Umrla je Zaha. Ta rečenica, činjenica, novost na portalima je strašno žalosna i gotovo neprihvatljiva. Izvještaj iz bolnice u Miamiju gdje se liječila od bronhitisa te umrla od srčanog udara ne djeluje stvarno. Možda netko drugi, ali ne zaboga Zaha, “bigger than life”.

Zaha ne umire. Ona je gotovo tek počela graditi jedan poseban svijet. I upravo sada kad taj svijet postaje dio arhitektonske i kulturne povijesti i budućnosti Londona, Rima, Glasgowa, Innsbrucka, Leipziga, Wolfsburga, Qatara, Bakua, Cincinnatija, Guangzhoua, Seoula i mnogih drugih gradova gdje se upravo realiziraju projekti Zaha Hadid Architects.

Zaha Hadid (1950. – 2016.), foto: Dezeen

Zaha je rođena 1950. u Bagdadu, studirala je matematiku na Američkom sveučilištu u Bejrutu, a zatim je studirala arhitekturu u Londonu na Architectural Association gdje je diplomirala u klasi Elie Zenghelisa i Rema Koolhassa, 1977. U to vrijeme Rem i Elia osnovali su OMA (Office for Metropolitan Architecture) i Zaha je radila na više projekata s bivšim profesorima.

Njen doprinos je osobito bio važan na natječaju za dogradnju parlamenta u Haagu u Nizozemskoj, projekta koji je bio izložen na Prvom Portogesijevom Biennalu Arhitekture u Veneciji, na izložbi Strada Novissima 1980. godine.

Dutch Parliament Extension, OMA

Za moju generaciju, koji smo u to vrijeme diplomirali, taj rad je bio jedan od najinspirativnijih i dobro smo zapamtili te originalne nacrte s izložbe u Veneciji gdje je jedan dio bio proliven kavom ili vodom.

Dutch Parliament Extension, OMA

Elia Zenghelis mi je tek kasnije, na Berlage Institutu, ispričao da to nije ni prolivena kava ni voda već da su to suze Zahe Hadid nakon njenog “kreativnog” sukoba s njim, dok je crtala završnu aksonometriju projekta.

Dutch Parliament Extension, OMA

Kad je Zaha dobila svoju prvu veliku nagradu za arhitekturu, Mies van der Rohe, na svečanosti u Miesovom paviljonu u Barceloni, trebala je reći nešto o svom odnosu prema Miesovoj ostavštini. Tada se prisjetila svojih studentskih dana kad su u Diploma Unitu kod Elie Zenghelisa počeli “skrečati” Miesove tlocrte u fotokopirnoj mašini.

Edukacija na AA u Londonu i nevjerovatan Zahin talent koji su Elia i Rem prepoznali i podržali, rezultirao je i prvom velikom nagradom na natječaju za resort “The Peak” u Hong Kongu 1983. “The Peak” predstavlja možda najvažniji rani rad jedne nove generacije “dekonstruktivista”, kroz Zahino čitanje “suprematističke geologije”.

The Peak, 1983.

Zahu sam upoznao u Londonu u njenom uredu 1993. godine.
Ured je tada zapošljavao sedam arhitekata, uključujući Patrika Schumachera, njenog dugogodišnjeg poslovnog partnera i glavnog suradnika. Moj je zadatak bio da je uvjerim da dođe u Amsterdam na Berlage da održi Masterclass, čiji bi rezultat mogao utjecati na izgradnju spomenika poginulim građanima Amsterdama u padu izraelskog cargo aviona na stambeno naselje Bijlmermeer.

Patrik Schumacher, Zaha Hadid, Vedran Mimica, Berlage, 1993.

Ured je tada bio fantazmagorični neosuprematistički atelier pun velikih platna Zahinih natječajnih radova uključujući i skice za Vitra vatrogasnu stanicu u Weil an Rheinu, prvo realizirano djelo iz 1994. godine, nakon prvih realizacija interijera restorana u Sapporu i paviljona u Osaki iz 1990. godine.

Vatrogasna stanica za Vitru, Weil an Rhein, prvo realizirano djelo, 1994. 

Nakon prvog iznimno pozitivnog iskustva s Masterclassom na Berlage Institutu, Zaha je redovito posjećivala Amsterdam i nakon 2002. Rotterdam, pokazujući svakim novim predavanjem eksponencijalni rast svoje prakse te prva iskustva kod gradnje iznimno kompleksnih i tehnološki zahtjevnih objekata.

Ovdje spominjemo Hoenheim-North Terminal i parking za koji je dobila Mies van der Rohe nagradu 2001. godine, Bergisel skakaonicu u Innsbrucku, Rosenthal Center for Contemporary Art u Cincinnatiju kao prvi realizirani projekt u Sjedinjenim Američkim Državama, Phaeno Science Center u Wolfsburgu te Bridge Pavilion u Zaragozi za Expo.

Hoenheim-North Terminal, 2001.

Hoenheim-North parking, 2001.

Godine 1996. Patrik Schumacher i Brett Stele osnovali su postdiplomski studij arhitekture na AA u Londonu pod naslovom Design Research Laboratory. Taj je studij producirao glavnu produktivnu snagu ureda uključujući postdiplomce iz naših krajeva kao što su bili Aljoša Dekleva i Tina Gregorič.

Bergisel skakaonica, Innsbruck

Zaha je od diplome 1977. godine bila posvećena samo i isključivo jednoj jedinoj ljubavi, ARHITEKTURI i arhitektonskoj edukaciji.

Na česta novinarska pitanja kako se osjeća kao žena arhitekt, uporno je odgovarala, ne gledajte me kao ženu, već prije svega kao arhitektu.

Phaeno Science Center, Wolfsburg

U to sam vrijeme često gostovao na AA kao član žirija za studentske radove DRL studija. Zahin utjecaj na AA je bio apsolutno i fundametalno prisutan. Ona je predstavljala u to vrijeme apsolutni autoritet te daleko najvažniju osobu najvažnije svjetske škole za arhitekturu.

Paralelno s AA, Zaha je educirala nove generacije arhitekata na Columbiji u New Yorku, na GSD Harvardu u Bostonu, na Angevante u Beču te na mnogim drugim školama arhitekture u svijetu. Zaha kao učitelj je posjedovala jednu gotovo zastrašujuću arhitektonski inteligenciju, nevjerojatni osjećaj za analizu konteksta kao i studentskih projekata.

Rosenthal Center for Contemporary Art, Cincinnati

Bez stalne veze s edukacijom Zaha nije mogla zamisliti svoje poslanje niti produkciju svog ureda gdje je među više od tri stotine zaposlenika znatna grupa bila i obrazovana u direktnoj vezi s njom i Patrikom Schumacherom.

Zaha je većinu svojih realizacija ostvarila nakon pobjeda na uglavnom međunarodnim arhitektonskim natječajima. I dok je tokom 90-tih taj omjer bio jedna prva nagrada na dvadeset pet natječajnih radova, taj se omjer bitno promijenio tokom i nakon prve dekade 21. stoljeća.

Bridge Pavilion, Zaragoza

Bio sam član žirija u Tirani za Islamski centar, 2008. godine, gdje smo svi bili iznimno impresionirani njenom interpretacijom moderne džamije: gdje se moglo iščitati na koji način ona interpretira i razumije islamski svijet kroz jedan iznimno moderan izričaj koji anticipira novi i drugačiji islam. Nažalost, islamska zajednica u Tirani nije mogla prihvatiti takvu interpretaciju.

Slično se dogodilo i na natječaju za novu aerodromsku zgradu u Zagrebu, iste 2008. godine. Ovdje je sljepilo žirija i lokalne politike bilo bolno očigledno, tako da smo nepovratno izgubili mogućnost stvaranja jedne snažne ikoničke slike moderne Hrvatske kroz rad najznačajnije arhitektice 21. stoljeća.

Zahin komentar na oba ova natječaja je bio jako jednostavan. “Mi obično gubimo natječaje ako se u ranoj fazi uključe političke snage u odlučivanju o najboljem projektu. Ako je odluka u rukama arhitekta, onda su nam šanse puno veće. Političari će u tom slučaju tek nakon izvedbe objekta shvatiti koju dodatnu vrijednost za sliku i promociju grada imaju naši objekti.”

Srećom po svjetsku arhitekturu i kulturu, natječaj za novi Talijanski nacionalni muzej za umjetnost 21. stoljeća omogućio je Zahi da sagradi MAXXi te tako vrati Rim u centar suvremene muzeološke produkcije u Italiji (više ovdje i ovdje).

MAXXi Museo, Rim

Olimpijske igre 2012. godine bit će zapamćene uglavnom po Londonskom centru vodenih sportova.

Londonski centar vodenih sportova

Opera u Guangzou iz 2010. godine (više ovdje), Heydar Aliyev centar u Baku iz 2013. (više ovdje), Innovation Tower za Sveučilište u Hong Kongu iz iste godine kao i Dongdaemun Design Plaza, Informativni centar za modu u Seoulu te osobito Wangjing SOHO višenamjenski urbani centar u Kini iz 2014. predstavljaju recentne realizacije u azijskom urbanom metropolitanskog okolišu.

Heydar Aliyev centar

Dongdaemun Design Plaza

Ovi objekti svojim arhitektonskim ikoničkim kvalitetama, naprednim tehnologijama izgradnje te parametrijskom logikom generiranja prostornih odnosa stvaraju novu urbanu kulturu u tom dijelu svijeta.

Wangjing SOHO

Zaha je u svojem tragično kratkom periodu produkcije izvedenih objekata najviše žalila, te o tome i javno govorila na mnogim predavanjima, neprihvaćanje njenog projekta za Cardiff Bay Opera House iz 1995. Zahina osnovna konceptualna zamisao kulturnog cetra u Cardiffu, bila je ideja kompleksne geometrije objekta koja omogućava nove demokratičnije odnose između institucije Opere i svakodnevnih korisnika. Nakon dva puta ponovljenog natječaja za Operu, na kojima je opet pobijedila, zaključila je da engleski establishment nije još u stanju prihvatiti iračku arhitekticu u izgradnji objekata nacionalne kulture.

Cardiff Bay Opera House

U to vrijeme Zaha je još uvijek bila iračka državljanka te je putovala s iračkim pasošem, ali uvijek s jednim koferom od prozirnog pleksiglasa u kojem je bila maketa objekta za lokaciju na koju je putovala. Tako je smanjila komunikaciju s aerodromskim osobljem u vezi toga što i kao žena iz Iraka radi u Europi.

Cardiff Bay Opera House

Nakon što je prihvatila državljanstvo Ujedinjenog Kraljevstva i nakon što je ured realizirao seriju objekata od povijesne važnosti za razvoj arhitekture i kulture u globalnim razmjerima; Zaha je dobila Pritzkerovu nagradu za cjelokupni opus, te kao prva žena u povijesti i Zlatnu Medalju Kraljevskog Instituta Britanskih Arhitekata. Dobila je i posebna odlikovanja u Britaniji i u Francuskoj. Međutim, nikad nije pristala da postane dio britanskog establishmenta i uvijek je ponavljala da ne voli i ne priznaje riječ kompromis.

Sve to nije ipak pomoglo u nastojanju da se njen pobjednički natječajni projekt za novi Olimpijski stadion u Tokiju izgradi prema izvedbenom projektu, već je politika opet odlučila o promjeni projekta.

Zaha je osobito bila razočarana reakcijama vodećih japanskih arhitekta koji je nisu ni malo kolegijalno podržali u nastojanju da realizira nagrađeni rad (više ovdje).

Olimpijski stadion u Tokiju

Odlazak Zahe sa svjetske arhitektonske scene je jednostavno nenadoknadiv gubitak. Dok za nas koji smo bili iznimno bliski sa Zahom, njenom razornom inteligencijom i talentom, ali i ljudskom dobrotom i skromnošću, o čemu se malo ili nikako nije govorilo; njen odlazak predstavlja istinski tragičan gubitak.

Moj posljednji razgovor sa Zahom bio je u prosincu prošle godine kad smo razgovarali nakon njenog predavanja na Čikaškom Biennalu, da bi iduće predavanje trebalo biti u Crown Hallu na školi gdje sada radim.
“Ok let’s try that”, bio je Zahin odgovor. To se neće dogoditi i meni je ta činjenica potpuno neprihvatljiva.

Fotografije: OMA, Zaha Hadid Architects, Dezeen, Wikimedia, arhiva

O ostalim projektima Zahe Hadid, kao i kontroverzama koje su izazvali čitajte ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

“Inicijativa Višnjan” je arhitektonsko – urbanistički proces koji je, u suradnji s Društvom arhitekata Istre (DAI-SAI), u Višnjanu pokrenula grupa Katalizator.

Potaknuti potrebom za javnim i društvenim djelovanjem, članovi grupe Katalizator (arhitekti i inženjeri) u sljedećih će nekoliko godina okupljati u Višnjanu arhitekte i druge stručnjake kako bi isprovocirali interakciju sa stanovnicima i lokalnom samoupravom u planiranju budućeg izgleda Višnjana.

U osmišljavanju inicijative, autori ne kreću od postavljanja konačnog cilja, već se koncentriraju na osmišljavanje projektnog procesa. Ono što je zadatkom zadano jest kontekst – Višnjan te se, s obzirom da program nije zadan, prijedlog procesa veže uz kontekst, ali onaj društveni. Nizom aktivnosti, po principu “inicijative-interakcije-intervencije” istražit će se najprije postojeće stanje, definirat će se zatim konkretni arhitektonski zadaci, predložit će se rješenja i na kraju ta rješenja i realizirati. Dakle, cilj inicijative jest prostorno intervenirati, ali će odluka o tome što, kako i gdje biti dio procesa u kojem će sudjelovati stanovnici Višnjana, arhitekti i ostali stručnjaci.

Arhitektura koja nastane kao posljedica takvog procesa, postaje time proizvod društva, bez autora.

Za početak, do kraja 2016. godine u planu je izrada “studije” koja će poslužiti u daljnjim koracima procesa (definiranju, projektiranju i realizaciji zadataka). Istraživanje je osmišljeno kroz tri grupe aktivnosti:

*AKCIJE su način na koji će se nastojati osigurati participacija stanovnika u planiranju Višnjana. Organizirat će se tijekom svakodnevnih aktivnosti ili specifičnih gradskih rituala participiranjem arhitekata u tim aktivnostima. Osmišljavanje svake akcije bit će prepušteno odabranom arhitektu, arhitektonskom uredu, udruzi ili slično, čime će se osigurati nesubjektivan pristup planiranju i širok spektar uvida u temu participativnog planiranja. Tijekom godine održat će se šest akcija;

*NATJEČAJI će se raspisati i provesti s ciljem uključivanja stručnjaka, studenata ili amatera koji će svojim angažmanom doprinijeti provođenju studije. Zamišljeni su kao mali, brzi natječaji kojima će se prikupiti dokumentacija potrebna za daljnje provođenje inicijative, ali i kojima će se istovremeno anketirati sudionike, što znači da će sva prikupljena rješenja biti uzeta u obzir kao dio istraživanja prostora Višnjana. Rješenja će birati žiri sastavljen od raznih stručnjaka, ovisno o temi, čime se također nastoji osigurati interakcija i neutralnost u provođenju procesa. Tijekom godine raspisat će se tri natječaja;

*PREDAVANJA stručnjaka raznih područja predviđaju se sa zadanim temama o prostoru, ali osmišljena tako da budu zanimljiva široj publici. Kao popratni program, obavezno se predviđa druženje uz razne kulturne sadržaje, a za svako predavanje odabrat će se specifična lokacija u Višnjanu čime se ispituje potencijal materijalne baštine i samim time već utječe na revitalizaciju mjesta. Tijekom godine održat će se šest večernjih događaja s predavanjima. Predavanja ujedno, odabranim temama, najavljuju akciju na istu temu.

Idućih godina nastavit će se s razvojem procesa u jednakom duhu.

Početak inicijative već je obilježen 6. veljače 2016. predavanjima stručnjaka na temu “Rituala u javnom prostoru”, o čemu smo pisali. Time se najavila i prva u nizu “akcija” koju su zagrebački arhitekt i dizajnerica Veljko i Ana Armano Linta osmislili i proveli sudjelujući u karnevalskoj povorci i spaljivanju pusta u Višnjanu. Tom participacijom stanovnika Višnjana dobili su informacije koje će utjecati na daljnji tijek inicijative, a više o akciji i dojmovima saznajte na blogu studija Armano Linta (ovdje) .

Nakon provedbe natječaja za vizualnu interpretaciju Inicijative slijede predavanja i akcija na temu “Obrazovanje i prostor”, o čemu ćemo još pisati. Sve aktivnosti možete pratiti i na facebook stranici grupe Katalizator (ovdje).

Jasmina Bašić

U popularnoj “Kockici”, antologijskom djelu nacionalne arhitekture glasovitog majstora Ivana Vitića, 21. travnja ove godine otvara se godišnja izložba ostvarenja i nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata u 2015. uz pokroviteljstvo Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, izvještava Udruženje hrvatskih arhitekata.

“Nakon prošlogodišnjeg uspjeha s tom uglednom smotrom arhitektonskog stvaralaštva postavljenom u tada novo obnovljenom Francuskom paviljonu Studentskog centra, Vitićeva “Kockica” je odabrana ne samo zbog svoje iznimne arhitektonske i prostorne kvalitete, nego i zbog aktualnosti prijedloga da se u nju preseli Vlada RH sa svojim uredima.

Foto: Wikipedia.hr

Kako je jedan od najvažnijih ciljeva UHA-e doprinos podizanju opće kulture hrvatskog prostora i promoviranje dostignuća hrvatske arhitekture na svjetskoj sceni, ovogodišnjim se odabirom mjesta održavanja godišnje izložbe realizacija i nagrada upozorava na vrijednosti tog prostora i potencijala samog objekta, kao jednog od vrhunaca iznimne i plodne karijere Ivana Vitića, čiju tridesetu godišnjicu smrti obilježavamo upravo ove godine.

Za vrijeme trajanja izložbe planirana su raznovrsna događanja, stručni obilasci zgrade, predavanja i radionice, kako bi i šira javnost uspjela doznati tajne tog desetljećima zatvorenog političkog bastiona.

Podsjećamo da je na prijave za godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini pristiglo ukupno 85 autorskih radova, od kojih su najbrojnije realizacije interijera (21), obiteljskih kuća i javnih zgrada (po 12) te iznenađujuće velik broj prijavljenih radova u kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture (13). Sve prijavljene radove ostvarene u 2015. godini valorizirao je Stručni savjet UHA-e u sastavu: Dražen Pejković, dipl. ing. arh., voditelj Stručnog savjeta UHA-e; Bojan Bilić, dipl. ing. arh.; Alan Kostrenčić, dipl. ing. arh.; Sabina Sabljić, dipl. ing. arh.; Dean Stubnja, dipl. ing. arh.; Ana Šverko, dipl. ing. arh.

Samo je jedna nagrada poznata i to ona koja nosi ime Viktora Kovačića za životno djelo. Zahvaljujući svojem svestranom stručnom angažmanu, posvećenosti nastavničkom pozivu i neposrednom, konstruktivnom pristupu tu je nagradu zaslužila dugogodišnja istaknuta profesorica Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, profesor emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, dipl. ing. arh”, kaže se u najavi.

Ostale nagrade saznat će se tek 21. travnja 2016. Uz nagradu za životno djelo dodijelit će se još četiri nagrade za koje konkuriraju nominirani radovi koje možete pogledati ovdje.

Izvor: UHA

Općenito, projekti urbane obnove mogu imati dva cilja: regeneraciju prostora i regeneraciju socio-ekonomskih procesa.

Prva se fokusira na unapređenje materijalnog konteksta i svodi na preuređenje javnih površina, ulaganje javnih sredstava u infrasturkturu i energetiku te na rušenje starih stambenih jedinica kako bi se otvorio prostor za privatna ulaganja.

Novi Jelkovec

Druga pak povećava socijalnu mobilnost i učvršćuje lokalne zajednice razvijanjem lokalne ekonomije i kohezije, što se može postići usmjeravanjem privatnih sredstava u lokalna tržišta ili dugotrajnim ulaganjem u društvene standarde naselja. Potonji oblik regeneracije naizgled katalizira isključivo pozitivne procese, međutim on je i mnogo skuplji te rijetko isplativ u širem ekonomskom kontekstu. Ne garantira smanjenje siromaštva i segregacije već naprotiv, katkad upravo takva regeneracija oslabljuje lokalnu mrežu i zajednicu, stvara nestabilnost i prekarne uvjete rada. Novi Jelkovec je pokušaj jednog takvog pristupa.

Pri promjeni društveno-političkog uređenja 1990-ih, stambeno zbrinjavanje pojedinca od društvenog pitanja postaje individualno, ovisno o tržištu. Nakon izmjene temeljnih premisa o stambenom pitanju, nacionalne i gradske vlasti u Hrvatskoj između ostalog hvataju se u koštac s oblikovanjem smislene stambene politike te politike stanovanja ciljanih društvenih skupina koje svoje stambene potrebe ne mogu zadovoljiti na tržištu. Taj se novonastali odnos urbanizma, stambenih politika i njihovih društvenih posljedica ocrtava na primjeru naselja Novi Jelkovec.

Osim što je u studijama najpraćeniji i u stručnim publikacijama najprisutniji primjer urbanističkog projekta većeg mjerila, to je naselje i primjer stambene politike u karakterističnim tržišnim uvjetima hrvatskog “protokapitalizma”.

S obzirom na politiku javnog, odnosno povlaštenog najma, elaborat Socijalna slika Grada Zagreba 2012.  (Zagreb: CERANEO – Centar za razvoj neprofitnih organizacija – Socijalno vijeće grada Zagreba, 2013.) naziva je socijalnom inovacijom, u prvom redu stoga što mladim kućanstvima s više djece (najčešće podstanarima u najmu na uglavnom nereguliranom privatnom tržištu ili s općenito nesređenim uvjetima stanovanja) nudi sigurnost ugovora o najmu na pet godina (uz mogućnost produljenja) za manju cijenu i bolji standard stanovanja nego na tržištu.

Ipak, Novi Jelkovec moramo promatrati kao primjer birokratskog urbanizma, estetski i formalno uprosječenog, koji zahvaljujući “prilagođavanju” tržišnim uvjetima stvara niz konflikata. Neki su od njih urbanistički, kao na primjer konflikt između tipologije tj. standarda stambenog fonda i strukture stanovnika, što rezultira naknadnim povećavanjem kapaciteta naselja i istovremeno supstandardnim stanovanjem zbog potkapacitiranosti stambenih jedinica za višečlane obitelji. Zbog opreke između kvalitete arhitektonskih standarda i dimenzioniranja prostora proizašlog iz programa POS-a te niske kvalitete same izvedbe, javljaju se i strukturno-ekonomski konflikti. Posljedica su generička estetika suvremene hrvatske novogradnje, neprodani stanovi, pad cijene kvadrata, loše stanje komunalne infrastrukture i upitna kvaliteta javnih površina.

Tijekom specifičnog fragmentiranog procesa njegova razvoja struktura budućih korisnika uglavnom je bila promjenjiva varijabla, a originalna tipologija stanova konstanta. Modeli naseljavanja su se tako, usprkos svojoj “inovativnoj” naravi, izmijenjivali po svakom (lošem) odgovoru tržišta pa zapravo govorimo o nizu svojevrsnih ad hoc urbanih regeneracija. Takav pristup ne može biti temelj za razvoj projekta socijalnog stanovanja, koji u posebnoj mjeri zahtijeva program koji prethodi natječaju za izradu urbanističkog rješenja, oblikovan tako da podrazumijeva i preciznu studiju strukture i potreba budućih korisnika.

Ovdje je pak riječ o dijametralno suprotnoj praksi. U tom konglomeratu tržišnih, “socijalnih” stanova i stanova u najmu, obitelji s društvene margine u konačnici nepredviđeno čine trećinu naselja. Složeni i disfunkcionalni odnosi stambene politike i in situ urbanizma i arhitekture u tom se primjeru tako nužno odražavaju na život u prostorima novog stanovanja na marginama grada.

Hrvatski modeli “prilagođavanja u hodu” nemaju uvijek benigne posljedice, a ovdje je potencijalni krajnji rezultat društvena segregacija pojedinca. Pretpostavka je da taj ishod nije bio ciljana tj. službena politika Grada Zagreba, već rezultat različitih ekonomskih i političkih faktora – kao i nekoherentne gradske stambene politike – koji su utjecali na projekt. Istovremeno se potencijal socijalne segregacije iščitava i iz šireg konteksta prostornih manifestacija socio-ekonomskih nejednakosti u Europi.

Tijek razvoja i današnja slika naselja Novi Jelkovec odražava karakter suvremenih prostornih politika, koje nisu definirane društvenim odnosima već tržišnom vrijednošću zemljišta, a planerska percepcija grada više nije cjelovita već fragmentirana.

Tendencije deregulacije kod takvog tipa urbanog planiranja dijelom objašnjava David Harvey kad neoliberalne prakse upravljanja prostorom prepoznaje, između ostalog, u gradaciji logike upravljanja gradom od “menadžerske” do “poduzetničke”, što se u slučaju Novog Jelkovca može prepoznati. U “menadžerskom” modelu upravljanja gradonačelnici “menadžeri” često zaobilaze tijela odlučivanja poput gradske skupštine i angažiraju specijalizirane agencije koje oblikuju strategiju razvoja samo određenoga dijela grada ili određenoga područja djelovanja.

U razgovoru o stambenim politikama recentnih cjelovito planiranih kvartova antropologinja Tamara Buble, koja je na Odsjeku za sociologiju i socijalnu antropologiju Central European Universityja u Budimpešti diplomirala na temi Power of urban planning: socio-historical analysis of housing development construction Novi Jelkovec in Zagreb, “poduzetničkom” naziva logiku upravljanja gradom u kojoj tržišni principi diktiraju urbani razvoj (različiti tretman vrijednosti zemljišta, ulaganja u projekte koji mogu uroditi povratom ulaganja a provode se kroz instituciju javno-privatnih partnerstva, ulaganja u megaprojekte). Rezultat je fragmentacija grada, ograđivanje i procesi socijalne polarizacije.

U slučaju Novog Jelkovca takav se pristup upravljanja gradom u prvom redu očituje u njegovoj lokaciji, koja je izravno određena cijenom zemljišta. Doduše, barem je načelno namjera ovim projektom bila generirati širi urbani razvoj Sesveta, odnosno ulaganjem u komunalnu infrastrukturu podići cijenu okolnih zemljišta te privući potencijalne ulagače. Primjerice, najavljeno je produženje Vukovarske ulice do Novog Jelkovca. No, kasnije ni elementarna infrastruktura javnog prijevoza nije pravovremeno osigurana, a to je osnovni preduvjet za razvoj novih funkcionalnih cjelina unutar jednoga grada. Time se potvrđuje ad hoc karakter tog gradskog projekta – tu nije bila riječ o gradogradnji ili razvojnom projektu već o spekulativnoj izgradnji dislociranog stambenog naselja sa slabom perspektivom integracije u postojeće tkivo grada.

Kad govorimo o širem kontekstu prostornih manifestacija socio-ekonomskih nejednakosti u Europi, njemačka politologinja i sociologinja grada Margit Mayer u izlaganju “Proturječja urbanog aktivizma u kontekstu neoliberalizacije”  na primjeru njemačkih gradova objašnjava kako aktivacijske i revitalizacijske programe koji su trebali zaustaviti propadanje u “ugroženim” četvrtima danas zamjenjuju politike premještanja siromašnih i “nepodobnih” na periferiju grada, čemu doprinosi i privatizacija sustava socijalnog stanovanja.

Primjerice, u hamburškoj četvrti Wilhelmsburg dosadašnji se stanovnici, uglavnom radnici i imigranti, uslijed gentrifikacijskih procesa razvoja grada nastoje postupno zamijeniti stanovnicima višeg socijalnog statusa i pripadnicima “kreativnih klasa”, koji privlače investitore.

Nedavno objavljena opsežna studija Socio-Economic Segregation in European Capital Cities: East meets West (Regions and Cities) autora Tiita Tammarua, Saka Musterda, Marteena van Hama i Szymona Marcińczaka (London: Routledge, 2015.) na primjeru 13 europskih gradova sustavno istražuje prostorne aspekte rastućih socio-ekonomskih nejednakosti u europskim gradovima. Okosnica studije je pitanje jesu li dalekosežne posljedice ovakvih regeneracija isključivanje stanovnika iz tokova društva (tržišta, rada, obrazovanja itd.), (auto)segregacija i nedostatak socijalne kohezije – ili postoji i potencijal za razvoj lokalne ekonomije, zapošljavanje, stvaranje čvrstih socijalnih i ekonomskih mreža u lokalnoj zajednici, unatoč izdvojenosti iz širih socio-ekonomskih procesa.

Naime, Europa ima relativno umjerenu segregaciju u gradovima u usporedbi s Azijom, Afrikom i objema Amerikama, ali i ona je odnedavno u ozbiljnom porastu. Dok je većina dosadašnjih studija promatrala etničku segregaciju, relativno malen broj sagledavao je socio-ekonomsku. Iako su povezane, čak i u primjeru Novog Jelkovca potonja postaje relevantnija s obzirom na rastuću razinu nejednakosti u Europi, što vodi onome što Chris Kesteloot, profesor socijalne i ekonomske geografije na KU Leuven, u tekstu “Urban Socio-Spatial Configuration and Future of European Cities” (u Kazepov, Y., Cities of Europe, Changing contexts, Local Arrangements, and the Challenge of Urban Cohesion. Malden, MA: Wiley-Blackwell, 2015.) naziva prelaskom iz modela grada podijeljenog na funkcionalne zone u grad društveno i prostorno podijeljen na socio-ekonomske skupine koje su međusobno izolirane unutar urbanih cjelina / kvartova.

Segregacija u uvjetima stanovanja u urbanim područjima s obzirom na mogućnost i uvjete zaposlenja te prihode definira se kao socijalno-ekonomska segregacija. Gore spomenuta studija u izradi univerzalnog indeksa segregacije koristi sljedeće čimbenike: društvenu nejednakost, položaj grada u globalnom kontekstu, sustav socijalne skrbi, stanje na tržištu rada te stambene politike i modele.

Iako Zagreb nije dio studije, ona prepoznaje procese tranzicije bivših socijalističkih zemalja istočne i središnje Europe koje su se padom Željezne zavjese uključile u neoliberalne procese “razvoja” i globalizacije. Kombinacija tih procesa s prelaskom iz centraliziranih planerskih praksi na tržišnu ekonomiju stvorila je ubrzan pad u stvarnom prihodu per capita od 1988. do 1993. (oko 25 %) i fleksibilnosti u osiguranju stambenog prava vlastitim sredstvima. Prije devedesetih godina razlike u prihodima u istočnoj Europi bile su malene, ali do danas su u stalnome porastu.

Iako je ekonomska nejednakost rasla u cijeloj Istočnoj Europi, uzorci segregacije u prvom desetljeću nisu se mijenjali u većoj mjeri. Nejednakost se 2000-ih počela materijalizirati u prostoru, a u konačnici su institucionalno uređenje, stambeni modeli i državne socijalne politike imali golem utjecaj na segregaciju. U zemljama koje su prošle kroz manje ekonomske turbulencije, razina segregacije u istome je razdoblju ostala jednaka ili se smanjila.

Time je Istok u vrlo kratkom periodu sustigao zapadnoeuropske trendove, kako u sociološkim pokazateljima, tako i u prostornim afirmacijama. Osim toga, u većini istočnoeuropskih zemalja stambeno pitanje u socijalizmu osiguravala je država, ali poslije pada socijalizma više od 90 % stambenog fonda privatizirano je, a državno se financiranje u potpunosti povuklo pred tržišnim ulaganjima.

Novi Jelkovec je socijalnom strukturom i odnosom planerske logike prema društvenim procesima dio umjerenog prostornog i političkog meteža kojim se Zagreb uklapa u sliku o rastućoj segregaciji u istočnoeuropskim gradovima. Iako se radi o specifičnom primjeru mješovite strukture stambenog fonda i vlasništva, možemo ga usporediti s naseljima mješovite namjene kod kojih ranije navedena studija kritizira neuspjeh prostornog planiranja u smanjivanju segregacije u gradovima.

Naime, ne postoji dokaz da projekti urbane regeneracije ili stambeni kvartovi proizvedeni ulaganjima velikih razmjera pod okriljem stambenih politika orijentiranih na socijalno ugrožene društvene skupine pružaju sigurnost u zapošljavanju, socijalnoj mobilnosti, razvoju lokalne ekonomije itd.

Primjer je ulaganje od 44 milijarde eura u urbanu obnovu pariških predgrađa, koja već desetljećima predstavljaju jedan od snažnijih primjera etničke i socio-ekonomske segregacije, a koje nije spriječilo da se u tim naseljima 2005. dogode najveći neredi i eskalacija nezadovoljstva od 1968. Primjera takvih “ulaganja” ima na stotine.

Socijalna politika ne može stati na izgradnji infrastrukture. Samostalan izbor, razvoj i egzistencijalna stabilnost pojedinca nasuprot prekarnim uvjetima tržišnog kapitalizma ključni su za preoblikovanje urbane geografije segregacije. Socijalnom i fizičkom izgrađivanju naselja treba prethoditi težnja da se u svakome životnom i urbanom okruženju stvore uvjeti za emancipiranje stanovništva u kontekstu u kojem su rođeni.

Želimo li uistinu utjecati na socio-ekonomsku segregaciju, materijalni kontekst igra manju ulogu nego ulaganje u socijalnu koheziju, zapošljavanje, prihode itd. Jedino ispravno ulaganje jest ulaganje u ljude. Proširivanjem mogućnosti za obrazovanje, lokalnu ekonomiju, mobilnost, transport itd. stvaraju se uvjeti za regeneraciju socijalno izoliranih naselja. Novi Jelkovec u svojoj mješovitoj socijalnoj strukturi i perifernom položaju ima mogućnost daljnjeg razvoja upravo u tom obliku demarginalizacije.

Ovo je skraćena verzija teksta koji je objavljen u publikaciji Galerije Miroslav Kraljević  “Geografije segregacije”, koju možete preuzeti ovdje. 

Kako su arhitekti ocijenili naselje Novi Jelkovec čitajte ovdje.

Fotografije: Katarina Zlatec

Skup i izložba u organizaciji Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu povodom stote godišnjice rođenja Sene Sekulić-Gvozdanović, ugledne hrvatske arhitektice i profesorice Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održat će se u petak, 15. travnja 2016., u Velikoj vijećnici u 10 sati.

Djelo arhitektice i profesorice Sene Sekulić-Gvozdanović predstavit će: prof. emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, prof. emeritus dr. sc. Vladimir P. Goss, prof. Nenad Fabijanić, izv. prof. dr. sc. Karin Šerman, doc. dr. sc. Nataša Jakšić, mr. sc. Ljiljana Šepić i v. pred mr. sc. Alan Braun.

Otvorenje izložbe pod nazivom “Sena Sekulić-Gvozdanović: Istraživanje povijesti – projektiranje suvremenosti” održat će se u izložbenom prostoru trećeg kata Arhitektonskog fakulteta u 12 sati.

Izložba je otvorena 15. – 30. travnja 2016.

Autor/izvor: UHA/AF

Čileanski arhitekt Alejandro Aravena, dobitnik Pritzkerove nagrade (ovdje)  i kurator Venecijanskog bijenala arhitekture za 2016., objavio je da je njegov arhitektonski ured Elemental omogućio slobodan pristup svojim projektima za četiri kuće namijenjene socijalnom stanovanju, piše Wired.

Monterrey housing, Mexico, 2010., foto: Ramiro Ramirez

Nije uobičajeno da jedan dobitnik prve nagrade besplatno dijeli svoje ideje, obično sam naslov Pritzkerovog laureata omogućuje arhitektima postizanje većih honorara nego ranije.

Aravenin rad je usmjeren podizanju socijalnih standarda, a arhitekta smatraju – ako ne začetnikom, onda osobom koja je brendirala pristup arhitekturi poznat kao “incremental design”, tj. “dodavajuće” projektiranje koje namjerno nije dovršeno. Ovaj pristup gradnje daje zgradama temelje i okvire, a potom ih ostavlja nedovršene pa stanari, kad usele, dovrše svoje domove i na taj ih način učine svojima.

Iquique, Čile: Aravena je osigurao betonski okvir, s kuhinjom, kupaonicom i krovom (lijevo), a obitelji su popunile praznine (desno), foto: Cristobal Palma

Ovaj otvoreni izvor omogućit će javnosti pristup i mogućnost preuzimanja nacrta u CAD-u za četiri dovršena projekta Elementala: Quinta Monroy, Lo Barnechea i Villa Verde u Čileu te Monterrey Housing kompleks u Monterreyu u Meksiku.

Elemental: Quinta Monroy, varijante 1 i 2

Aravena se nada da će u vladinim uredima koji se bave socijalnom gradnjom uvidjeti da se uspješnost ovih projekata i njihov nizak trošak gradnje daju iskoristiti. Ovom se odlukom upućuje i na problem dostupnosti koji često prati arhitekturu.

Elemental: Monterrey, varijante 1 i 2

“Od sada su projekti javno znanje, otvoreni izvor koji će, nadamo se, pobijediti izgovore tržišta i vlade što se ne pokreću u ovom smjeru kako bi se uhvatili u koštac s masivnom i ubrzanom urbanizacijom”, stoji u “manifestu” na stranicama Elementala.

Ovo je “znanje koje smo testirali i koje dokazuje da nosi dobrobit zajednicama i koje je bilo implementirano pod pritiscima ograničenog budžeta i ograničenja politika”.

Elemental: Lo Barnechea, varijante 1 i 2

Dokumente s nacrtima možete preuzeti ovdje.

Izvor: Wired

Fotografije: arhiva, Elemental

Grad Zagreb i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) objavili su rezultate za javni, otvoreni, pozivni, u jednom stupnju, anonimni, likovni natječaj za umjetničko rješenje Spomenika domovini.

Predmet natječaja je izrada umjetničkog rješenja Spomenika domovini na lokaciji zelene plohe na Trgu Stjepana Radića, zapadno od KD Vatroslava Lisinskog, sjeverno od Ulice grada Vukovara i istočno od postojećeg parkirališta na Trgu Stjepana Radića.

Na Natječaj koji je trajao od 5. studenog 2015. do roka za predaju natječajnih radova 22. ožujka 2016. regularno su zaprimljena 52 rada.

Pozvani autori: Petar Barišić, Nikola Bašić, Idis Turato. Pozvani autori imaju pravo na obeštećenje za sudjelovanje u iznosu od  5.000,00 kn neto, ukoliko dostave natječajni rad u skladu s Uvjetima i Programom natječaja.

Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu: Vesna Kusin, predsjednica OS-a, Goran Rako, dopredsjednik OS-a, Marijan Hržić, Damir Mataušić, Helena Paver Njirić, Ivana Tutek, (zamjenica člana OS-a) na IX. plenarnoj sjednici održanoj 14. travnja 2016. donio je jednoglasno sljedeće odluke:

I. nagrada u neto iznosu od 25.000,00 kn dodijeljuje se radu pod brojem 45.

Autor: Prof. Nenad Fabijanić, dipl.ing.arh.
Dizajn staklo: Jeronim Tišljar, akad.kipar
Projektni tim: Željko Pavlović, dipl.ing.arh.
Davor Pavlović, dipl.ing.arh.
Studio Kušan
Konstrukcija: Berislav Medić, dipl.ing.građ.
Hortikultura: Robert Duić, dipl.ing.agr.
Rasvjeta: Nino Kušter
Maketa: Maja Francuz, mag.ing.arch.
Fotografija: Miro Martinić

Jedna od dvije jednakovrijedne II. nagrade u neto iznosu od 13.000,00 kn

dodjeljuje se radu pod brojem 02.
Arhitektonski biro Turato d.o.o.
Autorski tim:
Idis Turato
Josip Mičetić
Vedran Hubicki
Nikola Štefanac

Jedna od dvije jednakovrijedne II. nagrade u neto iznosu od 13.000,00 kn

dodjeljuje se radu pod brojem 29.
Autori:
Alem Korkut
Mia Roth Čerina (arhitektonska suradnja)
Tonči Čerina (arhitektonska suradnja)

III. Nagrada  u neto iznosu od 9.000,00 kn dodjeljuje se radu pod brojem 42.

Autor: Marko Gugić

Pisano priznanje dodjeljuje se radu pod brojem 01.

Autori:
Marko Murtić
Ana Aščić

Suradnici
Zvučna instalacija: Davor Sanvincenti, umjetnik
Tekst: Dominko Blažević, arhitekt
Rasvjeta: IBF d.o.o.
Vizualizacije: Arhitektonski studio SOBA

Pisano priznanje dodjeljuje se radu pod brojem 15.

Marinaprojekt d.o.o. Zadar
Autor: prof. Nikola Bašić, dipl.ing.arh.
Autori suradnici: Matija Huzjak, mag.ing.arch.
Karla Ljubičić, mag.art.
3D modeliranje: Matija Huzjak, mag.ing.arch.
Oblikovanje stakla: Karla Ljubičić, mag.art.
Fotografije makete: Matija Huzjak, mag.ing.arch.
Grafička obrada nacrta: Matija Huzjak, mag.ing.arch.
Krešimir Damjanović, mag.ing.arch.
Obrazloženje rješenja: prof. Nikola Bašić, dipl.ing.arh.
Konzultant za rasvjetu: Želimir Ivanović, dipl.ing.el.
Konzultant za hortikulturu: Lucas Werft, mag.ing.prosp.arch.
Izrada makete: Svijet stakla d.o.o. Zadar (Staklo)
RI stolarski obrt Zadar (drvo)
Krekić d.o.o. Zadar (drvo)

Pisano priznanje dodjeljuje se radu pod brojem 17.

Autori:
Luka Vlahović, dipl.ing.arh.
Miro Roman, dipl.ing.arh.
Petra Tomljanović, kustos

Oznaka iz Plana javne nabave Raspisivača natječaja: 2660-2015 EVB

RASPISIVAČ I INVESTITOR natječaja je GRAD ZAGREB, 10 000 Zagreb, Trg
Stjepana Radića 1,  OIB: 61817894937
telefon: +385 1 6101 840
e-mail: strategija@zagreb.hr
internetska adresa:  www.zagreb.hr
odgovorna osoba:  gradonačelnik Milan Bandić, dipl.politolog

PROVODITELJ I ORGANIZATOR natječaja je UDRUŽENJE HRVATSKIH ARHITEKATA (UHA) Trg
bana J. Jelačića 3/I, 10 000 Zagreb, OIB: 01152649489
telefon: +385 1 5509 705
e-mail: tajnistvo@uha.hr
odgovorna osoba: Sanja Cvjetko Jerković, dipl.ing.arh.

PRAVO SUDJELOVANJA imaju sve fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju najmanje jedan od ovih pet uvjeta:
– umjetnici koji su realizirali najmanje tri (3) skulpture u javnom prostoru;
– umjetnici  sa završenom likovnom akademijom;
– arhitekti sa završenim arhitektonskim fakultetom;
– dizajneri sa završenim Studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
– umjetnici s redovnim članstvom u strukovnoj umjetničkoj udruzi (HDLU, ULUPUH, UHA i slično)

Izvor: UHA

Arhitekt Dinko Peračić i Miranda Veljačić, Emina Višnić i Slaven Tolj, predstavljat će Hrvatsku na 15. Venecijanskom Biennalu arhitekture od svibnja do studenoga ove godine projektom “We need it-we do it / to trebamo-to radimo” (više ovdje).

To je bio povod za razgovor s arhitektom Dinkom Peračićem, objavljen u časopisu Čovjek i prostor, koji prenosimo u cijelosti.

Dinko Peračić, foto: Damil Kalogjera

Vaš projekt Tržnice u Vodicama (ovdje) dobio je nagradu Zagrebačkog salona (ovdje) i glavnu nagradu Piranskih dana arhitekture – Piranesi award (ovdje). Možete li nam opisati taj projekt od koncepta, idejne faze do izvedbe?

Početni projektni zadatak odnosio se na zadovoljenje potreba tržnice i ribarnice, međutim, kad sam vidio o kakvoj se lokaciji i kakvom kontekstu radi, postalo je jasno da će to biti više projekt obnove javnoga prostora i uspostavljanje novih prostornih odnosa u području širem od zadanog obuhvata.

Tržnicu je trebalo uklopiti u bivše gospodarsko dvorište ugostiteljsko-trgovačkog kompleksa. Ovaj kompleks izgrađen je 70-ih godina, na spoju marine i mjesta. Okupljao je ekskluzivne dućane, mliječni bar sa slastičarnicom i finije restorane i barove.

Tržnica, Vodice

Uslijed privatizacije javnih i zajedničkih sadržaja i nekontrolirane izgradnje, značajno je smanjen prostor za moguće nove javne zahvate. Tako se i tržnica trebala smjestiti na ovom jedinom preostalom isječku prostora. Uređenje tržnice nije moglo biti samo interpolacija, već zahvat koji pomiruje kontekst u koji dolazi i stvara mu novu vrijednost. Prva varijata projekta uključila je stvaranje šetnice na nekadašnjoj opskrbnoj ulici, izgradnju trijema kojim bi se povezali neartikulirani poslovni prostori nastali pojedinačnim intervencijama, uspostavljanje nove siluete krovova koja bi uskladila postojeće različite smjerove i visine krovova. Sama funkcija tržnice i ribarnice pritom je bila najjednostavniji dio.

Tijekom pripreme projekta upravo se kontekst pokazao najzahtjevnijim. Ovaj zahvat je u isto vrijeme i samostalna građevina i uređenje javnoga prostora u smislu sređivanja priključaka, pristupa i pročelja svih okolnih građevina. Isti susjedi, za koje se sve navedeno uredilo, uvjetovali su ograničenja za projekt tržnice. Sama kontura krova je preostali dio nastao nakon višestrukih rezanja i ukidanja dijelova koji su smetali susjedima. Ovo je bio dugotrajan proces koji ne bi mogao dobro završiti da nije bilo izuzetne upornosti i vještine direktora komunalnog poduzeća Stanka Birina i gradske uprave, da prevladaju ove probleme.

Srećom, projekt smo otpočetka postavili tako da ima otvorenu logiku, da nije kompozicija koja nužno treba biti završena da bi profunkcionirala. Pronašli smo raster i gradbeni princip koji je mogao riješiti probleme bez obzira na obim zahvata.

Drugi važan dio koncepta bio je svjetlopropusni krov. Bez njega bi ovaj relativno dubok prostor bio previše mračan. Sama materijalnost je bila poseban problem jer su se odabrane tehnologije i materijali pokazali kao problem za lokalnog izvođača. Na svim razinama, od granice obuhvata do odabira materijala, projekt je stalno bio ugrožen. Početni koncepti diagrid-rastera, siluete krova i translucentnosti pokrova pokazali su se dovoljnima da sačuvaju integritet projekta do kraja.

Tržnica, Vodice

Vaš projekt „We need it – we do it / to trebamo-to radimo“ izabran je da predstavlja hrvatsku arhitekturu na Venecijanskom Biennaleu iduće godine. Možete li nam predstaviti projekt i reći kako on odgovara na pitanje kuratora Alejandra Aravene?

Aravena traži “izvještaje s bojišnice”, situacije s ruba discipline na kojima arhitektura stvara nove vrijednosti za društvo i kontekst u kojemu nastaje. Kroz diskusiju i situacije koje se u međuvremenu razvijaju vidimo da se radi o redefiniranju pozicije arhitekta u društvu.

Globalno je uloga arhitekta marginalizirana guranjem u niše tehničke i pravne ekspertize ili autorskih umjetničkih pozicija. Preslabo smo razvijali sintetski kapacitet, a posebno humanističku dimenziju struke pa smo prirodno postali nebitni u širem društvu. U Hrvatskoj smo se posebno degradirali nekritičkom legalizacijom, nakon koje je svakom arhitektu teško dokazati da njegov ili njezin rad ima većeg smisla.

U Veneciji ćemo pokazati rad na tri građevine koje su mjesto stvaranja novih društvenih odnosa, novih institucija i drukčijih tipova kulture. To su rekonstrukcije postojećih građevina: Pogon Jedinstvo u Zagrebu (više ovdje) , Dom mladih u Splitu (ovdje) i napuštena zgrada u kompleksu Benčić u Rijeci za Muzej moderne i suvremene umjetnosti (ovdje i ovdje).

Dom mladih, Split

U njima arhitektura sudjeluje od trenutka kada postoji problem i tijekom njihova razvoja, kao struka koja može upravljati aspektima prostora u procesu stvaranja novih kompleksnih društveno-kulturno-prostornih sklopova. Ne radi se o gotovim završenim projektima, nego o prostornim smjernicama koje daju okvir i pomažu da se urede odnosi, provode fazna uređenja, rješavaju tekući problemi i planiraju veći zahvati dok prostor cijelo to vrijeme živi i u njemu se odvijaju kulturni i društveni programi.

Projekt je zanimljiv zbog nekoliko aspekata. Testira mogućnosti otvorene logike u arhitekturi u kojima projekt treba funkcionirati dok se nalazi u različitim stadijima razvoja, kad se na njemu primjenjuju različiti zahtjevi i izmjene, u stanju u kojem je trajno otvoren za različite intervencije.

Istražuje koja sve sredstva arhitekt može suvereno koristiti kako bi uspostavio i realizirao projekt. Pritom ne govorimo samo o arhitektonskim i prezentacijskim tehnikama, već o sudjelovanju u programiranju, budžetiranju, političkoj pozadini, širim strategijama i planovima, društvenoj dinamici i njihovom sintetskom povezivanju s praktičnim tehničkim rješenjima. Treći i najzanimljiviji aspekt je mogući udio arhitekture u širim društvenim procesima; koliko i kako možemo sudjelovati u društvenim, ekonomskim i drugim odnosima koji nastaju.

Dom mladih, Split

Imate li na umu još neke prostore na koje bi se morao primjeniti koncept rekonstrukcije kakav imate za projekt za Biennale?

Na gotovo sve situacije u kojima nije unaprijed definiran projektni zadatak i u kojima arhitekt nije već stavljen u poziciju da riješi gotovi formulirani tehničko-pravno-oblikovni zahtjev. Gdje god postoji mogućnost dijaloga s vlasnikom, naručiteljem ili korisnikom, postoji i mogućnost da projekt dobije nove vrijednosti. Naravno, to podrazumijeva da arhitekti imaju što za ponuditi kao dodatnu vrijednost. O tome trebamo razgovarati. Što realno korisno stvarnom svijetu možemo ponuditi kao relevantne vrijednosti? Mislim da je to ono što Aravena želi otkriti na sljedećem Biennaleu.

Kompleks Benčić, Rijeka

Projekt za Biennalle je kolaboracija nekoliko različitih struka. Smatrate li da je u današnje doba to nužno za stvaranje kvalitetne i socijalno osviještene arhitekture?

U autorskom timu smo Miranda Veljačić, Emina Višnić, Slaven Tolj i ja. Dakle, pola tima čine arhitekti, a drugu polovicu ljudi koji se bave ovim procesom iz pozicija kreatora programa, ravnatelja ustanova, javnih intelektualaca aktivnih u kulturnim politikama i umjetnika. Oni određuju prostor koliko i mi utječemo na sadržaj i dinamiku koji se odvijaju u prostoru. Ovime se ocrtava uloga arhitekture koja nije nedodirljivo područje rezervirano za arhitekte, već polje suradnje i utjecaja koje arhitekti mogu organizirati, usmjeravati, uređivati i na taj način stvarati projekt. To je izlazak iz laboratorija i iskušavanje koliko vrijedimo na cesti.

Ako želimo biti zanimljivi široj javnosti, morat ćemo odustati od svojih mistificiranih pozicija pojedinaca koji razumiju što je dobro za neki prostor, a što nije. Nakon toga, sljedeći korak je ulazak u arenu svih različitih utjecaja, interesa, pluralističkih mišljenja i ograničenja. Ako razvijemo znanja i argumente da na toj razini dijaloga zadržimo kontrolu nad projektom, struka će imati svijetlu budućnost.

Kompleks Benčić, Rijeka

Oba projekta o kojima smo govorili na tragu su vraćanja urbaniteta ili stvaranja novog urbaniteta, je li to vaš poseban interes u arhitekturi i smatrate li da takvih projekata ima premalo?

Urbanizam je izuzetno zanimljiva tema, ne zbog oblikovanja gradova ili javnih prostora, već kao skup metoda pregovaranja i usuglašavanja različitih interesa. Ako rad na pojedinačnoj građevini gledamo kao urbanistički zadatak, lokacija postaje polje interesa kojima upravljamo i u koje unosimo smjernice i autoritete. Takvi projekti imaju procesnu logiku, više nego objektnu. Oni su pripremljeni za intervencije i manipulacije, dovoljno rigidni da participacija drugih ne ugrozi osnovnu strukturu prostora.

Osim toga, kada se projekti tako sagledavaju povećava se njihov urbanistički potencijal jer uključuju elemente konteksta. Jedan od boljih primjera je Dioklecijanova palača, rigidna antička struktura koja podnosi dva milenija transformacija i zbog toga funkcionira kao epicentar grada. Ovo su sve stare i poznate teme, ali smo ih, zbog intenzivnog građenja novog, zaboravili. U vrijeme rekonstrukcija i revitalizacija postojećih struktura mislim da mogu biti ponovno relevantne.

Ian Kruezi

Korišteni su grafički materijali i fotografije iz arhiva autorskog tima.

Ovaj tekst objavljen je u tiskanom izadnju časopisa Čovjek i prostor u veljači 2016.

Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Arhitektonski fakultet u Prištini pozivaju na otvorenje izložbe i predstavljanje knjige “Kosovski modernizam – arhitektonska početnica”, u utorak, 19. travnja, u 19 sati, u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU.

Autori izložbe i knjige su Lulzim Kabashi i Ilir Gjinolli. Izložba je otvorena do 29. travnja.

Razgovor s arhitektom Andrijom Mutnjakovićem, autorom projekta knjižnice u Prištini (na slici) čitajte ovdje .

DaNS – Društvo arhitekata Novog Sada poziva sve zainteresirane da prijave svoje radove za izlaganje na 20. Salonu arhitekture koji će se održati u Novom Sadu od 3. do 12. lipnja 2016. godine.

Salon je međunarodnog karaktera, a želja novosadskog Salona arhitekture jest da se pozicionira kao mjesto regionalne revije arhitektonske produkcije. Stoga, u konkurenciji za sve kategorije i Veliku nagradu Salona konkuriraju radovi nastali ili realizirani na prostoru bivših jugoslavenskih republika, kao i Mađarske i Rumunjske.

Tema 20. Salona arhitekture pod nazivom PRESPAJANJE/REWIRING se bavi promatranjem regionalne arhitekture u proširenom polju – od društvenog i prostornog aktivizma, preko građenja, do teorijskog promišljanja i digitalnog prostora. Postavljajući ih tako, iznad disciplinarnih podjela, ukazat ćemo na specifične vrijednosti koje u mnoštvu i različitosti grade kompleksnu sliku arhitekture danas.

Žiri 20. Salona arhitekture:

Grozdana Šišović (re:a.c.t. Beograd),
Ana Džokić (STEALTH.unlimited, Beograd/Rotterdam),
Marc Neelen (STEALTH.unlimited, Beograd/Rotterdam),
Idis Turato (Arhitektonski biro Turato, Rijeka),
Eugen Pănescu (Planwerk, Cluj).

Rok za dostavu radova za selekciju je 30.04.2016., a rezultati selekcije biće poznati do 7.05.2016. godine.

Sudionici Salona mogu konkurirati za nagrade u sljedećim kategorijama:

1. Arhitektura
2. Urbanizam
3. Interijer
4. Studentski radovi
5. Publikacije
6. Digitalni prostor
7. Eksperiment u arhitekturi

Pod kategorijom Digitalni prostor podrazumijevaju se radovi iz područja CGI dizajna (arhitektonske vizualizacije, animacije, game design), parametarskog dizajna, digitalne fabrikacije, generativnog i interaktivnog dizajna i slično.
Za sve kategorije konkuriraju realizirana djela, nerealizirani projekti i natječajni radovi.

Kotizacija za učešće na Salonu se plaća za radove koji prođu selekciju žirija. Kotizacija osigurava izlaganje na salonu, tisak izložbenog rada i jedan primjerak kataloga koji će se štampati nakon Salona.

Kotizacija iznosi:

4000 din / 35 eur – za sve učesnike, osim:
2500 din – za članove DaNS-a
1200 din / 10 eur – za studente
0 din – za učesnike u kategoriji Publikacije, koji umjesto uplate kotizacije ostavljaju DaNS-u po dva primjerka svoje publikacije.

Detaljne informacije o načinu prijavljivanja radova i propozicijama Salona, kao i prijavni formular, možete pronaći na sajtu Društva arhitekata Novog Sada.

Od 12. do 15. travnja, u Bruxellesu su održani Dani Oznake Europske baštine. Od ukupno18 prijavljenih kandidata u 2015. godini, Europska komisija u drugom je krugu izabrala devet, među kojima i svjetski poznati krapinski lokalitet.

Prošle godine Republika Hrvatska je po prvi puta imala mogućnost predstaviti 2 kandidata, a Ministarstvo kulture RH predložilo je Centar industrijske baštine u Rijeci i Muzej krapinskih neandertalaca s nalazištem Hušnjakovo u Krapini, koji potpisuju arhitekt Željko Kovačić i paleontolog Jakov Rado (o čemu smo pisali ovdje).

Dana 13. travnja u reprezentativnoj knjižnici Solvay u Bruxellesu Oznake Europske baštine svečano su dodijeljene: Pretpovijesnom nalazištu i Muzeju krapinskih neandertalaca u Hrvatskoj, Dvorcu Olomouc i Nadbiskupskom muzeju u Republici Češkoj, lokalitetu Sagres u Portugalu, Carskoj palači u Beču u Austriji, Povijesnom kompleksu Sveučilišta Tartu u Estoniji, Glazbenoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti, arhivu Mundaneum u Belgiji, Kompleksu istočnog fronta Prvog svjetskog rata u Poljskoj i Europskoj četvrti u Strasbourgu u Francuskoj.

Svečana dodjela bila je popraćena promotivnim filmom svakog kandidata i nagradnim pitanjima vezanim uz pojedine lokalitete. U ime Muzeja krapinskih neandertalaca priznanje je primila mr.sc. Vlasta Krklec, muzejska savjetnica uz prisustvo Veleposlanika RH u Bruxellesu Mate Škrabala i nacionalne koordinatorice Anje Mamić iz Ministarstva kulture, Uprave za međunarodne kulturne odnose, europske poslove i javnu komunikaciju. Oznaku je dodijelio Tibor Navracsics, Povjerenik Europske komisije za edukaciju, kulturu, mlade i sport.

Kako je Krapina dala počast vrijednom nalazištu u vidu šestmetarskih skulptura, čitajte ovdje.

Fotografije: Damir Fabijanić

U popularnoj “Kockici”, antologijskom djelu hrvatske moderne arhitekture, radu arhitekta Ivana Vitića, jučer je otvorena je Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini, na kojoj su dodijeljene godišnje nagrade.

Zahvaljujući svojem svestranom stručnom angažmanu, posvećenosti nastavničkom pozivu i neposrednom, konstruktivnom pristupu Nagradu “Viktor Kovačić”za životno djelo zaslužila je dugogodišnja istaknuta profesorica Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, profesor emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, dipl. ing. arh.

Nagrada “VIKTOR KOVAČIĆ” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2015. godinu dodijeljena je:

Radionici arhitekture + Vanji Ilić (Projektni tim: Vanja Ilić, Iva Pejić, Goran Rako, Josip Sabolić, Mario Škarijot) za MUZEJ VUČEDOLSKE KULTURE u Vukovaru (više čitajte ovdje).

Foto: Boris Cvjetanović

Muzej koji se, prema riječima autora, “gotovo sam nacrtao”, projektiran slijedom topografije lokacije, svojim je arhitektonskim vrijednostima karakter krajolika brižno očuvao, a istovremeno i neizmjerno obogatio posve novom prostorno-funkcionalnom vrijednošću.

Foto: Boris Cvjetanović

Impresivno interpretirana priča o vučedolskoj kulturi razvija se tako linearno između grada i samog arheološkog lokaliteta arhitekturom koja integrira i afirmira daleku povijest i suvremenost te prirodni i izgrađeni krajolik.

Nagrada “DRAGO GALIĆ” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2015. godinu dodijeljena je:

Davoru Matekoviću za STONE HOUSE u Lukovom Šugarju (o projektu smo pisali ovdje).

Foto: Damir Fabijanić

Unutar generalno stihijske i neuravnotežene matrice uobičajene vikend izgradnje, kompaktni kameni poliedar “Stone house” svojim volumenom i materijalom iskazuje pripadnost onom iskonskom, autentičnom mjestu. Maksimalno iskorištenje parcele ovdje ne znači dominaciju veličinom, a zatvorenost volumena čita se pak kao zaštićenost kuće uz more izložene ekstremnim naletima bure, karakterističnima za ovu lokaciju (okolica Karlobaga).

Foto: Damir Fabijanić

Ekspresija čistih ploha, čistoća spojeva i nužnih detalja ukazuju da se krajnje pročišćenim, obazrivim, razložnim i promišljenim projektiranjem, koje se oslanja na bazične kvalitete prostora i temeljna arhitektonska načela, može apsolutno upečatljivo i pozitivno djelovati u postojećem kaotično izgrađenom krajoliku.

Nagrada “BERNARDO BERNARDI” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2015. godinu dodijeljena je:

Draženu Juračiću, Jeleni Skorup za RESTORAN I KUHINJU PINE BEACH RESORT u Pakoštanima (o projektu više čitajte ovdje).

Foto: Tamas Bujnovszky

Oblikovanje restorana za 1500 gostiju na čistini okruženoj alepskim borom vođeno je početnom idejom da prirodno tlo ostane netaknuto i svi borovi sačuvani. Ova megastruktura u prirodi nije simulakrum mediteranskih trijemova i sjenica, već same borove šume.

Foto: Tamas Bujnovszky

Inženjerskom logikom i suvremenom tehnologijom stvorena je konstrukcija koja podsjeća na stabla, reagira na vjetar, preuzima boje okolnog krajolika. Neponovljiva izvedba, posve prilagođena specifičnom mjestu, istovremeno predstavlja uzoran princip djelovanja u čestim zadacima kakve zahtijeva turistička orijentacija na hrvatskoj obali.

Nagrada “NEVEN ŠEGVIĆ” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2015. godinu dodijeljena je:

Tomislavu Paveliću za knjigu O BUSENU TRAVE POD STOPALOM (arhitektonski eseji).

Zbirka nazvana po jednom od deset odabranih eseja posvećenih prostoru predstavlja suptilno poetsko i intimno, a ujedno precizno i duboko promišljanje nekih od ključnih tema arhitektonske discipline. Već iz njihovih samih naslova, baš kao i provedenih rasprava, evidentno je vezivanje uz svojevrsni prosvjetiteljski moment, zadaću podučavanja i ambiciju poticanja na promišljanje svih onih kompleksnih slojeva koje obuhvaća ova ključna društvena i prostorna disciplina. Moralna dimenzija koju autor snažno osjeća i provodi u sferi arhitekture ovdje se evidentno prelila i u sam čin pisanja, koje postaje podjednako obojano analognim angažiranim naporima i intencijama.

Za godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini pristiglo je ukupno 85 autorskih radova, od kojih su najbrojnije realizacije interijera (21), obiteljskih kuća i javnih zgrada (po 12) te iznenađujuće velik broj prijavljenih radova u kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture (13). Sve prijavljene radove ostvarene u 2015. godini valorizirao je Stručni savjet UHA-e u sastavu: Dražen Pejković, dipl. ing. arh., voditelj Stručnog savjeta UHA-e; Bojan Bilić, dipl. ing. arh.; Alan Kostrenčić, dipl. ing. arh.; Sabina Sabljić, dipl. ing. arh.; Dean Stubnja, dipl. ing. arh.; Ana Šverko, dipl. ing. arh.

Nominirane radove pogledajte ovdje.

Fotografije: arhiva

Izvor: Udruženje hrvatskih arhitekata

U sklopu interaktivnog arhitektonsko-urbanističkog procesa pod nazivom “Inicijativa Višnjan”, koji u Višnjanu provode grupa Katalizator i Društvo arhitekata Istre, u subotu 23. travnja 2016., predstavit će se arhitekti Mia Roth Čerina i Tonči Čerina te Ida Loher i Jelena Bračun, članice udruge OPA – udruge za promicanje vizualne kulture.

Predavanja, povezana temom “obrazovanje i prostor”, održat će se u prostorima osnovne škole Jože Šurana, u Višnjanu, u 20:00 sati.

Na sceni#2 “Inicijative Višnjan”, predstavit će se i rezultati natječaja za vizualnu interpretaciju “Inicijative Višnjan”, a članovi sekcije “Djeca i arhitektura”, koja djeluje pri Društvu arhitekata Istre, najavit će ukratko akciju sa školskom djecom planiranu za satove likovne kulture tijekom redovite školske nastave idućeg tjedna.

Ulaz je besplatan, pridružite se!

Raspisan je natječaj, Opći, drugog stupnja složenosti, za realizaciju i anketni, za izradu idejnog urbanističko arhitektonskog rješenja “Terminal za brodove na kružnim putovanjima, centralno garažno-poslovna građevina i autobusni kolodvor” u Dubrovniku.

RASPISIVAČ NATJEČAJA:
DUBROVNIK INTERNATIONAL CRUISE PORT INVESTMENT d.o.o, 10000 Zagreb, Savska cesta 106  (OIB:  19239483215), zastupan po Arpak Demircan i Dragos Victor Stefanescu.

PROVODITELJ NATJEČAJA:
Ured ovlaštenog arhitekta Miljenka Bernfesta, Iblerov trg 7, Zagreb
OIB: 98819877613; mob.: 091 1602956; email: berni@bxl-studio.com
Odgovorna osoba Provoditelja: Miljenko Bernfest, ovl. arh.

Pravo sudjelovanja u svojstvu autora imaju fizičke osobe i to kao autor pojedinac ili autorska grupa od više članova od kojih najmanje jedan mora biti ovlašteni arhitekt, dipl.ing.arh. ili mag.ing.arch. Svaki od natjecatelja, pojedinac ili grupa ima pravo sudjelovanja na ovom natječaju samo s jednim radom.

Na natječaju ne mogu sudjelovati Voditelj natječaja ili zamjenik Voditelja natječaja, zaposlenici Raspisivača, zaposlenici Provoditelja u slučaju da je provoditelj pravna ili fizička osoba – ured ovlaštenog arhitekta, članovi Ocjenjivačkog suda, zamjenici članova, tajnik natječaja, članovi tehničke komisije, izrađivač natječajnog elaborata, kao i njihovi suradnici i srodnici u prvom i drugom koljenu.

Također ne mogu sudjelovati i svi ostali koji su na bilo koji način sudjelovali u izradi Programa natječaja, bili autori studija koje su prethodile natječaju ili su bili članovi povjerenstva Grada Dubrovnika za verifikaciju Programa, te svi koji su bili upoznati s Programom natječaja prije objave natječaja, te bi time narušili ravnopravnost natjecatelja ili neovisno odlučivanje Ocjenjivačkog suda. Svi oni ne mogu kao natjecatelji ili ponuditelji sudjelovati u natječaju.

Natječaj se provodi u skladu sa odredbama Pravilnika o natječajima sa područja arhitekture, urbanizma, unuatrnjeg uređenja i uređenja krajobraza Hrvatske komore arhitekata  i Udruženja hrvatskih arhitekata, (NN 85/14) te mu se dodjeljuje registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata.

Natječaj se provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Procijenjena vrijednost Ugovora o uslugama za izradu projektno – tehničke dokumentacije iznosi 5.290.000,00 kn (bez PDVa), prema Pravilniku o standardu usluga arhitekata Hrvatske komore arhitekata. Procijenjena vrijednost investicije iznosi 230.000.000,00 kn (bez PDV‐a), odnosno cca 5.310,00 kn/m2 (bez PDV‐a).

SVRHA I CILJ provedbe javnog natječaja je dobivanje najboljeg urbanističko-arhitektonsko rješenja novog “Terminala za brodove na kružnim putovanjima, centralno garažno-poslovnu građevinu i autobusni kolodvor”  u Dubrovniku,  prema predloženoj programskoj strukturi i na taj način kvalitetno upotpuniti sadržajnu i oblikovnu strukturu urbane cjeline Grada Dubrovnika, Luka Gruž.

Od natječajnog rada očekuje se da vrednujući i afirmirajući zatečene urbane i kulturne vrijednosti prostora, njegove prostorno-urbane i arhitektonsko-graditeljske karakteristike, ostvari kvalitetno idejno arhitektonsko oblikovno rješenje, njegovo skladno uklapanje u postojeću urbanu strukturu i ponudi optimalno funkcionalno rješenje planiranih programskih sadržaja

Predviđena investicijska vrijednost objekta je 230.000.000,00 kn.

Registarski broj natječaja je  28-16/DU-UA/N

IZRAĐIVAČ NATJEČAJNOG ZADATKA, ODNOSNO PROGRAMA ZA PROVEDBU NATJEČAJA je MATRIX-d – inženjering d.o.o., Voćarsko naselje 118, Zagreb; OIB 90418223094; autor Miroslav Dragomanović, dipl.inž.arh. Autor Uvjeta natječaja je Miljenko Bernfest, dipl.inž.arh., ovlašteni arhitekt.

Početak natječaja je  21. travnja 2016. godine.

Natječajni elaborat pripremljen u digitalnom obliku može se naručiti putem elektronske pošte (berni@bxl-studio.com). Nakon toga Provoditelj proslijeđuje na mail poveznicu za skidanje dokumentacije s poslužitelja Krajnji rok do kojeg se može preuzeti natječajna dokumentacija je datum predaje natječaja.

Natjecatelji imaju pravo dostaviti pitanja do 11. svibnja 2016. godine do 13 sati.

Pitanja se dostavljaju Provoditelju putem elektronske pošte (berni@bxl-studio.com),
Svima koji su preuzeli natječajne podloge i dostavili svoju adresu elektronske pošte odgovori će biti dostavljeni na istu do 21. svibnja 2016. godine.

NAGRADE:

Određuje se nagradni fond od 620.000,00 kn. neto,
Ocjenjivački sud će dodijeliti sljedeće nagrade u točnom neto iznosu i rasporedu kako slijedi:
Neto                                    Neto + PDV *
1. nagrada 40%                                  = 248.000,00                       = 310.000,00 kn
2. nagrada 25%                                  = 155.000,00                       = 193.750,00 kn
3. nagrada 15%                                  =   93.000,00                       = 116.250,00 kn
4. nagrada 12%                                  =   74.400,00                       =   93.000,00 kn
5. nagrada   8%                                 =   49.600,00                       =   62.000,00 kn

Ako do određenog roka predaje natječajnih radova pristigne manji broj radova od 5 (pet) dodijeliti će se nagrade sukladno broju pristiglih radova u iznosima koji su gore navedeni Nagrade isplaćuje raspisivač direktno nagrađenim autorima prema ispostavljenom računu ili autorskom ugovoru.

Kriterij za ocjenjivanje:

Pored usklađenosti rada s uvjetima raspisa (u pogledu sadržaja, rokova i obaveznih priloga), pri ocjenjivanju radova Ocjenjivački sud će valorizirati:
– usklađenost s Programom, zakonima i propisima,
– etapne mogućnost izvedbe,
– multifunkcionalnost korištenja prostora,
– prostorni koncept u odnosu na širi i uži obuhvat,
– funkcionalne, estetske, oblikovne i prostorne kvalitete rješenja,
– racionalnost i ekonomičnost rješenja,
– primjena rješenja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Članovi Ocjenjivačkog suda:

Prof. Branko Kincl, dia., ovl. arh., (br. 1700) – Predsjednik O.S. – predstavnik provoditelja
Dr. Andro Vlahušić, Gradonačelnik Dubrovnika, predstavnik Grada
Jean-Pierre Enjolras, dia – predstavnik raspisivača
Iva Gredelj, dia., ovl.arh. (2406) – predstavnik raspisivača
Prof. Dr. Gulsun Saglamer, dia – predstavnik raspisivača
Prof. Nikola Popić, dia., ovl. arh. (br. 404) – predstavnik provoditelja
Dražen Pejković, dia., ovl.arh. (1159)  – predstavnik provoditelja

Zamjenici člana OS:

Vanda Ivanković – Kontić, dia., ovl.arh. (br. 3437) – predstavnik raspisivača
Miroslav Dragomanović, dia., ovl.arh. (br. 1027) – predstavnik provoditelja

Tehnička komisija:

Dragutin Gašparović, dia., ovl. arh. (br. 606)
Malojka Sertić, d.i.a.

Tajnik natječaja:

Miljenko Bernfest, dia., ovl. arh. (br. 1260)

Rok predaje natječajnih radova je 21.lipnja 2016. godine  do 13.00 sati, bez obzira na način dostave, na adresi: Iblerov trg 7/V, Zagreb, sa  napomenom ZA ARHITEKTONSKI NATJEČAJ.

Ocjenjivački sud završit će s radom najkasnije do 11. srpnja 2016. godine.

Obavijest o rezultatima natječaja bit će dostavljeni svim natjecateljima odmah nakon donošenja odluka Ocjenjivačkog suda putem telefona il emaila, a potom i pisanim putem će se obavijestiti svakoga autora o  njegovom uspjehu na natječaju i visini nagrade. Rezultati će biti objavljeni i u dnevnom tisku.

Izložba natječajnih radova održat će se u roku od mjesec dana po završetku rada Ocjenjivačkoga suda.

O datumu i lokaciji održavanja izložbe bit će obaviješteni svi natjecatelji putem maila.

Foto: www.skyscrapercity.com

Izvor: Udruženje hrvatskih arhitekata

U subotu 30. travnja 2016. u 20 sati, u Malom Lošinju svečano će se otvoriti Muzej Apoksiomena. Otvorenje muzeja završava proces započet pronalaskom brončanog kipa u podmorju Malog Lošinja prije skoro dvadeset godina.

Jedini eksponat muzeja je sam kip Apoksiomena, a u zgradi je prezentirana i priča o njegovom nastanku, pronalasku i restauraciji.

Apoksiomen, foto: Maja Bosnić, Ivan Dorotić

Autori projekta muzeja su riječki arhitekti Saša Randić i Idis Turato, koji su dobili prvu nagradu na natječaju kojeg je raspisao grad Mali Lošinj 2008. godine, provedenog od strane Udruženja hrvatskih arhitekata.
Projekt Muzeja je zanimljiv i stoga što je nastao na samom kraju dvadesetgodišnje suradnja dvojice arhitekata i njihova zajedničkog ureda Randić-Turato, tako da su u izradi dokumentacije sudjelovali još i uredi Arhitektonski biro Turato te Randić i suradnici. Neposredno po dovršetku arhitektonskog projekta po kojem je sagrađen Muzej, Saša Randić i Idis Turato su i formalno završili profesionalnu suradnju.

Natječaj za projekt muzeja je raspisan 30. rujna 2008. , s početkom 9. listopada 2008., završetkom 15. prosinca 2008. a I. nagrada dodijeljena je timu:
Randić, Saša, autor,
Turato, Idis, autor,
Jelić, Janko, suradnik,
Sedlić, Hrvoje, suradnik,
Kuljiš, Darko, konzultant za konstrukciju,
Čuljak, Andrija, konzultant za strojarstvo,
Šiljeg, Damir, konzultant za rasvjetu.

Zgrada Muzeja Apoksiomena, foto: arhiva, 2015.

Zgrada je sagrađena prema Potvrdi glavnog projekta od 4. srpnja 2011. godine, te potvrde izmjene i dopune glavnog projekta od 14. studenog 2012. godine.

Glavni projekt iz 2011. sastojao se iz sljedećih projekata:

1. Glavni arhitektonski projekt br GD464/09, izrađen po Randić-Turato arhitektonski biro d.o.o. Rijeka, projektant mr.sc. Saša Randić, dipl.ing.arh.

2. Glavni projekt konstrukcije br GD 25/09, izrađen po Randić i suradnici d.o.o. Zagreb, projektant Ivan Arbanas, mag.ing.aedif.

3. Glavni projekt elektroinstalacija br GP 26/09, izrađen po A.C.E. d.o.o. Rijeka, projektant Srećko Zubak, dipl.ing.el.

4. Glavni projekt strojarskih instalacija br GP 28/09, izrađen po A.C.E. d.o.o. Rijeka, projektant Andrija Čuljak, mag.ing.mech.

5. Glavni projekt instalacija dovoda i odvoda vode GP 37/11, izrađen po Randić i suradnici d.o.o. Zagreb, projektant Ivan Arbanas, mag.ing.aedif.

6. Glavni projekt vatrodojave br. GP 27/09, izrađen po A.C.E. d.o.o. Rijeka, projektant Srećko Zubak, dipl.ing.el.

7. Glavni projekt dizala br LM 060-061/10, izrađen po Lift Modus d.o.o. Zagreb

8. Elaborat prikaza mjera zaštite od požara br 09/11, izrađen po Termozop projekt d.o.o. Rijeka, projekt Goran Stipković, dipl.ing.stroj.

9. Projekt fizikalnih svojstava građevine br TD 24-2010 izrađen po Studio Lineamenta d.o.o. Zagreb, projektant Željka Veseljak, dipl.ing.arh.

10. Projekt izložbenog postava br GD 499/10, izrađen po Randić-Turato arhitektonski biro d.o.o. Rijeka, projektant mr.sc. Saša Randić, dipl.ing.arh.

11. Projekt automatske sprinkler instalacije br 063/11, izrađen po Specijalni projekt d.o.o. Zagreb, projektant Boris Telišman, dipl.ing.stroj.

Glavni projekt izmjena i dopuna iz svibnja 2012. godine sastojao se iz sljedećih projekata:

1. Glavni arhitektonski projekt br GDID 549/12 izrađen po Arhitektonski biro Turato d.o.o., Rijeka, projektanti mr.sc. Saša Randić, dipl.ing.arh. i dr.sc. Idis Turato, dipl.ing.arh.

2. Projekt konstrukcije br 10/12, izrađen po AEC projekt d.o.o. Njivice, projektant Boris Kirinčić, mag.ing.aedif.

3. Projekt zaštite građevinske jame elaborat broj: 361-03/12-02/09POGJ, 2170-57-05-12-01, izrađen po Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, projektant prof.dr.sc. Željko Arbanas, dipl.ing.građ.

4. Projekt strojarskih termotehničkih instalacija br GP 24 2012 S, izrađen po Uredu ovlaštenog inženjera strojarstva Andrija Čuljak, Skvažići 2, Viškovo, projektant: Andrija Čuljak, mag.ing.mech.

5. Projekt vodoopskrbe i odvodnje br GDID 549/12-V izrađen po Arhitektonski biro Turato d.o.o., Rijeka, projektant dr.sc. Idis Turato, dipl.ing.arh.

6. Glavni projekt rasvjete – izmjene i dopune br 48/12-R, izrađen po Nova-Lux d.o.o., Osijek, projektant Zlatko Galić dipl.ing.el.

Radovi su započeli 7. ožujka 2012., a završili 25. travnja 2015.

Uporabna dozvola je izdana 24. srpnja 2015.

(Podaci su preuzeti iz uporabne dozvole te Zapisnika o tehničkom pregledu građevine iz srpnja 2015. )

Više o projektu Muzeja Apoksiomena čitajte uskoro na našem portalu.

U srijedu, 27. travnja 2016. u 20:00 sati Miloš Kosec održat će četvrto u nizu od šest predavanja u Oris Kući arhitekture u sklopu platforme Future Architecture naziva “Ruincarnations”.

Postindustrijsko je doba nanovo otkrilo fascinaciju ruševinama: od fenomena kao što je shabby chic do ruin porn-a, znakovi propadanja primjetni na repetitivnoj standardiziranoj proizvodnji okidač su komodifikacije. S druge strane, proces deindustrijalizacije ispraznio je velika gradska područja i može se smatrati najvećim proizvođačem ruševina ikad.

Predavanje će se kritički osvrnuti na arhitektonske manifestacije suvremene žudnje za ruševinama. Što nam ruševine govore o mogućnostima novog razmatranja arhitekture i urbanoga planiranja? Postoji li određena emancipacijska srž u fascinaciji ruševinama i propadanjem koju bi trebalo spasiti?

Miloš Kosec je arhitekt, urednik i publicist koji živi i radi u Ljubljani. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 2013. godine s diplomskim radom naziva Ruševina kao arhitektonski objekt, za koji je primio Plečnikovu i Prešernovu nagradu. Rad je objavljen kao knjiga iste godine. Kosec je kao prakticirajući arhitekt i krajobrazni arhitekt osvojio nekoliko nagrada za svoj rad.

Uz to, istražuje, piše i objavljuje članke u slovenskim i stranim arhitektonskim časopisima, prvenstveno se fokusirajući na arhitekturu, povijest arhitekture, političke i društvene aspekte arhitektonskog oblikovanja. Član je uredništva časopisa Praznine – časopisa za arhitekturu, umjetnost i kulturu prostora (Ljubljana) i časopisa Outsider (Ljubljana – Beč). Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim konferencijama. Godine 2016. nominiran je članom platforme Future Architecture unutar koje će sudjelovati na festivalu arhitekture BINA u Beogradu, festivalu CANactions u Kijevu i konferenciji u Muzeju arhitekture u Wroclawu.

Ulaz na predavanje je slobodan. Predavanje će se održati na engleskom jeziku.

Voditeljica projekta za Oris Kuću arhitekture je arhitektica i kustosica Ana Dana Beroš, a suradnica Divna Antičević.

Društvo arhitekata Zagreba u sklopu projekta ARTUR (Arhitektura i turizam) za 2016. raspisuje Poziv za predlaganje projekata za Nagradu ARTUR 2016.

“Svrha ovog poziva je identificiranje najboljih praksi, održivih i dobro planiranih, integriranih arhitektonskih realizacija. Posebna pažnja usmjerena je na projekte koji koriste participativne procese u pripremi i realizaciji intervencija, te uključuju lokalnu zajednicu, građane, turističke zajednice i druge organizacije, te podržavaju multidisciplinarni pristup.

Svrha programa ARTUR usmjerena je na prevladavanje postojećih nedostataka i problema vezanih za prostor i turizam, čiji su dugoročni ciljevi jačanje uloge dizajna, arhitekture i urbanizma, kao i doprinosa drugih kulturnih djelatnosti i struka u održivom razvoju turizma.

Foto: Ruin of Hotel Palace, Haludovo, Malinska/Krk; Arhitekt: Boris Magaš 1972.; © Daniele Ansidei, 2011.

Pravo podnošenja prijava na temelju ovoga Poziva imaju arhitekti, urbanisti, arhitektonski uredi, turističke zajednice, udruge, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, konzervatori, stručnjaci za zaštitu okoliša, privatni investitori i drugi dionici koji djeluju u prostoru arhitekture i turizma.

Poziv se odnosi na projekte koji promiču razvoj lokalne zajednice, doprinose kvaliteti turističkog prostora, koji potiču interdisciplinarnost i cjelovitost u procesu i planiranju prostora, te očuvanju okoliša, a uključuje:

1. realizacije arhitekture u turizmu (zgrade za turizam i slobodno vrijeme, resorte, plaže i plažne objekte, toplički turistički sadržaji za obitelji, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, pustare i drugi objekti za eno i gastro turizam),

2. realizacije u javnom prostoru – turističke zone – doprinos razvoju i održivosti turizma (javni prostori – rive, trgovi, parkovi, prostori za kulturu, sport i rekreaciju, šetnice, vinske ceste, eko sela),

3. turistički projekti (projekti lokalne uprave i privatnih investitora s konkretnim manifestacijama u prostoru (planerski/urbanistički ili arhitektonski),

4. idejni projekti (arhitektonski i sadržajni prijedlozi koji čine turistički prostor atraktivnijim i multifunkcionalnim koji nisu realizirani),

5. realizirana stručna istraživanja i publikacije vezane za arhitekturu i turizam.

U razmatranje će se uzimati realizacije i idejni projekti od 2006. – 2016.

Bar hotela Ambasador u Opatiji, arhitekt Zdravko Bregovac, 1966.

Stručni interdisciplinarni ocjenjivački sud vrši selekciju najboljih radova za izložbu ARTUR, te dodjeljuje nagradu ARTUR uzimajući u obzir slijedeće kriterije:

1. doprinos prepoznatljivosti, autentičnosti, identitetu hrvatske turističke ponude (regionalne karakteristike, suvremene interpretacije ali i očuvanje i revitalizaciju arhitektonske baštine),
2. doprinos kvaliteti prostora (kvalitetne dizajnerske, umjetničke, urbanističke i arhitektonske intervencije),
3. cjelovitost i interdisciplinarnost u procesu osmišljavanja projekata koji uključuju stručnjake iz područja dizajna, arhitekture, socijologije, ekonomije i drugih srodnih struka,
4. očuvanje okoliša, ekološka osviještenost, društvena i ekonomska održivost,
5. inovativnost i kreativnost u planiranju, pristupu i ponudi.

Članovi ocjenjivačkog suda su uvaženi stručnjaci iz područja arhitekture, turizma, razvoja destinacija, strateškog planiranja i medija:

1. dr. sc. Neda Telišman Košuta, Institut za turizam,
2. dr.sc. Idis Turato dipl.ing.arh.,
3. prof.dr.sc. Tihomir Jukić, dipl.ing.arh., Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
4. Đuro Tomljenović, dugogodišnji novinar HRT-a,
5. dr.sc. Ana Mrđa, dipl. ing arh., Društvo arhitekata Zagreba, program ARTUR.

Prijedlozi projekata prijavljuju se od 31. ožujka do 20. svibnja 2016. godine. Prijave se podnose putem interneta na odgovarajućim obrascima koji su dostupni na stranicama Društva arhitekata Zagreba. Popunjene prijavnice (ovdje) sa svim prilozima predlagatelji trebaju poslati na adresu artur@d-a-z.hr.

Dodjela Nagrade Artur održat će se u sklopu godišnje Konferencije Artur, 9. lipnja 2016. u Zagrebu”, stoji u pozivu.

Foto: arhiva

Izvor: Društvo arhitekata Zagreba

Zagrebačku industrijsku baštinu koja je većinom izgubila svoju primarnu, proizvodnu funkciju obilježava široka skala sudbina, od devastacija i rušenja, do spontanih ili promišljenih obnova.

U sklopu Gradske klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj ulici 66 proizvodnja je obustavljena 2000. godine. Taj napušteni sklop heterogenog karaktera izveden je u jugoistočnoj periferiji grada, koja je planski predviđena za industrijsku zonu Zagreba početkom 20. stoljeća. Smješten je južno od željezničke pruge, na velikoj parceli koja se proteže gotovo u cijelosti između dva kanalizirana potoka, Laščiščaka i Medveščaka, koji su trasirali današnju Heinzelovu ulicu i Radničku cestu.

Cjelokupna zračna perspektiva

Moderni industrijsko-sajamski sklop realizirao je njemački arhitekt Walter Frese na poziv gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, 1928.-1931. godine. Prema Freseovom projektu velika parcela (400 m x 260 m) razdijeljena je na sjeverni integrirani procesni industrijski blok Gradske klaonice i južnu stočnu tržnicu. Na sajmištu se odvijala cjelokupna trgovina stoke grada, koja se dopremala željezničkim kolosijecima ili zaprežnim kolima, za koja je predviđen smještaj na južnom dijelu parcele.

Abholhalle

Industrijski sklop klaonice ortogonalne je strukture prizemnih hala, s gradacijom visina prema sjeveru, gdje je dominirao dimnjak i visoki toranj za vodu. Toranj za vodu, proporcija poput malog nebodera obloženog crvenom opekom, s ekspresivnim cilindričnim betonskim aneksom, predstavljao je značajan orijentir u širem prostoru jugoistočne periferije Zagreba, industrijske zone grada kojim su dominirale vertikale dimnjaka.

U stvari, to je prva moderna visokogradnja Zagrebu od devet etaža. Obloga crvenom opekom i dijelom betonski zidovi karakteriziraju proizvodni sklop u eksterijeru. Ravan krov izbor je projektanta, kako zbog racionalizacije troškova i higijene prostora (izbjegavajući upotrebu drva), tako i zbog modernog suvremenog izraza.

Interijer otpremne hale

Drugačiji izraz obilježava prostore uprave i laboratorija, koji tangiraju ulaze iz Heinzelove ulice. Ulično pročelje klaoničko-sajamskog sklopa, katni niz s dvostrešnim kosim krovom obilježava ambijentu i tradiciji podređena arhitektura, što je bio zahtjev Gradske uprave “iz mjesnih lokalnih razloga”. Ta činjenica ukazuje kako je upravo “uprava” inzistirala na uvlačenju moderne arhitekture u drugi plan parcele te rane 1928. godine. Zoran je to pokazatelj opreznog prihvaćanja moderne arhitekture, čiji prvi projekti u Zagrebu datiraju upravo od te godine.

Promišljen i uspješan spoj dva kontrastna izraza, tradiciji i ambijentu podređene arhitekture uz ulaznu zonu i avangardne arhitekture industrijskog bloka odjeljuje potez parkovnih prostora značajnih pejzažnih vrijednosti. Svojim velikim mjerilom, modernom arhitekturom, te nasuprotnim sveučilišnim sklopom Veterinarskog fakulteta arhitekta Zvonimira Vrkljana (1937.-1962.), koji je izveden zbog komplementarnosti sadržaja, sklop Gradske klaonice anticipirao je urbanizaciju te periferne zone Zagreba.

Sadašnje stanje,  foto: Ivan Kolonić

Sklop Gradske klaonice zaštićeno je kulturno dobro od 2004. godine, klasificirano kao Industrijski krajolik. U recentnom “Arhitektonskom vodiču Zagreba”, ponajboljeg poznavatelja zagrebačke arhitekture Aleksandera Lasla, jedini je industrijsko-sajamski primjer te tipologije. Unazad 15 godina napušteno zdanje udomilo je niz koncerata, izložbi, performansa i predavanja, dana dizajna ali i skvotera. Minimalne intervencije potrebne su za provizorna korištenja sklopa, te ilustriraju tzv. “bottom-up” pristup, koji može biti i trajno rješenje ili uspješno inicirati nove, trajne namjene i intervencije (kao primjerice bečki WUK; Werkstätten- und Kulturhaus).

Intenzivna transformacija područja uz Radničku cestu u novi zagrebački city aktualna je posljednjih godina. Prema GUP-u Grada Zagreba, sklop Gradske klaonice nalazi se unutar površine za koju je planirana mješovita namjena, pretežito poslovna (M2), te jest zona Gradskog projekta, za koji je predviđen raspis natječaja. Prema recentnim izmjenama i dopunama preispitati će se i mogućnost gradnje građevina viših od 9 etaža, što zorno ilustrira intencije na tome prostoru.

U kontekstu Europe, niz je kvalitetnih primjera obnove klaoničkih zdanja koji uspješnim realizacijama nadilaze negativno konotacije takvih sklopova. Spomenimo samo da je pariški park La Vilette ostvaren prema projektu Bernarda Tschumija, upravo na području nekadašnje klaonice na periferiji grada, a velebna klaonička hala obnovljena prema projektu francuskog dvojca Reichena i Roberta udomljuje danas raznovrsna kulturna događanja.

Plaza de matadero, foto: Cristina Herrero Munoz

Recentna iskustva obnove klaonice Matadero u Madridu (Luis Bellido, 1911-1924), koja se inicijalno od 1970-ih prenamjenjuje za kulturne i upravne svrhe, uz značajnu suradnju voditelja pojedinih institucija i umjetnika koje udomljuje, te natječajnih laureata za svaku pojedinu halu, pokazuje kako je i uz skromna financijska sredstva moguće očuvanje sklopa industrijske baštine, njegova etapna obnova i višeslojno oplemenjivanje prostora grada.

Matadero aksonometrija sklopa, Cristina Herrero Munoz

Madridski primjer sklopa Matadero zorno ukazuje na potencijale i mogućnosti obnove i sa ograničenim budžetom, uključivanjem stručnjaka interdisciplinarnih područja.

Ujedno, tim ostvarenjem, afirmirali su se mahom arhitekti mlađe generacije koji ostvaruju ove parcijalne prostore: Galerija Intermediae (arh. Arturo Franco, Fabrice Van Teslaar i Diego Castellanos (projekt interijera), 2007.), Central de Diseño (arh. José Antonio García Roldán, 2007.), Naves del Español (arh. Emilio Esteras i Justo Benito, 2007.), Radionica i ured uprave (arh. Arturo Franco, 2010.), Trg i ulica Matadero (arh. Francisco Burgos i Ginés Garrido, 2011.), Hala 16 (arh. Alejandro Virseda, Jose Ignacio Carnicero i Ignacio Vila Almazan, 2011.), Cineteca i kantina (arh. Jose Maria Churtichaga i Cayetana de la Quadra Salcedo, 2011.), te Glazbena hala (arh. María Langarita i Víctor Navarro, 2011.).

Posljednja navedena hala je ujedno i dobitnik nagrade “Mies Van der Rohe”. Hala Abierto X Obras ostavljena je intaktna nakon požara, bez intervencije 2007., kao pokazatelj izvornog karaktera prostora u koji se je interveniralo, a ujedno udomljuje brojne suvremene instalacije umjetnika.

Nave de la Musica, foto Cristina Herrero Munoz

Prenamjena sklopa Matadero za kulturne svrhe inicirana je sagledavanjem sklopa i u širem kontekstu Madrida, kao južni akcent pravca artikulirane kulturne osi grada, koja povezuje muzejske institucije: Thyssen-Bornemisza Museum, Muzej Prado, Musée Reina Sofia, te Caixa Forum (obnovljena elektrana Central Eléctrica del Mediodía za muzej moderne umjetnosti prema projektu arhitekata Herzog & de Meuron, 2008.).

Naves del Espanol – CafÇ  foto:Cristina Herrero Munoz

Druga komponenta obnove Matadero sklopa jest afirmacija zapuštenog prostora uz rijeku Manzanares na jugu, te izgradnja novog pješačkog mosta. Ujedno, ostvareno je i upuštanje jakog prometnog koridora u toj zoni te artikuliranje pješačke šetnice uz rijeku. Cijela intervencija uklapa se u potku nastojanja Madrida da se istakne kao novo kulturno središte.

Central de Diseo, foto: Cristina Herrero Munoz

Nova namjena zagrebačkog sklopa još je uvijek neizvjesna, dok s druge strane madridski primjer zorno ocrtava kvalitetnu i inovativnu obnovu. I dok je za zagrebački sklop predviđen raspis natječaja (ali i izgradnja do 9 katova visine), madridski sklop je obnovljen na temelju natječaja u okviru izvornih gabarita.

Kompariranjem istovrsnih tipoloških primjera s početka 20. stoljeća (u Zagrebu i Madridu), nastoji se afirmirati još neiskorištene potencijale zagrebačkog klaoničkog sklopa.

Unatoč negativnim konotacijama koje klaonica zasigurno ima u široj (ali i dijelu stručne) javnosti, sklop treba sagledavati kao vrijednu arhitektonsko-urbanističku cjelinu u širem tkivu grada, te afirmirati, otkrivati nove vibrantne osi suvremenog grada, u kojem nova sekundarna funkcija može doprinijeti generiranju urbaniteta nekadašnjih gradskih periferija.

Sadašnje stanje,  foto: Ivan Kolonić

Cjelokupni zahvat ostvaren je s ciljem afirmiranja grada Madrida kao značajnog suvremenog kulturnog žarišta. O uspješnosti intervencije i obnove, ne govore samo arhitektonske nagrade, već i najzornije frekventnost gradskog života koji je udahnut u napušteno zdanje.

Inspirativno madridsko ostvarenje pokazatelj je da je i sa skromnim financijskim sredstvima uz kreativne arhitekte moguće intervenirati u napuštenim i devastiranom zagrebačkom klaoničkom sklopu, pionirskom ostvarenju hrvatske moderne arhitekture industrijske namjene.

S druge strane, skromne financijske mogućnosti naše sredine nikada nisu limitirale kreativnost arhitekata, već su poticajno su djelovale generacijama arhitekata stasalih u okviru zagrebačke škole arhitekture u nizu kreativnih ostvarenja.

Sadašnje stanje,  foto: Ivan Kolonić

Ovaj rad pripremljen je s ciljem afirmacije i nužne ubrzane obnove značajnog sajamsko-industrijskog ostvarenja Zagreba. Referirajući se ujedno na iskustva iz zagrebačke prošlosti, svako iseljeno sajmište iniciralo je razvoj žarišta suvremenog Zagreba, novog javnog gradskog prostora; sajam se selio s Markova trga i trga ispred Katedrale na današnji Trg bana Jelačića, potom na Trg Nikole Šubića Zrinskog (Zrinjevac), Trg maršala Tita, šire okruženje Trga kralja Petra Krešimira IV te konačno uz Heinzelovu ulicu.

Stoga ne iznenađuje i aktualna konverzija zone uz obližnju Radničku cestu u svojevrsni novi zagrebački City. Upravo zbog vrijednosti te lokacije, ali i arhitektonskog sklopa iz razdoblja moderne, potrebno je afirmirati i kod stručne i šire javnosti značaj zaštićenog industrijskog sklopa nekadašnje Gradske klaonice i stočne tržnice. Te ponajprije, intervenirati čim prije, kako bi se izbjegla sudbina urušavanja zagrebačkog Paromlina.

Zrinka Barišić Marenić

Fotografije: Čovjek i prostor

Ovaj tekst objavljen je u tiskanom izadnju časopisa Čovjek i prostor u veljači 2016.

U četvrtak, 5. svibnja 2016. u 19:00 u Oris Kući arhitekture (Kralja Držislava 3)  održat će se predavanje arhitekata ARTEC.

U fokusu dugogodišnjeg zajedničkog rada Artec arhitekata – Bettine Götz i Richarda Manahla, je istraživanje mogućnosti tipologija i materijala i konstrukcije, prije svega prostora. Najveći dio njihova opusa odnosi se na stanogradnju, najčešće onu poticanu.

No bez obzira radi li se o socijalnom stanovanju ili stanovima luksuzne kategorije, primjenjuju jednake principe koji sintezom relevantnih čimbenika vode optimizaciji životnih uvjeta.

Bettina Götz rođena je u Bludenzu, Austrija. 1980.–87., studirala arhitekturu na Tehnološkom sveučilištu u Grazu. Od 1987. radi u ARTEC Architecten s Richardom Manahlom. Dobila je Nagradu grada Beča za arhitekturu 2005. godine. Izbornica Austrijskog paviljona na 11. Bijenalu u Veneciji. Od 2006. radi kao profesorica na Odjelu za dizajn i graditeljstvo na berlinskom Umjeničkom univerzitetu.

Richard Manahl rođen je u Bludenzu u Austriji. Od 1973. do 1982. studirao arhitekturu na Tehnološkom sveučilištu u Grazu. Radi u Beču kao arhitekt od 1985. Godine 1987. osniva ARTEC Architekten s Bettinom Götz. Dobio je Nagradu grada Beča za arhitekturu 2005.

Fotografije: artec architekten, raum zita kern, foto: c. margherita spiluttini

Kao zadnje u nizu događanja u sklopu ovogodišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitekata, u utorak 10. svibnja 2016. godine Udruženje hrvatskih arhitekata organizira diskusiju na temu “Aktualni trenutak hrvatske arhitekture: ambicije, realnosti, tendencije”.

“Raspravom će se popratiti ovogodišnja izložba ostvarenja, komentirati ostvarni dosezi, analizirati uočeni fenomeni i propitati mogući smjerovi promjena.

U razgovoru i raspravi sudjelovat će nagrađeni autori, potom predsjednica UHA-e Sanja Cvjetko Jerković, dopredsjednica UHA-e prof. dr. Karin Šerman, predstavnici Stručnog savjeta UHA-e, glavni urednik ČIP-a Boris Popović i glavni urednik portala Vizkultura Ivan Dorotić.

Diskusija će se održati u utorak 10. svibnja 2016. u Kongresnoj dvorani Kockice, Prisavlje 14,  u 19 sati. Molimo zainteresirane da koriste jugozapadni ulaz u Kongresnu dvoranu”, stoji u pozivu.

Izvor: UHA