Predstavljamo arhitektonsku realizaciju, obiteljsku kuću u zagrebačkoj gradskoj četvrti, projekt arhitekta Damira Vitkovića. O konceptu građevine u nastavku piše sam autor.

Obiteljska kuća u ne previše atraktivnom gradskom kvartu, niže razine komunalne opremljenosti u vidu nedostatka kolnih, pješačkih i zelenih površina. Ambijent je to u kojem dominiraju automobili parkirani pred kućama bez predvrtova.

Kuća je zatvorena i samodostatna. Čitavo prizemlje, i vanjski i unutrašnji prostor, je prostor otvorenog dnevnoga boravka. Omeđeno je ogradnim zidom ruba parcele i punim volumenom koji natkriva prizemlje.

Dnevni boravak je cjelovit prostor staklenim pregradama podijeljen na kuhinju s blagovanjem, unutarnji bazen i uređeni vanjski vrt.

U masivnom su kubusu iznad boravka roditeljska i dječje sobe. Prozori su nabori, odnosno urezi, kroz koje se provlači svjetlo i love zanimljivi kadrovi krošnji rijetkih stabala u susjedstvu.

Građevina: Stambena građevina
Lokacija: Dubravkin trg 13, Zagreb
Investitor: Privatni

Suradnici:
Konstrukcija: Smagra
Strojarstvo: EHO-COENG
Elektroinstalacije: GRID
Hidroinstalacije: Ured ovlaštenog inženjera Boris Petravić
Voditelj projekta: Jakov Šteko, dipl.ing.arh.

Autor: Damir Vitković, dipl.ing.arh.

Projekt započet: 2008. godine
Izvedba završena: 2014. godine

Fotografije: Borko Vukasov

Tlocrt prizemlja

Presjek 1

Presjek 2

Sjeverno pročelje

Istočno pročelje

Zapadno pročelje

Domaći arhitekti i sudionici natječaja ogorčeni su rezultatima Natječaja za idejno rješenje novog brodskog i autobusnog terminala u Gružu (ovdje).

U našu je redakciju stiglo otvoreno pismo arhitekata Dražena Juračića i Jelene Skorup, kojim se pozivaju predsjednik Ocjenjivačkog suda akademik Branko Kincl, predsjednice Hrvatske komore arhitekata Željka Jurković, d.i.a i Udruženja hrvatskih aritekata Sanja Cvjetko-Jerković, d.i.a. da “isprave proceduralne i suštinske pogreške koje su nastale u  provedbi Natječaja” (otvoreno pismo čitajte ovdje).

Prvonagrađeni rad austrijskog arhitekta Alfreda Michaela Schludera

U priopćenju za dubrovačke medije, pak, arhitekti i sudionici natječaja ističu kako je prvonagrađeni rad “očigledna kopija već postojećeg i objavljenog rješenja te ne udovoljava temeljnim zahtjevima GUP-a i UPU-a Grada Dubrovnika”. Stoga nadležnima postavljaju brojna pitanja i traže odgovore uključenih u proces odlučivanja, izvještava portal dulist.hr. Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:

“Nedavno objavljeni rezultati natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja ‘Terminal za brodove na kružnim putovanjima, centralno garažno-poslovna građevina i autobusni kolodvor’ u Dubrovniku, koji je raspisao Dubrovnik International Cruise Port Investement d.o.o., a provodio Ured ovlaštenog arhitekta Miljenka Bernfesta iz Zagreba, potaknuli su lavinu reakcija i ogorčenje domaćih arhitekata te sudionika samog natječaja.

Naime, prvonagrađeni rad na Natječaju, austrijskog arhitekta Alfreda Michaela Schludera iz Beča, prikazan na portalu Društva Arhitekata Zagreba, www.d-a-z.hr, u potpunoj je podudarnosti s idejnim rješenjem koje je izradio Konzorcij tvrtki Kamgrad i Bouygues Batiment International u rujnu 2015. godine, a koje je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode objavilo na portalu www.mzoip.hr, 11. ožujka 2016. godine, dakle 40 dana prije početka Natječaja kao dio Elaborata zaštite okoliša za Novi terminal za kruzere i trgovački centar u Dubrovniku (Elaborat pogledajte ovdje).

Na stranicama 6, 7, 10-12 Elaborata prikazane su tzv. ‘Nacrtne specifikacije’ – zapravo idejno rješenje Gruških terminala – koje je izradio Konzorcij tvrtki KAMGRAD i BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL u rujnu 2015.

Nacrtne specifikacije, str. 6

Rješenje Kamgrada i tvrtke Bouygues Batiment International za Gruški terminal su neki natjecatelji vidjeli na portalu Ministarstva zaštite okoliša i prirode, međutim nisu ga smatrali relevantnim ni korisnim, jer ima temeljni i neotklonjivi nedostatak: daleko premalen broj garažnih mjesta.

Nacrtne specifikacije, str. 7

Naime, GUP Dubrovnika i UPU Gruža propisuju 1.530 garažnih mjesta unutar koncesijskog prostora, a u Elaboratu je ostvareno samo 580, tj. niti 40% traženih garažnih kapaciteta.

Nacrtne specifikacije, str. 10

Prvonagrađeni autor nije korigirao taj uistinu veliki nedostatak nego je doslovno preuzeo iz rješenja Kamgrada i Bouygues Batiment International premalenu garažu i ostao na 580, umjesto (urbanističkim planovima traženih) 1.530 garažnih mjesta.

Nacrtne specifikacije, str. 11

Nacrtne specifikacije, str. 12

Budući da je prvonagrađeni rad očigledna kopija postojećeg i objavljenog rješenja te ne udovoljava temeljnim zahtjevima GUP-a i UPU-a Grada Dubrovnika, sudionici natječaja i brojni arhitekti postavljaju pitanja:

Gradskoj upravi grada Dubrovnika i njenim stručnim službama:

– Jesu li sudjelovali u izradi Elaborata čiji je konstitutivni dio Kamgrad Bouyguesovo idejno rješenje? Davali podloge i podatke? Jesu li ocjenjivali zajedno s Ministarstvom okoliša prihvatljivost tog Elaborata i njegova konstitutivnog dijela Kamgrad Bouyguesovo idejnog rješenja zvanog Nacrtne specifikacije?
-Jesu li predstavnici Gradske uprave i stručnih službi sudjelovali u pripremi Natječaja za idejno rješenje novog brodskog i autobusnog terminala u Gružu?
-Jesu li primijetili da je prvonagrađeni rad identičan idejnom rješenju Kamgrada i Bouyguesa?

Prva nagrada, str. 22-27

Članovima Ocjenjivačkog suda, Tehničke komisije i Tajniku Natječaja:

– Kako objašnjavaju nevjerojatnu podudarnost Kamgrad Bouygesovog idejnog rješenja s prvonagrađenim projektom iz 2016.?
– Jesu li primijetili da garaža prvonagrađenog rada ima samo 580, a ne GUP-om i UPU-om traženih 1.530 mjesta?
– Jesu li primijetili da nisu ostvarena garažna mjesta za putnike kruzera i za putnike Međunarodnog autobusnog kolodvora, nego samo za potrebe robne kuće i 50 mjesta za stanovnike Gruža?
-Što točno znači navod Tehničke komisije da je kod prvonagrađenog rada ‘..prometno tehnološki projekt … nepotpun i nije u skladu sa programom’?
– Smatraju li da stanovnicima Gruža i Nuncijate, kao i dubrovačkim gostima neće nedostajati 1.000 parkirališno garažnih mjesta predviđanih u dosadašnjim planovima?

Prva nagrada, str. 28-31

Hrvatskoj komori arhitekata i Udruženju hrvatskih arhitekata:

– Radi li se o pitanjima autorstva, tj. neovlaštenog korištenja tuđeg rada ?
– Je li Alfred Michael Schluder smio koristiti javno dostupna idejna rješenja?
– Ako Kamgrad, Bouygues i autori Elaborata ne traže zaštitu svojih autorskih prava, postoji li prekršaj?
– Koji je članak Pravilnika o natječajima Alfred Michael Schluder prekršio?
– Postoje li razlozi za poništenje Natječaja?
– Treba li ponovno raspisati Natječaj?
– Treba li (konačno) mijenjati Pravilnik o natječajima u dogovoru Komore i Udruženja hrvatskih arhitekata s investitorima i lokalnim upravama, da bi se osigurao stvarni javni interes?
– Nisu li od javnog interesa, osim arhitektonskih i konzervatorskih, i efikasni mehanizmi kojima investitori mogu kontrolirati izvedivost i upotrebljivost svojih projekta?
– Treba li koncesionare i gradske uprave tjerati da rade ovakve (Gruške) bravure?

Prva nagrada, str. 20-21

Građanima Dubrovnika, gospodarstvenicima, političarima, nevladinim udrugama i općoj javnosti:

– Kako osigurati konsenzus oko bilo kojeg velikog graditeljskog poduhvata?
– Je li bolje zaustaviti izgradnju Gruškog terminala ili prihvatiti da je sve bilo riješeno prije natječaja koji je proveden kao neizbježna i skupa neophodnost?”, pitaju se arhitekti i sudionici natječaja u priopćenju za javnost.

 Prva nagrada, str. 32-33

Natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja “TERMINAL ZA BRODOVE NA KRUŽNIM PUTOVANJIMA, CENTRALNA GARAŽNO-POSLOVNA GRAĐEVINA I AUTOBUSNI KOLODVOR” u Dubrovniku i prvonagrađeni rad pogledajte ovdje, a relevantni nacrti se nalaze od 20. do 33. stranice ovdje.

Hrvatska komora arhitekata traži povlačenje prvonagrađenog rada iz Natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja “Terminal za brodove na kružnim putovanjima, centralno garažno-poslovnu građevinu i autobusni kolodvor” do utorka, 19. srpnja 2016.

Ukoliko sam arhitekt, Alfred Michael Schluder, ne povuče rad pod šifrom “09” ili ga Ocjenjivački sud ne isključi iz Natječaja, Komora će poduzeti stegovne mjere.

Kako stoji u dopisu koji je 12. srpnja 2016. poslala svim nadležnim sudionicima Natječaja, “Hrvatska komora arhitekata primila je mnogobrojne pritužbe vezano uz pravo sudjelovanja na Natječaju rada pod šifrom ’09’ (o čemu smo pisali ovdje).

Nakon provjere navedenih podataka te nakon uvida u natječajnu i ostalu dokumentaciju utvrdili smo da je rad pod šifrom ’09’ potpisan od strane austrijskog arhitekta Alfreda Michaela Schludera iz Beča, prikazan na portalu Društva arhitekata Zagreba www.d-a-z.hr i na www.arhitekti-hka.hr , bio izrađen, objavljivan i javno dostupan prije samog početka Natječaja koji je započeo dana 21. travnja 2016. godine.”

Nadalje, u dopisu stoji da je ” bitno da se radi o istom radu, o istom Idejnom rješenju, čime su prekršena načela anonimnosti, ravnopravnosti, konkurencije i neovisnog ocjenjivanja“, a u samim Uvjetima Natječaja izričito je utvrđeno da će se isključiti iz Natječaja svi radovi koji krše upravo navedena načela.

U dopisu se ističe da je “znakovito da je samo jedan rad kopirao ‘nacrtne specifikacije’ i to je upravo rad pod šifrom ’09’ koji je Ocjenjivački sud većinom glasova rangirao na prvo mjesto.”

Pored toga, “Ocjenjivački sud nije uzeo u obzir činjenicu da rad pod šifrom ’09’ nije u Idejno rješenje implementirao važeće obveze iz UPU-a o broju parkirališnih mjesta unutar koncesijskog prostora”.

Obzirom na nove i nedvojbeno utvrđene činjenice, a kako bi se Natječaj završio sukladno Odluci Grada Dubrovnika, odnosno Pravilniku, Komora hrvatskih arhitekata predviđa dvije mogućnosti:

– da arhitekt Alfred Michael Schluder povuče svoj rad iz postupka ocjenjivanja te da OS provede Natječaj do kraja na način da se rangirani radovi pomaknu za jedno mjesto unaprijed, temeljem članka 41, stavka 12 Pravilnika,

– da Ocjenjivački sud isključi rad pod šifrom ’09’ iz Natječaja, te postupak provede do kraja unaprjeđenjem rangiranih radova za jedno mjesto.

Ukoliko do utorka, 19. srpnja u 15 sati, Komora ne bude informirana pisanim putem o otklanjanju navedenog, Komora će poduzeti odgovarajuće mjere: poduzimanje stegovnih postupaka zbog teže povrede dužnosti i ugleda arhitekta, ukidanje registarskog broja Natječaja te druge mjere i postupke u njenoj nadležnosti.

Reagiranje Hrvatske komore arhitekata u cijelosti čitajte ovdje.

Izvor: Hrvatska komora arhitekata

Arhitekti su poznati po tome što nose crno, kao da su u stalnoj žalosti za životom koji su nekada imali, kao i po tome što utroše mjesece u potrazi za savršenom nijansom sive.

Ali ocjenjivanje ovogodišnjih studentskih radova dokazalo je da je monokromatska hegemonija pred opasnošću: nadolazeća generacija, čini se, priprema psihodeličnu revoluciju, piše The Guardian.

Flourotehtura… studentski rad, Architectural Association. Fotografija: Diploma Unit 5/Architectural Association

Arhitekturi je trebalo mnogo vremena da uhvati korak s glazbom i modom, ali napokon se čini kao da je pokret New Rave stigao i do crtaćih stolova. Od gradova-igračaka u bojama slatkiša do digitalnih svjetova koji svoje korijene vuku iz prvih video igara, ove su godine diplomci preuzimali uzorke iz treperavih vizualnih kultura s neskrivenim zadovoljstvom.

Njihovi projekti se više oslanjaju na igricu Monument Valley ili Game of Thrones, nego na Petera Zumthora ili Gottfrieda Sempera. Primjećuju se odjeci talijanske dizajnerske skupine Memphis i njihovih vrlo živih uzoraka kao i korištenje sanjivih pastelnih leća Wesa Andersona. Neki studenti su prigrlili stripove i dječje igračke, dok su drugi pažljivo slagali palete komplementarnih boja za prostore kojima bi se i Kim Jong-Un ponosio.

Rastući optimizam često je uronjen u sintetičku, saharinsku slatkoću, a ovi eskapistički fantasy krajolici mogli bi biti odgovor na surovost ili jednako tako reakcija protiv godina preozbiljne pristojnosti. Budući da se vizualna kultura odvija u ciklusima, ukras, dosjetljivost i zabava priredili su osvetnički povratak. Hoće li se ova energija pretočiti u građevine, još treba pričekati, a u tom slučaju trebat će nam sunčane naočale.

U nastavku donosimo galeriju slika studentskih projekata, uz izvorne komentare.

1) Matteo Mastrandrea, ADS4 (Royal College of Art)

“Kaleidoscopic cacophony.”

2) Jimmy Liu, Unit 4 (The Bartlett)

“Synthetic, saturated world.”

3) Aikawa Mok, Unit 4 (The Bartlett)

“Purple-tinted underworld.”

4) Yolanda Leung, Unit 21 (The Bartlett)

“Pomegranate factory-cum-theme park.”

5) Felicity Barbur, Unit 11 (The Bartlett)

“Pastel-coloured hillside.”

6) Henry Schofield, Unit 12 (The Bartlett)

“Exuberant colour and geometry.”

7) Maya Laitinen, Dip 5 (Architectural Association)

“Neon-hued discussion platform.”

8) Michael Quach, Unit 10 (The Bartlett)

“Highlighting oppression.”

9) Clare Hawes, Unit 12 (The Bartlett)

“Fear and optimism.”

10) Diego Ariza, Dip 5 (Architectural Association)

“Acid-doused vision.”

11) Iain Jamieson, ADS4 (Royal College of Art)

“Game of Thrones meets Barratt Homes.”

Izvor: The Guardian

Nastavljajući suradnju s časopisom Čovjek i prostor donosimo anketu kojom se ispitalo mišljenje arhitekata o natječajima.

Na pitanja o broju natječaja na kojima su sudjelovali, o važećem Pravilniku o natječajima, o namještanju natječaja i razlozima nerealizacije natječaja odgovarali su arhitekti Vedran Jukić, Bernarda Silov, Vesna Mikić, Zvonimir Prlić, Davor Mateković, Dinko Peračić, Vanja Rister, Igor Pedišić i Tomislav Pavelić.

1. Na koliko ste (otprilike) urbanističko-arhitektonskih natječaja sudjelovali?

Zvonimir Prlić: 63

Vedran Jukić: Petnaest.

Davor Mateković: Sudjelovali smo na tridesetak natječaja tijekom deset godina. Trudimo se raditi dva-tri natječaja godišnje.

Vesna Mikić: Na tridesetak natječaja, s pažnjom na ostale radne obaveze – nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti kao profesora Arhitektonskog fakulteta. S nekoliko dobivenih prvih ili drugih nagrada.

Dinko Peračić: Dvanaest.

Bernarda Silov: Pedesetak.

Vanja Rister: Kao autor na cca trideset natječaja, kao član/zamjenik žirija ili tehnička komisija na cca sedam.

Igor Pedišić: Sudjelovao sam na više od dvadeset natječaja, ranije sam, a u zadnje vrijeme s Ivom Letilović.

Tomislav Pavelić: Ne znam, svakako mnogo od 1990. do danas.

Bernarda Silov, Vedran Jukić, Davor Mateković

2. Koja je vaša ocjena važećeg Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza?

Zvonimir Prlić: 4

Vedran Jukić: Pravilnik ima manjkavosti, npr. nije egzaktno definirano na koji se način određuje stručnost izrađivača natječajnog elaborata (osim da on mora biti ovlašteni arhitekt), što ostavlja mogućnost značajnih pogrešaka prilikom definiranja niza ulaznih podataka u projektnom zadatku / programu natječaja na temelju kojeg natječajni radovi moraju biti izrađeni.

Isto tako, nije dovoljno definirano na koji se način biraju članovi ocjenjivačkog suda i koje kompetencije oni moraju imati da bi kvalitetno ocijenili radove, što znači da radove može ocjenjivati zapravo bilo tko koga imenuje raspisivač.

Ovaj problem može biti posebno naglašen ako natječaj ne provodi nepristrana strukovna organizacija. Samo kroz ovih nekoliko navedenih manjkavosti Pravilnika u pitanje se dovodi odabir najboljih rješenja, što je upravo i cilj provedbe natječaja s područja arhitekture i urbanizma.

Davor Mateković: Najčešće nije problem u samom Pravilniku, nego je provođenje samih natječaja ponekad upitno, prije svega u odabiru i kompetentnosti žirija.

Vesna Mikić: Najslabija točka Pravilnika je ocjenjivački sud, točnije: provođenje svih elemenata članka 17. Pravilnika. Često sam odustajala od nekog natječaja upravo zbog članova žirija. Ako je netko bio u žiriju jučer, taj nema što raditi barem sljedećih nekoliko godina. Treba stvoriti listu referentnih arhitekata, s različitostima i u generacijskom smislu. Mislim da je važna bolja usuglašenost raspisivača i provoditelja, dva ključna subjekta u ovom članku.

Dinko Peračić: 3.

Bernarda Silov: Loš, nitko ne bi smio raspisati natječaj bez potvrde da je iznos naknada za buduću projektnu dokumentaciju prema Pravilniku o standardu usluga (arhitekta), a koji je prethodno provjerila i ovjerila stručna osoba od strane Komore. Pravilnik bi morao još više naglasiti da se sva projektna dokumentacija, koju nabavljaju javni naručitelji, provodi isključivo putem javnog otvorenog natječaja za najbolje idejno rješenje.

Vanja Rister: Uglavnom je u redu. Problematična je, nekad, interpretacija pravila. Moj dojam je da postoji vrlo liberalno tržište provoditelja natječaja, koje nije intenzivno regulirano ili nadzirano.

Igor Pedišić: Moram priznati da se više ne opterećujem i ne čitam što piše u Pravilniku o natječajima jer mislim da sve to skupa nema previše utjecaja na rezultat natječaja. Osim toga, imam izrazito odbojan stav prema Zakonu o javnoj nabav u domeni projektiranja, a samim time i prema natječajima provedenima prema tom Zakonu. Mislim prvenstveno na restrikcije uvjetovane godišnjim prometom tvrtke, ili realiziranim ugovorima, čime se eliminiraju svi oni koji to nemaju i samim time se ruši bit natječaja kao najdemokratičnijeg puta dobivanja najboljeg rješenja.

Tomislav Pavelić: Nisam ga pomno proučavao pa ne mogu određeno odgovoriti.

Vesna Mikić, Vanja Rister, Dinko Peračić

3. Jeste li kada primijetili da je natječaj na kojem sudjelujete namješten?

Zvonimir Prlić: Da

Vedran Jukić: U takvim slučajevima se uvijek postavlja i pitanje pristranosti, ali i pitanje (ne)kompetencije ocjenjivačkog suda koji donosi odluku.

Bilo je slučajeva kad su se nagrade dodijelile radovima koji nisu bili u skladu s prostornim planom, općim uvjetima i/ili programom natječaja, čime se nije poštivao Pravilnik i direktno su se oštetili natjecatelji koji su uložili znatn(ij)e projektantske napore upravo u zadovoljavanju svih propisanih projektantskih i formalnih uvjeta.

Ono što nedostaje je adekvatna posljedična valorizacija provedenih natječaja, posebno u slučajevima kad se nakon provedbe ukazuje na nepravilnosti prilikom provedbe.

Davor Mateković: Ponekad se može steći dojam da su neki radovi favorizirani ili osjećaj da žiratori imaju sklonost prema određenim projektantskim rješenjima.

Vesna Mikić: Nemam konkretnih dokaza, bilo je situacija koje bi stale pod latinsku mudru izreku sapienti sat – pametnomu dosta. Sudjelujući na tim natječajima, rad je bio itekako koristan, prvenstveno u smislu vlastitog učenja.

Dinko Peračić: Da.

Bernarda Silov: Da. Buduće pobjedničko rješenje je bilo iscrtano u layeru natječajnih podloga, natječaj je bio u Splitu za jedan hotel prošle godine.

Vanja Rister: Rijetko sam imao utisak da neki natječaji idu na ruku određenim natjecateljima. Ipak, mišljenja sam da, u pravilu, natječaji na kojima sam sudjelovao nisu imali predodređenog pobjednika.

Igor Pedišić: Mislim da je izraz “namješten” presiromašan da bi opisao svu silu razloga zašto je pobijedio određeni rad. U pravilu su tzv. investitorski natječaji dogovoreni i na takvim natječajima ne sudjelujem.

Moram priznati da još uvijek vjerujem u plemeniti smisao natječaja i mislim da veliki broj kolega u žirijima bira prema svom znanju i sposobnostima prepoznavanja dobrog projekta. Drugi je problem kriterij odabira članova žirija. Sudjelovao sam kao član žirija na nizu natječaja i mogu reći da niti jedan od njih nije bio “namješten”.

Tomislav Pavelić: Teško je optuživati ikoga bez jasnih i nedvojbenih dokaza “grijeha”. Svakako postoje preferencije, npr. neki žirator nagovori nekoga koga smatra prikladnim “odgovorom” na natječajno “pitanje” da sudjeluje, no to ne vidim kao problem samo po sebi, tj. ako se ne radi o apriornom dogovoru/obećanju.

Većim problemom smatram to što žiratori (često) žiriraju mimo vlastitih postavljenih (ili prihvaćenih) kriterija. Konkretno, natječaj za međuetničku školu u Vukovaru: ako propozicije kažu da je budžet limitiran, a da zgrada mora biti useljena u roku od oko godine dana, onda nikako ne može biti odabran projekt koji predviđa cijelu podzemnu etažu. Svatko tko je išta izveo zna da znatni zemljani i betonski radovi, zbog prirode tehnološkog procesa, sigurno ne mogu biti zgotovljeni unutar postavljenog vremenskog roka. Zanimljivost, čak ni izvrsnost nekog projekta ne može biti motiv za de facto negiranje vlastitih postavljenih parametara.

Tomislav Pavelić, Zvonimir Prlić, Igor Pedišić

4. Koji je, po vašem mišljenju, najveći problem realizacije nakon provedenih natječaja?

Zvonimir Prlić: Financije, neriješeno vlasništvo i manjak političke volje.

Vedran Jukić: Unazad nekoliko godina čest je slučaj da se natječaji provode bez unaprijed pripremljenih sredstava za projektiranje i izvedbu, pritom se financiranje oslanja isključivo na fondove Europske unije, a za cilj imaju često i političku promidžbu kao prioritet.

Uz to, prolongirani period od natječaja do početka izrade projektne dokumentacije (kad se konačno pribave sredstva), ako i dođe do realizacije, veliki problem predstavlja obavezan način ugovaranja izvedbe prema Zakonu o javnoj nabavi gdje je jedini kriterij odabira izvođača najpovoljnija ponuda. Nažalost, često se događa da zbog toga realizacija ne bude onakva kakva bi trebala biti.

Davor Mateković: Problem može nastati kad je rok u kojem se natječajni projekt realizira godinama iza provedbe samog natječaja. Iako bi dobar projekt trebao biti bezvremenski, s velikim vremenskim odmakom projekti često gube na suvremenosti.

Vesna Mikić: U realizaciji bi koristilo da su arhitekti intenzivnije uključeni na putu prema realizaciji, po svojoj ulozi su proaktivniji od ostalih aktera u realizaciji. Ozbiljna prijetnja u završnoj fazi su damping cijene u procesu ugovaranja i realizacije nakon provedenih natječaja.

Dinko Peračić: Slaba priprema investicije, nerazrađen program, odluke ocjenjivačkog suda koje vode kompliciranju realizacije.

Bernarda Silov: Nejasna procedura pregovaračkog postupka u kojoj se raznoraznim tumačenjima manipulira važnosti autorskih prava i pravilnicima o standardima projektantskih usluga (tj. cijenama), a rezultat je manjak detaljnih izvedbenih projekata. Na to se nadovezuje Zakon o javnoj nabavi, gdje se jeftinom dozvoljava nerealno niska cijena izvedbe i nadzora.

Rezultat tako niskih cijena su nemarni nadzori i izvođači koji uplitanjem u projekt utječu na realizaciju lišavajući je njenog izvornog koncepta i autorske zamisli.U cijelom tom dugotrajnom procesu nema nažalost ni rokova, ni kvalitetnih strukovnih kontrola od strane javnog naručitelja (zašto?), pa slijedom toga ni za nikoga nema ni sankcija.

Vanja Rister: Najveći problem je što realizacije često nema. Ako je ima, problemi su uglavnom premostivi, a tiču se građevnog programa, budžeta (za projektiranje i izvedbu), roka (dugi za ugovaranje i vrlo kratki za projektiranje). Također, mnogi od projekata, koje smo preko prve nagrade na natječaju realizirali u smislu izrade dokumentacije i dobivanja dozvola, još nisu izgrađeni.

Igor Pedišić: Sama realizacija prvonagrađenog rada ovisi o nizu faktora tako da nema pravila. Za neke projekte, koji su se nakon natječaja realizirali, možda bi bilo bolje da nisu.

Tomislav Pavelić: Glavni problem jest to da dobivan/osvojen natječaj (više) nije nikakvo jamstvo za izradu projektne dokumentacije vlastitog projekta – institucija odabira prema kriteriju najniže cijene možda štedi novac, no sigurno nije dobro polazište za kvalitetan rezultat, jer se najnižim cijenama, a to znači bitno skraćenim procesom projektiranja i gradnje, ne može osigurati kvalitetno rješenje. Svodi se to na poslovicu Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino.

Takva praksa nameće pitanje uloge i smisla struke u društvu, tj. strukovnih udruga (Komora, UHA) kao posredničkih tijela. Očito arhitektura, tj. prostorno djelovanje, ne smatra se (više) bitnim, a potvrđuje se to dodatnim administrativno-zakonskim “kompliciranjem” bavljenja arhitekturom, čime sam prostor i njegov (društveni) učinak postaju sporedni.

Fotografije: Čovjek i prostor

Sedamnaest zdanja što ih je projektirao francuski arhitekt, slikar i spisatelj švicarskog porijekla, koji je presudno utjecao na suvremenu svjetsku arhitekturu XX. stoljeća, Le Corbusier, dodano je u nedjelju na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, izvijestila je u nedjelju švicarska vlada, prenosi HINA.

Među građevinama su Maison Guiette u belgijskom Antwerpenu, Nacionalni muzej zapadne umjetnosti u Tokiju, dvije zgrade iz naselja Weissenhof u njemačkom Stuttgartu, Unité d’habitation u Marseilleu u Francuskoj, kuća Dr. Curutcheta u La Plati u Argentini, Complexe du Capitole u Chandigarhu u Indiji (o čemu smo pisali ovdje).

Maison Guiette

“Le Corbusier, pravim imenom Charles-Edouard Jeanneret-Gris, presudno je utjecao na suvremenu svjetsku arhitekturu XX. stoljeća”, stoji u priopćenju švicarske vlade te se dodaje da njegovi arhitektonski projekti i djela “utjelovljuju iznimne arhitektonske i građevinske odgovore na društvene izazove XX. stoljeća”.

Zgrade iz naselja Weissenhof

“Le Corbusier je jedan od najvećih arhitekata XX. stoljeća, a njegova djela, pisana i projektirana, utjecala su na velike tehničke i konceptualne izmjene na području arhitekture i urbanizma u suvremenoj svjetskoj arhitekturi.

Unité d’habitation u Marseilleu

Primjenom novih materijala, poput armiranog betona, stakla i željeza te novih građevnih metoda, u arhitekturi je radikalno prekinuo s tradicionalnim građevnim formama.

Complexe du Capitole u Chandigarhu

Ovih 17 zdanja u sedam zemalja odraz su pokreta moderne, a rješenja koja su se primjenjivala u 20. st. odgovor su na izazove novih arhitektonskih tehnika kao i na potrebe društva.

Ova remek-djela kreativnog genija također dokazuju kako se arhitektonska praksa internacionalizirala diljem planeta”, stoji na internetskoj stranici UNESCO-a.

Complexe du Capitole u Chandigarhu

O Le Corbusieru čitajte ovdje i ovdje.

Izvor: HINA, UNESCO 

Fotografije: arhiva, UNESCO

Treća Ljetna škola Vijeća mladih Benčić (VMB), “Mjesto za mene – mjesto za nas” održala se od 11. do 15. srpnja 2016. u kompleksu Rikard Benčić u Rijeci, na parkiralištu u budućem dvorištu Dječje kuće.

Ljetna škola pod imenom “Mjesto za mene – mjesto za nas” zapravo je bila “okupacija” vanjskog prostora u kompleksu Benčić od strane djece kako bi ukazali na promjene koje će se u njemu odvijati i izrazili svoje želje vezane za te promjene.

Ideja za temu ove ljetne škole rodila se slijedom nekoliko događaja – odluke da će jedna cijela zgrada u kompleksu biti mjesto stvaranja programa za djecu i mlade, sudjelovanje VMB u riječkoj prezentaciji kandidature za Europsku prijestolnicu kulture 2020. i dobivanje titule EPK 2020.

Cilj radionice bio je upoznati djecu s promjenama do kojih će uskoro doći u procesu obnove i useljavanja kompleksa Benčić s naglaskom na promjene koje će donijeti otvaranje Dječje kuće, ali također i ostvarenje dijaloga sa zajednicom koja nastanjuje ili se svakodnevno koristi prostorom u kompleksu Rikard Benčić.

Da bi osigurali kvalitetno provođenje radionice odlučili smo surađivati sa Sašom Randićem, arhitektom, autorom sadašnjeg dizajna i plana za Dječju kuću; Aleksandrom Mihajlovskom, glumicom i koordinatoricom MultiKulti Centra u Kumanovu u Makedoniji, trenutno na rezidenciji Kamov u Rijeci te Marijom Kajapi, jednom od tri voditeljice Art Mašine u Rijeci.

Program ljetne škole bio je podijeljen u dva dijela. U prvome dijelu ugostili smo arhitekta Randića. S njime su djeca imala prilike proučavati tlocrt i planove vezane za Dječju kuću te diskutirati o svojim prijedlozima i željama koji se još uvijek mogu uvrstiti u realizaciju.

Tlocrt prizemlja buduće Dječje kuće smo nacrtali ispred same kuće u omjeru 1:2 kako bi i budući posjetitelji mogli vidjeti što će uskoro nastati u tom kompleksu. Kako bi djeca dobila što bolji dojam prostora, s ciglama od stiropora su na tom tlocrtu gradili pojedine elemente, kao što su ulazna vrata, vanjski zid, lift i slično.

U drugom dijelu radionice djeca su imala prilike sama postati aktivatori i donositelji promjena. Kroz nekoliko dana imali smo za cilj od zapuštenog komada zelene površine okruženog parkirnim mjestima napraviti mjesto koje će već sada početi okupljati ljude iz susjedstva, djecu, roditelje, šetače pasa, umirovljenike…

Postavili smo si pitanje – koje su to minimalne intervencije u prostoru kojima možemo privući i zadržati ljude na određenom mjestu i ponuditi im nešto što možda ne mogu naći u svojoj bližoj okolini ili susjedstvu?

Svoju akciju nazvali smo stvaranjem Pop-up igrališta kako bi naglasili neočekivanost i privremenost onoga što će nastati na tome mjestu.

Ovom akcijom htjeli smo ukazati na to koliko je i vanjski prostor bitan, posebno za djecu, ali i zajednicu te koliku promjenu čak i najmanje intervencije u prostoru mogu donijeti. Za čitavog trajanja ljetne škole primjećivali smo rast zanimanja susjedstva, stanara i prolaznika za naš rad i upravo je to jedan od najvećih benefita rada u zajednici, na otvorenom – to što za vrijeme čitavog rada imate priliku dobivati direktnu povratnu informaciju od zajednice za koju nešto radite.

Kroz tri dana djeca su osmišljavala različite intervencije i elemente za svoje Pop-up igralište. Trebale su biti detektirane ciljane skupine i korisnici budućeg Pop-up igrališta. Vrlo su brzo primijećeni brojni vlasnici pasa koji na svakodnevnoj bazi koriste mali komadić zelene površine, kao i roditelji u šetnji s djecom koji se ne zadržavaju pretjerano dugo ondje, umirovljenici i mladi koji provode sate na klupicama u neposrednoj blizini, mačke i ptice koje nastanjuju ruševine zgrada…

Nakon detektiranja ciljanih skupina i njihovih potreba trebalo je osmisliti intervencije.

Tijekom tri dana provedene su slijedeće intervencije: kaširanjem stiropora izradili smo gredicu za cvijeće (koja ujedno može služiti i kao klupica za odmaranje) i zasadili mediteransko bilje, napravili natpise koji upućuju na buduće sadržaje u zgradama u kompleksu, izradili ploče za pisanje s kredom na kojima prolaznici mogu odgovoriti na pitanja “Hoćeš li dolaziti u Dječju kuću kada bude izgrađena?” i “Što tebi nedostaje u kompleksu Benčić?”, ukrasili skelu raznobojnim origami kreacijama, postavili vrećice i lopatice za skupljanje psećeg izmeta, hranilice za ptice.

Nadalje, djeca su nacrtala igre cip-cop/školicu i križić-kružić te postavili objašnjenja za različite druge igre koje se mogu igrati na igralištu – “Paukova mreža”, “Princeza, medvjed i lovac”, “Pogledi” i td.

Zadnji dan Ljetne škole obilježili smo javnim predstavljanjem i otvaranjem pop-up igrališta tokom kojega su djeca napravila vodstvo za sve prisutne i demonstrirala spomenute igre. Okupljen je velik broj posjetitelja, roditelja, braće, sestara, djedova i baka, prijatelja, novinara, ali posebno nas je razveselio dolazak susjeda koji su svojom pojavom potvrdili uspješnost naše intervencije u zajednici.

Zahvaljujemo se na podršci Odjelu za kulturu Grada Rijeke, Gradskoj knjižnici Rijeka i Caffe Baru Gala. Posebne zahvale Čistoća Rijeka d.o.o. na donaciji bilja i zemlje za našu cvjetnu gredicu.

O projektu:

Vijeće mladih Benčić (VBM) projekt je umjetničke fondacije Musagetes i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Namijenjen je kulturno umjetničkom odgoju djece i mladih te razvoju njihovog odnosa s kulturom, kulturnom produkcijom i kulturnim institucijama u gradu. Projekt se nastavlja na prošlu uspješnicu, filmski projekt Preuzmimo Benčić kanadske umjetnice Althee Thauberger u kojem je sudjelovalo preko 50 djece s područja grada Rijeke (o čemu smo pisali ovdje).

Glavni cilj ovog projekta je približiti kulturu djeci i mladima kao budućim konzumentima i prenositeljima te kulture. Vijeće mladih Benčić prilika je za djecu i mlade da nauče više o resursima koji su potrebni za ostvarivanje kulturnog sadržaja te da se upoznaju s kulturnim institucijama i prostorima. Također, to je prilika da se kulturni prostori prilagode i nauče reagirati i osmišljavati sadržaj prilagođen djeci – da ih potakne na razmišljanje o programima, načinu razmišljanja i politikama koje se trebaju izmijeniti u skladu s time. Ovaj projekt je osmišljen i za djecu i za kulturne institucije kako bi se prepoznala snaga i značaj djece unutar kulturne dinamike grada.

Misija Vijeća mladih Benčić je suradnja i osnaženje djece kako bi učila, utjecala i kreirala različite oblike umjetnosti i kulture u svojem gradu. Važan dio ovoga procesa je i stvaranje mogućnosti za prezentaciju stavova, mišljenja i sadržaja produciranih od strane djece. Istupanjem u javnost, djeca izravno utječu na kulturnu dinamiku svoga grada i preuzimaju ulogu njenih aktivnih sudionika, kreatora i komentatora.

Tekst: Ivana Golob Mihić, Natali Bosić

Fotografije: Tihomir Tutek, Natali Bosić

D3S Laboratorij raspisuje natječaj za sudjelovanje u razvoju ideja za novo turističko naselje Dubrovnik pearl.

“Ako ste studenti pred diplomom, arhitekti s diplomom ne starijom od 36 mjeseca, želite razvijati svoju kreativnost i stjecati nova znanja pozivamo vas da nam se javite. Ako ste inženjeri građevine s diplomom ne starijom od 36 mjeseca, želite razvijati svoju stručnost i stjecati nova znanja također vas pozivamo da nam se javite. Prijaviti se možete samostalno ili u grupi od četiri osobe koje mogu raditi kao tim.

D3S Laboratorij je kreativni odjel Croatian Dreama koji u suradnji sa Studiom Alamat želi okupiti studente i diplomirane arhitekte i inženjere za rad u timu na idejnim rješenjima novog turističkog naselja Dubrovnik pearl. Radom u D3S Laboratoriju steći ćete nova iskustva, proširiti svoja znanja, a najboljima nudi i mogućnost stalnog zaposlenja”, kaže se u pozivu.

Prijave s životopisom šaljite putem e-maila na vlaho@studio-alamat.hr s naznakom “D3S Laboratorij”.

Prednost daju kandidatima s iskustvom u radu na natječajima, te onima koji se koriste BIM programima za arhitekte i inženjere. Prednost imaju i kandidati koji imaju iskustvo u izradi vizualizacija.

Više o projektu Dubrovnik Pearl saznajte ovdje.

Izvor: dubrovacki.hr

Projekt Akupunktura grada vraća se u Varaždin, u sklopu Špancirfesta. Cilj je kroz niz malih i preciznih intervencija u javnom prostoru poboljšati kvalitetu urbanog života, povećati socijalnu koheziju lokalne zajednice i ojačati identitet urbanih cjelina.

Već lani projekt je privukao veliku pažnju Varaždinaca, radilo se na idejnom rješenju za Habdelićebv trg, a ove godine cilj su dvije nove atraktivne lokacije – bunar na Korzu (Trg Kralja Tomislava) te parcela ispred Studentskog doma, križanje Merlićeve ulice i Kralja Petra Krešimira IV.

Radionica će trajati od 24. do 27 kolovoza, a zadatak radionice je ispitivanje različitih mogućnosti uređenja i načina korištenja predmetnih lokacija.

Pristup Akupunkture grada se sastoji u mapiranju i slobodnom kreativnom interpretiranju različitih satvova i mišljenja, dobivenih kroz razgovore s korisnicima i građanima, kao i diskusije između sudionika različitih struka.

Radi se u inderdiscipliniranim timovima, u skupinama od oko pet osoba različitih struka, pod vodstvom mentora, a svaka grupa mora osmisliti nove scenarije korištenja dva prosotra odabrana za promišljanje.

Voditeljica projekta je kao i lani dr. Kristina Careva, s Arhitektonskog fakulteta. Mentori će biti dr. Goran Andlar, s Agronomskog fakulteta, stručnjak za krajobraznu arhitekturu zatim dr. Rene Lisac, s Arhitektonskog fakulteta,  te Mojca Smode Cvitanović, asistentica s Arhitektonskog fakulteta.

Više podataka o radionici i lokacijama možete preuzeti ovdje.

Za sudjelovanje u radionici se mogu prijaviti studenti viših godina te stručnjaci iz različitih područja koji su spremni na interdisciplinarni rad u grupi.

Organizator Špancirfesta osigurava smještaj i prehranu (doručak i dva obroka dnevno). Broj prijava je ograničen. Svi kojima je projekt zanimljiv, mogu se prijaviti ovdje.

Za sve ostale informacije i upite, javite se putem e-maila info@spancirfest.com (s naznakom: UPIT ZA AKUPUNKTURU GRADA).

Izvor: špancirfest.com

U Šibenik je stigla vijest o dodjeli čak 72 milijuna kuna EU novca koji će se iskoristiti za obnovu i rekonstrukciju dvije vrijedne građevine: tvrđave sv. Ivana i palače Galbiani.

Tako će se, nakon tvrđave sv. Mihovila i tvrđave Barone, i treća šibenska tvrđava graditi EU novcem (o čemu smo pisali ovdje).

Projekt obnove tvrđave sv. Ivana s čak 41 milijun kuna, odnosno 83 posto sredstava, sufinancirat će Europski fond za regionalni razvoj, dok će ostatak novca, 7,6 milijuna kuna, osigurati Grad Šibenik. Riječ je o najvećem iznosu ikad dodijeljenom Gradu, koji je prvi put dobio novac iz tog natječaja, piše Šibenik.in.

Provedbom projekta revitalizacije tvrđave sv. Ivana, Grad Šibenik nastavlja obnovu svoga fortifikacijskog sustava, koji predstavlja značajan element lokalne i nacionalne kulturne baštine.  Rekonstrukcija tvrđave sv. Ivana, ukupne površine 13 009 kvadratnih metara, predviđa obnovu bedema, inovativne sadržaje, atrakcije i proizvode koji će se pružati posjetiteljima.

U podnožju sjevernih obrambenih bedema, poznatom kao “kliješta”, posjetitelji će moći uživati u gastro-vizualnom konceptu. Tehnikom 3D video mappinga na zidinama tvrđave prikazivat će različite sadržaje, stvarajući dodatne dimenzije, optičke iluzije i dojam kretanja statičnih objekata.

Na tvrđavi svetog Ivana smjestit će se i povijesni plato i Edukativni kampus opremljen interaktivnim učionicama i prezentacijskim prostorima unutar zidina tvrđave, koji bi trebao doprinijeti smanjenju sezonalnosti i produljenju boravka posjetitelja, osiguravajući kvalitetan smještaj s pratećim tematskim programima.

Za projekt katedralnog muzeja, odnosno Interpretacijskog centra katedrale sv. Jakova “Civitas sacra – Sveti grad” u srednjovjekovnoj palači Galbiani, odobreno je skoro 31 milijun kuna iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Ostatak novca, za projekt vrijedan 36,5 milijuna kuna, kroz tri godine trebala bi osigurati Šibenska biskupija koja je njegov nositelj.

Palača Galbiani uz pomoć EU novca postat će moderni katedralni muzej s restoranom. Projekt obuhvaća obnovu i uređenje kompletne palače Galbiani u katedralni muzej. Također, podrazumijeva i aktivnosti vezane uz katedralu sv. Jakova, kao što je nabava novih klupa i internetsko-prezentacijski centar.

Obnova palače Galbiani je jedan od važnijih kulturnih projekata u Šibeniku jer će konačno biti dostojno vrednovano šibensko sakralno blago pod zaštitom UNESCO-a, katedrala sv. Jakova.

Katedralni muzej će u prizemlju imati suvenirnicu, malu modernu galeriju i multimedijalnu dvoranu. Na višim katovima bit će likovni postav vezan za teme uz šibensku katedralu, dok će posljednja dva kata biti rezervirana za luksuzni restoran s pogledom na šibenske krovove, izvještava portal Šibenik.in.

O posljedicama turistifikacije Šibenika čitajte ovdje, a o šibenskim projektima čitajte ovdje  i ovdje.

Fotografije: arhiva, www.sibenik.in

Na Građevinskom fakultetu u Osijeku osnovan je novi sveučilišni preddiplomski studij arhitekture i urbanizma.

Studij započinje sljedeće akademske 2016/2017 godine, odnosno 1. listopada 2016., a prijemni ispiti i upisi planirani su za rujan 2016. godine.

U prvu godinu studija planiran je upis 30 studenata koji će tijekom trogodišnjeg školovanja steći znanja iz projektiranja, urbanizma, arhitektonskih konstrukcija, fizike zgrade, građevinskih materijala, izvedbe zgrada te povijesti i teorije arhitekture.

Ukupno trajanje Studija je 3 godine (180 ECTS bodova). Studij završava polaganjem svih ispita i izradom završnog rada. Osobe koje završe Studij steći će naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica inženjer/inženjerka arhitekture i urbanizma.

Studij će se izvoditi u novoj zgradi Građevinskog fakulteta u Sveučilišnom kampusu u Osijeku.

Više informacija doznajte ovdje.

Izvor: Hrvatska komora arhitekata

Hexagon 6G je modularni sistem drvenih površina za odmor i sunčanje.

Nastao je kao rezultat promišljanja neinvazivnih načina uređenja obala koje su već više godina tema projektiranja arhitektonskog studija BB arhitekti. Njegova osnivačica i autorica projekta Breda Bizjak živi i radi na relaciji Pula – Ljubljana te je ovim putem odlučila prenijeti iskustva uređenja riječnih obala i na morsku obalu.

U nastavku donosimo opis projekta, riječima same autorice.

Prva platforma sastavljena iz tri različita modula / tris 01 realizirana je početkom srpnja ove godine na plaži Martulina u Peroju na kojoj općina Vodnjan upravo uređuje šetnicu i popratni sadržaj.

Gotovo u isto vrijeme, ispred hotela Ramada u Kranjskoj gori, postavljena je još jedna površina.

Pokušali smo pronaći alternativno rješenje uobičajenim praksama koje se više-manje u pravilu koriste betonom kao osnovnim građevinskim materijalom uređenja.

Kultivacija plaža betoniranjem predstavlja ireverzibilni proces, ne postoji način vraćanja u prvobitno stanje odnosno re-naturalizacije i jedan je od najozbiljnijih problema hrvatske obale i obala općenito.

Tu govorimo ponajprije o prirodnim obalama izvan urbanih naselja koje predstavljaju vrijednost zbog koje turisti uopće dolaze.

Loša razvojna strategija turizma može tako dovesti do nepovratne devastacije prirodnih i kulturnih bogatstava gdje devastacija obale betoniranjem i nasipavanjem uz sječu šuma zbog razvoja infrastrukture i gradnje smještajnih kapaciteta te onečišćenje okoliša predstavlja problem broj jedan te ugrožava i sam turizam.

Na drugoj se strani, u procesu odabira materijala, otvorilo pitanje realne održivosti upotrebe drveta, budući da je njegova energetska i ekološka bilanca, određena količinom sive energije i procjenom životnog ciklusa, puno lošija od onih koje daju rezultati analiza upotrebe drveta.

U konačnici smo se ipak odlučili za drvo jer smatramo kako suvremena drvena gradnja odgovara normama za okoliš te estetskim i životnim standardima ako se daje prednost upotrebi autohtonog drveta zajedno s novim tehnologijama i poštivanjem kulture određenog prostora na kojem se gradi.

Projekt nam je predstavljao velik izazov, budući da je naš uobičajeni rad uvijek bio “site-specific” odnosno vezan za određenu lokaciju i njen genius loci.

Ovdje se radi o modularnom sistemu uređenja koji je generativan.
Njegov evolutivni nastanak započeo je određivanjem ciljeva koje smo željeli postići, a koji su prešli u istraživanje svih mogućih formativnih rješenja kako bi našli optimalnu opciju.

Naša zadaća sastojala se u tome da pronađemo adekvatan geometrijski oblik koji će predstavljati osnovni modul s varijacijama i koji će se moći zbog raznolikih prostornih mogućnosti oblikovanja relativno lako prilagoditi različitim krajobrazima, omogućiti povećanje ili smanjenje površine njenim dodavanjem, odnosno oduzimanjem.

Može se reći da smo tražili geometrijsku zamjenu za prirodnu konfiguraciju terena. Rješenje smo našli u obliku heksagonalnih drvenih modula s dužinom stranice dimenzioniranom po mjeri čovjeka i koji predstavlja ekološki, funkcionalan i estetski proizvod koji neće narušiti prirodnu ljepotu okoliša.

Osnovica modula je šesterokut sa stranicama dužine 1, 5 m (cca 6,0 m2) koje podignute u prostor čine heksagonalan lik s ravnim odnosno nagnutim gornjim plohama, prilagođavajući se tijelu u ležećem položaju. Sastavljen je iz drvene podkonstrukcije, prekriven drvenim letvicama, dimenzioniran za tri osobe.

Razvila su se 4 različita tipa osnovnog modula koji se različitim grupiranjem mogu organizirati u otoke različitih dimenzija i oblika te u nebrojeno različitih kombinacija koje čine jedinstvene krajobrazne cjeline.

Pojavnost ovih drvenih otoka djeluje gotovo skulpturalno, poput geometrijskog krajobraza. Jednostavna montaža na lokaciji i upotreba prirodnih materijala omogućuje njihovo postavljanje i u najosjetljivijim prirodnim okruženjima.

Modularni sistem platformi za sunčanje se zbog mogućnosti prilagodbe turističkim, ugostiteljskim i rekreacijskim plažnim sadržajima, osim za uređenje prirodnih plaža, može upotrijebiti i za uređenja prostora poput hotelskih kompleksa, kampova, svih tipova parkova i šetnica.

Modularne sisteme platformi smatramo alternativnim rješenjem i nikako produktom za masovnu proizvodnju s obzirom na delikatnost izvedbe i činjenicu da se rijetko nađu investitori koji su spremni cjelovito te u skladu s održivim i ekološkim razvojem pristupiti uređenju plaža.

Više o autorici i studiju BB arhitekti doznajte ovdje.

Fotografije: Neva Bizjak

Jedan od zanemarenih i zapuštenih dragulja hrvatskog turizma, nekadašnji vojni turistički kompleks Kupari u Župi Dubrovačkoj, trebao bi biti obnovljen nakon što je (jedina) ponuda Avenue Grupe pristigla Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) u listopadu prošle godine (više  ovdje).

Podsjećamo, prodaja Kupara dio je državnog programa Projekti 100 kojim se pokušalo objekte u državnom vlasništvu prodati privatnom kapitalu, no program nije pokazao uspjeh (o čemu smo pisali ovdje).

Dio kompleksa, Kupari I, uključuje pet hotela koji nisu u funkciji i autokamp, a više o kompleksu čitajte ovdje.

Ovom prilikom donosimo novi pogled na Kupare – snimku drona iznad i u samom razrušenom kompleksu,  koju je prije mjesec dana snimio youtube korisnik Cro Drone.

Foto: arhiva, www.dulist.hr

U Sisku je jučer predstavljen projekt obnove bogate industrijske baštine u kulturne i turističke svrhe, kojim će se revitalizirati tzv. “Holandska kuća” u Rimskoj ulici, projekt je vrijedan 26,2 milijuna kuna, odobrilo ga je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, a financirat će se s 20 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz fondova EU.

Projekt Grada Siska pod nazivom Info centar industrijske baštine – Holandska kuća temelji se na bogatoj sisačkoj kulturnoj baštini. Obuhvaća rekonstrukciju zgrade i uređenje okoliša i opremanje digitalnom tehnologijom.

U sklopu Holandske kuće, koja je sagrađena u drugoj polovici 19. stoljeća i tada korištena kao skladišni prostor, na prvom katu bit će smješten multimedijalni postav industrijske baštine, na drugom katu će biti izložbeni prostor galerije Striegl, na trećem katu izložba jedinstvene zbirke ploča i audio uređaja Velimira Krakera, u potkrovlju multimedijalna dvorana za projekcije i prezentacije, u prizemlju info točka i suvenirnica, a u podrumu će biti 3D projekcijski prostor.

Dogradit će se i novi prostor površine 400 m2 u kojem će biti smješteni prateći sadržaji.

Projekt obuhvaća i uređenje pratećih sadržaja industrijske baštine uz Kupu i to uređenje izložbenog prostora o riječnoj industrijskoj baštini na brodu Biokovo, uređenje dizalice Granik, uređenje parka i okoliša, obilježavanje dvije pješačke i dvije biciklističke staze koje će povezivati Holandsku kuću i 34 lokacije industrijske baštine u rutu dugu 25 km.

Info centar industrijske baštine – Holandska kuća nije jedini projekt kojim će se u buduće bolje prezentirati sisačka baština, razvijati turizam, povećavati zapošljavanje i unapređivati gospodarski razvoj. Kako je istaknula gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, u planu su još i Interpretacijski centar Siscia – Segestica, vojarna u Lađarskoj ulici, bivša upravna zgrada Željezare Sisak i kuća Mueller.

Na predstavljanju projekta su, osim gradonačelnice, prisustvovali i predstavnici partnera u projektu: Sisak projekti, Turistička zajednica grada Siska, Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl, Lučka uprava Sisak te Konzervatorski odjel u Sisku.

Izvor: Hina, Grad Sisak

Fotografije: Grad Sisak, Culturenet

U našu je redakciju jutros pristiglo priopćenje Hrvatske komore arhitekta kojim komora traži od političkih stranaka odgovore na pet ključnih pitanja arhitekture i gradnje.

Priopćenje donosimo u cijelosti.

“Hrvatska komora arhitekata (HKA), kao strukovna organizacija koja okuplja više od 3 tisuće članova, uputila je parlamentarnim političkim strankama pet ključnih pitanja prostornog uređenja i arhitekture na koja očekuje odgovore.

Kvaliteta sveukupnog izgrađenog prostora, unapređenje kulture građenja i transparentnost procesa važna su društvena pitanja, zbog čega Komora, imajući u vidu interes članstva, struke i javnosti, želi od političkih stranaka, pred nadolazeće parlamentarne izbore, dobiti jasne odgovore o njihovim stavovima i viđenju ključnih pitanja arhitekture i prostornog planiranja danas.

Pet pitanja vezanih uz prostorno uređenje i arhitektonsku djelatnost kao djelatnost od javnog interesa koja je HKA uputila političkim strankama:

1. Planirate li donijeti Strategiju razvoja graditeljskog sektora u Republici Hrvatskoj?

2. Hoće li Zakon o prostornom uređenju postati krovni zakon koji uređuje planiranje, razvoj i zaštitu prostora Republike Hrvatske?

3. Hoćete li provoditi smjernice iz dokumenta ApolitikA – Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013.-2020., kojeg je Vlada usvojila 2012. godine?

4. U kolikom postotku ćete u novom Zakonu o javnoj nabavi vrednovati kriterije kvalitete arhitektonskih usluga, a u kolikom najniže cijene?

5. Hoćete li u zakon vratiti obavezu izrade idejnog projekta (ili idejnog rješenja) za zgrade na osnovu kojeg bi se ishodila lokacijska dozvola/uvjeti uređenja prostora te hoćete li vratiti obavezu izrade izvedbenog projekta?

‘Arhitektonska djelatnost je prije svega djelatnost od javnog interesa, a HKA je kao predstavnica struke usredotočena na poticanje interakcije svih zainteresiranih strana u oblikovanju prostora.

Zato pozivamo stranke da daju odgovore na ova pitanja jer javnost mora biti upoznata s njihovim stavovima o pitanjima od javnoga interesa kako bi u rujnu mogla na izborima donijeti informiranu odluku’, istaknula je predsjednica HKA, dip. ing. arh. Željka Jurković.

Odgovore stranaka, koje će objaviti, HKA očekuje do četvrtka, 25. kolovoza“, stoji u priopćenju.

U subotu, 20. kolovoza 2016., u sklopu arhitektonsko-urbanističkog procesa “Inicijativa Višnjan”, arhitekt Emil Jurcan i etnologinja Ivona Orlić, održat će predavanja na temu “Kontinuitet autohtonosti”.

Predavanja će se održati u gradskoj lođi na trgu u starogradskoj jezgri Višnjana u 20:30.

“Grupa Katalizator i Društvo arhitekata Istre (DAI-SAI) u Višnjanu provode arhitektonsko-urbanistički proces, pod nazivom ‘Inicijativa Višnjan‘, kojim u Višnjanu okupljaju arhitekte i ostale stručnjake tijekom cijele godine kako bi isprovocirali interakciju sa stanovnicima i lokalnom samoupravom u planiranju budućeg izgleda Višnjana.

Nizom aktivnosti po principu ‘inicijative-interakcije-intervencije’ istražuje se tijekom ove godine postojeće stanje, da bi se idućih godina mogli postaviti konkretni arhitektonski zadaci, predložiti konkretna rješenja i na kraju ta rješenja realizirala.

Predavanja arhitekata i ostalih stručnjaka predviđaju se s raznim zadanim temama bitnim za prostor Višnjana. Ovo četvrto okupljanje bavit će se temom ‘kontinuitet autohtonosti’, a gosti predavači prenijet će svoja iskustva i predstaviti svoja istraživanja vezana za tu temu.

Tema je vrlo aktualna, zanimljiva i široj publici, a predavanja neće biti vezana samo za područje Višnjana, već i za područje cijelog istarskog poluotoka.

Ulaz na predavanja je besplatan a nakon predavanja bit će mogućnosti za druženje s gostima predavačima, organizatorima i ostalim gostima.

Istom temom bavit će se i akcija isplanirana za vikend koji će uslijediti, točnije 3. i 4. rujna, kada će ‘Inicijativa Višnjan’ u Višnjanu ugostiti udrugu Dragodid. Udruga se bavi organizacijom suhozidnih graditeljskih radionica i popularizacijom suhozidne tehnike gradnje.

Na sudjelovanje u akciji pozvani su svi stanovnici Višnjana kao i ostali zainteresirani, a za više informacija molimo da se javite na mail: grupa.katalizator@gmail.com ili da pratite obavijesti na facebook stranici grupe Katalizator.

U tijeku je i foto natječaj kojim organizatori inicijative pozivaju profesionalne fotografe i fotografe amatere da podijele s njima svoj pogled na Višnjan, odnosno postojeći prostor i arhitekturu te način na koji ljudi taj prostor koriste”, kaže se u pozivu.

Više o natječaju pronaći ćete na web stranici Društva arhitekata Istre.

Riječ “cirkus” u Rumunjskoj, a pogotovo u Bukureštu, ne nosi uvijek lijepe asocijacije uslijed recentne povijesti. Najdrastičnije značenje “cirkusa” je u vezi sa sistematizacijom koju je Ceauşescu počeo provoditi od 1974. godine i odnosi se na takozvane cirkuse gladi (circ al foamei).

Cikus “Globus”, Bukurešt

Naime, Ceauşescuove mjere protiv velikog vanjskog duga koji je Rumunjsku zadesio 1970-ih godina uključuju drastične restrikcije hrane, uz restrikcije električne energije, nafte i drugog. Godine 1982. odlučeno je da sva hrana koja se proizvede u Rumunjskoj služi isključivo za izvoz i ta odluka se provodila do Revolucije 1989. godine.

U međuvremenu je Bukurešt pogodio jak potres 1977. godine, ne prvi koji je imao destruktivne posljedice za cijeli grad. Ceauşescu je potres zgodno iskoristio da demolira velike ruralne dijelove današnjeg Bukurešta i počne raditi na megalomanskim projektima poput svoje palače.

Ovaj kompleks, koji ni do danas nije u potpunosti završen, počeli su vremenom koristiti Parlament i Nacionalni muzej suvremene umjetnosti (MNAC), ali oni zauzimaju tek 10% ovog zdanja koje je velik teret gradu za održavanje. Velika skoro kao i zgrada Parlamenta je zgrada nacionalne rumunjske biblioteke, ali od nje je realiziran samo armirani betonski skelet i fasade s bulevarskih strana.

“Cirkusi gladi” su treći nezavršeni veliki Ceauşescuov projekt, možda od najvećeg urbanističkog značaja, koji bi imao drastičnih posljedica za društvo da je realiziran. Predviđeni za svaki distrikt, cirkusi gladi su bili velike tržnice koje su, po uzoru na model iz Sjeverne Koreje, bili jedina mjesta na kojima se hrana mogla i konzumirati, a ne samo nabaviti.

Do 1989. su u potpunosti bila završena tek dva ova objekta, od kojih je jedan u međuvremenu adaptiran u shopping mall, a drugi, u naselju Pantelimon, je stekao zaštitu kao spomenik kulture. Da je ideja cirkusa gladi zaživjela, stanogradnja bi u Bukureštu možda bila lišena kuhinja, to jest cijela ideja obiteljskog/individualnog nabavljanja i konzumiranja hrane ne bi bila više moguća.

Dulje od cirkusa gladi, Bukurešt odlikuje državni cirkus “Globus” koji je osnovan 1954. godine pod sovjetskim utjecajem koji je cirkusku perfomativnu umetnost stavio u isti rang institucionalne umjetnosti kao i kazališne umjetnosti baleta i opere.

Cirkus “Globus” je 1961. godine dobio i svoj kompleks koji je 2010. proglašen nacionalnim spomenikom kulture (ovdje) uslijed značaja u arhitekturi modernizma i urbanističkog značaja, jer je okružen parkom i stambenim blokovima planiram u isto vrijeme kad i on.

Od tada se u malim zahvatima radi na njegovoj rekonstrukciji, i to je slučaj i ovog ljeta, te je glavna zgrada zatvorena za posjetitelje do desetog mjeseca, a programi se izvode u Konstanci, gradu na Crnom moru.

Bez zalaženja u problematiku beneficiranog radnog staža za životinje u državnoj instituciji kulture poput cirkusa (jer golubovi, psi i mačke vrlo dobro žive u Bukureštu), donosimo sneak peak u glavnu zgradu sa salom za izvedbu dok ne bude otvorena za posjetitelje.

Konstrukciju iz 1961. potpisuju arhitekti Nicolae Porumbescu, Constantin Rulea, Sanda Bercovici, Nicolae Pruncu i inženjeri iz “Proiect București” Instituta.

Odlikuju je dva kružna segmenta – auditorium i vanjska “kupola” – koji su neovisni jedan od drugog, što je cijeli objekt spasilo od potresa 1977.

Vanjski segment čini staklena fasada koja omogućava blag prijelaz iz otvorenog u zatvoreni prostor i krov organske forme koji objekt estetski spaja s floralnim formama iz parka.

Betonski valoviti krov ima 60 m u promjeru i podupire ga 16 stupova. U konceptu objekta, poseban je naglasak stavljen na prijelazni hol iz kojeg se ulazi u aditorium, dok sama arena ima samo 13 m u promjeru. Sala je dobro opremljena audio-vizualnom tehnikom, kao i onom koja omogućava da se pojedini programi izvode na ledu.

Aneksi glavnog objekta za izvedbe čine kabine za umjetnike, sale za vježbanje i radionice, administrativni uredi, skladišta, štale, kao i povezujući hodnici između ovih objekata.

Stavljanje kompleksa pod zaštitu je spriječilo značajne izmjene u interijeru, izgradnju visokih objekata u njegovoj blizini, kao i narušavanje parka koji ga okružuje.

Bukurešt je rijetko zelena europska prijestolnica i posebno se u njemu njeguje kultura parkova kojih je mnogo u gradu, kao i jezera, čiji je potencijal, nažalost, neiskorišten.

Gradski parkovi, s druge strane, većinom su izrazito uređeni, s velikim brojem skulptura, nefunkcionalnim velikim fontanama iz doba komunizma i dobro opremljenim velikim igralištima za djecu. Većina njih sadrži u sebi, ili ih ima na samom rubu, muzeje i druge institucije kulture, kao ovaj park oko cirkusa “Globus”.

Imajući u vidu što sve čini kolektivnu memoriju stanovnika Bukurešta, uključujući i cirkuse gladi, postaje jasno u kojoj je mjeri modernistička konstrukcija cirkusa “Globus” značajna za memoriju grada i njegovu kulturu.

Autorica zahvaljuje Miruni Stroe i upravi cirkusa “Globus”.

Fotografije: Sonja Jankov, arhivske: Ruxandra Nemteanu

Mlada umjetnička fotografkinja iz Zagreba Nela Laptoš osmislila je projekt “Abandoned Croatia” putem kojega fotografira razne uništene i napuštene objekte po cijeloj Hrvatskoj i objavljuje fotografije na istoimenoj Facebook stranici.

Osim ljepote tih objekata, unatoč njihovoj uništenosti, koja se nazire kroz sve Neline fotogafije, ona kroz razne detalje koje snima dočarava i život koji se nekada tu odvijao, unatoč prolaznosti vremena. Iza njezinog objektiva našli su se, uz ljetnikovce i brojne napuštene tvornice, hoteli, dvorci, privatne kuće…

“Za mene je fotografija pokušaj da zaustavim trenutak, mali revolt protiv tiranije vremena”, kaže Nela Laptoš.

“Nekako sam oduvijek bila zaintrigirana tim prostorima koji nam otvaraju prozor u jedan sasvim novi svijet, neke drugačije načine života od onih na koje smo danas navikli, procesom u kojem priroda vraća sebi ono što joj je čovjek oduzeo.

Sveučilišna bolnica, Zagreb

Paralelno s time, zainteresirala me i fotografija, ali ne fotografija koja bilježi svakodnevna tipična događanja, već je moja strast usmjerena na neobična okruženja koja polako nestaju i padaju u zaborav.

Ostaci proizvodne zgrade u sklopu nekadašnje tvornice Badel u Zagrebu izvedene prema projektima poznatog arhitekta Ignjata Fischera 1918. godine, spomenik industrijske arhitekture.

Odlučila sam kreirati Facebook stanicu gdje bih podijelila svoje fotografije s drugima. Stranica je rezultat pokušaja da zabilježim trenutak, povijest tih zanemarenih mjesta prije nego što zauvijek nestanu.

Badel, Zagreb

I zaista, velik broj objekata koji su nekada bili ponos naše zemlje sada leže u ruševinama, šutljivi su svjedoci prošlosti, koji polako nestaju.

Svaki tvornički pogon, turistički objekt ili pak dvorac, svojom devastacijom polagano brišu dokaze da su nekada doprinosili napredovanju zajednice. Moje fotografije samo su sjena nekadašnjeg sjaja koji su ti objekti imali.

Kamensko, Zagreb

Urbano istraživanje na neki način daje priliku da budete istraživač u vlastitom gradu. Ne morate otputovati daleko da bi pronašli zanimljiva mjesta, ona su tu, skrivena iza ugla”, otkriva talentirana mlada Zagrepčanka, koja upravo završava diplomski studij informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stara klaonica u Heinzelovoj ulici u Zagrebu

Neline fotografije ljetnikovca Bozdari nedavno su objavljene i na web stranici TimeOut Croatia, čiji je gostujući bloger. Budući da je to stranica koja ima široku publiku diljem svijeta i promovira sadržaje i atrakcije u pojedinim gradovima i državama, Nela je kao gostujući bloger dobila priliku da pokaže drugu stranu Hrvatske. Tim više, što u recentnije vrijeme urbano istraživanje postaje sve popularnije i zanimljivije ljudima.

Stara klaonica u Heinzelovoj ulici u Zagrebu

“Napušteni godinama, ponekad i stoljećima, svi ti objekti koje fotografiram omogućuju nam ulazak u jedan paralelni zaboravljeni svijet. Nailazim na mnogo stvari koje su u današnje vrijeme potpuno zaboravljene ili ih je teško pronaći jer su zamijenjene novim tehnologijama.

Bivša tvornica emajliranog posuđa “Gorica” i njezin prepoznatljivi simbol – slon.

Takva mjesta nam na neki način omogućavaju uvid u prošlost, kao da smo u ušli u svojevrstan muzej. Sve te stvari stoje u istoj poziciji kako su i ostavljene prije nekoliko desetljeća, netaknuto od strane čovjeka, samo mijenjane od strane prirode na poseban način.

Politička škola u Kumrovcu

Priroda će uvijek imati utjecaj nad zaboravljenim prostorima koja joj postaju inspiracija, a kasnije su ta mjesta inspiracija meni.

Spajanjem arhitekture i tih prostora s prirodom, kao da priroda uzima dio po dio onoga što je nekada bilo njeno. Sve će to stajati u tišini dok ne dođe netko kome taj prostor može ispričati priču.

Sve to podsjeća na prolaznost vremena, da smo i mi sami prolazna bića i da je to sve dio prirodnog ciklusa: rađanja, rasta, razvijanja i propadanja, nezaustavljivo izmjenjivanje života i smrti. Gdje mnogi vide samo ruševine, ja vidim elegantnu prolaznost i težinu vremena”, kaže Nela.

Na rubu Gornjega grada u Zagrebu, u sjeni stabala Strossmayerova šetališta, 1983. godine sagrađena je takozvana ‘Emilijeva kuća’ prema projektu arhitekta Igora Emilija uz suradnju proslavljenog kipara Raoula Goldonija. Objekt je građen za Univerzijadu, prvotno zamišljen kao uredski prostor tada još neotvorenog muzeja Mimara u koji je trebala doći zbirka Ante Topića Mimare.

Pitamo koliko joj cijela ta priča o napuštenim objektima traži vremena.

“Cijeli taj proces od odlaska na neku lokaciju do objavljivanja fotografije, iziskuje mnogo vremena. Također, ovakva fotografija nije jednostavna i predstavlja pravi izazov u potrazi za detaljima, uzorcima i bojama u uvjetima slabog osvjetljenja.

Za samo fotografiranje treba imati strpljenja i uzeti dosta vremena, ali istinski to volim i uživam u tome.

Haludovo, Krk

Stranica je napravljena kao pokušaj da se sva ta zanemarena mjesta još koji tren zadrže na životu prije nego što nestanu zauvijek, da se probude stare priče i uspomene koje polagano hlape pod težinom vremena, da se pronađe ljepota i smisao u njihovoj propasti. Želim da ih ljudi vide u drugačijem svijetlu, kao nešto jače i ljepše od puste ruševine.

Bazen hotela Palace, Haludovo, otok Krk

Zapravo dokumentiram posljednje trenutke tog objekta jer možda ga uskoro neće biti. Često se vraćam kući s osjećajem da sam bila na mjestu koje bi moglo uskoro nestati. Svako takvo mjesto bolje upoznate kada znate njegovu povijest, i to ne samo povijest koju pronalazimo u knjigama o bogatima i slavnima, nego i onu drugu, neispričana povijesti običnih ljudi.

Napušteni “grad” Kupari

Pokušavam ispričati priču kroz ta mjesta jer u današnje vrijeme vizualni mediji toliko su prezasićeni, a Instagram je pravi primjer toga, bez ikakve pozadinske priče. Pri odabiru objekata koje fotografiram ne postoje određena pravila, bio to dvorac, tvornički pogon, kuća, stara groblja, bitno je da su to mjesta na kojima čovjek nije već dugo vremena intervenirao.

Hotel Pelegrin dio je nekadašnjeg vojno turističkog kompleksa Kupari u Župi Dubrovačkoj. Projektirao ga je sarajevski arhitekt David Finci te predstavlja značajno djelo moderne arhitekture 60-ih godina prošlog stoljeća.

Ovih hobijem bavila sam se puno prije nego što postoji Facebook stranica. Nisam ih nikada pokušala prebrojati, to je sigurno, vjerojatno se tu radi o oko stotinu objekata, a to nije ni približna brojka objekata koje imam namjeru posjetiti.”

Istraživanje ovakvih lokacija sa sobom donosi mnoge rizike i opasnosti, nestabilne konstrukcije, opasnost od urušavanja, naravno tu je i problem nezakonitog ulaska u objekt.

“Već sam pristup lokacijama sam po sebi je mala avantura, svaki korak potrebno je biti na oprezu, zarasla dvorišta, razbijena stakla, neograđeni bunari skrivena ispod raslinja i slično. Kada smo zaokupljeni fotografiranjem lako možemo zaboraviti da hodamo po nestabilnoj površini ili da stojimo ispod oštećenog krova.

Stvari na koje nailazim, često daju vrlo živu sliku o životima ljudi, a taj dio priče je ono što čini ovu vrstu fotografije interesantnom. Na nekim lokacijama na kojima je već desetljećima odsutan ljudski život, pronalazak stvari, obiteljskih uspomena, za mene predstavlja ono najviše što se možemo približiti jednom pravom vremenskom stroju.

Hotel Grand (izgrađen 1920.) dio je napuštenog hotelskog kompleksa Kupari u Dubrovniku

Primjer je jedna stara kuća u kojoj se nalaze stvari starijeg bračnog para, ostavljene su kao da su iznenada jednog dana morali napustiti dom. Prva stvar koju uočite kada stupite u tu kuću, u hodniku, lijepi šeširi i kaput obješeni na vješalici, kao da im se vlasnik još uvijek nalazi negdje u kući. Na zidu stari sat, nepomične kazaljke, zamrznuto vrijeme, baš kao i cijeli prostor. Prikupljajući informacije i spajajući razne segmente – njihove fotografije, pisma, stari kalendar sa zida, stvorite neku priču, odnosno pretpostavku, ali nikada neću znati što se točno dogodilo u toj kući”, dodaje Nela.

Dosta toga si fotografirala upravo i na dubrovačkom području. Ima li neka tvoja “tajna veza” s Dubrovnikom?

“Dubrovnik me zaintrigirao jer o njemu dobivamo jednu sliku u kontekstu razvijenog turističkog grada, idilične povijesne cjeline koja se smješta unutar gradskih zidina, no on je zapravo jedna kutija koja krije puno tajni.

Turistički kompleks Kupari u Dubrovniku, Hotel Grand 1935. i danas

Dubrovnik posjeduje velik broj ladanjskih zdanja unikatne graditeljske baštine. Oni predstavljaju jedna od najljepših poglavlja povijesti arhitekture, ali i naše kulture uopće. Često su bili neadekvatno korišteni, preuređivani ili nadograđivani. Manjak senzibiliteta i odgovarajuće kulture samo je pogoršalo već itekako loše stanje ljetnikovaca.

Problem revitalizacije je puno širi jer se cijelo područje zagušilo novom nekontroliranom gradnjom, a izgradnja magistrale lišila je ljetnikovce značajnih dijelova, primjerice vrtova koji su s ladanjskom kućom činili jednu osebujnu cjelinu, a danas su okovani asfaltom. Cesta je odvojila ljetnikovce od rijeke koja je nekoć oplakivala njihova pročelja.

Kada bi to okolnosti uvjetovale, optimalno rješenje za ove građevine bila bi kulturna namjena, kao što je to kod sličnih primjera u mnogim zemljama i učinjeno. Ipak, teško je očekivati da će se sličan ishod dogoditi i kod nas, pogotovo u Dubrovniku, gradu koji ne pokazuje interes da svoju kulturnu ponudu proširi i izvan zidina, u koju je isključivo smješta”, priča Nela.

Nela kaže da se usudi reći da je ovakva fotografija više od pukog bilježenja trenutnog stanja koje se javilo kao posljedica odsutnosti ljudskog života u objektu.

“S dozom romantike, te fotografije prikazuju inače negativno percipiran proces propadanja, napuštanja i nestajanja. Nisam profesionalni fotograf, čak se ni ne smatram posebno nadarenim amaterom. Za mene je fotografija pokušaj da zaustavim trenutak, mali revolt protiv tiranije vremena. Koliko su ta ladanjska zdanja impresivna, mislim da ni moje riječi niti fotografije ne mogu opisati, jednostavno se morate naći tamo, osjetiti pulsiranje energije u prostoru.”

Razgovor s Nelom Laptoš objavljen je na portalu Dubrovnik.net.

Fotografije: Nela Laptoš/Abandoned Croatia

Radionica ARTUR (Arhitektura i turizam) s temom “Imaginacija” održat će se u Društvu arhitekata Zagreba 12.,13. i 14. rujna 2016. godine.

“Pozivamo sve zainteresirane studente i profesionalce koji žele doprinijeti svojim prijedlozima razmatranjima tema privatizacije, devastacije i rehabilitacije turističkog prostora.

Interdisciplinarnoj radionici cilj je okupiti stručnjake različitih profila vezanih uz turizam, promet, ekonomiju, sociologiju, arhitekturu, urbanizam i krajobraznu arhitekturu.

Tema je promišljanje turističkog prostora i pozitivni aspekti turističkog developmenta. Revitalizacija, reanimacija, sanacija, konsolidacija, akomodacija, modifikacija, implementacija, naracija, kreacija, akcija.

Fantazija je sljedeća poželjna stvar za pravi ideološki koncept u ekonomiji turizma, pripadajućim mu društvenim odnosima i posljedičnim aktivnostima u razvoju gradskih teritorija sa novim ili drugačijim urbanim elementima.

Kroz tri zadatka različitih mjerila studenti će u grupama ispitivati teme privatizacije, devastacije i rehabilitacije turističkog prostora i arhitekture.

Mentori na radionici su: Dafne Berc, Diana Magdić, dr.sc. Hrvoje Carić i dr.sc. Ana Mrđa.

Teme radionice su:

1. PLAŽA – BAČVICE

Splitska plaža Bačvice jedna je od najprepoznatljivijih slika Splita. Na predloženoj lokaciji Bačvica ispituju se modeli uređenja i privatizacije plaže kroz spajanje ekonomski održivog programa i javnog prostora plaže, odnosno održavanja javnog prostora  komercijalnim programom.

2. MAKARSKA RIVIJERA

Makarska rivijera prostor je koji je dominantno obilježen intenzivnom turističkom izgradnjom u zadnjih pedeset godina.
Što se događa u slučaju kada izostane regionalno planiranje? Istraživanje mogućnosti korigiranja prostora koji je snažno obilježen problemima devastacije i privatizacije prostora.

3. MOTEL TROGIR

Motel Trogir jedan je od antologijskih projekata Ivana Vitića. Arhitektonski objekt koji je izvorno bio namijenjen turizmu napušten je i potpuno devastiran, a danas očekuje prijedloge za obnovu.

Na koji način provesti sanaciju arhitektonski vrijednog objekta obzirom na današnje zahtjeve u turizmu? Motel je smješten na vrijednoj lokaciji na ulazu u grad. Osim objekta motela, izazov predstavlja i veliko zemljište koje je najvećim dijelom neizgrađeno. Koji su potencijali reprogramiranja i rekonstruiranja motela Trogir?

Rezultati radionice Imaginacija biti će predstavljeni na  ARTUR konferenciji 29. rujna 2016. godine u Društvu arhitekata Zagreba.

Prijave na ARTUR radionicu Imaginacija šaljite na ana.marendic@d-a-z.hr , u mailu navesti ime i prezime polaznika, fakultet, mail adresu i kontakt telefon”, kaže se u pozivu.

ARTUR je program koji je iniciralo Društvo arhitekata Zagreba i pokrenulo u suradnji s Institutom za turizam i Hrvatskim savjetom za zelenu gradnju, te Društvima arhitekata Zadra, Dubrovnika, Istre i Rijeke čiji su dugoročni ciljevi usmjereni na prevladavanje postojećih nedostataka i problema veznih za prostor i turizam.

U 2016. godini tema ARTUR-a je Rehabilitacija prostora. Nameće se pitanje kako pomiriti današnje prerogative turističkog businessa i očuvanja i revitalizacije zapuštenog, uništenog ili devastiranog prostora čiji turistički potencijal i vrijednost i dalje ostaje neupitan. Rehabilitacija (uspostavljanje; povrat izgubljenih prava; vraćanje u prijašnje stanje; vraćanje dobrog glasa) prostora istražuje  uzroke i posljedice – razloge zapuštanja turističkih prostora. Ponajviše se pri tome bavi javnim prostorima zapuštenim nakon početka 90-tih godina, analizirajući ih kroz ekonomsko-političke i društveno-socijalne promjene koje su utjecale na potrebu revizije i stvaranje novih razvojnih modela turizma.

Organizacija: Društvo arhitekata Zagreba

ARTUR tim: Ana Mrđa, Iva Rukavina, Andreja Ilijanić, Aleksandra Uhernik Đurđek, Sunčana Rapaić, Davorka Perić, Ana Marendić

Izvor: DAZ

Objavljen je javni, opći, u jednom stupnju, anonimni, za realizaciju, I. stupnja složenosti Natječaj
za izradu idejnog arhitektonskog rješenja rekonstrukcije i sanacije građevine bivše tvornice DTR-a u Krajiškoj 20 u Zagrebu.

ROKOVI:

Početak natječaja je 6. rujna 2016. godine.

Natjecatelji imaju pravo dostaviti pitanja do 26. rujna 2016. godine.

Pitanja se dostavljaju e‐mailom na adresu natjecaji@uha.hr. Pisani odgovori bit će objavljeni u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH u Narodnim novinama (EOJN), i na www.uha.hr do 5. listopada 2016. godine.

Rok predaje natječajnih radova je 7. studenoga 2016. godine do 16:00 h, u Udruženju hrvatskih arhitekata (UHA), Trg bana J. Jelačića 3/I, Zagreb, bez obzira na način dostave.

Pogled na zgradu iz Krajiške ulice

Članovi Ocjenjivačkog suda:

mr. sc. Alan Braun, ovlašteni arhitekt, predstavnik Provoditelja, predsjednik OS-a,
Vladimir Ževrnja, ovlašteni arhitekt, predstavnik Raspisivača, dopredsjednik OS-a,
Maja Halle, dipl.ing.građ., predstavnica Raspisivača,
Davor Mateković, ovlašteni arhitekt, predstavnik Provoditelja,
Branka Petković, ovlaštena arhitektica, predstavnica Provoditelja.

Stručna savjetnica:
dr.sc. Zrinka Paladino, dipl.ing.arh., predstavnica Raspisivača, stručni savjetnik iz područja zaštite spomenika kulture

Zamjenica člana OS-a:
Vanja Ilić, ovlaštena arhitektica, predstavnica Provoditelja

Tehnička komisija:
David Kabalin, dipl.ing.arh., predstavnik Provoditelja

Tajnica natječaja:
Kristina Jeren, dipl.ing.arh., predstavnica Provoditelja

Položaj u gradskom prostoru, zračni snimak s jugozapada

NAGRADE:

Određuje se nagradni fond u ukupnom iznosu od 119.500,00 kuna neto odnosno 150.598,61 kuna bruto.
Radovima koji su stručno izrađeni i odgovaraju uvjetima određenim ovom dokumentacijom za nadmetanje Ocjenjivački sud će dodijeliti nagrade kako dalje slijedi:

Nagrada              Broj nagrada              Neto iznos                         *Bruto iznos
I.   nagrada                        1                     47.500,00 kn                      59.861,37 kn
II. nagrada                         1                     36.000,00 kn                      45.368,62 kn
II. nagrada                         1                     24.000,00 kn                      30.245,75 kn
IV. nagrada                        1                     12.000,00 kn                      15.122,87 kn

*Procijenjeni bruto iznosi odnose se na autorske naknade i poreze, ukoliko se isplata vrši temeljem ugovora o autorskom djelu. Za obveznike PDV-a na neto iznos obračunat će se PDV.

KRITERIJI ZA ANALIZU I OCJENU NATJEČAJNIH RADOVA:

Iz Natječaja će se isključiti radovi koji nisu izrađeni u skladu s Programom i Uvjetima Natječaja odnosno:

a/ Predani poslije roka navedenog u ovim Uvjetima Natječaja,
b/ Koji ne sadrže priloge navedene u ovim Uvjetima Natječaja,
c/ Čija oprema rada nije u skladu s ovim Uvjetima Natječaja,
d/ Koji nisu u skladu s prostornim planom, Programom i ostalim uvjetima Natječaja.

Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa, u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga, pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud će valorizirati ovim redoslijedom:

– realizacija prostornog programa, funkcionalnih i kvalitativnih zahtjeva te kriterij ekonomičnosti,
– najveća moguća iskoristivost prostora (neto površina u odnosu na bruto površinu),
– najveći mogući broj pakrirnih mjesta,
– mogućnost nadogradnje prostora u budućnosti (u skladu s uvjetima propisanim GUP-om Grada Zagreba i Natječajnim zadatkom),
– kvaliteta arhitektonskog rješenja kompleksa i kvaliteta rješenja pojedinih grupa sadržaja,
– način postupanja s nasljeđem i briga o spomeniku kulture,
– ispunjenje programskih i drugih obveza utvrđenih natječajnim programom,
– funkcionalnost, ekonomičnost i fleksibilnost zgrada: osvjetljenje, osunčanje, zračenje, instalacije, konstrukcija, održivost,
– provedivost izgradnje,
– kvaliteta hortikulturalnog uređenja partera,
– rješenje zaštite od požara.

Položaj u gradskom prostoru, zračni snimak s istoka

Oznaka iz Plana javne nabave Raspisivača natječaja 2016-2
Registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata: 29-16/ZG-IA/JN

RASPISIVAČ I INVESTITOR natječaja je Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, Ulica grada Vukovara 284, 10 000 Zagreb, OIB: 76108805525.
telefon: +385 1 2369 300
e-mail: ccaa@ccaa.hr
internetska adresa: www.ccaa.hr
odgovorna osoba: direktor Ante Lažeta

PROVODITELJ I ORGANIZATOR natječaja je Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), Trg bana J. Jelačića 3/I, 10 000 Zagreb, OIB: 01152649489.
telefon: +385 1 5509 705
e-mail: tajnistvo@uha.hr
odgovorna osoba: Sanja Cvjetko Jerković, dipl.ing.arh.

IZRAĐIVAČ NATJEČAJNOG ELABORATA:
Izrađivač natječajnog programa: Vedran Duplančić, ovlašteni arhitekt (A 2929), Benkovačka 2, 10000 Zagreb, OIB: 46108732765

Uvjete natječaja utvrdili su Raspisivač i Provoditelj Natječaja.

PREDMET NATJEČAJA je izrada idejnog arhitektonskog rješenja rekonstrukcije i sanacije građevine bivše tvornice DTR-a u Krajiškoj 20 u Zagrebu.

CILJ NATJEČAJA je dobivanje najboljeg arhitektonskog idejnog rješenja s maksimalnom iskorištenosti uličnog volumena građevine koji je prema konzervatorskim smjernicama potrebno očuvati i restaurirati mu vrijedno izvorno oblikovanje, te rekonstrukcija preostalog dijela građevine: uklanjanje postojeće dvorišne izgradnje te smještaj preostalih planiranih programskih sadržaja u novu dogradnju koja će s restauriranim uličnim volumenom sačinjavati integralnu cjelinu.

PRAVO SUDJELOVANJA u svojstvu autora ima jedna ili više stručnih fizičkih osoba. Sposobnost natjecatelja je zadovoljena kada je barem jedan od autora natječajnog rada ovlašteni arhitekt i kada barem jedan od članova natjecateljskog tima posjeduje važeće dopuštenje Ministarstva kulture za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u smislu izrade idejnog, glavnog i izvedbenog projekta. Ostali autori mogu biti ovlašteni arhitekti, dipl. ing. arh., mag. ing. arch. ili studenti arhitekture.
Natjecatelj može za izradu natječajnog rada angažirati i druge stručnjake specijaliste u pojedinom području, ali se oni ne smatraju autorima natječajnog rada.

Svaki od natjecatelja, pojedinac ili grupa, ima pravo sudjelovanja na ovom natječaju samo s jednim radom. Osobe koje su sudjelovale u izradi jednog od natječajnih radova ovog natječaja kao suradnici ne mogu predati natječajni rad samostalno.

Na natječaju ne mogu sudjelovati Voditelj natječaja ili zamjenik Voditelja natječaja, zaposlenici Raspisivača, zaposlenici Provoditelja u slučaju da je provoditelj pravna ili fizička osoba – ured ovlaštenog arhitekta, Voditelj natječaja, zamjenik Voditelja natječaja, članovi Ocjenjivačkog suda, zamjenici članova, tajnik natječaja, članovi tehničke komisije, izrađivač natječajnog elaborata, kao i njihovi suradnici i srodnici u prvom i drugom koljenu, kao i svi ostali koji bi narušili ravnopravnost natjecatelja ili neovisno odlučivanje Ocjenjivačkog suda ne mogu kao natjecatelji sudjelovati u natječaju.

NATJEČAJNI ELABORAT Raspisivač stavlja natjecateljima na raspolaganje u digitalnom obliku u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH u Narodnim novinama (EOJN) te na mrežnim stranicama Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA): www.uha.hr.

Natječajni elaborat preuzmite ovdje.

Natječaj se provodi u skladu s glavom II. člancima 45., 46., 47. i 48. Zakona o javnoj nabavi (u daljnjem tekstu: Zakon), ostalim odredbama Zakona koje se primjenjuju na natječaj te odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (“Narodne novine”, broj 85/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik) Hrvatske komore arhitekata, ukoliko iste nisu u suprotnosti sa Zakonom.

Natječaj se provodi kao postupak koji može prethoditi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama za izradu projektno-tehničke dokumentacije u dogovoru s Raspisivačem (za potrebe javne nabave usluga) sukladno članku 45. stavku 4. točki 2. Zakona.

Procijenjena vrijednost nabave za postupak javne nabave – natječaj i kasniji pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, sastoji se od nagradnog fonda, isplata naknada radnim tijelima i izrade projektno – tehničke dokumentacije, i iznosi ukupno 1.418.000,00 kuna bez PDV-a, te se raščlanjuje na iznose kako slijedi: nagradni fond u iznosu od 119.500,00 kuna neto, odnosno 150.598,61 kuna bruto bez PDV-a, naknada radnim tijelima u iznosu od 48.885,69 kuna neto bez PDV-a, projektno-tehnička dokumentacija u maksimalnom iznosu do 1.218.515,00 kuna neto bez PDV-a za što Raspisivač može sklopiti ugovor nakon provedenog pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave, sukladno članku 28. stavak 2. točka 6. Zakona, s osobom ovlaštenom za projektiranje prvonagrađenog rada koja je zadovoljila uvjete sukladno Zakonu pod uvjetom da ima dokaze sposobnosti propisane Zakonom i da je u skladu s Pravilnikom, te se u tom smislu smatra ponuditeljem.

Prilikom izrade projektno – tehničke dokumentacije ponuditelju se neće platiti dio natječajnog rada koji je već izvršen plaćanjem nagrade.

Usluga izrade projektno – tehničke dokumentacije obuhvaća izradu cjelovite projektne dokumentacije koja uključuje: Glavni projekt, Izvedbeni projekt, Projekt uklanjanja dijelova postojeće građevine, sve elaborate, troškovnike  te svu dokumentaciju koja je potrebna za  ishođenje potrebnih dozvola  i za provedbu rekonstrukcije i sanacije  zgrade bivše tvornice DTR-a u Krajiškoj 20 u Zagrebu.

Planirana okvirna sveukupna vrijednost investicije iznosi 20.000.000,00 kuna.

Planirana okvirna vrijednost investicije po m2: 5.300,00 kuna/m2 nadzemno; 2.300,00 kuna/m2 podzemno.

Natječaj se provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Izvor: UHA