine (autori, između ostalog, i filma o Koolhasovoj kućnoj pomoćnici), u kojem je prikazan poreznik iz Kopenhagena koji živi po hotelima, dok istovremeno iznajmljuje svoj stan i prati na koji način njegovi povremeni stanari koriste njegove stvari.

Shared Economy je istovremeno i odgovor na Gig Economy (hrvatski prijevod bio bi ekonomija fuša), te neki od blogera zagovaraju potpunu depersonalizaciju prostora i oslobađanje od fizičkih stvari, gdje sve važno suvremeni nomadi moraju imati na cloudu. Svojevrstan život u oblacima.

Hrvatska, za razliku od Amsterdama, Berlina i drugih europskih sredina koje su se tek nedavno susrele s masovnim najmom stanova, još od 70-tih godina prošlog stoljeća živi s pornifikacijom privatnog prostora. Stanari duž obale su masovno tijekom ljeta selili u garaže i podrume, kako bi oslobodili kuće za najam, a po svim statističkim indikatorima, trećina hrvatskog stanovništva živi upravo od “Gig Economy”, ili sive ekonomije.

Utoliko se može reći da je Hrvatska ispred svog vremena te iskustva Splita i ostalih obalnih gradova mogu jasno ukazati na reflekse današnjih globalnih fenomena na urbani prostor i suvremenu kulturu.

Nove pojave ujedno i znače, na razini upravljanja gradovima, i potrebu za pronalaženjem novih alata i metoda upravljanja. Shared Economy briše u potpunosti razliku između turističkog i gradskog prostora, a upravo je naglasak na razlici između njih postavljen kao osnovna paradigma upravljanja hrvatskim obalnim prostorom.

Radionica

Sedmodnevna zajednička radionica arhitektonskih studenata TU Delft i FGAG Split bavit će se prepoznavanjem fenomena suvremenog turizma, i utjecaja koje nove migracije imaju na strukturu grada. Na radionici će sudjelovati po 20 studenata sa svakog sveučilišta, u miješanim grupama.

Pozvane su i druge zainteresirane osobe da se jave organizatorima. Ako ima mjesta, sudjelovanje je dobrodošlo i besplatno!

Studenti će se, između ostalog, baviti  osobnim iskustvima ljudi uključenih u turizam, normativnim okvirom i njegovim utjecajem na izgrađenu formu, migracijskim kretanjima iz prijašnjih razdoblja i njihovim današnjim tragovima, prepoznavanjem dominantnih aktivnosti u prostoru, kao i alatima (toolboxes) za upravljanje urbanim procesima.

Podrška: pogledaj.to, Kinoteka Zlatna vrata, D.B.S.G. Stylos

U subotu, 5. studenog 2016., u sklopu arhitektonsko-urbanističkog procesa”Inicijativa Višnjan”, u Višnjanu gostuju predavači Rene Lisac i Kristina Careva, arhitekti iz Zagreba, voditelji inicijative “Akupunktura grada” stasale pod okriljem Društva arhitekata Zagreb.

O temi “interakcija u planiranju” podijelit će svoja iskustva s publikom u prostoru kina u Višnjanu, s početkom u 19 sati.

Grupa Katalizator i Društvo arhitekata Istre (DAI-SAI) u Višnjanu provode arhitektonsko-urbanistički proces, pod nazivom “Inicijativa Višnjan”, kojim u Višnjanu okupljaju arhitekte i ostale stručnjake tijekom cijele godine kako bi isprovocirali interakciju sa stanovnicima i lokalnom samoupravom u planiranju budućeg izgleda Višnjana.

Nizom aktivnosti po principu “inicijative-interakcije-intervencije” istražuje se tijekom ove godine postojeće stanje, da bi se idućih godina mogli postaviti konkretni arhitektonski zadaci, predložiti konkretna rješenja i na kraju ta rješenja realizirala.

Predavanja arhitekata i ostalih stručnjaka predviđaju se s raznim zadanim temama bitnim za prostor Višnjana.

Ovo šesto, i posljednje po redu ovogodišnje okupljanje, bavit će se temom “interakcija u planiranju”, a gosti predavači prenijet će svoja iskustva te predstaviti svoja istraživanja i interaktivne metode kojima se koriste u svom radu.

Predavanja će biti općenita, zanimljiva i široj publici, neće biti vezana samo za područje Višnjana, već će se moći doznati nešto o primjerima dobre prakse i radionicama provedenim u drugim dijelovima Hrvatske i susjednim zemljama.

Ulaz na predavanja je besplatan, a nakon predavanja bit će mogućnosti za druženje s gostima predavačima, organizatorima i ostalim posjetiteljima.

Iako predstavlja jedinstven povijesni i urbani prostor i do danas je zaštitni znak grada, karlovačka Zvijezda je postala siva zona grada na četiri rijeke iznimno duge i bogate povijesti i baštine. No, mora li i smije li i njezina budućnost biti baš tako siva?

Karlovačka Zvijezda, foto: Oliver Budimir (via Luka Lipšinić)

Rasprave o Zvijezdi vode se već gotovo pola stoljeća premda osim Karlovca još samo dva grada u Europi imaju takav tlocrt – Palmanova u Italiji i Novy Zamky u Slovačkoj.

Naime, grad tvrđava jedinstvene jezgre u obliku šestokrake zvijezde, ujedno jedan od rijetkih gradova koji zna točan datum svog nastanka – 13. srpnja 1579. godine, podignut je u svrhu obrane od turskih osvajača.

Njegova renesansna jezgra s pravilnim geometrijskim rasterom ulica i gradskih blokova te središnjim trgom, kao i bedemima i bastionima te palačama, trgovima, vojnim i sakralnim objektima predstavlja vrhunac tadašnjeg graditeljskog i fortifikacijskog umijeća.

Karlovačka Zvijezda, Izvještajni plan 1779. Državni arhiv Karlovac

Zvijezda je okružena dubokim šančevima u koje se za vrijeme opasnosti puštala voda iz Kupe, jedne od četiri rijeke na kojima leži Karlovac, a oblik tvrđave sačuvan je “crnom promenadom” koja se nalazi na mjestu nekadašnjih bedema. U središtu Zvijezde se nalazi Trg bana Josipa Jelačića koji je nekad bio najvažnije okupljalište i mjesto svih značajnih zbivanja.

Šančevi, nekad duboki šest metara, danas su dijelom zatrpani i u njima se nalaze parkovi i igrališta, a bunar u geometrijskom središtu Trga zamijenila je česma ukrašena alegorijskim prikazima rijeka, koja je vodu crpila iz zdenaca s Borlina.

Na Trgu se uz franjevački samostan nalazi crkva Presvetog Trojstva – najstarija građevina u jezgri i prva civilna zgrada, koja je izgrađena u isto vrijeme kad i tvrđava.

Crkva je izgorjela 1692., ali je na istom mjestu podignuta nova sa zvonikom visokim 44 metra, a arhitektonska cjelina crkve i pripadajućeg franjevačkog samostana s muzejom sakralne umjetnosti predstavlja nacionalni spomenik kulture.

Crkva sv. Trojice i franjevački samostan

Kužni pil

Na Trgu se još nalaze i parohijska crkva Sv. Nikole, učenički dom te zgrada gradskog Poglavarstva i dvije vojarne. Najstarija zgrada koja datira iz 1630. je kurija karlovačkog generala Vuka Frankopana na Strossmayerovom trgu, gdje su se vjenčali Katarina Frankopan i Petar Zrinski, kasnije ban Hrvatske.

U kuriju se danas smjestio Muzej grada Karlovca bogatog fundusa od 18.000 vrijednih predmeta, a nedaleko se nalazi i najstarija glazbena škola u Hrvatskoj koja datira iz 1804. godine.

Kurija Frankopana – Gradski muzej Karlovac

Na stranici Turističke zajednice grada Karlovca možete se detaljno informirati o bogatoj povijesti Karlovca i Zvijezde te virtualno 3D šetati karlovačkom Zvijezdom iz 18. i 19. stoljeća zahvaljujući projektu Nevena Cetinjanina uz pomoć kustosa Gradskog muzeja Karlovac Igora Čuliga zaslužnog za povijesno istraživanje te Igora Nuholda za programiranje.

Također, nezobilazno odredište za put u povijest ne samo Karlovca, nego i Zvijezde svakako je i prvi Virtualni muzej povijesne fotografije KAfotka fotoreportera i neumornog istraživača karlovačke foto-povijesti Dinka Neskusila.

KAfotka

KAfotka

No, današnje stanje Zvijezde vrlo je tužno, da ne kažemo tragično s obzirom na njezinu neupitnu tipološku i povijesnu vrijednost te iznimno bogatu povijest i mnogobrojne neiskorištene potencijale.

Grad još uvijek trpi posljedice “nedavnih” ratnih djelovanja koja su dodatno narušila loše stanje građevinskog fonda i infrastrukture te sociološko demografsku sliku pri čemu jedno za sobom povlači drugo i tako se zatvara začarani krug premda iz nekih kuteva slika izgleda drugačije.

Glazbena škola

Pogled iz Zvijezde preko šanca prema Promenadi

Košarkaško igralište u Šancu

Šanac ispred Glazbene škole

”Pojedini dijelovi Zvijezde koji su zahvaćeni velikim građevinskim projektima, započeti između dva svjetska rata, danas izgledaju sasvim pristojno i žive na način koji kod slučajnog prolaznika odaje sliku o tome kako situacija u Zvijezdi i nije tako strašna. Realno stanje je daleko od toga”, upozorava mladi arhitekt Luka Lipšinić, koji je u Grazu diplomirao upravo na temi Zvijezde: ”Njezina novija, zapadna strana svojom arhitekturom, estetikom i strukturom odudara od ostatka građevinske ostavštine te stoga ni na koji način nije i ne bi smjela biti njen prezenter. To su, na kraju krajeva, zgrade koje su izgrađene na samom rubu zapadnih šančeva i funkcioniraju kao neka vrsta paravana.

Puno veći dio gradske jezgre, počevši od ulice Jurja Križanića u smjeru Trga bana Jelačića, preko Radićeve ulice koja je zapravo žila kucavica Zvijezde, sve do famozne ‘Kineske’ četvrti na samom istočnom djelu Zvijezde je zapušten, bez života, ali i smislenog urbanog profila, s autentičnim graditeljskim i urbanističkim naslijeđem. Posebno bolna točka je upravo ‘Kineska’ četvrt (dio uz Šimunićevu ulicu) u kojoj se nalaze većinom privatne kuće, a mora se spomenuti i sve moguće objekte vojne i druge provenijencije, koji se nalaze u vlasništvu države”.

Trg bana Jelačića i vojarne – Oružana i “Brentano”

Šimunićeva ulica KaPortal, foto: Luka Lipšinić

Klaićevom ulicom do Trga bana Jelačića

Raskrižje Klaićeve i Haulikove

Da su zgrade koje okružuju Trg bana Jelačića i stambeni fond “Kineske četvrti” posebno bolne točke jer se doslovno raspadaju i predstavljaju potencijalnu opasnost za prolaznike, upozoravaju i iz udruge za društveni razvoj “KA Matrix” koja s udrugom za razvoj građanske i političke kulture “Polka”, Gradom Karlovcem, Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu i Veleučilištem u Karlovcu, između ostalog, i projektom karlovačkog javno-civilnog partnerstva “Star Voice/Glas Zvijezde” zagovara sudjelovanje građana u učinkovitom upravljanju i povećanju transparentnosti revitalizacije stare gradske jezgre.

No, najproblematičnije točke, ističu, ”istovremeno predstavljaju i velik potencijal za oživljavanje Zvijezde, uz vraćanje sadržaja u Radićevu ulicu i obnavljanje povijesnog identiteta putem obnove fortifikacijskog sustava gdje je to moguće i obnova stambenog fonda”.

Bosanski magazin- Urbanistička početnica 2015

Premda im je Zvijezda “pod nosom”, mnogi je Karlovčani i Karlovčanke doživljavaju kao “nekad bilo, sad se spominjalo” ili im je ona u najmanju ruku apstraktna dok je struka uglavnom podijeljena oko poimanja obnove devastiranih zgrada – replike, rekonstrukcije, interpolacije …

No, koliko su građani i struka doista svjesni njezine važnosti i željni njezine revitalizacije, pitamo mladog arhitekta: “Itekako su svjesni važnosti Zvijezde, njenog značenja za grad Karlovac i ukupnu kulturno-povijesnu ostavštinu hrvatskog naroda i države. Bez Zvijezde ne bi ni bilo današnjeg Karlovca. Ali, nažalost, opće stanje svijesti vezane uz Zvijezdu je više pasivno nego aktivno.

Nakon izgradnje gradske četvrti ‘Novi Centar’ u drugoj polovici 20. stoljeća, veći dio stanovništva stare gradske jezgre preselio je u novoizgrađene stambene objekte, a Zvijezda je tada u većem dijelu ili u potpunosti prepuštena tadašnjoj vojsci, koja je bila usko vezana uz razvoj grada Karlovca, a na kraju krajeva i vojno obrambeni interes nekadašnje carevine je i bio razlogom za njegov nastanak”.

Pogled na vojarnu “Brentano” iz Haulikove ulice

Pogled na vojarnu “Brentano” iz Haulikove ulice

Daskama ograđena stara vojarna – Oružana (Zeughaus)

Karlovac Zvijezda – u gornjem lijevom kutu, foto: Matej Mic (via Luka Lipšinić)

”No, izlazak vojske iz grada nakon Domovinskog rata na kraju je rezultirao konačnim padom tog značenja. Iseljavanje vojske iz svih mogućih vojnih objekata u Zvijezdi stvorio je svojevrsni vakuum koji se do dan danas nije popunio, a otvaranje poslovnog kompleksa uz novu tržnicu, na drugoj strani brze ceste i pruge (prometnice koja fizički dijeli novi i stari centar) je bio najveći udarac na Zvijezdu od kojeg se više nije mogla oporaviti.

I Zvijezda živi u karlovačkoj svijesti, ali ju nitko ne oživljava u zbilji. Nove generacije doseljenika u grad kao i nove generacije Karlovčana ne doživljavaju Zvijezdu toliko bitnom gradskom aglomeracijom ili to barem ne pokazuju.
Neki od njih nisu nikada ni nogom stupili u Zvijezdu, a neki su čak i ‘zaslužni’ za njenu devastaciju”, objašnjava Lipšinić.

S druge strane, ”zbog pridržavanja strogih smjernica, posebnih uvjeta i pravila, struka u konkretnom djelovanju ispada, u očima javnosti, tromom, nezainteresiranom, svojevoljnom i ekskluzivnom što”, napominje, ”nije istina jer postoje primjeri obnove koji prikazuju drugačije, a najveći problem je u lošoj komunikaciji između struke i građanstva, ali i taj se trend kroz rad raznih nevladinih organizacija i njihovih projekata mijenja”.

Velika pješačka vojarna “Brentano”

Vojarna “Brentano”

Prema posljednjim podacima, u Zvijezdi se uz crkve i Veleučilište, Muzej Grada Karlovca te Gradsku upravu nalazi još oko 240 kuća, ali je velik dio njih ruševan i tu živi 900 stanovnika, od kojih 30 posto njih prima socijalnu pomoć od države. No, valja reći da se s tim problemom susreću i ostali povijesni gradovi, a pokušaji obnove i revitalizacije Zvijezde traju od početka druge polovice 20. stoljeća kada je povijesna jezgra Karlovca “Zvijezda” proglašena spomenikom kulture i od tada do danas izrađeno je nekoliko analitičkih dokumenata sa smjernicama obnove i revitalizacije.

”Tijekom 2007./2008. izrađivana je studija ‘Preporod karlovačke gradske Zvijezde’ kojom je predloženo da revitalizacija Zvijezde započne obnovom javnih trgova koja bi trebala ubrzati realizaciju ostalih investicija i omogućiti primjeren razvoj.

Stoga je 2008./2009. godine proveden urbanističko-arhitektonski natječaj za revitalizaciju središnjeg dijela Zvijezde. Prvonagrađenim radom proglašeno je idejno rješenje autora Penezić & Rogina arhitekti kojim je predviđena rekonstrukcija bloka bivše vojarne (Oružana), izgradnja podzemne garaže i uređenje glavnog gradskog trga te je za navedene zahvate 2013. izdana lokacijska dozvola”, podsjeća pomoćnica pročelnika Upravnog odjela za poslove gradonačelnika Ivana Brezović.

Penezić i Rogina, prikazi iz nagrađenog rada

”Do tog perioda realizirani su i brojni pojedinačni projekti: obnova zgrade Magistrata, Gradskog muzeja, Đačkog doma, prenamjena vojarne u Radićevoj ulici u Trgovačko-ugostiteljsku školu, uređenje Obrtničkog centra, Studentskog centra, objekata Veleučilišta (Kadettenschule, vojarna bana Josipa Jelačića), uređenje Studentskog doma i drugi manji zahvati koji su doprinijeli poboljšanju kvalitete prostora, a u tijeku je priprema projekata za obnovu Knjižnice za mlade/DAGGK, zgrade Kamod za potrebe Konzervatorskog odjela i drugih korisnika, obnova Haulikove 6 i zgrade Gradske uprave”, pobrojala je Brezović te od konkretnih projekata istaknula rekonstrukcije ulica i Radićeve, izgradnju Glazbenog paviljona, rekonstrukciju Oružane s izgradnjom podzemne garaže i uređenje trga bana Josipa Jelačića, a od većih privatnih investicija najdalje je odmakla rekonstrukcija hotela Central.

Studentski dom prije obnove – Studentski centar Karlovac

Studentski dom nakon obnove – Studentski centar Karlovac

Pa ipak, svaki je dosadašnji plan obnove ostao mrtvo slovo na papiru, a često se iznova pisalo napisano – zašto bi sada bilo drugačije? – pitaju se mnogi koji se sjećaju kako Zvijezda, između ostalog, često služi i za skupljanje političkih bodova (pred izbore).

Brezović kaže da je ”povijest zaštite i obnove Zvijezde ujedno i povijest mnogih rasprava stručne i opće javnosti, povijest izrade brojne dokumentacije različite kvalitete i sadržaja, uz karakterističnu različitost, čak i oprečnost stavova o brojnim temama, kao npr. promet i parkiranje u Zvijezdi, obnova bedema, razvoj Veleučilišta i Studentskog centra, rušenje zgrada i brojne druge.

Primjerice, da je prenamjena vojarne u šancu u studentski dom bila nezakonita, tvrde u Udruzi za razvoj i zaštitu kulturne i prirodne baštine Karlovca, koja se zalaže za obnovu originalnog izgleda šančeva i bedema sa zaštitom takozvanog kulturnog krajolika što je zeleni pojas uz Koranu i smatraju da je prenamjena vojarne potez koji će to u potpunosti onemogućiti i tako dalje “pridonijeti” devastaciji renesansne arhitekture u Hrvatskoj.

Kako bilo, Strategijom razvoja Grada Karlovca 2013-2020 revitalizacija Zvijezde je istaknuta kao jedan od tri strateška cilja razvoja Grada, a temeljni dokumenti za njezinu obnovu su urbanistički plan uređenja temeljen na kvalitetnim, konkretnim i detaljnim stručnim podlogama, čija je izrada pri kraju, te plan upravljanja koji se priprema i kojim će biti određen model upravljanja Zvijezdom.

Kavana Central

”Grad čini sve što je u njegovoj moći, ali moramo biti svjesni da Zvijezda nije jedini problem Karlovca. Gospodarstvo je na klimavim nogama i gradske vlasti se trude što bolje uložiti svoje financije tamo gdje je najpotrebnije, a vrijeme će pokazati koliko su studije bile ispravne kao podloga planu, a sam plan osnova za stvaranje novih vrijednosti u sklopu Zvijezde”, smatra Lipšinić dok u KA Matrixu smatraju da su ”i građani i javna uprava u ovom trenutku odlučni da se tome stane na kraj”.

Svjesni su da su financijska sredstva uvijek problem, ali i ukazuju na to da se ”određene važne korake može napraviti, poput sređivanja dokumentacije i davanja prioriteta izradi projekata vezanima za revitalizaciju Zvijezde, koje se može prijaviti na europske fondove”.

O budućnosti karlovačke Zvijezde čitajte uskoro na našem portalu.

Fotografije: Andreja Žapčić, Sunčica Žapčić

Danas predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump je za vrijeme svoje predsjedničke kampanje prijetio izgradnjom zida duž granice s Meksikom kako bi zadržao meksičke imigrante (ili “bad hombres”, kako ih naziva) od ulaska u zemlju.

No kako bi Trumpov zid izgledao u stvarnosti?

Odgovor su dali meksički arhitekti iz ureda Estudio 3.14, smještenog u Guadalajari, zamislivši ružičasti zid koji se proteže na 1, 954 milje, koji su nazvali Prison-Wall (Zid- Zatvor).

“Vizualizacije dokazuju nepraktičnost izgradnje zida“, izjavio je projektant Norberto Miranda za Business Insider, prenosi Telegram.
Teško da bi zid potaknuo pozitivne odnose s Meksikom, a konstruktivne probleme zadavali bi i masivni planinski lanci duž granice.

Kao što su mnogi istaknuli, izgradnja zida bila bi vrlo skupa, a meksički predsjednik Enrique Peña Nieto izjavio je da njegova zemlja nikad ne bi financirala takav zid.

Kate Drew iz CNBC-a procjenjuje da bi trošak izgradnje iznosio između 15 i 25 milijardi USD. Održavanje i angažiranje 21 000 agenata kao granične patrole dodatno bi povećalo trošak za 2. 1 milijardu godišnje.
Arhitekti Estudio 3.14 izradili su projekt prema ovim procjenama.

U nastavku pogledajte kako bi zid izgledao.

Projektanti su zamislili ružičasti zid, budući da je Trump u više navrata isticao da zid mora biti “lijep”.

Projekt je inspiriran radom meksičkog arhitekta Luisa Barragána, prepoznatljivog upravo po živim bojama  na zidovima.

Zid bi se protezao od pacifičke obale do Meksičkog zaljeva i razdvajao jugozapad SAD-a od sjevernog Meksika.

“Zid bi uključivao zatvor za imigrante koji bi zadržavao 11 milijuna ljudi koje Trump planira deportirati”, izjavio je Miranda.

Prema projektu, Amerikanci bi također uživali u šoping centrima unutar zida.

“Planinski masivi duž meksičko-američke granice učinili bi izgradnju zida gotovo nemogućom i skupom”, dodaje Miranda. Uzevši u obzir fizikalne izazove izrazito sušnog područja, izgradnja bi potrajala 16 godina.

Miranda zaključuje da je projekt “megalomanski arhitektonski prijedlog”.

Vizualizacije: Agustin Avalos/Estudio 314

U drugom dijelu analize stanja karlovačke stare gradske jezgre, Zvijezde, zaštićenog spomenika kulture, govorimo o mogućnostima njezine revitalizacije.

”Manjak političke volje i vizije, nerazumijevanje od strane Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture za potrebe modernog stanovanja, složeni vlasnički odnosi, inertnost građana i loša ekonomska situacija čine složenu situaciju zbog koje Zvijezda nije u većoj mjeri revitalizirana”, smatraju u KA Matrixu i napominju:

”Revitalizacija podrazumijeva vraćanje života u Zvijezdu. Bez vraćanja ljudi nema revitalizacije. Sam proces nije vezan isključivo uz obnovu stambenih građevina i infrastrukture. Potrebno je dobrim upravljanjem stvoriti uvjete za vraćanje života i pritom sačuvati kulturno povijesnu posebnost Zvijezde”.

Obnova infrastrukture jedna od je glavnih zadaća Grada, koji ima namjeru objediniti zahvate i obnovu infrastrukture provesti putem cjelovitog projekta u kojem bi radovi koje se kandidira činili jednu fazu cjelovitog rješenja, a idejnim i glavnim projektom uređenja ulica unutar Zvijezde rješavat će se parternu obradu gradskih ulica, infrastrukturu kolnog, pješačkog i biciklističkog prometa te javnu rasvjetu i prateću urbanu opremu.

Kuće u Zvijezdi: staro vs. novo

Zbog slabe financijske moći i opće nezainteresiranosti potencijalnih “velikih” investitora, postupak stvaranja životne kvalitete ostaje tek slovo na papiru, ideja koju se tek mora realizirati jer trenutno ne postoje ni osnovni životni uvjeti, tako da o životnoj kvaliteti možemo samo sanjati, ističe Lipšinić:

”Infrastruktura je, u nekim dijelovima Zvijezde, još iz doba Austrougarske, ali postoje i neki svijetli primjeri. Novi studentski centar i dom te činjenica da se Karlovačko veleučilište, sporo ali sigurno, širi i interpolira u urbanu matricu Zvijezde primjer je kako se ideju može provesti u praksu i u potpunosti zaživjeti, iako se kod toga mora itekako paziti i raditi suptilno s puno osjećaja za detalje.

Projekt prenamjene stare austrougarske vojarne (Cvancigerica) u šancu u studentski dom, projekt koji je svojevremeno bio motiv raznih polemika, diskusija, pa čak i otvorenog protivljenja malog djela javnosti, na kraju se ispostavio kao primjer korištenja najsuvremenije građevinske tehnike na rekonstrukciji stare zaštićene zgrade, ali mnogo važnije, pokazao se kao primjer gdje su sve strukture vlasti, gradske i državne, struka i investitor, uz mnoge kompromise, došli do konsenzusa i završili projekt koji, kako Karlovcu, tako i Zvijezdi od izuzetne važnosti.

Zvijezda je dobila jedan punkt gdje će novi korisnici zasigurno tražiti nove sadržaje u svojoj okolini, što bi moglo konačno pobuditi interes potencijalnih investitora za ulaganje u Zvijezdu”.

Šanac između “Crne promenade” i Radićeve

Šanac kod “Crne promenade”

Iako samo dva grada imaju tlocrt kao njegov – već spomenuti Palmanova i Nove Zamki, u buketu 12 europskih “gradova zvijezda” nalaze se još i Charleroi, Bourtange, Huningue, Kronborg, Citadel of Lille, Coevorden, Neuf-Brisach, Landskrona, Kastellet Copenhagen. Upravo Bortange najčešće kao primjer navode entuzijasti koji se zalažu da se karlovačkoj Zvijezdi vrati autentični izgled dok su drugi skeptični spram rekonstrukcije kojom bi se uklonilo povijesne slojeve grada.

Međutim, Europa je puna primjera više i manje uspješnih projekata revitalizacije, od Portugala i Španjolske, pa sve do država bivšeg istočnog bloka: Mađarske, Češke, Slovačke i Poljske, navodi Lipšinić: ”Razni europski fondovi su omogućili povlačenje ozbiljnih sredstava za investicije kroz koje se uspjelo urediti dobar dio europskih gradova, ali samo fizičko uređenje nije uvijek znak uspjeha.

Poljska je danas predvodnik u pribavljanju europskog novca za potrebe uređenja svojih gradova jer su smisleno i na vrijeme počeli uzevši stvari u svoje ruke, a nisu čekali na nekog velikog investitora koji će ih magično spasiti”.

Ali ne moramo ići van hrvatskih granica da bi vidjeli primjere dobro provedene revitalizacije, napominje Lipšinić koji smatra da i na domaćem terenu ima dobrih primjera: ”Tkalčičeva ulica u Zagrebu, šibenske fortifikacije, većina gradova uz jadransku obalu, svakako treba spomenuti Varaždin, čiji bi se model mogao u potpunosti preslikati na karlovačku situaciju.

Ili se može ugledati na gradove poput Berlina koji imaju agencije za vođenje napuštenih nekretnina, koje se može privremeno prepuštati na korištenje po principu svugdje prisutnog trenda pozitivne gentrifikacije jer se kroz korištenje napuštenih prostora stvara novi sadržaj koji ima određenu kvalitetu, pogotovo ako dobije status javnog prostora.

Karlovac bi morao početi s takvim projektima odmah dok još uopće ima nekretnina u svome vlasništvu koje su uporabljive. Većina gradskih nekretnina u Zvijezdi se nalazi u krajnje lošem stanju, a o nekretninama koje pripadaju državi, da se i ne govori.

Isto tako postoje načini kako i bez dobivanja nekih gradskih prostora, vanjski faktori, građani uz pomoć nevladinih udruga mogu sami započeti pozitivne trendove u Zvijezdi, gdje raznim intervencijama, manifestacijama i događanjima mogu utjecati na kvalitetu javnog prostora u Zvijezdi ili barem usmjeriti oči javnosti na aktualnu problematiku gradske napuštene jezgre”.

Street Art Karneval 2016.

Izgradnja Kulturne kupole u Zvijezdi, foto: MUZA

Dio koji pruža mogućnost brže revitalizacije je Radićeva ulica koja je na neki način, ili bi barem trebala biti, žila kucavica karlovačke Zvijezde i u tom se dijelu, zahvaljujući naporima ponajviše mladih i udruga pokušava pokrenuti neki pozitivni trend vraćanja života u taj dio “grada”, više kroz manifestacije i događanja, nego kroz konkretne graditeljske zahvate.

Dani Radićeve 2016., foto: Cedric Fernandes

Dani Radićeve 2016., foto: Cedric Fernandes

I mišljenje mnogih, i struke i građanstva, je da je Radićeva ulica jedan dobar početak i mogla bi biti dobar pilot projekt revitalizacije Zvijezde, smatra Lipšinić, a KA Matrix zaključuje: ”Karlovac mora odlučiti što želi od Zvijezde: turističku atrakciju, trgovinsku zonu, elitno stanovanje, sveučilišni centar, kulturno središte ili nekakvu kombinaciju svega navedenog, a građani unutar Zvijezde i dovođenje novih stanovnika moraju biti u fokusu bilo kakve politike revitalizacije.

Čak i smjernice UNESCO-a za uvrštavanje na listu svjetske baštine ističu važnost očuvanja tzv. ‘duha mjesta’, koji je jedino moguće očuvati ukoliko postoje stalni stanovnici tog mjesta”.

Stoga za kraj, kako dodaje Lipšinić, ”iako je karlovačka Zvijezda postala siva zona grada Karlovca, njena budućnost ne mora i ne smije biti baš tako siva”.

Prvi dio analize trenutnog stanja karlovačke Zvijezde čitajte ovdje.

Fotografije: Andreja Žapčić, Sunčica Žapčić

Manifestacija Dani arhitekture u Istri: “Regionalni uvjeti”, u organizaciji Društva arhitekata Istre (DAI-SAI) odvijat će se od 24. studenog do 23. prosinca 2016. u Puli, Pazinu, Labinu i Poreču.

“Aktualnim diskusijama unutar Društva arhitekata Istre ustanovljena je želja za dvostrukim djelovanjem koje bi proširilo dosadašnju funkciju same udruge i postavilo je unutar društvenog polja u kojem arhitektura nastaje, operira i nastaje.

Takvo dvostruko djelovanje proteklu se godinu provodilo između kritike i akcije brišući na taj način uske granice strukovnog i poslovnog polja na koje se današnja arhitektonska produkcija, nažalost, često svodi.

Iskorištena je javna pozicija samog Društva, njegova neovisnost o tržišnim uvjetima, da se probiju diskurzivne barijere i ispita sama ideja društvenosti arhitektonskog djelovanja.

Ovogodišnji Dani arhitekture u Istri, tradicionalnoj manifestaciji istarskog Društva arhitekata DAI-SAI, posvećeni su temi ‘Regionalni uvjeti’ s namjerom ispitivanja mogućnosti razvijanja kulture prostora i arhitektonske kritike u lokalnim, regionalnim sredinama kao što je i istarska.

Stoga je ključni događaj manifestacije dvodnevna međunarodna konferecnija u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u pulskom Kaštelu 25. i 26. studenog 2016. gdje će razni gosti iz Novog Sada, Podgorice, Dubrovnika, Šibenika, Zagreba i Ljubljane predstaviti svoje regionalne uvjete i arhitektonsku produkciju unutar njih.

Izložbeni program Dana arhitekture nije nikad bio bogatiji te se ove godine u mjesec dana, uz već tradicionalnu godišnju izložbu članova i aktivnosti DAI-SAI, postavlja čak šest izložbi.

Sigurno je najinteresantnija ona suvremene čileanske arhitekture koja će istarskoj publici prvi put približiti arhitektonsku kulturu te južnoameričke zemlje. Sama izložba je već bila predstavljena u Veneciji na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture te prije mjesec dana i u Zagrebu.

Publici će se predstaviti i presjek radova s ovogodišnjeg međunarodnog Salona arhitekture u Novom Sadu, a izložba koja je osmišljena posebno za ovogodišnju manifestaciju dolazi iz Šibenika u produkciji sekcije mladih arhitekata Šibenika – Soba DAŠ.

Na Danima arhitekture svoje će radove predstaviti i Bojana Vujanović s Cresa, Luka Juras iz Zagreba, Marko Krojač iz Berlina i Mileta Mijatović iz Beograda.

Tijekom mjesec dana, koliko traje manifestacija Dani arhitekture u Istri, izložbe će se postaviti u Puli u MMC-u Luka, u Pazinu u Spomen domu, u Labinu u Gradskoj knjižnici te u Poreču u Pučkom otvorenom učilištu“, kaže se u pozivu.

IZLOŽBE

Izložba suvremene arhitekture Čilea
Revijalna godišnja izložba članova i aktivnosti DAI-SAI
Prespajanje/Rewiring: Salon arhitekture Novi Sad 2016 – izložba nagrađenih radova
Soba DAŠ: Welcome to Šibenik
Bojana Vuksanović: Dock Culture
Marko Krojač, Mileta Mijatović: Zaludgraditelj
Luka Juras: 3DD

Pula, MMC Luka, 24.11.-15.12.
Pazin, Galerija LG i buffet Bunker, 1.12.-8.12.
Labin, Gradska knjižnica, 9.12.-15.12.
Poreč, Mala galerija Pučkog otvorenog učilišta, 16.12.-23.12.

Sve se izložbe otvaraju u 19 sati.

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA “REGIONALNI UVJETI”

Povijesni i pomorski muzej Istre – Kaštel, 25. – 26. 11. 2016.

Petak, 25. 11. – Prvi blok konferencije u 17 h
Soba DAŠ (Šibenik): Predstavljanje grupe
Dijana Vučinić (Podgorica): Zašto RE-USE? – “Void or substance”
Slobodan Jović (Novi Sad): DaNS – Društvo arhitekata Novog Sada
Davor Bušnja (Dubrovnik): Rub i središte

Subota, 26. 11. – šetnja središtem grada, 10 h

Edna Jurcan: Pulska arhitektonska baština 20. stoljeća

Subota, 26. 11. – Drugi blok konferencije u 17 h

Maroje Mrduljaš: Turizam i modernizam
Aleksandar Bede: U paru za društvo – arhitektura Sibina Đorđevića i Milene Stanković Đorđević
Luka Skansi: Vladimir Braco Mušič i arhitektura velikog mjerila

Svi događaji su besplatni i otvoreni za javnost.

DETALJAN OPIS PROGRAMA I AUTORA

Izložbe:

Revijalna godišnja izložba članova i aktivnosti DAI-SAI-a

U sklopu tradicionalne godišnje izložbe članova DAI-SAI-a, od kojih ove godine svoje radove izlaže jedanaest autora, svoje djelovanje predstavit će i redovne aktivnosti Društva kao što su programi “Djeca i arhitektura”, “Otvoreni grad” i “Inicijativa Višnjan”. U sklopu izložbe prezentirat će se i zbornik ovogodišnjih aktivnosti Društva arhitekata Istre koji su uredili Jasmina Bašić, Breda Bizjak, Marta Bognar i Emil Jurcan.

Manifest, monogradivost, preoblikovanje, pejzaž – suvremena arhitektura Čilea

U posljednja dva desetljeća čileanska arhitektura je u kontekstu nacionalnog i međunarodnog svijeta umjetnosti i kulture postala jedno od najuzbudljivijih mjesta arhitektonske produkcije. Ova izložba zagovara tezu da se diskurs te produkcije oslanja na disciplinarnu i kulturnu raspravu koju autori postava svode na četiri teme iz naziva izložbe.

Voditelj ovog projekta je Hugo Mondragón; istraživački tim su činili Pedro Alonso, Umberto Bonomo i Macarena Cortés koji su ujedno i kustosi izložbe, zajedno s Andreom Ambrosom. Postavljanje izložbe u Puli ostvareno je u suradnji s Oris – Kućom arhitekture u Zagrebu.

Prespajanje/Rewiring: Salon arhitekture Novi Sad 2016 – izložba nagrađenih radova

Ovogodišnji 20. Salon arhitekture Novi Sad realiziran je kao mjesto susreta arhitektonske produkcije zemalja postjugoslavenskog prostora, kao i susjednih zemalja Mađarske i Rumunjske. Manifestaciju je pokrenulo i realiziralo Društvo arhitekata Novog Sada (DaNS), a izložba je izvorno bila postavljena u neiskorištenoj novosadskoj željezničkoj stanici.

Welcome to Šibenik

Izložba prikazuje Šibenik u bliskoj budućnosti u obliku stripa sastavljenog od diplomskih radova članova sekcije mladih arhitekata Društva arhitekata Šibenik (Soba DAŠ).

Zaludgraditelj

Izložba sitotisak grafika Marka Krojača (CZentrifuga Berlin) i Milete Mijatovića (Matrijaršija Zemun) posvećena arhitektu Bogdanu Bogdanoviću.

Dock Culture

Izložba arhitektice Bojane Vuksanović dio je inicijative je za očuvanje plutajućeg “Doka-9”, jedinog preostalog objekta ove vrste iz Austro-Ugarske ere u svijetu. Projekt daje okvire na koji način bi dok potencijalno mogao biti transformiran i integriran u kulturnu i urbanu “scenu” kao industrijski artefact koji prenosi autentičnu priču u okviru kulturne povijesti. Izložba je bila postavljena od 28. lipnja do 04. srpnja u Galleriji HUIU Hrvatskog Udruženja interdisciplinarnih umjetnika u Puli, a projekt je izabran za galerijski postav Hrvatskog Dizajnerskog Društva u Zagrebu za 2017. godinu.

Bojana Vuksanović je diplomirala arhitekturu 2003. godine u Edinburgu, a post-diplomski studij 2005. u Barceloni na ETSAB-u. Nakon niza godina provedenih u inostranstvu, zadnjih godina živi na otoku Cresu gdje se freelance bavi arhitekturom i dizajnom. Prethodno je radila za Studio Libeskind Berlin, Reiach and Hall Architects, Edinburgh, JM-Architects, Edinburgh, freelanced for Cloud-9, Media-Tic Project, Barcelona, Icosis Architects, Edinburgh, Zeroarchitecture, Italy, Underground City XXI Labin, Cresanka.dd Croatia, istovremeno razvijajući /nCodon platformu.

Predavanja:

Soba DAŠ: Predstavljanje grupe

Prezentacija dosadašnjeg rada sekcije Soba DAŠ, uz osvrt na situaciju u Šibeniku i na probleme s kojima se grupa susretala.
Soba DAŠ je sekcija mladih Društva arhitekata Šibenik osnovana u listopadu 2012. godine.
Ciljevi Sekcije su predstavljanje i afirmiranje mladih šibenskih arhitekata i studenata arhitekture i njihovih radova na arhitektonskoj i kulturnoj sceni grada Šibenika, ali i šire.

U svom djelovanju Sekcija organizira i provodi projekte koji su od interesa za članove Sekcije i građane Šibenika, a sve s ciljem uključivanja mladih u probleme gradskog prostora te pokušaja da se isti riješe.

Dijana Vučinić: Zašto RE-USE? – Void or substance

Dijana Vučinić je arhitektica – osnovala je interdisciplinarnu arhitektonsku praksu DVARP. Njen rad bazira se na istraživanjima urbanih promjena u gradskoj sredini i turističkim područjima u razvoju, na crnogorskoj obali i sjeveru. Osnivačica je ljetnje škole arhitekture KotorAPSS koja je zamišljena kao edukativna platforma za daljnje istraživanje i razvoj urbanih struktura koja okuplja arhitekte, profesore i studente iz cijelog svijeta.

Dijana Vučinić je kustosica crnogorskog paviljona na 15. Bijenalu arhitekture u okviru kojeg je s kustosima Bart Lootsmom i Katharinom Weinberger razvila projekt Solana Ulcinj. Ova je arhitektica jedna od autora crnogorskog postave Treasures in Disguise na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture koja je pokrenula mnoga pitanja na domaćem planu razvoja zapostavljenih struktura u gradovima.

Predavačica je na Fakultetu za politehniku na Univerzitetu Donja Gorica, a gostujuća je predavačica na Univerzitetima i simpozijumima u inozemstvu i u Crnoj Gori. Trenutno vodi Odjeljenje za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi u vladi Crne Gore s portfeljem koji obuhvaća arhitetkonske konkurse, projekte razvoja kulturne baštine i druge projekte koji se odnose na razvoj arhitekture i urbanizma u Crnoj Gori.

Slobodan Jović: DaNS – Društvo arhitekata Novog Sada

Društvo arhitekata Novog Sada (DaNS) najveće je arhitektonsko strukovno udruženje u Vojvodini, koje radi u kontinuitetu od 1960. godine. Jedna od glavnih funkcija Društva je od početka bila popularizacija arhitekture na javnoj kulturnoj sceni, a najprepoznatljivija manifestacija svakako je Salon arhitekture Novi Sad. Društvo od 1982. godine izdaje DaNS – časopis za arhitketuru i urbanizam, koji je do sada izašao u 80 brojeva. O aktualnim dešavanjima, programima te planovima za budućnost govorit će Slobodan Jović, predsjednik Društva.

Arhitekt Slobodan Jović student je doktorskih studija na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. Svoje radove izlagao je na Salonima arhitekture, domaćim i međunarodnim izložbama. Dobitnik je nekoliko priznanja na međunarodnim i nacionalnim arhitektonskim natječajima, kao i specijalnog priznanja u okviru Nagrade “Ranko Radović” za dizajn i koncept izložbenog postava Departmana za arhitekturu i urbanizam na manifestaciji Mikser dizajn ekspo 2009. godine. Autor je nekolicine znanastvenih i stručnih radova, predstavljenih na konferencijama, te u stručnim i znanstvenim časopisima. Od 2016. godine je predsjednik Društva arhitekata Novog Sada.

Davor Bušnja: Rub i središte

Okosnica predavanja je problematiziranje “stvarnog”, nametnutog i prihvaćenog odnosa centra i periferije. Fizičke i društvene uvjetovanosti tih odnosa preispitat će se putem projekata vlastite prakse, kroz djelovanje Društva arhitekata Dubrovnik i aktivnosti novoosnovane udruge Placa – kolektiv za istraživanja o prostoru.

Davor Bušnja diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Nakon rada u Zavodu za arhitekturu pri AF Zagreb i u uredu njiric+ arhitekti, otvara vlastiti ured u Dubrovniku. Dobitnik je više nagrada na urbanističkim i arhitektonskim natječajima. Od 2008.do 2011. te od 2015. nadalje radi kao asistent na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu.

Edna Jurcan: Pulska arhitektonska baština 20. stoljeća

Arhitektonska baština moderne Pule proteže se kroz četiri društvena i stilski vrlo različita i jasno odvojena razdoblja – austrijsko, talijansko, jugoslavensko i hrvatsko. Budući da je suvremena arhitektonska baština Pule, uz iznimku zgrade pošte, devalorizirana i zanemarena, namjera šetnje je upoznati reprezentativne primjere iz svakog od navedenih stilova, utvrditi njihove vrijednosti te pokrenuti raspravu o mogućnostima reprezentacije pulske suvremene arhitekture. Šetnja se provodi pod stručnim vodstvom arhitektice Edne Jurcan.

Edna Jurcan (Pula. 1982.), fotografkinja je i arhitektica, koja radi i djeluje u pulskoj zadruzi Praksa. Diplomirala je arhitekturu na sveučilištu u Veneciji IUAV s temom “Arhitektonski vodič Pule 1850. –1990.” Taj rad je bio nastavak izložbe i projekta “Talijanska moderna arhitektura u Puli 1930. – 1940.” koji je realizirala 2006. godine u suautorstvu s Emilom Jurcanom. Jedna je od suosnivačica Pulske grupe i voditeljica je zbora Praksa.

Maroje Mrduljaš: Turizam i modernizam

Sredinom 1960-ih godina urbanizacija i modernizacija Jugoslavije su na svom vrhuncu, dešavaju se na čitavom teritoriju zemlje, kako u velikim urbanim centrima tako i na periferiji. Postavljenjem jasne strategije prostornog razvoja obale turistička arhitektura postaje poligon za istraživanja i eksperimente koji, u svojim najboljim primjerima, nadilaze praktički sve ostale tipologije arhitekture. Tako krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, u manje od desetak godina, dolazi do izuzetno brze evolucije arhitektonskih istraživanja u rasponu od visokog modernizma, preko strukturalizma, do regionalističkih i postmodernih tendencija.

Iako se nakon ratova u regiji turizam u Hrvatskoj približio predratnim ekonomskim performansama, danas neki od arhitektonski ponajboljih kompleksa stoje ruševni i napušteni. Dana problematika razmatrana je u dva projekta: izložbi i knjizi Holidays after the Fall (Michael Zinganel et al.), te dokumentarnoj seriji Betonski Spavači (autori Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevnka Sablić, Miljenka Čogelja i Dana Budisavljević). U predavanju će se ocrtati evolucija tipologija turističke arhitekture, te naznačiti glavna kretanja u urbanizmu i oblikovanju interijera.

Maroje Mrduljaš je arhitekt i kritičar arhitekture i dizajna. Odgovorni je urednik časopisa Oris, te autor brojnih knjiga, između ostalih: Modernism-in-Between, Mediatory Architectures of Sociaist Yugoslavia, Dizajn i nezavisna kultura te Suvremena hrvatska arhitektura – testiranje stvarnosti. Bio je kustos ili kokustos više izložbi, među kojima su: 3LHD-interkacije (MSU Zagreb), Lifting the Curtain (Bijenale arhitekture, Venecija, 2014), Balkanology (S AM, Basel) i druge. Objavljivao je u raznim internacionalnim časopisima za arhitekturu na svim kontinentima osim Afrike. Dobitnik je tri nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata “Neven Šegvić”.

Aleksandar Bede: U paru za društvo – arhitektura Sibina Đorđevića i Milene Stanković Đorđević

Sibin Đorđević (1926. – 2013.) i Milena Stanković Đorđević (1924. – 2015.) bili su arhitektonski par iz prve posljeratne generacije studenata na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Nakon diplome su krenuli s radom za državu i ubrzo su dospjeli u Novi Sad, 1953. godine, gdje su tijekom narednih desetak godina izveli neke od najznačajnijih primjera modernističke i funkcionalističke arhitekture toga doba u gradu. Na poziv svojih prijatelja i kolega iz Zapadne Njemačke, Sibin i Milena odselili su se u Stuttgart 1963. godine, gdje su ostali i takođe radili za državni biro. Nasljeđe Sibina i Milene leži u onoj arhitektonskoj praksi koja je generirana unutar šireg društvenog projekta, te je namijenjena istom tom društvu i lokalnoj zajednici. Bedeova knjiga, koja je rezultirala radom unutar artist-in-residence programa Akademije Schloss Solitude u Stuttgartu, sadrži katalog njihovog stvaralačkog opusa, kako u Jugoslaviji tako i u Zapadnoj Nemačkoj, a dobila je priznanje na 38. Salonu arhitekture u Beogradu.

Aleksandar Bede je doktorski kandidat na IUAV u Veneciji gdje se bavi proučavanjem urbanih i teritorijalnih modernizacija Novog Sada i Vojvodine. Bio je sudionik nekoliko inicijativa na polju nezavisne kulturne scene u Novom Sadu s organizacijama Centar_kuda.org, Stelth.ultd, Grupa za konceptualnu politiku Novi Sad, itd. Osim knjige o arhitektonskom paru Đorđević suautor je i knjige Latentnost u gradu: Praznine u Novom Sadu, zajedno sa Dafne Berc i Lucianom Basaurijem.

Luka Skansi: Vladimir Braco Mušič i arhitektura velikog mjerila

Vladimir Braco Mušič bio je jedan od zadnjih velikih urbanista prošlog stoljeća, ne samo na teritoriju bivše Jugoslavije. Dugogodišnji direktor Urbanističkog zavoda SR Slovenije, soautor je (skupa sa Marjanom Bežanom i Nives Starc) paradigmatskih stambenih kompleksa BS7 u Ljubljani, Splita 3 i rajona Maribor Jug. Njegov urbanizam je vrlo kompleksan spoj različitih urbanističkih modela i iskustava, jedna vrlo zanimljiva mješavina međunarodnih i domaćih ideja. Predavanje će biti fokusirano na teoretskoj pozadini Mušičevih projekata.

Luka Skansi, povijesničar arhitekture, docent na Univerzitetu u Rijeci (Odsjek povijest umjetnosti). Njegova istraživačka područja su talijanska arhitektura 20. stoljeća, ruska i sovjetska arhitektura i arhitektura u bivšoj Jugoslaviji. Mnogi su arhitekti postali predmetom njegova stručnog bavljenja: Carlo Scarpa, Aldo Rossi, Gino Valle, Pier Luigi Nervi, Myron Goldsmith, Jože Plečnik, Nikolaj Ladovskij, Mojsej Ginzburg, Peter Behrens. Bio je gostujući istraživač na kanadskom Canadian Center for Architecture u Montrealu i gostujući profesor na Arhitektonskim fakultetima u Ljubljani, Beogradu i Veneciji.

Izvor: DAI-SAI

Predstavljamo projekt Trga Poljana u Šibeniku, projektnog ureda Atelier Minerva iz Dubrovnika.

Rad arhitekata Ateliera Minerva pobijedio je na natječaju Društva arhitekata i u veljači prošle godine Grad Šibenik je s njima potpisao ugovor za izradu projektne dokumentacije za izgradnju i uređenje Trga Poljana, na kojem se nalazi i gradska knjižnica Jurja Šižgorića, arhitekta Ive Vitića.

Nagrađeni rad

Nagrađeni projekt uključuje građevine javne i društvene namjene – trg, prezentaciju arheologije, garažu i trafostanicu.

O uređenju Poljane govori se desetljećima: još 2001. gradska vlast izradila je projekt uređenja platoa u suradnji s Gradskim parkingom, a podsjećamo na natječaj koji je proveden 2011., o kojem smo pisali ovdje.

Idejno rješenje Poljane

Nakon predstavljanja, u javnosti se razvila rasprava o Izvedbenom projektu uređenja šibenske Poljane i o tomu jesu li autori prvonagrađenog rada znatno izmijenili nagrađeno idejno rješenje.

“Ovim projektom Šibenik će dobiti prepoznatljiv središnji trg i naravno toliko potrebna parkirna mjesta koja su zalog njegovom turističkom razvoju, posebice stare gradske jezgre”, kazao je gradonačelnik Željko Burić za Šibenski portal.

Procijenjena vrijednost garaže i uređenja kontaktnih površina, uključivo parter Poljane, je do 40 milijuna kuna, a ugovor s Atelierom Minerva je vrijedan 1,3 milijuna kuna plus PDV.

Konačni izgled Poljane pogledajte ovdje:

Tlocrt krova

Tlocrt garaže

Presjeci

Fotografije: šibenskiportal.rtl.hr

Nedavno je svečano otvoreno novo zdanje bazenskoga kompleksa Svetice. Realiziran prema projektu mladih arhitekata Vjere Bakić i Matthiasa Kulstrunka, kompleks je jedinstven spoj sportskog objekta namijenjena profesionalnim sportašima te prostora namijenjenih za rekreaciju, zabavu i druženja građana.

Transparentna, funkcionalna i skladno ritmizirana građevina, izgrađena na mjestu nekadašnjih otvorenih bazena staroga sportskog parka iz 1965., utemeljena je na uporabi lokalnih materijala u kombinaciji s velikim staklenim stijenama koje pružaju dojam prozračnosti i povezanosti s okolnim pejzažem.

O tijeku sama procesa gradnje, koliko se slijedila tradicija sportsko-rekreacijske lokacije kompleksa, koje su posebnosti novog objekta te kako je prošla prva ljetna kupališna sezona razgovarala sam s jednom od autora realiziranoga projekta, arhitekticom Vjerom Bakić.

 Matthias Kulstrunk i Vjera Bakić, foto: Marko Mihaljević

Diplomirali ste 2001. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a 2005. vaše je rješenje zajedno sa Matthiasom Kulstrunkom za bazenski kompleks Svetice dobilo prvu nagradu na javnom natječaju. Što je tako mladoj osobi značilo osvajanje velikog i odgovornog projekta?

Bila je to prva ozbiljna potvrda našeg rada. Natječaj smo radili strastveno i predano za vrijeme studija na ETH-u u Zürichu, gdje smo se Matthias i ja upoznali.

Bili smo vrlo ponosni kada je stručni žiri u kojem je bio i moj prvi učitelj s Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu prof. Andrej Uchytil prepoznao senzibilitet naše ideje o bazenskoj dvorani na Sveticama kao ekstenziji maksimirske šume.

Korak u samostalni rad u vlastitom uredu bila je logična posljedica, ali i avantura u kojoj nismo znali što nas sve čeka i u kojoj smo morali mnogo toga naučiti.

Ulaz u kompleks, foto: Tamas Bujnovszky

Predajete i na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Što vam znači rad nastavnika?

Nastava mi znači zadovoljstvo. Dobar je osjećaj raditi sa studentima, poticati njihovu znatiželju te ih učiti na koje sve načine možemo promišljati arhitekturu. Misaoni i istraživački rad na fakultetu u odnosu na realnost rada u birou, temeljitiji je, radikalniji i zasnovan na intelektualno precizno postavljenim tezama, bez ograničenja zahtjevima investitora. Obrazovanje je neopisivo važno, kao priprema za izazov građenja, s kojim je arhitektura jedino zanimljiva.

Sjedenje na ulaznom trgu, foto: Tamas Bujnovszky

Koliko je važan timski rad na tako opsežnu i složenu projektu kao što je bazenski kompleks Svetice?

Arhitektura ne nastaje kao rezultat jednoga genijalnog autora. Ona je uvijek rezultat kolektivnoga procesa, timskoga rada u kojem se učimo međusobno poštivati i uvažavati. Prednost je tima da ne mora svatko znati sve.

Matthias i ja od samog smo početka bili ravnopravno uključeni u proces projektiranja, a u našem timu bio je i arhitekt Bogdan Budimirov, autor svjetski poznatog sustava prefabrikacije YU 61 kojim su građene limenke na Borongaju i Remetincu. On je kao veteran u našem mladom timu bio pojačanje s golemim iskustvom rada na kompleksnim projektima.

No arhitekti su u tako kompleksnu projektu uvijek u manjini. U razradi projekta sudjelovalo je čak šest različitih inženjerskih ureda, tako da je u određenim fazama na projektu istovremeno radilo i više od dvadeset projektanata.

U razradi projekta bitna je disciplina i fokus kako ne bismo izgubili iz vida osnovnu ideju projekta i kako bi svi detalji, instalacijski sustavi i konstrukcija ostali njoj podređeni. Za vrijeme gradnje uspješan timski rad s izvođačima radova te predstavnicima investitora bio je presudan za realizaciju projekta.

Bazenska dvorana, pogled prema tribinama, foto: Tamas Bujnovszky

Koji su bili zadani parametri natječaja i koliko ste imali slobode prilikom realizacije?

Gradski ured za obrazovanje i šport zajedno s uredom za izgradnju grada zadao je građevni program zatvorenoga bazenskog kompleksa koji je obuhvaćao olimpijski bazen od 50 m s tribinama, školski bazen za učenje plivanja od 25 m te bazen za djecu sa svim potrebnim servisnim prostorima garderoba i sanitarija.

Naravno, bila je zadana i parcela na Sveticama koja za traženi program nije bila osobito velika. Idejnim rješenjem natječajnoga rada definirali smo prostornu organizaciju bazenskoga kompleksa, temeljni način gradnje i odnos objekta prema okolnom kontekstu.

Nismo željeli stvoriti spektakularni objekt, već kuću koja će stupiti u dijalog s okolinom, prostore bazena s prezentnom konstrukcijom čiji će se materijalitet moći osjetiti, a koji istovremeno imaju lijepe proporcije. Taktilnost materijala bila nam je vrlo važna, jer su materijali u prostorima bazena u izravnu doticaju s ljudskim tijelom.

Tijekom gradnje nastojali smo raditi s elementima koje lokalne građevinske tvrtke poznaju i koje smo s njima mogli unaprijediti.

S firmom Beton Lučko razvili smo ovješenu fasadu od brušenih betonskih ploča te stolove i klupe od pranoga betona. Kod betona ponajprije nas je zanimalo njegovo prirodno podrijetlo pa agregat šljunka iz rijeke Drave svojim različitim segregacijama i bojama daje osnovni karakter čitavom objektu.

Bazenska dvorana, foto: Marko Mihaljević

Predstavite nam ukratko bazenski kompleks na Sveticama. Od čega se sastoji kompleks?

U središnjem prostoru bazenskoga kompleksa koji se proteže u smjeru sjever–jug nalazi se bazenska dvorana s olimpijskim bazenom, zatim bazenom za rasplivavanje, rehabilitaciju i usavršavanje plivanja te tribinama za tristo posjetitelja.

Bazenska dvorana u izravnu je doticaju s ulaznom halom, restoranom i ulaznim trgom na sjeveru objekta te sunčalištem na jugu. Bočno je središnji prostor bazenske dvorane omeđen longitudinalnim traktovima u kojima su smješteni intimni prostori bazena: dječji bazen s vodenim igralištem, garderobe, tuševi, uprava i wellness. Wellness ima tursku, finsku i biosaunu s pratećim hladnim i toplim bazenom i vanjskim zen-vrtom.

Na krovnim terasama servisnih traktova može se sunčati, igrati mali nogomet ili badminton. Prostori namijenjeni kupačima isprepleću se s prostorima za vanjske korisnike. Tako, primjerice, jedino staklene stijene na prvom katu bistroa dijele ljude u kaputima od onih u kupaćim kostimima, definirajući pritom granicu između bistroa za vanjske korisnike te bikini-bara za kupače.

Bazenska dvorana, foto: Marko Mihaljević

Vodeno igralište i dječji bazen, foto: Marko Mihaljević

Natječaj je raspisan 2005., s gradnjom se počelo 2009., a radovi su od 2011. do 2014. bili prekinuti zbog nedostatka financija. Bazenski je kompleks napokon otvoren 30. svibnja ove godine, točno sedam godina nakon početka radova. U kojoj se mjeri dugo vrijeme gradnje odrazilo na kvalitetu realizacije projekta?

Kvaliteta realizacije objekta sporošću gradnje nije bila narušena, osim što je prekid gradnje uzrokovao dodatne troškove za sanaciju konstrukcije koja je nekoliko godina bila izložena utjecaju atmosferilija. Sanacija je imala i pozitivne strane, jer su njezini tehnološki zahtjevi omogućili eksperiment s taktilnošću betonskih površina.

Betonski zidovi izvedeni u vidljivom betonu zbog brojnih pukotina morali su biti sanirani 2014., a sanaciji je prethodio postupak pjeskarenja. Pjeskareni betoni izgledali su toliko lijepo da smo ih nakon sanacije samo premazali sjajnim poliuretanom i ostavili vidljive u interijeru.

Bazen, foto: Marko Mihaljević

Ulaz u wellness, foto: Marko Mihaljević

Što ste postavili kao prioritete prilikom osmišljavanja i realizacije projekta, o čemu se najviše vodilo računa?

Željeli smo stvoriti bazensku dvoranu u kojoj će kupači osjećati blizinu maksimirske šume, a koja će istovremeno biti fizički dojmljiva: s betonskim zidovima u kojima su vidljivi obluci iz rijeke Drave, filigranskom i suzdržanom bijelom čeličnom konstrukcijom te velikim staklenim stijenama kroz koje se pogled pruža od Maksimira do stambenih nebodera u Budakovoj.

Također smo htjeli hermetičan program zatvorenoga bazena na izrazito maloj parceli dopuniti otvorenim prostorima i sadržajima kojima će se koristiti kupači i vanjski posjetitelji.

Osim zadovoljavanja osnovnoga građevnog programa stvorili smo dodatnu vrijednost – spomenute otvorene krovne terase za kupače i vanjske korisnike s malim nogometom, bikini-barom i sunčalištem koje paralelno mogu koristiti sportski klubovi, rekreativci i djeca.

Sunčalište, foto: Marko Mihaljević

Kako se kompleks uklopio u postojeći urbani identitet Zagreba?

Tradicija javnih prostora u Zagrebu je veoma važna. Na istočnom ulazu u centar grada Svetice su s parkom Maksimir, gradotvorno i urbanistički, baš kao i zagrebačka zelena potkova, znak prepoznatljivosti Zagreba.

Riječ je o jednoj od najstarijih sportskih lokacija u gradu, koja je oduvijek poticala na donošenje važnih odluka. Tako je primjerice legendarna skulptura Bika mojega djeda, koja je predstavljala Jugoslaviju na svjetskoj izložbi 1958. u Bruxellesu, a do nedavno bila postavljena na ulazu u željeznički kolodvor grada Antwerpena, prema projektu arhitekta Vladimira Turine trebala biti postavljena na lokaciji Svetica, baš na ulazu u Maksimirski stadion. Stari je maksimirski stadion otvorenošću sjeverne tribine uvažavao prisutnost i snagu maksimirske šume.

Mi smo željeli osvijestiti duh te ideje pa smo servisnim traktovima ogradili parcelu s istoka i zapada, a u smjeru sjever–jug vizualno otvorili bazen prema Maksimiru. Željeli smo da i bazen postane prepoznatljivo mjesto susreta u gradu na kojem ljudi rado borave i kada ne idu plivati.

Krovna terasa, foto: Marko Mihaljević

Novi je projekt nastao na mjestu staroga sportskog parka s otvorenim kupalištem izgrađena 1965. prema projektu arhitekta Franje Bahovca. Jeste li preuzeli neke elemente od staroga kupališta?

Staro je kupalište dio zajedničkoga sjećanja svih Zagrepčana, legendarno i po hladnoj vodi koja se grijala isključivo suncem. I sama sam kao dijete plivala na tom bazenu. Sjećam se i dan-danas bosonoga hodanja po pločama od pranoga betona kojima je čitavo kupalište bilo opločeno.

Materijalizacija našega projekta u različitim vrstama betona, pranom, brušenom i pjeskarenom, nadahnuta je nasljeđem tog materijala. Snažna otvorenost i kontakt s vanjskim prostorom također su dio sjećanja kojim smo željeli zadržati karakter bivšeg otvorenog plivališta unatoč veliku građevnom programu koji je trebalo smjestiti na parcelu.

Bazen – sušenje kose, foto: Marko Mihaljević

Koliko se vodilo računa o praktičnosti i funkcionalnosti, a koliko o suvremenom dizajnu kompleksa?

“Suvremeni dizajn” u smislu formalno ili stilski spektakularna izgleda nije nas zanimao. Arhitektura je disciplina vezana uz život ljudi i nije formalna vježba.

Cilj nam je bio stvoriti kuću koja će aktiviranjem postojećih kvaliteta fizičkog, kulturnog i povijesnog konteksta, a koristeći se lokalnim načinima gradnje, stvoriti doživljajno snažan sportsko-rekreacijski ambijent. Svijet za sebe. Dobra arhitektura ne smije biti pomodna, već kao fizički izgrađen prostor mora biti uvjerljiva i za sto godina.

Bazen – muški tuševi, foto: Marko Mihaljević

Ima li Zagreb dovoljno natkrivenih bazena u odnosu na populaciju grada?

Potrebno je još nekoliko manjih bazena, posebno u zapadnom dijelu grada, kako bi se osigurala dostupnost i blizina građanima. Važno je pritom osigurati smisleno radno vrijeme bazena za sve građane. U Zürichu ili Beču moguće je u svakom gradskom bazenu plivati od 6 do 23 sata svaki dan i vikendom, kao što se u to vrijeme možemo voziti i tramvajem. To bi trebao biti i naš cilj.

Bistro; foto: Marko Mihaljević

Bazenski kompleks Svetice otvoren je početkom ljeta. Kako je prošla prva kupališna sezona?

Kupališna sezona bila je izrazito uspješna, s više od 1800 posjetitelja dnevno u špici sezone. Novi bazen prihvaćen je s oduševljenjem ponajprije zato što je ujedinio sportsku, rekreacijsku i rehabilitacijsku funkciju. Potencijal je velik i za gradska događanja s obzirom na jednu od najljepših zagrebačkih lokacija u blizini parka Maksimir.

Očekuju se još otvaranje wellness-centra te osmišljavanje gastronomske ponude za bistro. Potrebno je revidirati i radno vrijeme vikendom, jer trenutno građani i obitelji s djecom vikendom ne mogu plivati u bazenu prije dvanaest sati, što je nezamislivo.

Foto: Marko Mihaljević

Kako ste vi osobno zadovoljni realiziranim projektom?

Zadovoljna sam jer smo uspjeli dosljedno izgraditi jasnu arhitektonsku ideju i stvoriti jedinstven ambijent. Kuća nije ostala izoliran objekt, već je svojim vizurama, krovnim terasama te materijalitetom postala kulturno i doživljajno dio Zagreba, Maksimira i Svetica.

Razgovor je uz dopuštenje prenesen s internetskog izdanja časopisa Vijenac.

Otvorenje izložbe “Putevima revolucije” i projekcija dokumentarnog serijala “Betonski spavači” dogodit će se večeras, 14. studenog 2016. u Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, u Dioklecijanovoj 7, u Splitu.

Otvorenje izložbe: Putevima revolucije
Ponedjeljak, 14. studenog 2016 u 19 sati, Loggia centra Zlatna vrata
Izložba ostaje otvorena do subote 19. studenog 2016.

Projekcija: BETONSKI SPAVAČI – dokumentarna serija, 4 epizode
Ponedjeljak 14. studenog u 20.00 h – epizode 1 i 2

Epizoda 1: Socijalizam susreće kapitalizam, trajanje: 51 min
Epizoda 2: Kratki susreti uz jadransku cestu, trajanje: 48 min

Ponedjeljak 28. studenog u 20.00 h prikazat će se epizode 3 i 4.

Ulaz na sva događanja je slobodan!

Organizatori: Platforma 9.81, platforma NEPRIMJERENI SPOMENICI i Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje ZLATNA VRATA, u suradnji sa Savezom udruga Klubtura, HULAHOP produkcijom i HRTom, u sklopu godišnjeg suradničkog programa Kad netko kaže.

“Putevima revolucije” je zložba o memorijalnom turizmu u Jugoslaviji.

Spomenički lokaliteti NOB-a ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata postaju mjesta pohoda i komemoracija brojnih građana SFRJ, da bi do sredine 70-ih partizanske marševe, ekskurzije i izlete, naziva Putevima revolucije pohodilo oko 2 i pol milijuna građana. Do kraja desetljeća ovaj broj se penje na oko 4 milijuna posjetitelja godišnje, a spomenički lokaliteti NOB-a postaju dio turističke ponude SFRJ.

Na primjerima spomeničkih lokaliteta s područja cijele bivše države, izložba Putevima revolucije problematizira kako se spomenici NOB-a uključuju u turističku ponudu te kako je ona artikulirana od sredine sedamdesetih do raspada SFRJ.

Kako poimanje spomen obilježja NOB-a kao turističkog proizvoda utječe na mehanizme njihovog podizanja i upravljanja? Jesu li su ovi lokaliteti i danas dio turističke ponude?

Pročitajte više na web i Facebook stranici platforme.

Koncept izložbe: Lana Lovrenčić, Milan Rakita

Izložba je nastala u okviru međunarodne platforme Neprimjereni spomenici i do sada gostovala u Zagrebu (Galerija Miroslav Kraljević, 2015.), Sarajevu (Historijski muzej BIH, 2015.), Kraljevu (Opština Kraljevo, 2015.), Nišu (Deli, 2016.), Šabcu (Dom JNA, 2016.), Ljubljani (Modernoj galeriji, 2016.), Beogradu (Muzeju istorije Jugoslavije, 2016.) i Čakovcu (Klub Prostor – Centar za mlade, 2016.).

Članovi platforme Neprimjereni spomenici su SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče (Zagreb), Grupa arhitekata (Beograd), Moderna galerija (Ljubljana), Historijski muzej BIH (Sarajevo), te KUD Anarhiv (Ljubljana) i Levičarski Pokret Solidarnost (Skoplje).

Hrvatska turneja izložbe održava se u suradnji sa Savezom udruga Klubtura / mrežom Clubture.

Rad platforme podržali su: Balkan Arts and Culture Fund – BAC (COLABs), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Kultura Nova, Grad Zagreb-gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.

“Betonski spavači” dokumentarna je serija o modernističkoj arhitekturi i hedonizmu na razmeđu Istoka i Zapada (o čemu smo pisali ovdje).

Dokumentarna serija “Betonski spavači” gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. Stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti.

U prve četiri epizode serija se bavi hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena, mjestima na kojima su se u vrijeme hladnog rata i blokovskog rivalstva mogli susresti građani istoka i zapada i u trenucima dokolice zaboraviti na podjele. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim.

Nakon promjene društvenog sistema, nova politika i novi vlasnički odnosi promijenili su ekonomski, socijalni i urbani pejzaž regije. S vremenom moderna arhitektura umjesto da je važan dio života društva postaje tek niz ruševina. Arhitekti fetišistički posjećuju uništene građevine.

Predatorski investitori nadaju se brzoj zaradi, lokalne vlasti ubiranju komunalnih naknada, a konzervatorske institucije tromo se odnose prema modernoj baštini. U tom vrtlogu različitih interesa, izvorne zamisli arhitekata i društva koje je idealistički gradilo s mišlju o preobrazbi putem arhitekture odzvanjaju kao nostalgično sjećanje, ali i upozorenje.

Objekti prikazani u seriji podsjetnik su na važnost brige o javnom interesu, racionalnom raspolaganju resursima i uvažavanju kulturnih dosega bliske povijesti.

Epizoda 1: Socijalizam susreće kapitalizam

Epizoda se bavi hotelskim kompleksom Haludovo na otoku Krku, danas gotovo mitskim mjestom oko kojeg se raspreda tisuću priča. Od burne povijesti kada je Haludovo bilo kockarska meka, mjesto susreta svjetskih diktatora i političara, američkih vikend-kockara, jugoslavenske estrade i običnih građana, do danas kada je tek nostalgična uspomena na nekadašnji susret hedonizma i egalitarizma. Od slavnih dana do privatizacije i propasti, a sve skupa odigralo se u samo četrdesetak godina

Epizoda 2: Kratki susreti uz Jadransku cestu

U epizodi Kratki susreti uz Jadransku cestu putujemo Jadranskom magistralom, prometnicom koja je korjenito promijenila život uz obalu i postala dio kolektivnog sjećanja za brojne turiste. Zaustavljamo se u motelima, mjestima kratkog boravka, među kojima se posebno ističu oni arhitekta Ivana Vitića. Njegova elegantna i moderna arhitektura danas je na razne način prepuštena propadanju.
Redatelj: Saša Ban
Scenaristi: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
Producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević
Snimatelj: Hrvoje Franjić
Montažer: Vanja Siruček
Skladatelj: Nenad Kovačić
Produkcija: HULAHOP za HTV
Godina proizvodnje: 2016.

Krajem listopada otvorena je Aquatika – Karlovački slatkovodni akvarij i muzej rijeka, smještena neposredno uz obalu rijeke Korane.

Autor arhitektonskog projekta je arhitektonski studio 3LHD, čiji tekst donosimo u nastavku.

Foto: Jure Živković

Karlovački slatkovodni akvarij smješten je na lokaciji planiranog autokampa uz obalu rijeke Korane. Objekt je ukopan, a s vanjskih strana nasut zemljanim nasipima.

Foto: Miljenko Bernfest

Inspiracija za oblikovanje je povijesna jezgra grada – karlovačka zvijezda okružena “šancima” – obrambenim zemljanim nasipima.

Cilj je bio dobiti novo gradsko žarište na desnoj obali Korane, afirmirati šetnicu, oblikovati mjesto zaustavljanja i turističku atrakciju.

Foto: Miljenko Bernfest

U centru objekta formiran je javni prostor trga iz kojeg se šire tri glavna pješačka pravca: zapadno prema centru grada i šetnici uz rijeku; južno prema polivalentnoj površini na kojoj se održavaju koncerti i istočno prema glavnom pristupu s prometnice i stadionu.

Foto: Jure Živković

Oko trga, ne narušavajući prirodni izgled doline Korane, skriveni su sadržaji akvarija.

S trga se ulazi u tri dijela objekta; izložbu, čitaonicu s caffe barom i uredske prostore. Svaki dio ima samo jedno pročelje i to ono koje je orijentirano prema trgu.

Prema rubovima parcele objekti su “nevidljivi”, njihove stražnje strane i krovovi nasuti su zemljanim materijalom i djeluju kao dio parka, igrališta odnosno šetnice.

Zeleni krovni vrtovi “skrivaju” objekt i tako čuvaju prirodni krajolik uz desnu obalu Korane. Svaki od tih dijelova može se koristiti kao odvojeni dio akvarija ili kao integralni dio akvarijskog postava.

Na trgu je početna točka akvarijskog postava; vodena površina koja simbolizira izvor krške rijeke.

Izložbeni postav akvarija je prikaz flore i faune hrvatskih rijeka i njihovih ekosustava, geološke prošlosti te tradicijske kulture i povijesti porječja četiriju karlovačkih rijeka. Postav prikazuje tok krške rijeke – riječnu floru i faunu i njezinu bioraznolikost.

Izložbeni dio akvarija počinje na trgu a zatim se u objektu pomoću rampe koja vijuga kao rijeka spušta u podrumsku etažu radi specifičnosti biljnog i životinjskog svijeta kojima treba prostor s potpunom kontrolom rasvjete.

Scenarij izložbe je linearan i uz njega se nižu riječni biotopi od izvora do ušća, prateći čitav tok rijeke.

Akvariji su postavljeni uzduž, iznad i ispod putanje posjetitelja.

Uz pješačku rampu ribe se u vodi promatra odozgo kao prilikom šetnji uz rijeku, zatim sa strane – pa se vidi ispod vodene površine.

Posjetitelji slušaju zvukove rijeke kako teče, a istovremeno se sustavom rampi spuštaju prateći njezin tok. Nakon gornjeg toka rijeke, zvukovi se stišavaju, posjetitelji poniru u špilje u kojima su izloženi endemi koji se u prirodi često nalaze u ponornicama.

Prostor se proširuje, svijetlo dopire iz akvarija, a u središnjem dijelu prostora može se zastati, ležati na jastucima, slušati zvuk snimljen u špilji i gledati izložene endemske vrste.

Nakon špilje, posjetitelji dolaze pred akvarij sa većim primjercima rijetkih vrsta koje su iščezle iz hrvatskih staništa, a prikazana rijeka simbolički izvire ponovo u svom donjem toku.

Vide se ribe zajedno s vodenim biljem koje žive u toplijim dijelovima rijeke. Akvarij se gleda hodajući pored njega, zatim se prolazi kroz tunel koji dočarava uranjanje u rijeku.

Nakon prolaska kroz tunel posjetitelji prolaze kroz akvarije s lopočima i šašem kao što je to u donjem toku rijeke, u močvarnim staništima.

Kraj izložbe sastoji se od sustava nekoliko akvarija koji se prelijevaju jedan u drugi a čiji biotop prikazuje slapove i sedrenu barijeru.

Na završnoj točki izložbe nalaze se stubište i dizalo koji posjetitelje vraćaju u ulazni prostor preko suvenirnice.

U centru objekta smješten je prostor za analizu tehnoloških parametara vode sa znanstveno istraživačkim centrom i prostorija za aklimatizaciju riba.

Karlovački slatkovodni akvarij turistička je atrakcija koja se temelji na bio-raznolikosti karlovačkih rijeka i jezera te bogatoj tradiciji života uz rijeke Kupu, Koranu, Mrežnicu i Dobru.

Sufinanciran je iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa Regionalna konkurentnost 2007. – 2013. Njegova ukupna vrijednost iznosi 36.691.939,28 kuna, od čega bespovratna sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj iznose 36.222.282,45 kn.

Situacija

Tlocrt podruma

Tlocrt prizemlja

Presjek 1

Presjek 2

Pročelje

Pročelje

Karlovački slatkovodni akvarij i muzej rijeka

Broj projekta: 224
Ime projekta: Karlovački slatkovodni akvarij i muzej rijeka
Program: javno, turizam, slobodno vrijeme, sport
Status: realizacija
Datum početka projektiranja: 28. 8.2013.
Datum završetka projektiranja: 4.2015.
Datum početka gradnje: 8.2015.
Datum završetka gradnje: 8.2016.

Adresa: Gornje Mekušje
Grad: Karlovac
Država: Hrvatska
Geolokacija: 45°29’7” N, 15°33’44” E
Tip narudžbe: javna nabava

Kvadratura parcele (m2): 8327
Kvadratura građevine (m2): 2915
Zapremina građevine (m3): 12068
Kvadratura tlocrta (m2): 1939
Nadmorska visina (m): 112.3
Investitor: Grad Karlovac
Budžet: 36 mil kn

Autor: 3LHD

Projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Irena Mažer Hranuelli, Vibor Granić, Deša Ucović, Ivana Šajn, Nevena Kuzmanić, Romana Ilić

Projekt konstrukcije: Ivan Palijan, Siniša Lulić (Palijan d.o.o.)
Projekt vodovoda i akvarijske tehnologije: Nenad Šutevski (Vodotehnika d.d.)
Projekt vodovoda i odvodnje: Tomislav Fujs (Vodotehnika d.d.)
Projekt elektroinstalacija: Erol Čičić, Antonio Praničević (Projekting 1970)
Projekt strojarskih instalacija: Zlatko Jakoplić (Ured 3T d.o.o.)
Projekt dizala: Rok Pietri (Lift Modus d.o.o.)
Fizika zgrade: Mateo Biluš (AKFZ studio d.o.o.)
Projekt uređenja krajobraza: Luka Brnić (Uređenje krajobraza d.o.o.), Ines Hrdalo
Projekt zaštite od požara i zaštite na radu: Nadan Kosanović (ING Labos)
3D: Boris Goreta
Dizajn signalizacijskog sustava i grafike u prostoru: Bilić_Muller Studio (Dora Bilić, Tina Müller)

Projekt akvarijske tehnologije: Franjo Jović (Tehnoekspert)
Projekt zaštite riba: Dražen Oraić (Hrvatski Veterinarski Institut)

Stalni postav
Autor koncepcije i oblikovanje postava: 3LHD
Akvarijski postav: Marko Ćaleta (Učiteljski fakultet u Zagrebu), Zoran Marčić (Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu)
Grafički dizajn izložbenog postava: Dora Bilić, Tina Mueller (Bilić_Müller Studio)
Ilustracije i dizajn edukativnog zida: Ana Rako i Bilić_Müller Studio
Umjetna stijena: Igor Lenard
Audio video instalacije: Miodrag Gladović (AVC)
Uređenje akvarija (aquascaping) i koncept rasvjete akvarija: Petra Bašić, Petar Pintar (Aquatic design)

Glavni izvođač: AB Gradnja d.o.o, ENA d.o.o., KGH d.o.o.

Fotografije: Jure Živković

Radi zaštite javnog interesa te unapređenja vrsnoće izgrađenog prostora, Hrvatska komora arhitekata uputila je otvoreno pismo zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, u kojem apelira da se javnim prostorima Zagreba upravlja transparentnim procedurama.

U nastavku donosimo otvoreno pismo u cijelosti.

Poštovani gospodine gradonačelniče,

Kao reprezentant više od 3 000 ovlaštenih arhitekata, sukladno odredbama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, kojim se Komori, između ostaloga, daju javne ovlasti:
– zaštite javnog interesa i interesa trećih osoba,
– zaštite i unapređenja hrvatske graditeljske baštine i vrsnoće izgrađenog prostora,
– skrbi o kvaliteti rada naših članova u skladu sa zakonom i javnim interesom,

te na traženje Vijeća Područnog odbora HKA-a Zagreb, obraćamo Vam se, s ciljem davanja doprinosa očuvanju najdragocjenijeg hrvatskog nacionalnog resursa – hrvatskog prostora, u konkretnom slučaju očuvanja integriteta i jedinstvenosti prostora Grada Zagreba.

Suočeni sa sve učestalijim zahvatima u tkivo samog centra Grada Zagreba, kroz realizacije, pokušaje realizacija i najave zahvata u njegove javne prostore:

– fontana na Radničkoj,
– Britanski trg – mimo već odabranog natječajnog rješenja,
– Europski trg – bez provedenog natječaja,
– javni prostor iza Hotela Esplanade i pješački most – bez provedenog natječaja,
– Mesnička ulica, bez provedenog natječaja,
– Trg Petra Preradovića / Cvjetni trg,
– pješačka šetnica, spoj Trga bana Jelačića i Branimirove ulice i dr…

na način koji ne poštuje profesionalna načela, zakonitosti i procedure postupanja, prinuđeni smo u ime arhitektonske struke i interesa javnosti otvoreno upozoriti na neka od temeljnih pitanja djelovanja u prostornom uređenju i gradnji Grada Zagreba.

Trg Petra Preradovića, foto: arhiva

Što o arhitekturi, njenom značenju i upravljanju prostorom kažu svjetski autoriteti:

Što je arhitektura / grad?

Le Corbusier – Arhitektura je stvaranje uzbudljivog sklada pomoću grubog materijala. Duh reda, jedinstvo pobuda, smisao za sklad…

Mies van der Rohe – Povijesne zgrade su…Čisti izraz svoga vremena.

Imajući u vidu definiciju grada što ju je dao J. J. Rousseau – Kuće čine naselje, ali građani čine grad, L. Mumford, u svom djelu Grad u povijesti, kaže: Sposobnost prenošenja reprezentativnih dijelova kulture putem simboličkih oblika i ljudskih obrazaca predstavlja prvi znak grada.

Koji je utjecaj arhitekture na kvalitetu života ljudi?

Aristotel kaže: Ljudi se okupljaju u gradu da bi živjeli; oni tamo ostaju da bi živjeli dobrim životom.

Navedena Aristotelova misao posredno je sadržana i u Direktivi o priznavanju profesionalnih kvalifikacija 2013/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, činom izdvajanja medicinskih struka i arhitektonske profesije u kategoriju posebno reguliranih profesija, kao odraz brige za zdravlje i kvalitetu života ljudi.

Kao članica EU-a zato ne možemo biti indiferentni prema važnosti kvalitete izgrađenog okoliša, niti dovoditi u pitanje zaštitu akumuliranih posebnosti kulture i povijesti grada, koju gradsko tkivo posreduje i prenosi generacijama svojih stanovnika, reflektirajući se na sve aspekte njihova života i suprotstavljati im partikularne ili prolazne interese.

Zato je grad toliko važan i bitan svim njegovim stanovnicima, kojima ne možemo osporavati pravo sudjelovanja u izražavanju javnog mišljenja o bitnim temama javnog prostora.

Ako razumijemo takvu važnost prostora, tko je pozvan u njemu djelovati?

Moglo bi se učiniti pretjeranim pozivati se na Vitruvijeve antičke kvalifikacije arhitekta, iz prve od Deset knjiga o arhitekturi – dovoljno je istaknuti njegov i danas aktualni zahtjev za svestranim obrazovanjem i respektabilnom praksom arhitekta. Regulativa RH zato za bavljenje arhitektonskom praksom propisuje odgovarajuću edukaciju i posjedovanje ovlaštenja za rad.

No, je li to uistinu dovoljno? Može li si društvo u tako dragocjenoj strukturi, kao što je povijesno tkivo grada, priuštiti postupanje bazirano na principu individualnih pokušaja i pogrešaka?

Očito je da ne može, o čemu, nažalost, svjedoče brojni primjeri individualnog ugovaranja poslova, s čime smo suočeni i u recentno realiziranim ili najavljenim zahvatima u Gradu Zagrebu, bez obzira na kvalitetu ponuđenih rješenja, veličinu imena izvršitelja, interese naručitelja ili formalno-pravno demokratski provedene procedure odlučivanja.

Društvo treba procedure koje garantiraju kvalitetu izgrađenog okoliša i omogućavaju kontrolu usvojenih strategija razvoja.

Koji mehanizmi garantiraju kvalitetu? Kako kvalitetno upravljati prostorom?

Republika Hrvatska je, kao nedjeljivi dio srednjoeuropskog kulturnog kruga, baštinila i njegovu gotovo stoljetnu tradiciju raspisivanja javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja, kao povijesno dokazanu praksu dobivanja najboljih idejnih rješenja za natječajni zadatak, te pronalaženja najboljih i najsposobnijih predstavnika struke za izradu projektne dokumentacije.

Važna pretpostavka postizanja kvalitete javnog prostora pri tom je uključivanje javnosti, što je nezaobilazna praksa razvijenih članica EU-a, kako bi se na svim razinama ispitala stajališta krajnjih korisnika i zainteresiranih sudionika.

Moćan alat predstavljaju i Arhitektonske politike RH, koje je hrvatska Vlada usvojila na sjednici u studenome 2012. godine, a za čiju se implementaciju HKA sustavno zalaže, imajući u vidu konkretna i brojna europska postignuća, nastala kao rezultat primjene arhitektonskih politika.

Umjesto generiranja proturječnih postupaka, uništavanja dosegnutih prostornih vrijednosti i nepoštivanja povijesne strukovne prakse, pozivamo Vas da se, kao čelna osoba Grada Zagreba, zauzmete za upravljanje budućnošću javnih prostora na način koji odgovara Zagrebu kao nacionalnoj metropoli, utemeljenom na cjelovitoj razvojnoj strategiji, transparentnim procedurama, provedbama natječaja i uključivanju javnosti, kako bi ono moglo poslužiti kao uzor drugim hrvatskim gradovima i lokalnim sredinama.

Prepoznavanje takvog djelovanja, kao primarnog javnog interesa, preduvjet je ne samo za očuvanje kvalitete javnog prostora Grada Zagreba već i nužan uvjet za ostvarenje nacionalnih razvojnih politika i preuzetih međunarodnih obveza, posebice iz domene održivog razvoja.

S poštovanjem,

Predsjednica Hrvatske komore arhitekata

Željka Jurković, dipl.ing.arh.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisuje, a Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) organizira i provodi javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, II stupnja složenosti Natječaj za izradu idejnog arhitektonskog rješenja nove zgrade unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković,  Zagreb, Bijenička cesta 54.

ROKOVI

Početak natječaja: 15. studenog 2016.
Obilazak lokacije 30. studenog 2016.
Rok za postavljanje pitanja natjecatelja: 14. prosinca 2016.
Rok za odgovore na postavljena pitanja: 19. prosinca 2016.
Rok predaje natječajnih radova: 24. siječnja 2017. do 16,00 sati
Ocjenjivački rad završava sa radom (očekivano): 10. ožujka 2017.

Izrađivač natječajnog programa: Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zavod za arhitekturu, Zagreb, Kačićeva 26, Nives Mlinar, ovlaštena arhitektica (ovlašteni arhitekt broj A15786), Zagreb, Krajiška 30, OIB: 33547560769.

Natječajni elaborat je pripremljen u digitalnom formatu i bit će dostavljen natjecateljima elektroničkom poštom prosljeđivanjem poveznice za skidanje dokumentacije s poslužitelja, nakon registracije natjecatelja.

Natječajni elaborat natjecatelji mogu preuzeti bez naknade uz prethodnu registraciju na e-mail: natjecaji@d-a-z.hr .

SVRHA I CILJ natječaja je dobivanje najboljeg idejnog arhitektonskog rješenja s osobitim naglaskom na racionalnu i funkcionalnu organizaciju planiranih sadržaja te uklapanje zgrade u postojeću izgrađenu strukturu kompleksa Instituta Ruđer Bošković.

NAGRADE
Ako do određenog roka stigne najmanje 7 (sedam) radova koji su stručno izrađeni i odgovaraju Uvjetima natječaja, Ocjenjivački sud će dodijeliti sljedeće nagrade u točnom iznosu i rasporedu kako slijedi:

Nagrada       Br. nagrada    Neto iznos     *Bruto iznos (bez PDV-a)

I. nagrada         1                   116.000,00 kn        do 146.188,00 kn
II. nagrada       1                    72.500,00 kn         do 91.368,00 kn
III. nagrada      1                   43.500,00 kn         do 54.820,00 kn
IV. nagrada      1                    34.800,00 kn        do 43.856,00 kn
V. nagrada       1                    23.200,00 kn         do 29.238,00 kn

*Procijenjeni bruto iznosi odnose se na autorske naknade i pripadajuće poreze, temeljem ugovora o
autorskom djelu. Za obveznike PDV-a na neto iznos obračunat će se PDV.

KRITERIJI

Kriteriji za usklađenost rada s uvjetima natječaja- isključit će se radovi:

a/ Predani poslije roka navedenog u ovim Općim uvjetima
b/ Koji ne sadrže priloge navedene ovim Općim uvjetima
c/ Čija oprema rada nije u skladu s ovim Općim uvjetima
d/ Koji nisu u skladu s utvrđenim Programom iz Natječajnog elaborata, važećim prostornim planom i tehničkim uvjetima.

Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa (u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga), pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud će valorizirati:

– ispunjenje programskih i drugih obveza utvrđenih projektim zadatkom,
– arhitektonska prepoznatljivost zgrade i njen odnos prema izgrađenoj strukturi kompleksa IRB,
– jedinstvo arhitektonskog i energetskog koncepta zgrade,
– funkcionalnost planiranih znanstveno-istraživačkih sadržaja (cjelina) te njihova povezanosti,
– ekonomičnost i fleksibilnost zgrade,
– provedivost izgradnje,
– kvaliteta radnog okruženja korisnika (studenata, nastavnika i istraživača) u zgradi i oko nje Planirana okvirna sveukupna vrijednost investicije iznosi 58.000.000,00 kuna (građevinsko-obrtnički i instalaterski radovi).

Usluga izrade projektne dokumentacije u iznosu do 3,300.000,00 kn bez PDV-a obuhvaća izradu cjelovite projektne dokumentacije koja uključuje: Idejni projekt, Glavni projekt, Izvedbeni projekt, Projekt opreme,

Projekt uklanjanja postojećih građevnina, sve elaborate, troškovnike te svu dokumentaciju koja je potrebna za ishođenje potrebnih dozvola, izgradnju i opremanje zgrade.

OCJENJIVAČKI SUD

Za ocjenu radova Raspisivač je imenovao Ocjenjivački sud u sastavu pet (5) članova:

1. doc. dr. sc. Silvio Bašić, dipl.ing.arh., predsjednik OS-a
2. dr. sc. Tome Antičić, ravnatelj IRB-a, dopredsjednik OS-a
3. dr. sc. Mia Roth Čerina, dipl.ing.arh.
4. Dalibor Jurković, dipl.ing.arh.
5. Željka Palorec, dipl.oec.

Zamjenik OS-a:
doc. Vanja Rister, dipl. ing. arh.

Stručna savjetnica:
Gordana Raguž, dipl. ing. građ.

Tehnička komisija:
1. Damir Sekulić, mag.ing.arch.
2. Marinko Sladoljev, dipl.ing.arh.

Tajnica natječaja:
Mladena Belamarić, dipl.ing.arh.

Ev.broj nabave EBN-11-2016-MV
Registarski broj natječaja HKA 35-16/ZG-A/NJN

PRAVO SUDJELOVANJA

Pravo sudjelovanja u svojstvu autora ima jedna ili više stručnih fizičkih osoba. Stručnost natjecatelja je zadovoljena kada je barem jedan od autora natječajnog rada ovlašteni arhitekt. Ostali autori mogu biti ovlašteni arhitekti, dipl.ing.arh., mag.ing.arch. ili studenti arhitekture.

INVESTITOR I RASPISIVAČ
Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Donje Svetice 38, Zagreb, OIB: 49508397045, Telefon: 01/4569 000,
Fax: 01/4594 301, koje zastupa ministar, prof.dr.sc. Pavo Barišić, kontakt petar.sokic@mzos.hr.

ORGANIZATOR I PROVODITELJ
Društvo arhitekata Zagreba (DAZ), Trg bana Jelačića 3/I, Zagreb, OIB: 87490332083, koje zastupa
predsjednik dr.sc. Rene Lisac, dipl.ing.arh., tel. 01/481-6151, fax. 01/481-6197, e-mail: natjecaji@d-a-z-.hr.

Natječaj je objavljen u skladu s ZJN-a i odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (NN broj 85/14) Hrvatske komore arhitekata koje nisu u suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi, a kojih su se svi sudionici obvezni pridržavati.

Uvjete natječaja pogledajte ovdje.

Izvor: DAZ

U trogirskom predjelu Balancane, u neposrednoj blizini zaštićenog motela arhitekta Ive Vitića, gradi se, prema mišljenju mnogih, predimenzionirani trgovački centar, bez predviđenog vanjskog parkirališta.

Tim povodom Projekt Motel Trogir  poslao nam je izjavu za javnost, koju prenosimo u cijelosti.

“Započeta prošle godine, kraju se približava izgradnja trgovačkog centra ‘Maris’ smještenog u trogirskom predjelu Balancane, neposredno preko puta Vitićevog motela – zaštićenog spomenika kulture Republike Hrvatske.

Objekt svojim predimenzioniranim volumenom, neosjetljivošću na kontekst i kataloškim arhitektonskim rješenjem predstavlja jednu od najvećih pojedinačnih prostornih devastacija u Trogiru i okolici.

Činjenica da je investicija dobila sve potrebne dozvole povlači (su)odgovornost trogirske gradske uprave za nesavjesno upravljanje prostornim razvojem grada Trogira time nanoseći direktnu štetu njegovim građanima.

Tek jedan od problema koji će se manifestirati, i vrlo vjerojatno dodatno negativno odraziti i na sam motel, je nepostojanje vanjskog parkirališta trgovačkog centra, odnosno neplaniranje elementarne infrastrukture koju objekt te namjene treba zadovoljiti.

U ionako preizgrađenom i komunalno deficitarnom ambijentu trogirskog predgrađa, davanje zelenog svjetla ovakvom građevinskom zahvatu bez promišljanja dugoročnih posljedica nije pokazatelj napretka, već nazadovanja i vulgarne eksploatacije prostora.

Usporedba arhitekture Vitićevog motela koja je, iako degradirana dugotrajnom nebrigom, u vremenu svoga nastanka sredinom 1960-ih odmjerenim gabaritima unijela novu kvalitetu u prostor, i spomenutog trgovačkog centra, pokazuje drastičnu razliku u pristupu izgrađenom okolišu i gospodarenju prostornim resursima.

Dok je motel poštovao značajke dodijeljene lokacije te svojom arhitektonskom artikulacijom i niskom katnošću volumena nije narušio vizure na povijesnu jezgru Trogira, novi trgovački centar se agresivno nametnuo okolišu razarajući urbano tkivo i proizvodeći niz komunalnih problema što pokazuje kako gradska uprava cinično ignorira postojanje bilo kojeg  – osim potrošačkog –  interesa svojih građana.

Korak dalje bila bi komparacija sa trgovačkim centrom Koteks u Splitu iz ranih 1980-ih, njegovom arhitekturom, urbanizmom i doprinosom ukupnoj slici grada i životu građana, koja je ponovno porazna po trogirski slučaj i svjedoči o povijesnom diskontinuitetu, odnosno gubitku svijesti o lokalnoj tradiciji dobre arhitektonske prakse koje bi bilo poželjno nasljedovati.

Još bliži primjer je robna kuća Prima iz kasnih 1960-ih u usjeku parka Garagnin-Fanfogna, na isto tako osjetljivoj i važnoj gradskoj lokaciji, a čije je arhitektonsko rješenje bilo prepoznatljivo, uravnoteženo i decentno i uzimalo je u obzir širi urbanistički kontekst.

Novi trgovački mastodont koji nema vlastito parkiralište, još je jedan bizarni slučaj i najbolja slika neprofesionalnog, a smatramo i nezakonitog odnosa i prezira spram Trogira, njegove baštine i budućnosti, a sve za nečiji financijski interes.

Pogrešnim i štetnim odlukama trogirskih gradskih vlasti – a koje bi (sudeći i prema medijskom izvještavanju) trebalo i kazneno ispitati – počinjena je velika šteta po urbanizam Trogira, a čini se da će se najavljenim izgradnjama takva praksa i nastaviti.

Podsjetiti treba i na slučaj kada je aktualna gradska vlast pokušala zonu Soline, koja mora ostati zelena, pretvoriti u poslovno-stambenu. Navedeni i drugi slučajevi pokazatelj su potpunog izostanka odgovornog planiranja kao javnog interesa.

Umjesto besramnog pogodovanja investitorima po štetu Trogira, željeli bismo vidjeti gradsku upravu koja će se založiti za formiranje novog javnog trga na mjestu parkirališta kod tržnice i novi, uređeni javni park u zelenoj zoni Soline. Upravo je to urbana infrastruktura koja Trogiru nedostaje i koja predstavlja njegov najveći prostorni i kulturni kapital.

Sve odluke koje bi išle prema daljnjem stihijskom iskorištavanju prostora, a ne njegovoj odgovornoj nadogradnji, sasvim će sigurno naići na osudu javnosti.

Pitanje odgovornog, a time i naprednog, upravljanja prostorom ne znači zaustavljanje izgradnje i razvoja, već razvoj kroz društveno odgovorno planiranje koje unapređuje, a ne degradira.”

Fotografije: www.slobodneveze.com

Predstavljanje monografije “Kincl” održat će se u četvrtak, 24. studenoga 2016. u 18 sati u dvorani Knjižnice HAZU na Strossmayerovom trgu 14 u Zagrebu u organizaciji Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Autori monografije o akademiku Branku Kinclu su dr. sc. Zlatko Karač, dr.sc. Alen Žunić, Iva Koerbler, pov. umj., dr. sc. Hela Vukadin-Doronjga, Toni Bešlić, dipl. ing. arh.

Nakon uvodne riječi predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Zvonka Kusića na predstavljanju monografije će govoriti dr. sc. Zlatko Karač, akademik Mladen Obad Šćitaroci i akademik Branko Kincl.

Društvo arhitekata Šibenika teško je prihvatilo činjenicu o rušenju prve kuće koju je sagradio Ante Vulin, jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata, piše portal Tris. U nastavku donosimo priopćenje DAŠ-a.

“Vijest da je do temelja porušena obiteljska kuća I.M. na Brodarici, djelo arhitekta Ante Vulina i jedan od najljepših primjera stambene arhitekture u Hrvatskoj, nažalost je istinita”, stoji u uvodu priopćenja Društva arhitekata Šibenika.

“Ta je kuća, inače, bila preventivno zaštićena kao kulturno dobro, što je sudski poništeno, s intencijom da postane trajno zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Novi su je vlasnici porušili, uklonili s lica zemlje.”

Akademik Ante Vulin, Šibenčanin i jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata, za taj je projekt 1963. godine, zajedno sa koautorom Vlastom Vulin dobio nagradu Zagrebačkog salona arhitekture.

Ta kuća je bila njihov autorski prvijenac, prva zajednička realizacija i ima poseban značaj, jer kad se govori o stvaralačkom opusu arhitekta Ante Vulina, neminovno se kreće od ishodišne točke, od kuće Matulja.

“Kuća Matulja je nastala primjenom vokabulara i principa moderne arhitekture prilagođene prirodnim i kulturnim obilježjima lokaliteta atraktivne parcele uz more u neposrednoj blizini grada Šibenika.

Bila je nenametljivo smještena unutar nasada borova i predstavljala je izuzetnu arhitektonsku interpolaciju u obalnom pojasu srednje Dalmacije, visokih oblikovnih dometa, jasnoće i dosljednosti koja seže od rješenja parcele do oblikovanja interijera”, nastavlja se u priopćenju kojeg potpisuje arhitekt Marko Paić, predsjednik DAŠ-a.

“Sigurnost oblikovanja arhitektonske kompozicije je evidentna, uspostavljen je kvalitetan autorski dijalog sa duhom mjesta, afirmirajući sve njegove potencijale, a krajnji rezultat je bio prostor koji na najbolji način reprezentira vrijeme i mjesto svoga nastanka. Kuća Matulja je bila predmetom proučavanja generacijama studenata.”

“Novi vlasnici su u postupku zaštite bili upoznati s važnosti kuće za hrvatsku arhitekturu, pa ne vjerujemo da nije bilo načina da se postupi drugačije i u skladu s civilizacijskim normama, odnosno civiliziranim odnosom prema vrednoti”, zaključuje se u priopćenju.

Izvor/ Fotografije: www.tris.com.hr, šibenski portal

Predstavljamo realizaciju arhitektonskog ureda NFO, obiteljsku kuću GRN koja se nalazi na Jarunu u Zagrebu. U nastavku donosimo tekst o kući koji potpisuju autori.

Investitor jer imao želju sagraditi nepretencioznu, suvremenu, običnu kuću.

Gradska kuća GRN nalazi se u gusto izgrađenom dijelu Jaruna u kaotičnom urbanizma obiteljskih kuća.

Na vrlo uskoj čestici zadatak je bio sagraditi obiteljsku kuću za peteročlanu obitelj. Kompaktni volumen nastao je kao rezultat programa, financijskih mogućnosti i urbanističkih uvjeta.

Boravak je smješten na najvišu etažu kako bi se izdigao iznad kaotičnog okruženja i “uhvatio” pogled s terasama na obje strane kuće kako bi se mogle koristiti neovisno o dobu dana.

U nižim etažama nalaze spavaonice i prateće prostorije dok se u dvorištu se nalazi prostor za vanjski boravak.

TIP OSTVARENJA: obiteljska kuća
PUNI SLUŽBENI NAZIV OSTVARENJA: Obiteljska kuća GNR
LOKACIJA: Jarun, Zagreb
INVESTITOR/IZDAVAČ ZA NAKLADNIČKA OSTVARENJA: privatni
AUTORI: NFO d.o.o.
SURADNICI: Radionica statike d.o.o., IEP d.o.o., ABC ing d.o.o., Forel Projekt d.o.o.
FOTOGRAF: Bosnić+Dorotić
PROJEKTNA TVRTKA: NFO d.o.o.
IZVOĐAČ: BO CONSULTOR d.o.o.
GODINA PROJEKTIRANJA: 2014.
GODINA DOVRŠETKA GRADNJE: 2016.
POVRŠINA LOKACIJE: 245 m2
UKUPNA TLOCRTNA POVRŠINA: 247 m2

Vijest da je do temelja porušena obiteljska kuća I.M. na Brodarici, poznata kao vila Matulja, djelo arhitekata Vlaste i Ante Vulina i jedan od najljepših primjera stambene arhitekture u Hrvatskoj, objavili smo 25. studenog (ovdje).

Društvo arhitekata Šibenik tada je reagiralo priopćenjem za javnost, a projekt Motel Trogir 30. studenog 2016. uputio je dopis Ministarstvu kulture te dobio odgovor koji donosimo u cijelosti.

“U Zagrebu, 30. studenoga 2016.
Ministarstvo kulture RH
Runjaninova 2, Zagreb

Odgovor na upit MOTEL TROGIR tima o rušenju kuće Matulja kod Šibenika

Poštovani,

nastavno na Vaš upit obiteljska kuća Matulja u Brodarici kod Šibenika, na adresi Brodarica 8, autora Ante i Vlaste Vulin, je bila zaštićena Rješenjem o preventivnoj zaštiti koje je izdalo Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Šibeniku, pod oznakom Klasa: UP/I-612-08/14-05/0012, Ur. Broj: 532-04-02-14/5-14-2 od 31. ožujka 2014. godine.

Na ovo rješenje vlasnici MN iz Šibenika i MN iz Austrije, Innsbruck, uložili su žalbu. Njihovu žalbu je u drugostupanjskom postupku Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture odbilo, te je potvrđeno prvostupanjsko Rješenje o preventivnoj zaštiti.

Vlasnici nekretnine uložili su tužbu Upravnom sudu u Splitu protiv navedenog Rješenja o preventivnoj zaštiti Ministarstva kulture od 2. srpnja 2014. godine. Dana 14. siječnja 2016. Konzervatorski odjel u Šibeniku dobio je na znanje presudu Upravnog suda u Splitu kojom je poništeno i prvostupanjsko i drugostupanjsko Rješenje.

Nakon toga je Ministarstvo kulture uputilo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske prijedlog za podizanje zahtjeva izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dopisom broj GZ-DO-31/2016— 5 od 13. lipnja 2016. izvijestilo je Ministarstvo kulture da je navedeni zahtjev podnesen.

Ministarstvo kulture je pokrenulo postupak za trajni upis u Registar kulturnih dobara RH, te je na sjednici Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pri Ministarstvu kulture koja je održana u Zagrebu 11. listopada 2016. godine prihvaćen prijedlog da vila Matulja bude upisana u Registar kulturnih dobara, ali je dio teksta upućen na manje izmjene i dopune radi preciziranja podataka vezanih za vrednovanje i značaj građevine. Tekst Rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra u potpunosti je prihvaćen 15. studenog 2016. godine te je Rješenje u postupku donošenja.

Dana 18. studenog dojavljeno je Konzervatorskom odjelu u Šibeniku da je kuća Matulja toga dana (petak) srušena, a dojava je dokumentirana fotografijama.

Temeljem ove dojave Konzervatorski odjel u Šibeniku je, nakon konzultacija s pravnom službom Ministarstva kulture uputio prijavu Građevinskoj inspekciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, budući da je Rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra u trenutku rušenja kuće bilo u postupku donošenja, te nije postojala pravna osnova za pokretanje postupka od strane nadležnog tijela Ministarstva kulture.

Građevinska inspekcija utvrdila je da je postupak uklanjanja predmetne građevine proveden u skladu sa Zakonom, te da nema osnove za njihovo postupanje.

U ovom slučaju je nažalost ostvarena je namjera vlasnika da ukloni postojeću građevinu, osporavajući njezine vrijednosti utvrđene već ranijim Rješenjem o preventivnoj zaštiti, koristeći trenutnu nenadležnost Ministarstva kulture obzirom da je donošenje Rješenja o trajnoj zaštiti u tijeku.

Ministarstvo kulture RH”

Fotografije: arhiva

Izvor: Slobodne veze