Serpentine Gallery (London) zadnjih trinaest godina poziva arhitekte za osmišljavanje privremenih konstrukcija na travnjaku ispred same galerije. Projekt poznat kao Serpentine Pavilion postupno je izgrađen u brend te se samoprozvani “najambiciozniji arhitektonski program svoje vrste u svijetu” potrudio privući (čitaj:platiti) vizionare kao što je proslavljeni Ai Weiwei u suradnji s Herzogom i de Meuronom 2012.g., Peter Zumthor 2011.g., Frank Gehry 2008g., pokojni Oscar Neimayer 2003.g. ili Zaha Hadid 2000.g. za inauguraciju Paviljona.

Ove godine u lipnju, kao što smo već pisali ovdje, japanski arhitekt Sou Fujimoto realizirao je na površini od 1158 četvornih metara ultra laganu bijelu čeličnu mrežu prozvanu Oblak, koja izgledom neizostavno podsjeća na Teglenicu.

Novost je da je 31.srpnja japanski Oblak oživio uz pomoć angažmana UVA (United Visual Artists) koji su unutar postojeće čelične kreirali još jednu mrežu, načinjenu od LED svjetala koja imitiraju električnu oluju. Noću ova konstrukcija postaje elektrificirani geometrijski oblak koji bljeska i pulsira svjetlošću. Instalacija je dodatno popraćena zvučnom kulisom koja je precizno vremenski usklađena sa svjetlosnim efektima dok proizvodi zujanje električnih postrojenja ili pak grmljavinu groma. Na neki način slična intervencija se dogodila u Chicagu 2012. godine kada su LuftWerk transformirali “Cloud Gate” Anisha Kapoora u svjetlosni i zvučni spektakl naziva Luminous Field.

Fujimotov Oblak očito ne može izbjeći usporedbe sa sličnim projektima na više razina.

O postupcima post-post modernizma, reminiscencije svega na sve, originalnosti ideja, te o razlozima zašto japanski projekt ima nadimak oblak dok je hrvatski prozvan kremšnitom, suvišno je raspravljati. Pri tom ne treba zaboraviti ni pokušaj “evociranja” Sejiminog Paviljona iz 2009. g. na splitskom Marjanu, srećom neuspješan.

Ovaj polutransparentni i višenamjenski objekt u javnom prostoru londonskog Hyde Parka može se doživjeti do kraja listopada 2013.g. Ili ovdje:

Prošle godine završena zgrada trgovačkog centra Galaxy Soho u Pekingu arhitektice Zahe Hadid jedan je od tri projekta u konkurenciji za Lubetkinovu nagradu za internacionalnu arhitekturu koju svake godine dodjeljuje RIBA. Trgovački centar koji se sastoji od četiri kupolaste, međusobno povezane zgrade u prepoznatljivom tečnom stilu Zahe Hadid ovo mjesto je izborio, kako pojašnjava ocjenjivački žiri, zbog: “stvaranja javnog prostora na nivou ulice, s lijepo oblikovanim klupama i fontanama, koji pokazuje rijetku velikodušnost u zemlji koja je odlučila nadmašiti zapad u komercijalizaciji.” U kreiranju tog javnog prostora sama arhitektica tvrdi da se pozvala na tradicionalne kineske tipologije gradnje, s unutrašnjim dvorištima i “tečnim kretanjem” među prostorima. Ikonička arhitektura jednog od velikih imena današnjice, koja uz to još poštuje lokalnu tradiciju te stvara nove javne prostore zvuči kao kombinacija na koju se nitko ne bi mogao požaliti. Međutim, kako navodi Guardian, mnogi u Kini se ne slažu s tim. Iz Centra za zaštitu kulturnog nasljeđa u Pekingu upućeno je otvoreno pismo RIBA-i u kojem se projekt Galaxy Soho optužuje kao tipičan primjer uništavanja starog grada. Nepoštivanjem zakona i zakonskih odredbi o zaštiti kulturnih dobara te nepoštivanju generalnog urbanističkog plana projekt uništava tradicionalnu strukturu gradskog tkiva, tipične vizure te stilske i kolorističke sheme vernakularne arhitekture Pekinga. Nadalje, projekt optužuju i zbog nepoštivanja prava stanovnika hutonga na kojem je novi centar izgrađen u procesu otkupljivanja zemljišta. Na tim osnovama zahtijevaju da se projekt ne nagradi jer smatraju da bi to bio samo poticaj bezobzirnim investitorima i korumpiranim službenicima da nastave s uništavanjem urbanog nasljeđa grada. U obranu projekta ured Zaha Hadid Architekts dao je izjavu kojom se ograđuju od optužbi tvrdeći da kada je njima projekt dodijeljen teren je već bio očišćen, te da su u projektiranju poštovali sve važeće zakonske odredbe.

Premda je projekt smješten uz veliku prometnicu te okružen poslovnim zgradama sličnih gabarita, prilikom otvaranja centra Dezeen je donio i zanimljive fotografije slikane iz obližnjeg tipičnog pekinškog hutonga koje jasno ukazuju na kontrast između tradicionalne vernakularne gradnje i novih investitorskih zahvata. Na fotografijama je jasno da od javnog prostora zbog kojeg je ovaj projekt hvaljen lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Ova kontroverza s projektom Zahe Hadid otvara pitanje koliko su arhitekti, ali i udruženja koja ih promoviraju velikim nagradama kao što su RIBA-ine, suodgovorni u investitorskim malverzacijama te po kojim kriterijima bi se trebale dodjeljivati takve velike nagrade. Pitanje je da li je imenovanje projekta jednim od tri finalista za ovu prestižnu nagradu propust RIBA-e ili samo jedna karika koja podržava cijeli sistem sa svojim pozitivnim ali i negativnim stranama.

Foto – Zaha Hadid Architekts i Dezeen

Kao buduća turistička destinacija, kako domaćih, tako i stranih turista, park bi trebao pružiti edukacijsko zabavne sadržaje koji će privući turiste na duže od jednodnevnog izleta. Park će postati zaštitni znak zemlje, gdje je promicanje zdravog života i zabave usko vezano uz edukacijsku i rekreacijsku infrastrukturu, koja će osim toga, biti i komecijalno atraktivna. Također će biti i odraz pozitivnog pomaka u ruskom društvu u zadnjih nekoliko godina.

Rok za registraciju na natječaj je 1.rujan, a više o načinu sudjelovanja čitajte ovdje.

Izvor: DAZ

Svjetski mediji nedavno su prenijeli vijest o pogrešci projektanata najviše stambene zgrade u Europi, InTempo u španjolskom gradu Benidormu, koji su zaboravili adekvatan sistem liftova. Nakon što je španjolski El Pais donio priču o problemima s kojima se ovaj projekt susretao te tek usput spomenuo neadekvatne liftove, Gizmodo je prenio priču s naglaskom na to kako su španjolski graditelji zaboravili lift na luksuznoj stambenoj zgradi od 47 katova.

Originalno zamišljena kao zgrada s dvadeset katova još u vrijeme građevinskog booma, projekt je s krizom prolazio niz problema, od financijskih problema banaka koje su ga financirale do štrajkova radnika zbog neisplaćenih plaća. Danas projekt financira SAREB, tzv. zla banka koja otkupljuje razvojne kredite od državnih financijskih institucija u zamjenu za državne obveznice, a novi investitori odlučili su dodatno zaraditi s dodatnih 27 katova stambenog prostora koje su po priči samo dodali na postojeću konstrukciju. Negdje u cijeloj toj priči i arhitekti su se odrekli projekta.

Financijska kriza, investitorska pohlepa te stereotipi o nemarnim Španjolcima koji se kriju u ovoj vijesti, pomamili su urednike mnogih uglednih izdanja da bez velikog istraživanja, tj. bez ulaganja vremena i novca, dobiju senzacionalnu vijest prenoseći priču koju je Gizmodo prenio, možda se koristeći i Google prevoditeljom. Čak je i Spiegel objavio priču o lošoj investiciji kao nacionalnoj sramoti. Ali par dana nakon objavljivanja, članak na Gizmodo-u dobio je ispravku. Potaknut odgovorom bloga Barcepundit, autor članka objavio je da zgrada ipak ima liftove. I to tri u svakom tornju, četiri za penthouse i jedan panoramski. U cijeloj zbrci oko pisanja o ovoj zgradi, nikom nije palo na pamet izračunat koje bi bile potrebe za liftovima jedne stambene zgrade od 47 katova te ustvrdit jesu li tri lifta, nepoznata kapaciteta, dovoljna ili je na njih El Pais mislio kada je pisao o neadekvatnom sistemu liftova. Računati nećemo ni mi, zadovoljni smo i samim tim što smo vam pokazali kakve se stvari događaju kad kriza zahvati i novinarstvo te ponosni što nismo i sami brzopleto prenijeli priču o zgradi bez lifta.

Udruga „Lavurat za poja“ pokreće niz aktivnosti za promociju otoka Visa na kulturnom i turističkom planu. Program pod nazivom „Anatomija otoka“ planira se za razdoblje od pet godina. U ciklusu seminara svake godine biti će obrađena po jedna relevantna tema vezana za razvoj otoka. Uz to će biti organizirana po jedna radionica na kojoj će se izrađivati prijedlozi i projekti koji će operacionalizirati zadanu temu.

Petogodišnji program „Anatomija otoka“ 2012. – 2016. započeo je 2012. godine simpozijem „Uvod u anatomiju Otoka“ i radionicom „Nova Issa“, a teme simpozija i radionica koje nas očekuje ove i sljedećih godina pogledajte u nastavku:
2013.
Simpozij „Urbanističko arhitektonski razvoj Visa i Komiže od 15. – 20. stoljeća“
Radionica „Sanacija i revitalizacija gradskih jezgri“
2014.
Simpozij „Sela i polja otoka Visa – povijest i budućnost“
Radionica „Samodovoljnost sela i okolice“
2015.
Simpozij „Sinergija turizma i cjelogodišnjeg života Otoka“
Radionica „Novi turistički sadržaji u starim zdanjima“
2016.
Simpozij „Budućnost Otoka – proizvodnja, obrazovanje, ekologija i obnovljiva energija“
Radionica – prezentacija idejnog projekta „Nova Issa – centar otočkog života i kulture“

U sklopu programa „Anatomija otoka“ predviđen je i projekt „Urbanistička topografija otoka Visa“ kojem je cilj, u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti iz Zagreba, izrada monografije o graditeljskoj baštini otoka Visa. Rok izrade je pet godina.
Poseban projekt je i „Grčka keramika“ kojim se planira izrada replika primjeraka grčke keramike pronađene na otoku Visu. Odabrani predmeti bili bi namijenjeni prodaji kao suveniri te kao pokloni za razne prigode. Realizacija prototipova već je u izradi, a povjerena je Višoj građevinskoj školi – odjel keramike iz Bedekovčine. Kvalitetu nadgleda arheolog mr. Boris Čargo, voditelj muzejske zbirke na Visu.

Simpozij “Otočki gradovi – od tradicije do izazova 21. stoljeća“ održat će se od 27. – 29.9.2013. na otoku Visu. Više informacija pronađite pronađite ovdje.

Ljetna škola Urban IxD, međunarodni je interdisciplinarni projekt u organizaciji Odsjeka za vizualne komunikacije Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Uz niz radionica s iskusnim voditeljima za sudionike škole program, Urban IxD u Split donosi i niz javnih predavanja inspirativnih arhitekata, istraživača, umjetnika i kustosa.

Jedan od njih je i Liam Young, arhitekt čiji su projekti spekulacije o mogućim budućnostima. Osnivač je think tanka Tomorrow’s Thoughts Today, grupe koja istražuje mogućnosti fantastičnog, spekulativnog i izmišljenog urbanizma, te je jedan od voditelja Unknown Fields Division, nomadskog studija koji u svojim ekspedicijama istražuje zaboravljene pejzaže, nepoznate terene i industrijske ekologije.

Ovih dana u Splitu mnogo se govorilo o kritičkom dizajnu kao dizajnu koji katalizira ideje i potiče na razmišljanje. Na pitanje kako svoj rad pozicionira u okvirima kritičkog dizajna te kako bi ga sam nazvao Young odgovara:

Naglasak stavljam na spekulaciji, pa bi se tako moji radovi bili nazvati spekulativna arhitektura. To bi značilo da stvaramo moguće budućnosti čiji kritički karakter proizlazi upravo iz spekulativnosti. Kritički dizajn ili spekulativna arhitektura predstavljaju moguće budućnosti te daju ljudima na razmišljanje koja bi od verzija bila poželjna i kako doći do nje.

Projekti na kojima Young radi spekulacije su o urbanoj budućnosti realizirane kroz narativnu fikciju koja se bliži znanstvenoj fantastici. Ipak, vizija budućnosti koju nude duboko je ukorijenjena u sadašnjosti. Pitali smo autora nisu li spekulacije koje fikcija omogućava ne samo alat za razmišljanje o budućnosti, već i alat za razumijevanje sadašnjosti?

Spekulacije o budućnosti omogućavaju nam nov i neočekivan pogled na sadašnjost. Predviđanja budućnosti nikad nisu bila glavni cilj znanstvene fantastike. Ono što znanstvena fantastika nudi je pogled na sadašnjost koji otkriva nove odnose i postavlja nova pitanja. Tako i projekti na kojima radim otvaraju nova pitanja te ukazuju na nova polja u kojima bi arhitekti i urbanisti mogli djelovati. Razmišljati o budućnosti znači suvislo testirati trendove koje susrećemo u sadašnjosti.

Odnose tijela, prostora i tehnologija sadašnjosti s narativnim vizijama budućnosti u svom radu autor objašnjava kroz sljedeće primjere:

U svojim istraživanjima putujem na mjesta s kojih dolaze sirovine koje nalazimo u tehnološkim napravama današnjice. Nedavno sam se vratio s Madagaskara gdje smo gledali rudnike nikla i kobalta koji razaraju vrijedne i rijetke ekološke sisteme prašuma da bi mi imali baterije za laptope i mobitele. Mislim da nije dovoljno govoriti kako zle kompanije iskorištavaju prirodu, jer smo svi dio iste mreže. Baterija koja je u mom aparatu napravljena je od materijala iz tih ili sličnih rudnika, kao i ona u laptopu na kojem sam pisao blog o tome. Kroz rad studija Unknown Fields Division pozicioniramo ove zaboravljene i ignorirane pejzaže u odnosu na tehnologije, donosimo priče iz pozadine, te tek tako se mogu u potpunosti razumjeti tehnologije koje koristimo te razviti nov odnos prema ovim pejzažima i prirodi.

U smislu fikcijskih projekata koji nam pomažu da shvatimo promjene koje se događaju u svijetu oko nas zanimljiv je projekt Silent Spring u kojem ptice, uz pomoć bio-inženjeringa postaju osjetljivije na promjene plinova uzrokovane efektom staklenika. U galerijski prostor sam stavio stotinu takvih kanarinaca te povećavao količinu CO2 u zraku simulirajući promjene koje bi se mogle dogoditi u prirodi kroz sljedećih pedesetak godina. S povećanom razinom CO2 u zraku ptice su mijenjale pjev sve do potpunog prestanka. Fikcija ovdje promijene čini vidljivima te ljudima postaje jasno što zapravo radimo s svojom planetom.

U projektu Electronic Countermeasures autonomne elektronske letjelice opremljene su wi-fi rooterom i hard discom te stvaraju novu infrastrukturu koja podržava piratsku internet mrežu. Radi se o tome da je interenet zapravo kontroliran od strane države, nije slobodan i netko ga može u svakom trenutku isključiti. Spekulirajući o novoj piratsku infrastrukturi ovaj projekt komentira što to znači posjedovati internet i postavlja pitanje tko posjeduje podatke. To su sve nove činjenice s kojima se kao kultura tek sada susrećemo, a neke od njih se već rješavaju u velikim sudskim procesima, kao onima protiv Pirate Bay-a i Megaupload-a. Electronic Countermeasures pomaže ljudima izgraditi stav o pitanjima čije dugotrajne posljedice teško mogu sami sagledati.

Silent Spring

Electronic Countermeasures

Young je jedom prilikom proglašen osobom koja može promijeniti budućnost dizajna i arhitekture. O implikacijima svog rada, prvenstveno na širu javnost, autor govori ovako:

Tomorrow’s Thoughts Today razvija projekte koji se ne baziraju na fizičkom objektu. Kad arhitekti govore o spekulativnim projektima, to su uvijek projekti koji nisu prošli na nekom natječaju. Naš rad se pak temelji isključivo na istraživanju i spekulacijama, a koristimo alate fikcije da bi predstavili te zamišljene zgrade i gradove te doprijeli do širih masa. Arhitekti mogu potaknuti više promjena i utjecati na širu javnost ako prestanu djelovati isključivo u akademskim ili arhitektonskim okvirima te se obrate publici. Spekulativna arhitektura mediji je koji može uzbuditi publiku.

Vraćajući se opet na performativni karakter samog izlaganja koje je imao u Splitu, za kraj smo pitali autora za razloge zbog kojih je odabrao formu narativne fikcije za predstavljanje svojih istraživanja?

Dosta mi je predavanja koje drže arhitekti i urbanisti pokazujući power point prezentaciju svojih projekata. Moje prezentacije uvijek su svojevrsni performansi. Volim ispričati priču jer je to način na koji možemo podijeliti ideje te izazvati emocionalnu reakciju kod publike. Tako mi u Tomorrow’s Toughts Today koristimo podatke o najnovijim o najnovijim tehnološkim trendovima, umotamo ih u priču i prezentiramo tako da ljudi emocionalno reagiraju, smiju se ili plaču, osjete što neki podatak zapravo znači. Tu se radi o stvaranju aktivne publike, publike koja će reagirati, napraviti sve da se nešto dogodi ili ne dogodi u skoroj budućnosti.

Under Tomorrows Sky

Početak nove školske godine mnogima donosi veselje, drugima stres, a trećima mrzovolju pri samoj pomisli na nemušte učionice, oronule zgrade, zapuštena školska dvorišta. I dok nam se neke škole u Hrvatskoj doslovno urušavaju, potražili smo inspiraciju kako to neki drugi čine u svojim školama.

Tako je škola New York City Museum school u Sloughu, samu sebe pretvorila u muzej, postavljajući zanimljive izložbene eksponate u samo srce škole.

U Vittra School u Štokholmu Rosan Bosch Studio stvorio je različite multifunkcionalne prostore, prepune živih boja i oblika, ali stvarajući pri tome i niz malih niša u kojima se đaci mogu odvojiti za potreban mir i koncentraciju.

Blue Forest je za potrebe Feltonfleet u Cobhamu, UK, stvorio inspirativnu, jeftinu i održivu kućicu na drvetu kao dodatni prostor za učenje.

Windermere škola, u Lake District National Parku, UK, ima tri nevjerojatne učionice: ekološki prihvatljive kapsule na stupovima koje su spojene centralnom platformom izrađenom od recikliranih materijala.

Ponekad inspiraciju nije potrebno tražiti u suvremenom oblikovanju: ovo je biblioteka Collegio San Carlo u Milanu. Škola je smještena nasuprot Santa Maria delle Grazie u kojoj je smještena de Vincijeva “Posljednja večera”. Uz školu koja nastoji podučavati svoje đake i izvan zidova razreda, neposredna blizina ovakvog remek-djela sigurno pridonosi snažnijem i dubljem razumijevanju umjetnosti, kulture i povijesti.

Ipak, i kod nas se nešto kreće: napokon je otvorena je dugo očekivana osnovna škola na Vrbanima III u Zagrebu, arhitekta Davora Matekovića. Uspjeli smo zaviriti tek u centralni hodnik, no čini se da će u ovoj školi biti zanimljivo.

A ne mora sve biti ni u samim učionicama – ove godine je nekoliko škola umjesto udžbenika uvelo računalne tablete u nastavu, a prema rezultatima istraživanja, korištenje tableta u redovnoj nastavi potiče učenike na samostalnost, pomaže im u učenju, doprinosi boljem školskom uspjehu i potiče veću znatiželju učenika.

Sretno školarcima!

Centar za arhitekturu Beograd pokrenuo je akciju “Žene u arhitekturi“ s namjerom da se ovom, globalno vrlo aktualnom temom, pozabavi na lokalnom nivou. Akciju započinju s nizom tekstova koji će tijekom rujna biti objavljeni na njihovoj stranici, a u kojima će predstaviti značajne dame tamošnje suvremene i povijesne arhitektonske scene. Akciju potom planiraju proširiti, te organizirati niz događaja u suradnji s drugim institucijama i njihovim partnerima.

Globalna arhitektonska zajednica se već neko vrijeme bavi temom žena u arhitekturi. Od istraživanja o učešću i položaju žena u arhitektonskoj praksi, rasprava o Architect Barbie, preko tekstova koji skreću pažnju na rad i dijelo arhitekata ranijih generacija, do angažiranja specifičnih strukovnih udruženja, ova tema prerasta u ozbiljan pokret koji teži da osvijesti i osuvremeni način na koji funkcionira arhitektonska profesija, te da hermetičnu arhitektonsku zajednicu pretvori u suvremenu i živu profesiju koju obogaćuje i poboljšava raznovrsnost i različitost njenih članova.

Centar za arhitekturu Beograd želi doprinjeti razgovoru o ženama i ženskom utjecaju u arhitekturi kroz osvrt na lokalnu arhitektonsku povijest i suvremenu praksu.

Žene arhitektice u Srbiji aktivne su od početka 20. stoljeća, a neke od njih, ponekad i iz sjene, ostavile su značajan i vidljiv trag u tamošnjoj izgrađenoj sredini. Od Jelisavete Načić, preko arhitekata modernističkog pokreta, do uspješnih arhitekata i urbanista u suvremenoj praksi, žene su uspjele svojim djelovanjem obilježiti gotovo svaku fazu razvoja srpske arhitekture.

Bez obzira na današnju ravnopravnost u arhitekturi, kao i u drugim profesijama, ostaje činjenica da su žene u arhitektonsku profesiju ušle i u njoj dobile priznanje značajno kasnije od muškaraca, kao da i dalje ne poznajemo dobro rad i djelo žena iz arhitektonske povijesti. Organizatori vjeruju da je ova tema značajna i zanimljiva svima koji se bave i koji vole arhitekturu, a prije svega ženama u arhitekturi, koje aktivno oblikuju izgrađenu sredinu. Pored toga, prikaz ženske strane srpske arhitekture mogao bi mladim pripadnicama ove struke omogućiti da pronađu uzore i primjere s čijim se senzibilitetom mogu lakše identificirati.

Zbog toga se u rujnu pokreće akcija “Žene u Arhitekturi”. Tijekom pet tjedana Centar za arhitekturu Beograd će kroz niz tekstova i intervjua, kao i objavama na društvenim mrežama, predstaviti neke od žena iz tamošnje arhitektonske povijesti i suvremene prakse. U pokušaju da nađu odgovore na pitanja poput toga postoji li ženski princip u arhitekturi i šta čini posebnim ženski doprinos arhitekturi, nadaju se da će skrenuti pažnju na bogato djelovanje i značajan doprinos te samostalan i timski rad žena arhitekata u njihovim gradovima i izgrađenoj sredini.

Više o projektu “Žene u arhitekturi” i ostalim aktivnostima Centra za arhitekturu Beograd pratite na Facebooku i Tweeteru.

Bečki izložbeni prostor Ringturm u okviru svog ciklusa pod nazivom „Arhitektura u Ringturmu“ od 19. rujna do 15. studenog ove godine po prvi puta predstavlja izložbu posvećenu susjednoj nam Crnoj Gori.

Mala jadranska zemlja zadivljuje svojim karakterističnim krajolikom i sve je poželjnija destinacija stranih turista. No, crnogorska je arhitektura manje poznata, što se izložbom u bečkom Ringturmu nastoji promijeniti.

Povijesni utjecaj Mletačke Republike vidljiv je u položaju, strukturi i načinu gradnje primorskih gradova Crne Gore kao što su Kotor, Perast, Budva ili Risan. Jasan kontrast primorskim gradovima predstavljaju pak gradovi u brdima, a u okviru bečke izložbe će podjednako biti predstavljen tradicionalni način gradnje svojstven brdskom području kao i arhitektura primorja koja podsjeća na dalmatinske gradove.

Starhitekt Jean Nouvel, poznat po svojim projektima ali i karizmi, predstavio je One Central Park stambene toranje u Sydneyu kao budući najveći vertikalni vrt na svijetu, s predviđenim datumom dovršenja krajem ove godine. Kao što ne iznenađuje da vijest o inovacijama stiže iz upravo tog studio, tako ne iznenađuje ni vijest da će spomenute vertikalne vrtove dizajnirati baš Patrick Blanc. O uspješnoj suradnji s Nouvellom i Blancovom zelenom pohodu na Pariz smo već pisali, a svoj dugogodišnji rad na ovom području botaničar će tako nastaviti ozelenjavanjem 166 metara visoke fasade novog Nouvelovog tornja.

Živi zid oblikovat će od 350 biljnih vrsta, pri čemu će nešto više od polovice biti autohtone australske biljke dok će ostatak ipak činiti egzotične biljne vrste pomno probrane iz cijelog svijeta. Zelena priča protezat će se na preko polovice ukupne površine pročelja, a bit će logičan nastavak zelenog poteza obližnjeg parka uz stambeni toranj.

Foto: Jean Nouvell

Cijela okolna zona mješovite namjene paralelno se projektira kako bi više od 600 obitelji koje će se naseliti u tornjevima mogle zadovoljiti i sve druge potrebe pa su tako u njoj predviđeni trgovački, ugostiteljski i poslovni sadržaji. Pri samom vrhu tornja smješteni su luksuzni stanovi na, i više nego konkretnoj, konzoli na čijem su podgledu postavljena zrcala koja danju preusmjeravaju direktnu sunčevu svjetlost na vrtove u podnožju, dok noću funkcioniraju kao platno za LED svjetlosnu instalaciju umjetnika Yann Kersalea.

Više pogledajte ovdje.

Geberit Roadshow – izlog za tuš elemente i ostale novitete

Proljeće je iza nas, stiže jesen i hladnija razdoblja, a Geberit je već pokazao neke od svojih novosti i proizvoda na održanom Roadshow-u kada se ljeto tek približavalo. Bila je to samo najava za ono što slijedi u nadolazećem listopadu, gdje očekujemo 6 novih Roadshow-a gdje će korisnici, instalateri, stručnjaci i entuzijasti imati priliku pobliže upoznati novitete iz Geberita uz poseban naglasak na tuš elemente, koji su se već nametnuli na tržištu svojim dizajnom i funkcionalnošću.

Kao što smo već spomenuli, svi tuš elementi su okrenuti pretežito vrhunskom dizajnu ali i korisnom učinku njihovog pozicioniranja u prostoru. Brzina instalacije je povećana, kao i sigurnost instalacije, pošto su svi elementi usklađeni do maksimuma te je time olakšana čitava instalacija. Svi tuš elementi su spojeni i sjajno uklopljeni te sprječavaju olako odvajanje elemenata te osiguravaju nepropusnost i sigurnost u instalaciji te naravno garantiraju i dugotrajnu upotrebu, bilo da se radi o tuš kanalicama, zidnim sifonima ili podnim sifonima.

Upoznati se s tuš elementima znači upoznati sve detalje i proizvode, a to su redom Uniflex podni sifoni, Uniflex tuš kanalice i zidni sifon, najvažnija su to rješenja koja dokazuju Geberitovu ideju usklađenosti dizajna, inovacije i naravno kvalitete.

Ciljevi i projekti Roadshow-a

Glavni cilj Roadshow-a kao i Geberita općenito je inovativnim sanitarnim rješenjima postići održivo poboljšanje standarda kvalitete življenja. Konstantno unaprjeđenje proizvoda, sustava i usluga kao i visoko postavljanje ljestvice na području standarda u sanitarnoj industriji i tehnologiji.

Projekti su još jedan sastavni dio širenja poslovne mreže, kvalitetne poslovne mreže koja se iz godine u godinu proporcionalno širi na svim područjima sanitarne industrije. Svaki novi projekt koji je izašao iz Geberita je ostavio pozitivan dojam i postavio standard, pretežito na području ekologiju i očuvanja prirodnih resursi, koji će teško biti nadmašen. Svaki korak je precizno promišljen i uključuje pregršt stručnjaka koji su svojim inovacijama dignuli proizvode i cijelu grupaciju na jedan veći nivo.

Sve to i vjerojatno još puno toga što slijedi je Geberit, lider u sanitarnoj industriji, lider koji brine za očuvanje okoliša i prirodnih resursi, poput vode oko koje se i vrti cjelokupno poslovanje i proizvodnja svakog sanitarnog proizvoda. Od klasičnog do najmodernijeg proizvoda nema prevelikih razlika jer temeljni koncept ostaje uvijek isti, a to je spoj kvalitete, iskustva i tradicije. Koncept je to koji će ostati još uvijek na temelju poslovanja, još dugi niz godina, na krajnjim korisnicima je da prepoznaju taj koncept i prihvate ga za dobrobit svojih života i prirode koja ga okružuje.

 www.geberit.hr

Dodatne informacije:

Geberit prodaja d.o.o.: Alja Murovec, Voditeljica komunikacija, alja.murovec@geberit.com

Indigo komunikacije: Matko Branković, PR manager, matko.brankovic@indigo.hr

U Puli,u galeriji Aneks Multimedijalnog Centra Luka, u organizaciji istoimene udruge MMC Luka večeras 13.9. u 19:00 otvara se izložba Nike Radić naziva “Poruka“.

Samostalna izložba Nike Radić dio je novog višegodišnjeg projekta autorice, a izložba u galeriji Aneks druga je iteracija projekta inauguriranog krajem kolovoza u Berlinu.

Prema riječima Branke Benčić, “u trogodišnjem projektu Poruka koji se planira realizirati kao serija izložbi, te knjiga i film koji dokumentiraju razvoj umjetničkog djela i transformacije umjetničkog procesa, središnji je interes usmjeren upravo na transformacije umjetničkog djela i situacije koje se izmjenjuju uz participaciju i interpretaciju sudionika (pozvanih umjetnika i stručnjaka iz područja suvremene umjetnosti).

Komunikaciju, interpretaciju, razmjenu, dijalog i recepciju, Nika Radić ističe kao važne elemente svog rada, a nestalan, promjenjiv i fluidan suodnos promatrača i djela jedna je od njezinih dominantnih umjetničkih preokupacija. Nika kaže kako je zanimaju slike koje stvaraju iluziju prostora, arhitektonskog okvira, koje uokviravaju prostore i protagoniste, prikazujući prostore u kojima se uobičajene situacije doimaju neobičnima, a izmještanjem kontksta prisvajaju nova značenja. Uz novonastalu instalaciju – konstrukciju izložba se formira uključivanjem nekoliko recentnih radova Nike Radić (video radova, fotografija, projekcija, crteža) spajajući radove koji (naizgled) možda i nemaju zajedničke veze, a izlaganjem se dovode u nove odnose.

Poruka Nike Radić “koristi vlastitu recepciju kao konstitutivni dio rada”, a počinje tako da se u galerijskom prostoru postavlja apstrakna, arhitektonska instalacija bliska ranim radovima autorice. Apstraktna konstrukcija na tragu modernističke paradigme čini središnte interesa oko kojeg se formiraju umjetnička istraživanja i predstavlja mjesto otvoreno za različite interpretacije, autorefleksivno se odnoseći prema kontekstima iz kojih je umjetničko djelo proizašlo. Poruka može predstavljati metonimijski model arhitekture.”

Izložbu možete pogledati do 25.rujna.

Kada su, čini se, sve prirodne špilje, jame i jazbine istražene,a egipatske su piramide već postale “out”, raširio se novi trend – Urban exploring/Urbex/UE.

UrbEx- urbano istraživanje spoj je parkoura, arheologije i fotografije.Bloger i istraživač koji se krije pod nadimkom Ninjalicious, 1996.godine u prvom izdanju papirnatog zinea Infiltration prvi put spominje izraz Urban Exploring i uvodi ideju istraživanja zabranjenih prostora kao hobby.

Urbani istraživači su povjesničari, arheolozi, fotografi, arhitekti,ali prije svega štovatelji urbane kulture koji istražuju ruševne i napuštene ostatke industrijske ere, kao i sva mjesta koja se skrivaju iza natpisa “Zabranjen pristup”.

Napuštene tvornice, vrtići, bolnice, vojne baze, kina, kazališta, tuneli, crkve, samostani, škole, pa čak i mrtvačnice, protuatomska skloništa i podzmeni tuneli mjesta su u kojima su mnogi prepoznali estetiku ružnoće.

Premda su pojedini avanturisti odavna pokazali interes za zabranjene i napuštene lokacije- Parižanin Philibert Aspairt, koji je poginuo 1793. istražujući pariške katakombe, smatra se prvim “katafilom”, svojevrsnim pretkom urban explorera. Mnogi su umjetnici kao Walt Whitman, Andre Breton, Francis Picabia ili Tristan Tzara još prošloga stoljeća otkrili čar tih pomalo mističnih i često opasnih mjesta, no UrbEx je doživio boom zahvaljujući internetu:od putopisa do virtualnih izleta popraćenih na vlastitim stranicama, primjerice Abandoned Missile Base VR Tour. Trend se raširio pa se danas na mreži nalaze mnogi forumi (tipa UkUrbEx) sa slikama i pričama te savjetima za sve zainteresirane i manje upućene urbane istražitelje.

Iako često svrstan pod vandalske prakse, pravi “urbani istraživači” se sa svojih izleta vraćaju samo sa slikama: nikada ne uništavaju niti ne kradu, štoviše, poštuju prostore koje istražuju.

Postoji čitav Etički kodeks sa pravilima ponašanja, koje sažimaju u moto”take nothing but pictures, leave nothing but footprints”.

Uz ljubav za arhitekturu i želju za otkrivanjem, potrebno je imati i dozu hrabrosti-pristup napuštenim zgradama u ruševnom stanju često je opasan zbog urušavanja, padova s visina, često su to lokacije na kojima djeluju kriminalne organizacije ili se skupljaju ovisnici, a zanemarivanjem natpisa poput “Zabranjen pristup” ili “Privatno vlasništvo”, ljubitelji ovog hobbyja često krše i lokalne zakone.

Fotografije: UkUrbEx

Katia Jančikić

“Bolji rezultati učenja kod studenata i školske djece, veća produktivnost zaposlenih u raznim segmentima gospodarstva i javne uprave, brži oporavak pacijenata u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama, smanjenje potrošnje energije u gospodarskim objektima i kućanstvima…sve su to rezultati koje osigurava boravak i rad u zelenim zgradama čime se doprinosi općem dobru svih ljudi i čitavog planeta.”

To je osnovna poruka Svjetskog savjeta za zelenu gradnju uoči obilježavanja četvrtog po redu Svjetskog tjedna zelene gradnje (World Green Building Week 2013).

Od 16. do 20. rujna 2013, Savjeti za zelenu gradnju u 98 zemalja svijeta obilježavaju Svjetski tjedan zelene gradnje pod motom: „Zelenije zgrade, bolja mjesta za život, zdraviji ljudi!“. Više od 25.000 tvrtki i institucija diljem svijeta uključenih u programe Svjetskih savjeta za zelenu gradnju domaćin su četvrtom po redu Svjetskom tjednu zelene gradnje organizirajući promotivne kampanje i brojna događanja globalno promičući zelenu gradnju, u kojem se na poseban način ističu vrijednosti i pozitivni učinci zelenih zgrada.

“Zelena gradnja ima temeljnu ulogu u rješavanju nekih od najhitnijih i najbitnijih izazova našeg vremena, vezano uz smanjenje CO2 otiska, zaštitu okoliša i globalno smanjenje potrošnje energenata i općenito prirodnih resursa. Svjetski tjedan zelene gradnje ima za cilj istaknuti kako zelene zgrade štede novac i povećavaju produktivnost, omogućuju otvaranje novih radnih mjesta te općenito poboljšavaju uvjete života milijuna ljudi diljem svijeta“, ističe izvršna direktorica Svjetskog savjeta za zelenu gradnju, Jane Henley.

Tisuće ljudi uključene u rad Savjeta za zelenu gradnju u 98 zemalja svijeta organiziraju konferencije o zelenoj gradnji, on line promotivne kampanje, Twitter green talks, a tijekom tjedna će biti proglašeni i dobitnici nagrada prema natječaju pokrenutom na razini World Green Building Councila za najzeleniju zgradu u svijetu, najodrživije projekte Vlada i gradova pojedinih zemalja, kao i društveno najodgovornijih kompanija u svijetu zelenog gospodarstva.

Predsjednik neprofitne udruge – Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju ubaciti – Hrvoje Kvasnička i izvršna direktorica SnježanaTuralija, povodom obilježavanja Svjetskog tjedna zelene gradnje u Hrvatskoj, ističu doprinos Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju i gotovo 100 članova iz gospodarskog i institucionalnog sektora u promicanju koncepta zelene gradnje unutar više povezanih strukovnih institucija, ali i opće javnosti u zemlji. Hrvatski savjet ima svrhu poticati i provediti promjene u načinu planiranja, projektiranja i gradnje građevinskih projekata i načina njihova korištenja, s ciljem održivosti, a uzimajući u obzir usklađenje interesa onih koji koriste objekte, očuvanosti okoliša, društvene odgovornosti i ekonomske isplativosti.Tisuće arhitekata, inženjera građevinarstva, strojarstva, elektrotehnike, krajobraznih arhitekata i geodeta, financijskih stručnjaka i stručnjaka za posredovanje nekretninama, ali i velik broj investitora, predstavnika građevinskih tvrtki i proizvođača građevinskog materijala i suvremenih tehnologija, sudjelovali su kroz edukativne i promotivne kampanje u prepoznavanju vrijednosti koje osigurava zelena gradnja. Simpoziji o zelenoj gradnji, Green Building Professional cjelogodišnja edukacija, Better Building Brunch i Green Labos, samo su neki od programa putem kojih i naša zemlja formira stručnjake za zelenu gradnju koji će neminovno u najskorije vrijeme raditi na projektiranju, izgradnji, upravljanju, održavanju i certificiranju zgrada prema međunarodnim standardima zelene gradnje (LEED, BREEAM, DGNB i slično).

Svjetski savjet za zelenu gradnju / World Green Building Council (WorldGBC)  organizacija je koju čine 98 nacionalnih Savjeta za zelenu gradnju / Green Building Councils (GBCs), ujedno je najveća internacionalna organizacija koja utječe na globalno tržište zelene gradnje.Savjet je započeo s radom 2002. godine kada je imao 8 članica, a brz rast može zahvaliti značaju graditeljske industrije u procesu očuvanja prirodnih resursa i zdravog okoliša.

Nacionalni Savjeti baziraju se na članstvu organizacija, institucija i tvrtki koje u suradnji s globalnom industrijom i vladama diljem svijeta transformiraju način gradnje ka održivom i zelenom pružajući informacije, stručna znanja i znanja za provedbu prakse zelene gradnje. Savjeti za zelenu gradnju utječu na promjene lokalnih tržišta kako bi štitile globalnu ekološku i socijalnu strategiju prema društveno odgovornoj građevinskoj praksi.

Program Svjetskog tjedna zelene gradnje u sklopu Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju:

• 16. rujna – otvorene prijave za Green Building Professional 2013/2014 cjelogodišnju edukaciju

• 17.rujna– okrugli stol „Održiva i zelena gradnja u projektima razvoja nebodera“ na konferenciji Zagrebački neboderi u 16,30 h
• 18.rujna– predstavljanje hrvatske samoodržive montažne kuće u suradnji sa Zagrebačkim sveučilištem – Arhitektonski fakultet 11,00 h i stručni obilazak prve registrirane poslovne zgrade za zeleni certifikat LEED – u 13,00 h
• 19. rujna - Better Building Brunch
• 20.rujna– mini simpozij o zelenoj gradnji u Varaždinu na temu „Održivi materijali i resursi“– u 13,00 h u dvorani Heržer

Kalendar događanja na svjetskog razini može se pogledati ovdje.

Hrvatski savjet za zelenu gradnju u okviru Svjetskog tjedna zelene gradnje organizira više aktivnosti koje možete pratiti ovdje.

Fotografije:World Green Building Week 2013

Počinje nova akademska godina, u potrazi ste za sobom ili stanom i zadnji je čas da riješite pitanje svog smještaja? U duhu tjedna zelene gradnje, donosimo vam rješenje Tengbom Architectsa, posebno osmišljeno upravo za studente, sa svim elementima koji su neophodni za svakodnevni život, usput maksimalno koristeći raspoloživ prostor. Ovaj projekt naziva “Smart Student Unit“ može se pogledati do 8. prosinca u Virserum Art Museumu, u okrugu Smaland u Švedskoj, prije nego 22 takve jedinice budu ponuđene studentima u najam 2014. g.,  za još nepoznati iznos.

Površine samo 10 četvornih metara svoj pridjev “pametni” opravdava dizajnom i izborom materijala koji su ekološki prihvatljivi, a ujedno je jeftin i dostupan populaciji kojoj je namijenjen.

Projekt je financijsku i tehnološku podršku imao u suradnji drvnog proizvođača Martinsona i tvtke za promet nekretninama AF Bostäder. Za projektante finalnog rješenja, Tengbom Architects, ključna je bila je suradnja sa studentima fakulteta u Lundu (University of Lund). Cilj je bio osmisliti stanovanje prihvatljivo studentskom budžetu, “pametno”, održivo i da zadovoljava svakodnevne životne potrebe.

Da bi se uspješno realizirao dostupan studentski krov na glavom, bilo je potrebno osmisliti nova, inovativna rješenja. Sama površina je sa 25 metara četvornih, koliko je zadano propisima, smanjena na 10 metara četvornih, zahvaljujući pravnom pristanku i odobrenju. Ovakvo izrazito kompaktno stanovanje ipak pruža sve životne uvjete: udobnu spavaonicu, kuhinju, kupaonicu, pa čak i mali vrt s terasom. Pored smanjene površine koja će sniziti cijenu najma, pojeftinjenju pogoduje i korištenje materijala. U konstrukciji je upotrebljen jeftiniji i sve popularniji x-lam (drvene noseće ploče), a takvim izborom smanjena je i proizvodnja CO2. Drvo je materijal pogodan za prijevoz, ali također ga je moguće producirati i montirati na mjestu postavljanja objekta, što također smanjuje emisije štetnih plinova koje se proizvode prilikom transporta. Kućica koja zaista misli na sve.

Fotografije: Bertil Hertzberg

Godišnji odmori su za nama, pa tako i svaka veza s prirodom koju smo oslobođeni uredske svakodnevnice imali priliku ostvariti. Ako vas pak i dalje nešto vuče u prirodu, nedostaje vam široki horizont i mirni zalazak sunca možda u vama leži nešto romantičarskog svjetonazora kao u paru Nicka Olsona i Lilah Horwitz. Romantičarski pogled na svijet natjerao ih je da napuste svoje svakodnevne poslove te si izgrade kuću iz snova daleko u planinama Zapadne Virdžinije.

Na prvom izlazku, fotograf Nick odveo je dizajnericu Lilah u prirodu, upravo na mjesto koje je upoznao preko negativa filmova koje je naslijedio a snimila ih je njegova prabaka i drugi članovi obitelji koji su tu živjeli. Na romatničnom dateu rodila se ideja o kući koja ima staklenu fasadu kroz koju zalazak sunca ulazi u svaki kutak doma. I dok svi imamo neku takvu ideju o kojoj maštamo kad nam je teško u životu, ovaj par odlučio se realizirati ju. Ostavivši grad i poslove za sobom, uputili su se u potragu za starim staklenim vratima i prozorima po sajmištima, te skupivši dovoljno materijala krenuli u izgradnju novog doma. I ako vam je ovaj hipsterski odlazak u prirodu preradikalan, morate priznati da kućica dobro poslužila za povremeni bijeg iz grada.

Kako kuću sa staklenim zidom od starih prozora utiče na život, ali i umjetničko stvaralaštvo koje se temelji na utjecaju mjesta i vremena na kreativni proces pogledajte u dokumentarcu u produkciji Half Cut Tea.

Tekst o kući prozora objavio je Colossal

.

Ovaj tjedan lansiramo vas na sjever i kao uvod podsjećamo na vidikovac u norveškom Aurlandu.Realiziran još 2006.g, ovaj vidikovac i most u jednom nastao je iz ideje Todda Saundersa i Tommia Wilhelmsena iz arhitektonskog ureda Saunders Architecture.
Ovaj projekt osvojio je pobjedničko mjesto pozivnog natječaja koji se odvijao 2002.g.kao dio nacionalnog turističkog programa Norveške, nakon što su turističke rute pale pod koncesiju Norwegian Highway Departmenta (ekvivalent našem HAC-u), o čemu smo detaljnije već pisali ovdje. Najnovije fotke prikazuju most obučen u drvo. Savršen spoj lokacije, uklapanja u okoliš, izbora materijala i proporcija mosta koji ne spaja dvije obale, nego lansira u krajolik.

Fotografije: Bent René Synnevåg, Nils Vik

Povodom Dana europske baštine Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske u sklopu projekta Ministarstva kulture organizira program stručnih vodstava pod nazivom Arhitektura s potpisom. Program u trajanju od 23.do 27.rujna predstavlja vizualnu prepoznatljivost i identitet grada Zagreba, koju su kreirali brojni arhitekti koji su se nastavljali na radove svojih prethodnika, gradeći skladnu arhitekturu u stilu vremena u kojem su djelovali. Ovim programom želi se skrenuti pozornost na vrijednu zagrebačku arhitektonsku baštinu i upozoriti na njezino današnje stanje.

Program Arhitekture s potpisom – Dani europske baštine:

ponedjeljak, 23. rujna u 17.00 – Trg sv. Marka
Dubravka Botica:Arhitekti zagrebačkog Gornjeg grada kraja 18. i početka 19. stoljeća: Matija Leonhard, Ivan Either i Bartol Felbinger
Razdoblje kraja 18. i početka 19. stoljeća je vrijeme intenzivne izgradnje na zagrebačkom Gornjem grada, kada nastaje veći dio kuća i palača koje i danas dominiraju tim dijelom grada. Vrijeme je to prijelaza stilova, kada se pojednostavljeni oblici barokne arhitekture spajaju s nadolazećim klasicizmom.
U pravilu „anonimna“ arhitektura ranijih razdoblja ustupa mjesto djelima vodećih zagrebačkih arhitekata, M. Leonharda, voditelj zagrebačkog graditeljskog ceha, zatim Ivana Eithera do Bartola Felbingera, čija su djela iz prvih desetljeća 19. stoljeća obilježila zagrebačku arhitekturu. Razgledavanjem najvažnijih primjera arhitekture tog razdoblja, na potezu od Ilice preko Trga sv. Marka do Opatičke i Basaričekove ulice, sudionici će imati priliku upoznati se s važnim poglavljem u povijesti grada.
Dr. sc. Dubravka Botica docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

utorak, 24. rujna u 17.00 – Opatička 10
Dragan Damjanović: Herman Bollé
Jedan je od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća. U Zagreb dolazi iz Kölna preko Beča donoseći najnovije tendencije na polju arhitekture i umjetničkog obrta. Projektirao je u gotovo svim tada aktualnim neo-stilovima: neogotici, neorenesansi, neoromanici, neobizantu te takozvanom narodnom hrvatskom stilu. Iako se uz pojedine njegove, osobito restauracijske zahvate vežu brojne kontroverze, a zbog suradnje s režimom bana Dragutina Khuen-Héderváryja bio je niz desetljeća i politički nepodoban, građevinama koje je projektirao, kao i djelatnošću na polju umjetničkog obrta znatno je pridonio preobrazbi Zagreba u modernu srednjoeuropsku metropolu.
Cijelim nizom glavnih gradskih trgova i ulica i danas dominiraju važna Bolléova ostvarenja, simboli vizualnog identiteta Zagreba, poput zgrade Muzeja i škole za umjetnost i obrt na Trgu maršala Tita, Kemijskog laboratorija na Strossmayerovom trgu, nekadašnje Učiteljske škole u Medulićevoj, palače Stanković na Jelačićevu trgu, vlastite kuće u Žerjavićevoj ulici. Bollé je, nadalje, restaurirao ili sagradio i cijeli niz sakralnih građevina u Zagrebu: katedralu, franjevačku, evangeličku, pravoslavnu crkvu i druge, kao i brojne javne građevine poput palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 ili nadbiskupskog dvora na Kaptolu.
Dr. sc. Dragan Damjanović docent je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Središnje područje njegova interesa vezano je za povijest arhitekture, slikarstva i skulpture 19. i početka 20. stoljeća. Autor je monografije o Hermanu Bolléu.

srijeda, 25. rujna u 17.00 – Marulićev trg 7/Kuća Bauda
Jasna Galjer: Vladimir Aladar Baranyai
Njegov je opus nastao u prvih 30-ak godina 20. stoljeća, a većina od stotinjak danas poznatih projekata realizirana je u Zagrebu. Polazeći od poimanja arhitekture kao umjetnosti i sinteze tradicije i moderniteta, ostvario je ključan doprinos definiranju modernih standarda u stambenoj arhitekturi, kako u tipologiji donjogradske stanogradnje tako i u rezidencijalnoj arhitekturi zagrebačke kolonije vila na Tuškancu koja oko 1910. uspostavlja novi građanski ideal vrhunske kvalitete stanovanja.
U formiranju Baranyaijeve autorske osobnosti odlučujuća je uloga zagrebačke sredine; prije svega Obrtne škole gdje je 1899. završio Graditeljski odjel. Od 1900. do 1905. radio je u tada jednoj od najpropulzivnijih zagrebačkih graditeljskih tvrtki Pilar-Mally-Bauda, 1905. s kolegom iz Graditeljske škole Slavkom Benedikom osniva zajednički arhitektonski atelijer koji je djelovao do 1933. Osim u ulozi arhitekta jednako se uspješno realizirao i kao dizajner, oblikujući jednakim senzibilitetom inventar i opremu za stambene i javne prostore, od namještaja do pribora za jelo i dječjih igračaka. Njegova arhitektonska ostvarenja, ali i intenzivna suradnja s brojnim hrvatskim umjetnicima te sudjelovanje u promicanju najrazličitijih oblika suvremene urbane kulturne produkcije svrstavaju Baranyaija među najznačajnije predstavnike secesijske i epohe art decoa u hrvatskoj arhitekturi.
Dr. sc. Jasna Galjer, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

četvrtak, 26. rujna u 17.00 – Strossmayerov trg 7/Kuća Rado
Marina Bagarić: Ignjat Fischer
Njegov je opus nastao u prvih 30-ak godina 20. stoljeća, a većina od stotinjak danas poznatih projekata realizirana je u Zagrebu. Polazeći od poimanja arhitekture kao umjetnosti i sinteze tradicije i moderniteta, ostvario je ključan doprinos definiranju modernih standarda u stambenoj arhitekturi, kako u tipologiji donjogradske stanogradnje tako i u rezidencijalnoj arhitekturi zagrebačke kolonije vila na Tuškancu koja oko 1910. uspostavlja novi građanski ideal vrhunske kvalitete stanovanja.
U formiranju Baranyaijeve autorske osobnosti odlučujuća je uloga zagrebačke sredine; prije svega Obrtne škole gdje je 1899. završio Graditeljski odjel. Od 1900. do 1905. radio je u tada jednoj od najpropulzivnijih zagrebačkih graditeljskih tvrtki Pilar-Mally-Bauda, 1905. s kolegom iz Graditeljske škole Slavkom Benedikom osniva zajednički arhitektonski atelijer koji je djelovao do 1933. Osim u ulozi arhitekta jednako se uspješno realizirao i kao dizajner, oblikujući jednakim senzibilitetom inventar i opremu za stambene i javne prostore, od namještaja do pribora za jelo i dječjih igračaka. Njegova arhitektonska ostvarenja, ali i intenzivna suradnja s brojnim hrvatskim umjetnicima te sudjelovanje u promicanju najrazličitijih oblika suvremene urbane kulturne produkcije svrstavaju Baranyaija među najznačajnije predstavnike secesijske i epohe art decoa u hrvatskoj arhitekturi.
Dr. sc. Jasna Galjer, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

petak, 27. rujna u 17.00, Crkva sv. Blaža (Prilaz Gjure Deželića 64)

Krešimir Galović: Viktor Kovačić
Danas možemo nabrojati mnoga Kovačićeva ostvarenja koja su, u doba kada su nastajala, unijela važne promjene i novine na području domaće arhitekture i urbanizma, među inim: vila Perok (1905.), crkva sv. Blaža (1909/13.), stambena zgrada Lustig (1910/11.), vila Frangeš (1910/11.), vila Vrbanić (1911/12.), kuća Frank (1912/13), vila Čepulić (1913/14.), vila Fröhlich (1919.), stambena zgrada Slaveks (1922/3.)), Palača Burze (1923/27.), te projekti regulatornih osnova: Trga kralja Tomislava (1904/5), Kaptola i okolice (1908.), Rokova perivoja (1909.) i Trga Petra Svačića (1909.). Navedena djela najzornije tumače cjelokupan Kovačićev opus, koji se kretao u široku rasponu od afirmativnog i kritičkog pristupa urbanim temama i njihova aktivnog odnosa prema povijesnom nasljeđu, preko pojedinačnih gradnji, pa sve do studioznih razrada koje su bez susprezanja sezale i do najneznatnijeg arhitektonskog detalja i projekata s područja umjetničkog obrta, izražavajući u Kovačića neodoljivu strastvenu težnju za ljepotom kojoj je podloga duboka unutrašnja potreba za stvaranjem iz najčistijih izvora do kojih može doprijeti ljudski duh. Viktor Kovačić umro je 1924. godine tijekom radova na gradnji Palače Burze, koju dovršava njegov dugogodišnji suradnik Hugo Ehrlich. Godinu dana nakon smrti, na međunarodnoj pariškoj izložbi »Expositions des Arts Décoratifs« posthumno mu je dodijeljen Grand Prix. Stručan obilazak grada planiran je od Crkve sv. Blaža i Prilaza Gjure Deželića, preko Ilice do Rokova perivoja i Ulice Ivana Gorana Kovačića. Glavni je naglasak obilaska na urbanističkim zahvatima i arhitektonskim ostvarenjima Viktora Kovačića – crkva sv. Blaža i Rokov perivoj. Uz Kovačićeva ostvarenja sudionici obilaska bit će upoznati i važnim arhitektonskim ostvarenjima nekoliko Kovačićevih suvremenika – Stjepana Podhorskog, Huge Ehrlicha te s nekoliko ostvarenja protagonista hrvatske moderne između dva svjetska rata, ali recentnim realizacijama koje ubrajamo u antologijska ostvarenja hrvatske suvremene arhitekture. Tijekom obilaska bit će riječi o nekim bitnim urbanističkim pitanjima grada Zagreba kao što su razvoj zagrebačkih ulica i trgova u 19. i 20. stoljeću (Prilaz Gjure Deželića, Ilica, Britanski trg, Rokov perivoj, Ulica Ivana Gorana Kovačića), te o metodama zaštite i revitalizacije.
Krešimir Galović, viši stručni savjetnik Uprave za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture RH.

DPUH vas poziva da popratite ovo događanje i poziva na uključivanje zainteresiranih građana pri predstavljanju programa od predsjednice Društva dr. sc. Irene Kraševac. Također pozivaju na kontaktiranje nekih od stručnjaka koji će voditi zainteresirane građane spomenutim lokacijama, putem e-maila: dpuh@inet.hr, ili na broj telefona 01/ 48 12 920 ili 099/ 499 1009.

Oslo Architecture Triennale najveći je nordijski arhitektonski festival, koji se svake tri godine održava u Oslu, a ove je godine u trajanju od 19. rujna do 1. prosinca.

Kroz izložbe, konferencije, debate, natječaje, publikacije i događaje, u različitim formatima i medijima. OAT izaziva područje arhitekture i urbanizma kao i poticanje podizanja svijesti kod javnosti i onih koji utječu donošenje odluka. Triennale se usmjerava na probleme lokalne, regionalne, ali i globalne važnosti.

Prvi Triennale održan je 2000. g. s temom Urban Life forms, sljedeći iz 2003. odnosio se na Visions for the Capital, 2007. godina bavila se The Culture of  Risk, a 2010. tema je bila Man Made.

Triennale je osnovan kao neprofitno udruženje 2009.g.od strane Nacionalnog udruženja norveških arhitekata, a od 2011.g. cjelokupni menadžment i administraciju preuzela je Fondacija za dizajn i arhitekturu Norveške.

Upravnom odboru predsjeda Karl Otto Ellefsen, a članovi su Andreas Vaa Bermann, Nina Berre, Anna Røtnes, Pål Stephensen and Fredrik Winther.

Udruženje je financirano članarinama, državnim poticajima, grantovima iz fondova i privatnim sponzorstvima.

Kustos OAT-a 2013. je Rotor, izabran između 23 prijavljenih. Rotor je svoj projekt Behind the Green Door prezentirao prošle zime, kao spoj arhitekture i želje za održivosti – koncept je razvijan u suradnji s Criticatom.
Rotor čine mladi arhitekti, inženjeri, dizajneri i istraživači sa sjedištem u Briselu. Dobili su priznanje za svoj rad na venecijanskom Biennaleu 2010. i na OMA-inoj izložbi na Barbicanu u Londonu 2011.g. Smatraju da je uloga arhitekture provoditi tihu revoluciju, cilj je promijeniti način na koji se zajednice odnose prema prirodi i sebi samima te stvoriti održivo društvo.

Uz teme Green stories: special guide book i Far-out Voices (pioniri i vizionari), glavna tema trijenala Behind the green door prezentira najvažnije arhitektonske zelene projekte iz cijelog svijeta. U svim pričama razotkriva se kako se arhitektura i poslovno planiranje, znanstvena praksa i kreativna akcija, poslovna prilika i politička volja prepliću i nalaze ispod zajedničkog nazivnika održivosti.

Više na službenim stranicama OAT-a.

U Dioklecijanovim podrumima u Splitu(istok) 25.9.2013. u 20:00 otvorenje je izložbe posvećene djelu i životu Bogdana Bogdanovića.

Austrijski kulturni forum inicirao je 2012. godine prvu posthumnu izložbu velikog arhitekta, pisca, kipara, filozofa i profesora Bogdana Bogdanovića u Hrvatskoj. Uspješno predstavljena u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU prošle godine, ova edukativna izložba se sada predstavlja u Splitu, u drevnim prostorima Dioklecijanove palače.

Bogdan Bogdanović svojim je djelom obilježio XX.stoljeće: arhitekt i kipar osebujnog izraza koji je svoje inspiracije tražio i nalazio u drevnim civilizacijama te se njegovo djelo ne da podvesti pod uobičajene interpretativne ključeve socijalističkog modernizma (iako je svojim djelom pokazao da i taj jezik razumije i cijeni njegove prednosti) – svoja je djela izvodio s kalafatima i kamenorescima, pregaocima i zanatlijama; pisac koji nam je ostavio brojna djela u kojima opisuje svoje izvore i nadahnuća s naročitim naglaskom na studije arhitekture i njenog odnosa s okolišem i ljudima; neumoran pedagog: kada je ukinuta Nova škola na beogradskom fakultetu, organizirao je studentsku neformalnu školu u Malom Popoviću.

Bogdan Bogdanović njegovao je specifično poštovanje spram okoliša u vrijeme kada su znanosti o okolišu tek počele dokazivati svoju bit.

“Bogdan Bogdanović je postavio svoje epohalno pitanje o razvoju grada i njegova okružja još u ranim 70-im: je li moguće da još uvijek imamo to jedno jedino ime – grad – za potpuno izdiferencirane entitete poput Tokija i drevne Smirne…Generirajući pejzaže kao aktere urbane civilizacije, Bogdanović nam je ostavljao ogromno transnacionalno nasljeđe širom tadašnjeg suverenog političkog entiteta, danas regije Jugoistočne Evrope. Nasljeđe koja evropska društva tek trebaju naučiti poznavati i cijeniti.” (iz teksta kataloga, autorica Sonja Leboš)

Kustosi izložbe: Sonja Leboš i Ivan Ristić

Dizajn postava: Sonja Leboš

Multimedijska instalacija: Ivan Marušić Klif

Grafički dizajn: Dejan Kršić

Audio-instalacija na otvorenju: Sonja Leboš (UIII), Manja Ristić (AUROPOLIS)

Izložba u Splitu organizirana je u suradnji s Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) u okviru projekata ars publicae i Mnemosyne – kazalište sjećanja, te Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika – Split.

Izložba se može pogledati do 10.10.2013. g., u rujnu svaki dan od 9 – 21 sat, a u listopadu svaki dan (osim nedjelje) od 9 do 20 sati, a nedjeljom od 9 – 18 sati.