Radikalni čileanski arhitekt Alejandro Aravena, poznat kao pionir u socijalnoj stanogradnji Latinske Amerike, dobitnik je Pritzkerove nagrade 2016., najvećeg priznanja u arhitekturi.

Aravena, 48-godišnji arhitekt, između ostalog i izbornik ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala (više ovdje), proslavio se prošlog desetljeća projektima koji su ponovno “izmislili” jeftinu stanogradnju i uključili stanovnike u projektiranje vlastitih domova. Ovo je nov i osvježavajuć izbor za nagradu Pritzker, obično su arhitekti nagrađivani kasnije u svojoj karijeri, kada ona već obiluje grandioznim kulturnim spomenicima, izvještava The Guardian.

 Alejandro Aravena, foto: Cristobal Palma

Tom Pritzker, čiji je otac 1979. osnovao nagradu, objavljujući vijest rekao je da Aravena svojim radovima “pruža ekonomske mogućnosti manje privilegiranima, ublažava posljedice prirodnih katastrofa, reducira potrošnju energije i osigurava pristupačne javne prostore… On pokazuje kako arhitektura u svom najboljem izdanju može poboljšati živote ljudima.”

Monterrey housing, Mexico, 2010., foto: Ramiro Ramirez

Aravena i njegova arhitektonska praksa Elemental, prvi su put privukli međunarodnu pozornost 2004. projektom koji redefinira ekonomiju socijalnog stanovanja. Izazov je bio omogućiti domove za stotinu obitelji koje su ilegalno skvotirale na zemljištu od pola hektara u centru Iquiquea na sjeveru Čilea. Vlada je tada osigurala po 7 500 američkih dolara za pojedinu obitelj, što nije bilo dovoljno za kupnju zemljišta i izgradnju novih kuća, pogotovo na tako vrijednoj lokaciji. Uobičajeno rješenje bilo bi preseliti stanovništvo na rubove predgrađa i odsjeći ih od njihovih obitelji, prijatelja, posla.

“Ako nema dovoljno novca za izgradnju dobre kuće za svakoga“, rekao je Aravena, “pomislili smo: zašto ne izgraditi svakome pola dobre kuće – i ostaviti da kuću dovrše sami.”

Iquique, Čile: Aravena je osigurao betonski okvir, s kuhinjom, kupaonicom i krovom (lijevo), a obitelji su popunile praznine (desno), foto: Cristobal Palma

Elemental je osmislio terasaste kuće jednostavnog betonskog okvira, s kuhinjom, kupaonicom i krovom, dopuštajući obiteljima da popune praznine i ostave individualni pečat na svojim domovima. Rezultat je bio daleko bolji od onih u obližnjim blokovima socijalne gradnje. Vrijednost nekretnina od tada je porasla pet puta, a model je u različitim varijantama uspješno primijenjen na drugim lokacijama u Čileu i Meksiku, uključivši čak 2 500 domova.

Slika gore: interijer kuće u Iquinqueu financiran javnim novcem i , slika dolje, interijer koji su dovršili stanovnici. Foto: Tadeuz Jalocha

Aravena je jedan od nadolazećih čileanskih arhitekata mlađe generacije koji se potvrđuju na međunarodnoj sceni (Smiljan Radić s paviljonom Serpentine, Mathias Klotz i Pezo von Ellrichshausen), čiji uspjeh on tumači oskudijevajućim resursima. “Surove okolnosti mogu poslužiti kao koristan filter protiv samovolje”, kaže. “Ova oskudna okolina ne dozvoljava vam da radite stvari koje nisu nužno neophodne, dok obilje ponekad može dovesti do kulture u kojoj radiš stvari samo zato što možeš.”

UC Innovation Centre, San Joaquín campus, Universidad Católica de Chile Santiago, 2014., foto: Nina Vidic.

Aravena je izgradio impresivne građevine, no Pritzkera su mu donijela veća strateška propitivanja kojima se vodi u svom radu. Žiri je izjavio da Aravena predstavlja ponovo oživljavanje socijalno angažiranog arhitekta i da daje struci novu dimenziju.

Elemental čini partnerstvo grupe arhitekata, sveučilišta i državne naftne kompanije Copec koja je omogućila početno financiranje. Ova robinhudovska struktura provlači se radom Elementala koji se dijeli na socijalnu stanogradnju, urbano planiranje i isplativije komercijalne realizacije. Projekti kao novo sjedište farmaceutskog giganta Novartisa u Šangaju pomažu da se realizira više javnih projekata, kao što je plan rekonstrukcije grada Constitución nakon tsunamija.

Reconstruction of tsunami defences, Constitución, Čile, 2014., foto: Elemental.

Tada je Aravenin tim bio zadužen za sve – od gradnje novih domova i javnih zgrada do ublažavanja posljedica tsunamija i energetske infrastrukture – u samo 100 dana. Započeli su gradnjom “otvorene kuće” na glavnom gradskom trgu, s centrom gdje su ljudi mogli doći, raspravljati i doprinijeti razvojnim planovima.

Aravena je postao lice kritičkog modela arhitektonske prakse, a u svom postavu Venecijanskog bijenala naziva “Reporting from the Front” namjerava podići razinu rasprave oko globalne urbanizacije.

Siamese towers, San Joaquín campus, Universidad Católica de Chile Santiago, 2005., foto: Cristobal Palma

“Jedna od najvećih grešaka koje arhitekti rade jest da se bave problemima koji zanimaju druge arhitekte”, dodaje. “Najveći izazov je angažirati se bitnim nearhitektonskim temama: siromaštvom, zagađenjem, prometnim zagušenjem, segregacijom – i primijeniti naše specifično znanje. Nije dovoljno podići svjesnost. Želim da ljudi dobiju više alata. Moramo podijeliti izazove kako bismo znali koje bitke nas očekuju”, rekao je Aravena.

The medical school, Universidad Católica de Chile Santiago, foto: Roland Halbe

Mathematics school, Universidad Católica de Chile Santiago, 1999., foto: Tadeuz Jalocha

Architecture school, Universidad Católica de Chile Santiago, Chile, 2004., foto: Martín Bravo

St. Edward’s university dorms, Austin, Texas, 2008., foto: Cristobal Palma

Las Cruces pilgrim lookout point, Jalisco, Mexico, 2010., foto: Iwan Baan

Bicentennial children’s park, Santiago, Čile, 2012., foto: Cristobal Palma

Writer’s cabin, Jan Michalski Foundation, Montricher, Švicarska, 2015., foto: +2 Architectes

Constitución seaside promenade, Constitución, Čile, 2014., foto: Felipe Diaz

Pogledajte video u kojem Aravena govori o arhitekturi, snimljen povodom dodjele nagrade Pritzker 2016.

Izvor: The Guardian, http://www.pritzkerprize.com

Naselje u okolici Pariza poznato kao Noisy-le-Grand je građeno od 1950–ih do 1980–ih kao utopijski san: odgovor na krizu stanovanja, urbanih migracija i dotoka migranata, a u skladu s konformističkim potrebama suvremenog čovjeka.

Jacques, 82, Le Viaduc et les Arcades du Lac, Montigny-le-Bretonneux, 2015

Sivi betonski volumeni u Noisy-le-Grandu u suprotnosti su s modernom arhitekturom Pariza, punoj čelika i stakla, a vizija je bila stvoriti građevine kao odgovor na “kutije” kakve je projektirao Le Corbusier, koje su neki arhitekti smatrali nemaštovitima. Tako su Ricardo Bofill i Manuel Nunez-Yanowsky projektirali Espaces Abraxas i Arénes de Picasso u postmodernističkom duhu. Iako građevinama ne nedostaje mašte i ambicije, često su – ne bez razloga – uspoređivane s vojnim utvrdama, zatvorima i industrijskom arhitekturom. Ne iznenađuje da je lokacija često korištena kao filmski set, od klasika Terryja Gilliama iz 1984. (Brazil) do filmova iz ciklusa “Igre gladi”.

Les Tours Aillaud, Cité Pablo Picasso, Nanterre, 2014

Distopijski dojam pojačava činjenica da je većina stanovnika ovog predgrađa ostarjela. Fotograf Laurent Kronental četiri godine je bilježio život starijih građana u naselju Grands Ensembles. Tako je nastala i ova serija fotografija Souvenir d’un Futur. Prisustvo starih ljudi neočekivano je u futurističkom okolišu, a hladnoća arhitekture u kontrastu je s toplinom i individualnošću stanovnika. Želja fotografa bila je prikazati zanemarenu generaciju koja se, baš kao i zgrade, odupire vremenu.

Joseph, 88, Les Espaces d’Abraxas, Noisy-le-Grand, 2014

José, 89, Les Damiers, Courbevoie, 2012

Josette, 90, Vision 80, Esplanade de La Défense, 2013

Joseph, 88, Les Espaces d’Abraxas, Noisy-le-Grand, 2014

Le Pavé Neuf, Noisy-le-Grand, 2015

Jean-Claude, 82, Les Espaces d’Abraxas, Noisy-le-Grand, 2014

Les Orgues de Flandre, 19e arrondissement Paris, 2014

Nicole, 73, Cité Curial-Cambrai, 19e arrondissement Paris, 2015

Les Tours Aillaud, Cité Pablo Picasso, Nanterre, 2014

Jean, 89, Puteaux-La Défense, 2011

Denise, 81, Cité du Parc et cité Maurice-Thorez, Ivry-sur-Seine, 2015

Les Tours Aillaud, Cité Pablo Picasso, Nanterre, 2013

Denise, 81, Cité Spinoza, Ivry-sur-Seine, 2015

Lucien, 84, Les Espaces d’Abraxas, Noisy-le-Grand, 2014

Roland, 85, Les Arcades du Lac, Montigny-le-Bretonneux, 2015

Paulette, 83, Les Damiers, Courbevoie, 2015

U Vukovaru je u ponedjeljak najavljena obnova vodotornja koji, unatoč žestokim napadima na taj grad, nije srušen te je postao svojevrstan simbol hrvatskog zajedništva i otpora u Domovinskom ratu. O projektu obnove vukovarskog vodotornja u nastavku pišu autori iz Radionice arhitekture.

“Vodotoranj u Vukovaru odbio se srušiti. Dok su ga pogađale stotine projektila znao je da ne smije pokleknuti. Između eksplozija slušao je kako ga Hrvatska moli da ostane uspravan. Činilo se, dok on stoji, neće ni ona pasti. Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar.

U nekim drugim krajevima ljudi se poistovjećuju s bambusom. Orkanski vjetar ga povija, a kad utihne, bambus se uspravi i mirno raste dalje. Ali mi nismo iz tih krajeva i ne namjeravamo se promijeniti. Naš znak je ovaj hrast, na ovoj našoj zemlji, prkosan i nesavitljiv. Naš znak je ovaj izranjavani Vodotoranj. Zataknuvši trobojnicu na vrh, znao je što slijedi. I ponovo bi to učinio.

(Iz natječajnog rada)

KONCEPT

Toranj gotovo da i ne diramo. Parkovnim i arhitektonskim elementima podcrtavamo njegovu poruku i činimo je maksimalno čitljivom, jasnoj samoj po sebi. Ostalo neka bude park, mjesto za igru, vidikovac.

Oko samog Vodotornja uređujemo park s dječjim igralištem, auditorijem i kafićem. Budući da očekujemo posjete brojnih autobusa punih umornih posjetitelja, planiramo i odgovarajuće dimenzionirani sanitarni čvor. Elementi u parku bit će što ‘nevidljiviji’, jer ne želimo konkurirati Vodotornju.

Na samom ulazu projektiramo informativni punkt s prodajom ulaznica i suvenira. Iz njega, ostakljeno panoramsko dizalo s vanjske strane vodotornja, one okrenute prema Dunavu i središtu grada, vodi nas gore, prema memorijalnoj sobi i vidikovcu.

Na mjestu bivšeg ‘lonca’ za vodu je memorijalna soba. U njoj je ekran na kojem će se ‘vrtiti’ dokumentarne snimke iz 1991. godine, na kojima, između ostalog, vidimo kako neke od granata udaraju u vodotoranj. Neke od njih ukupno 640 !

Sve rupe od pogodaka ostat će otvorene, popravit će se jedino mjesta na kojima je narušena statika ili postoji opasnost da se netko ozlijedi. Svi popravci namjerno će biti vidljivi.

S vidikovca, s tribine na krovu, gledat ćemo grad koji se obnavlja i Dunav koji protječe.”

VUKOVARSKI VODOTORANJ

Lokacija: Vukovar, Hrvatska
Autor: Radionica arhitekture
Projektirano: 2015.

Projekt Motel Trogir udruge Slobodne veze pokrenuo je inicijativu za uvrštenje sportsko-trgovačkog kompleksa Gripe – Koteks u Splitu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, koju su uputili nadležnima u Ministarstvu kulture – Konzervatorskom odjelu u Splitu:

“Ovim putem tražimo da se sportsko-trgovački kompleks Gripe – Koteks, izuzetni primjer kasnog modernizma i uopće jedno od ponajbolji arhitektonsko-urbanističkih ostvarenja modernog Splita, uvrsti na listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Foto via Motel Trogir

Kompleks sagrađen povodom Mediteranskih igara u Splitu obuhvaća sportsku dvoranu Gripe (arhitekti Živorad Janković i Slaven Rožić, dovršetak izgradnje 1979. godine) te trgovački centar Koteks (arhitekt Slaven Rožić, dovršetak izgradnje 1981. godine), a uz svoju je izuzetnu oblikovnu vrijednost postao i neizostavni i prepoznatljivi dio slike suvremenog Splita (o čemu smo pisali ovdje).

Trgovački je centar tipološki rijedak i vrijedan primjer prostorne manifestacije, odnosno arhitektonske interpretacije potrošačke kulture kao jednog od markera razvoja svoga vremena.

Elegantne kaskade javni prostor dijele u seriju površina različita karaktera, a zgrada se snažnim horizontalnim linijama ograda izvrsno uklopila u okoliš, uravnotežujući i ublažujući znatne proporcije čitavog kompleksa koji sadrži i svoj trg.

Koteks predstavlja i svojevrsnu kulminaciju ideja iz kasnih 1950-ih/ranih 1960-ih godina kada je ‘lagodniji život’ označen kao jedan od političkih ciljeva koji se trebao ostvariti i kroz što bolje usluge pružene potrošačima te povećanom brigom za svakodnevne potrebe, slobodno vrijeme i zabavu.

Dispozicije kompleksa, koji se nalazi u neposrednoj blizini tvrđave Gripe i splitske gradske jezgre, danas su pogodne i za razvijanje novih sadržaja. U centru do danas vitalnog prostora namijenjenog sportskim sadržajima velika je dvorana čiji krov podsjeća na pticu u letu, snažnom dinamikom ukazujući na namjenu, ali i duh vremena u kojem je nastajala, istovremeno dominirajući dobrim dijelom splitskog nebopisa (skylinea).

Smještanje Muzeja sporta unutar kompleksa naznačilo je i njegovu kulturnu i simboličku vrijednost za grad, a ovom inicijativom ističe se i ona arhitektonska.

Činjenica da je kompleks izgrađen prije manje od 40 godina te njegova uščuvanost dobar su razlog da se o modernoj arhitekturi – u ovom slučaju i splitskom landmarku, počne misliti na vrijeme kako ne bi izgubio spomenička svojstva preinakama ili doživio sudbinu nekih nepovratno izgubljenih vrijednih modernih građevina.

U iskoraku splitskog konzervatorskog odjela prema formalnoj zaštiti objekata izgrađenih u drugoj polovici 20. stoljeća, smatramo da kompleks Gripe – Koteks zauzima važno mjesto te u tome smislu zaslužuje status zaštićenog kulturnog dobra RH, sve kako bi ta vrijednost bila trajno sačuvana kao dio kulturne baštine.”

Prikupljanje potpisa podrške je u tijeku, a svoju podršku možete ostaviti u komentaru Facebook profila Motela Trogir.

Fotografije: Duška Boban (arhiva)

U petak 29. siječnja 2016. godine, u Oris Kući arhitekture (kralja Držislava 3), a u sklopu manifestacije Noć muzeja, otvara se Izložba prvog rođendana kojom će se javnosti ponovno predstaviti velik broj arhitekata koji su surađivali s Oris Kućom arhitekture.

“Arhitekti će se predstaviti recentnim radovima u mediju vlastita odabira (video, fotografija, makete, skice itd.) te će na taj način zagrebačkoj publici pokazati čime su bili zaokupljeni posljednjih dvanaest mjeseci, u periodu u kojem su u Oris Kući arhitekture organizirane prve izložbe, predavanja, seminari i radionice.

Odile Decq, slavna francuska arhitektica iza sebe ima brojne projekte, uključujući impresivni interijer restorana Phantom u pariškoj operi Garnier. Na izložbi će predstaviti svoju novoosnovanu školu arhitekture: Confluence – Institut for Inovation and Creative Strategies in Architecture koja predstavlja posve nov pristup edukaciji.
Autor fotografije: Mazen Saggar

Hrvoje Njirić, Nagrađivani zagrebački arhitekt, selektor 50. Zagrebačkog salona arhitekture, na izložbi će predstaviti svoje natječajno rješenje zgrade Farmaceutsko – biokemijskog fakulteta u Zagrebu za koje je osvojio drugu nagradu.
Foto: Zgrada Farmaceutsko – biokemijskog fakulteta u Zagrebu, natječajni rad, 2014., Autor fotografije: njiric+ arhitekti

Tom prigodom izdanja Oris biblioteke kao i stare brojeve časopisa Oris možete kupiti po povoljnijim cijenama”, stoji u pozivu.

Ulaz je slobodan za sve posjetitelje, a izložba će se moći razgledati do 13. veljače 2016. godine.

Više na stranicama www.oris.hr.

Vijećnicima karlovačkoga Gradskog vijeća predstavljen je u utorak, 26. siječnja, na tematskoj sjednici Slatkovodni akvarij i muzej rijeka – Kaquarium, nova turistička atrakcija toga grada koja će kad se izgradi prikazivati floru i faunu hrvatskih rijeka i njihove ekosustave, izvještava HINA.

Izgradnja karlovačkog akvarija – Kaquariuma i muzeja rijeka u punom je jeku na desnoj obali Korane, a kako se moglo čuti u prezentaciji koja je bila i jedina tema sjednice Gradskog vijeća, objekt će uskoro biti zatvoren staklenim stijenama.

Projekt su, uz Marinu Grčić iz karlovačke gradske uprave, vijećnicima predstavili Marko Dabrović i Irena Mažer Hranuelli iz studija 3LHD te Zoran Zetić iz Lirisa. Kako će izgledati, tek se nazire na terenu, no kad bude gotov, a trebao bi do kraja ljeta, odnosno, do rujna, svi se nadaju da će Karlovac imati reprezentativni prostor i turističku atrakciju koja će brojne goste privući u grad na četiri rijeke.

koncept

U sredini je formiran trg i oko njega se nalaze prostori koji zahtijevaju dnevno svjetlo – ulaz na izložbu, uredi, caffe bar, čitaonica. Da objekti ne bi bili previše primjetni i da bi lokacija zadržala zeleni karakter, formirani su tako da sa svih strana budu zatrpani zemljom s travom, slično kao što je imaju karlovački šančevi, kazala je Mažer.

3D presjek

Kada se uđe u izložbeni prostor prolazit će se sustavom rampa kroz prikaze hrvatskih karakterističnih rijeka preko akvarija koji su naslagani duž jedne rampe. Ulazit će se kroz podzemne tokove, preko slapova i sedrenih barijera. Prolazit će se i kroz prostoriju koja je oblikovana kao špilja s akvarijima s endemskim vrstama, pa močvarna staništa rijeka itd.

pogledi

presjeci

raspored izložbe

Cijeli projekt stoji više 36,691.939 kuna, od kojih je bespovratnih 36,2 milijuna kuna iz fondova Europske unije.

Kako je kazala Grčić, to je prezentacija riječne flore i faune, ali i mjesto za edukaciju i znanost, rekreaciju i zabavne aktivnosti,  a planirano je minimalno 12 tisuća posjetitelja u prvoj godini poslovanja.

Nakon prezentacije nastavljena je četverosatna rasprava u kojoj su vijećnici propitivali isplativost projekta i predviđenu zaštitu od poplava, izvještava KAportal.

autro rendera: Boris Goreta

Fotografije via KAportal

MUJI, japanski trgovački lanac koji distribuira kućne potrepštine i namještaj dizajnirane prema načelima minimalizma, recikliranja, no-loga, najavio je prodaju pop-up kuća pa se očekuje da će kupac uskoro iz njihovih trgovina moći izaći s opremom za čitavi i potpuno namješteni dom. Muji Hut kolibu/baraku  za Muji su dizajnirali Konstantin Grcic, Jasper Morrison i Naoto Fukasawa, koliba dolazi u tri varijante, a cijena se kreće od 25 000 dolara na više.

Konstantin Grcic, aluminijska baraka

Svaka nudi dovoljno prostora za jednog ili dvoje stanara-minimalista. Japansko tržište nekretninama je specifično jer vrijednost nekretnina ne raste tijekom vremena, a potražnja za postojećim kućama je niska. Ljudi obično nemaju novca kupiti staru kuću, srušiti ju i na istom mjestu izgraditi novu, dok su stanovi u kojima žive većinom mali i skučeni.

Naoto Fukasawa, drvena baraka

Svaki dizajner je osmislio svoju varijantu cijenom dostupne, jednostavne konstrukcije koja može biti sastavljena u malom broju koraka: jedna je varijanta od aluminija, druga je drvena, a treća je mala koliba od pluta. Svakoj je inspiracija bila kyosho jutaku, japanska “mikro” kuća koja u minimalnom prostoru zadovoljava maksimalni broj funkcija.

Jasper Morrison, plutena baraka

Ove Mujijeve barake zamišljene su kao vikendice prije nego li prostor za svakodnevni život, ali svaka od njih ima dovoljno prostora za dnevni boravak, kupaonicu i kuhinju i može se ugrijati korištenjem peći na drva. Ove se barake mogu instalirati na bilo kojoj lokaciji, bilo da je riječ o malenoj gradskoj parceli ili obali rijeke, a u prodaji će biti od 2017.g.

Fotografije: MUJI

Dana 3. veljače 2016. nakon više od desetljeća borbe za njezinu obnovu, suvlasnici/stanari zgrade  i Bacači sjenki ostvarili su željeni cilj: obnova nebodera u Laginjinoj 9 koju je projektirao arhitekt Ivan Vitić počela je i trajat će skoro dvije godine, stoji na stranicama projekta Vitić pleše.

Fotografije: viticplese.blogspot.hr , 3. veljače 2016.

Ovim putem podsjećamo na tekst o Vitićevom neboderu, objavljen na našem portalu prije dvije godine pod naslovom “Vitićev neboder nikada nije dobio uporabnu dozvolu”.

“U filmskom prvijencu Zvonimira Berkovića ‘Moj stan’ prikazani su problemi življenja u skučenim prostorima novogradnje, a u tom se dokumentarističkom filmu pojavljuje i stambena zgrada arhitekta Ivana Vitića u zagrebačkoj Laginjinoj ulici. Godina je 1962., Berkovićev je film u Cannesu nagrađen kao najbolji kratki film na Festivalu, a u Vitićevu su zgradu uselili prvi stanari.

Oni nisu imali probleme skučenosti u svojoj novogradnji; štoviše, njihov je novi stambeni prostor bio daleko iznad tadašnjeg standarda. Tih, šezdesetih godina prošlog stoljeća stanari Vitićevih zgrada u Laginjinoj imali su sličan ritam života. Bili su zaposlenici Narodne banke Hrvatske, koja je financirala izgradnju, i u isto su se vrijeme i u istom pravcu slijevali na posao, a za toplih su se dana sunčali na krovnoj terasi nebodera kao na kakvoj jadranskoj plaži.

Šezdesetih godina na krovnoj terasi Vitićeva nebodera stanari su se sunčali kao na nekoj jadranskoj plaži (fotografije iz privatne arhive stanara)

Desetljećima kasnije taj je stambeni kompleks postao teret svojim stanarima. Kolorističko pročelje dobrano je izblijedjelo, nekadašnje upečatljive žute, modre, zelene i crvene površine postale su gotovo neprepoznatljive, veliki, drveni brisoleji toliko su dotrajali da su postali prijetnja po život prolaznicima pod neboderom, i to vrlo ozbiljna prijetnja jer ih je već nekoliko izletjelo iz ležišta i tresnulo u park ispred zgrade.

Stanari su se s godinama izmijenili i međusobno su se slabo poznavali, kao i u svakoj drugoj velikoj zgradi, a terasa je odavno prestala biti mjesto zajedničkog okupljanja. Privatizacijom su stanari postali vlasnici i postalo je teško dogovoriti se oko ulaganja u skupu obnovu pa je tako Vitićevo djelo propadalo.

No i takva, zapuštena i blijeda, Vitićeva je zgrada uspjela fascinirati multimedijalnog umjetnika Borisa Bakala, jednog od osnivača umjetničke platforme Bacači sjenki, koji je 2004. započeo s projektom Vitić pleše. O tom je projektu, koji se u međuvremenu razgranao te uključuje i dokumentarni film ‘Betonska ljubav/Concrete love’, govorio je u četvrtak, 27. veljače, u Društvu arhitekata Zagreba na tribini ‘Hoće li Vitićev neboder opet plesati?’.

Plesna intervencija Llinkt! na krovu zgrade preko puta Vitićeva nebodera namijenjena stanarima kao gledateljima (izvor blog Vitićpleše)

Bacači sjenke su od 2004. do 2005. organizirali takozvane sastanke proširenog kućnog savjeta, na koje zapravo nisu dolazili još uvijek međusobno nepovezani stanari, već razni ljudi zainteresirani za Vitićevu Laginjinu i zajedno su stvarali, kako Bakal to naziva, arhiv mišljenja. U međuvremenu su se i stanari počeli nalaziti i tada se stvara njihov ‘arhiv sjećanja’ na življenje u Laginjinoj.

Tijekom 2005. godine organiziran je niz akcija u sklopu projekta Vitić pleše – koncert klasične glazbe na krovnoj terasi na koju se godinama nije zalazilo, plesna intervencija Llinkt! na krovu zgrade preko puta Vitićeva nebodera, namijenjena stanarima kao gledateljima, izložba ‘Vitić pleše’ u zagrebačkoj galeriji Modulor, serija predavanja itd, a za samu je zgradu vjerojatno najvažnije što se te godine održao prvi kućni savjet i od tada počinje najvažnija ‘bitka za Vitića’ – za obnovu zgrade, za poboljšanje uvjeta življenja. Te je 2005. Vitićeva zgrada u Laginjinoj zaštićena i kao spomenik kulture.

Vitić je namjeravao na desetom katu nebodera imati svoj arhitektonski studio, ali je od toga odustao kada je vidio kako mu se mijenja projekt da ga ne bi stanari bacili sa zgrade kada se budu suočili s problemima

Ono što smo saznali na tribini u DAZ-u – na kojoj su sudjelovali konzervatori, povjesničari umjetnosti, arhitekti i stanari – jest da Vitićev kompleks u Laginjinoj nikada nije prošao tehnički pregled i nema uporabnu dozvolu. Glavni problem su bili veliki drveni brisoleji, teški preko 100 kilograma, koji nisu samo teški za održavanje, već zbog težine uništavaju tanke čelične profile, što im onemogućava pomicanje.

Tako su neki od njih izgubili svoju funkciju i stoje fiksno, stvarajući mrak u stanovima. Drveni brisoleji nisu ni trebali biti ugrađeni. Prema Vitićevom originalnom projektu, brisoleji su trebali biti od aluminija, ali se zbog štednje materijal zamijenio drvom. Vitić je namjeravao na desetom katu nebodera imati svoj arhitektonski studio, ali je od toga odustao kada je vidio kako mu se mijenja projekt da ga ne bi, kako je Bakal rekao, stanari bacili sa zgrade kada se budu suočili s problemima.

Alan Braun, autor studije obnove Vitića, na temelju koje je obnova i odobrena, rekao je da je jedan od tih drvenih brisoleja još sedamdesetih pao pred zgradu pa su na četverokatnici zamijenjeni aluminijskima, no neboder nikada nije došao na red za obnovu. Neki su se stanari sami ‘snalazili’, a ta su snalaženja uglavnom rezultirala devastacijama pa tako na mjestima nekadašnjih drvenih brisoleja ima PVC stolarije, u horizontalnoj četverokatnici je za potrebe firme probijen ulaz na pročelju, a jedan je stanar na terasi dogradio svoj životni prostor.

Vitićev kompleks u Laginjinoj nikada nije prošao tehnički pregled i nema uporabnu dozvolu, glavni problem su bili nefunkcionalni drveni brisoleji

Konačno je projekt obnove Vitića prošao na Natječaju za korištenje sredstava spomeničke rente, koji je raspisao Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture. Stanari su, kaže jedan od njih, složno pristali uložiti sredstva u obnovu iako je dobar dio među njima u mirovini, i reagirali su s oduševljenjem na vijest o sufinanciranju, ali sredstva još nisu dobili. Ukupno se radi o oko 6.8 milijuna kuna, od čega bi oko 4.5 milijuna dobili od spomeničke rente, a 2 milijuna i 241 tisuću bi stanari sami platili, što je maksimalan iznos koji stanari sami plaćaju.”

Tekst: Barbara Matejčić

Izvor fotografija: viticplesepress blogspot

Općina Baška i Društvo arhitekata Rijeka (DAR) objavili su rezultate Natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja obalnog pojasa naselja Baška.

Ocjenjivački sud je na sjednici održanoj 24. siječnja 2016. god. natpolovičnom većinom dodijelio sljedeće nagrade:

I. Nagrada u neto iznosu 132.000,00 kn  dodijeljena je radu pod šifrom 10B

autori: MVA / mikelić vreš arhitetkti
projektni tim: Marin Mikelić, dipl.ing.arh, Tomislav Vreš, dipl.ing.arh, Marija Barović, mag.ing arh., Sara Pavlov, dipl.ing.arh., Viktor Vdović, bacc.ing.arh., Dora Gorenak, stud.arh.
konzultanti: Obala d.o.o Split, dr.sc. Goran Vego, dipl.ing.građ., mr.sc. Željan Pernat, dipl.ing.građ., Duško Šimunović, građ.teh.

II. Nagrada u neto iznosu od 82.500,00 kn dodijeljena je radu pod šifrom 12B

autor: Galić Ivan dia, NOP STUDIO d.o.o.
projektni tim: Rea Vidović d.i.a., Robert Bodiš d.i.a., Vilijam Petrović d.i.a., Darija Turina d.i.a., Goran Denk d.i.a., Ana Osrečak stud.arh.

III.   Nagrada u neto iznosu od 49.500,00 kn dodijeljena je radu pod šifrom 8B

autori: Alen Žunić, Luka Krmpotić, Nika Serdar, UPI-2M, Sanja Tušek, ovl.arh.,
vizualne komunikacije: Klasja Habjan, Zita Nakić,
3D vizualizacije: Nikša Laušin,
konzultant za procjenu vrijednosti investicije: Krešo Ceraj,
konzultant za urbanizam: Zlatko Karač

IV. Nagrada u neto iznosu od 39.600,00 kn dodijeljena je radu pod šifrom 4B

projektni tim: Rožić arhitekti i partneri d.o.o. Rijeka
autori: Igor Rožić, dipl.ing.arh., Maja Čukelj, dipl.ing.arh.,
suradnici: Vojko Stanić, dipl.ing,arh., Željko Denona, dipl.ing.arh., Andrej Juričić, ing.građ.
konzultant za konstrukciju: Stabilnost d.o.o. Rijeka, Danijel Repac, dipl.ing.građ., Luka Eškinja dipl.ing.građ.
konzultant za promet: mr.sc. Marko Šoštarić, dipl.ing.prom. Zagreb

V. Nagrada u neto iznosu od 26.400,00 kn dodijeljena je radu pod šifrom 3B

YEWO LANDSCAPES e.U./ Dipl.Ing.LArch. Dominik Scheuch
ERNEST KUČER / Dipl.Ing.Arch.

OCJENJIVAČKI SUD

Predsjednik:
1. Nenad Kocijan, dipl.ing.arh., ovlašteni arhitekt
Članovi:
2. mr.sc. Toni Juranić, dipl. oec., načelnik Općine Baška
3. Hajrudin Mulaosmanović, zamjenik načelnika Općine Baška
4. Goran Rako, dipl.ing.arh., ovlašteni arhitekt
5. Tatjana Rakovac, dipl.ing.arh., ovlaštena arhitektica
6. Hrvoje Giaconi, dipl.ing.arh. konzervator viši savjetnik
7. Maja Matulja Kos, dipl.ing.arh., ovlaštena arhitektica
Zamjenik:
Ivana Lončarić-Trinajstić struč.spec.ing.građ.

STRUČNI SAVJETNICI:
1. dr.sc. Nenad Ravlić, dipl.ing.građ.; ovlašteni inženjer građevinarstva
2. mr.sc. Dobrila Kraljić, dipl.ing.agr.; ovlaštena krajobrazna arhitektica
3. Anđelko Petrinić, dipl.ing. pom.prom., Ravnatelj Županijske lučke uprave Krk

TEHNIČKA KOMISIJA
1. Jana Mikuličić, mag.ing.arh., ovlašteni arhitekt
2. Petra Karuza, mag.ing.arch, ovlašteni arhitekt

TAJNIK
1. Marija Peranić mag.ing.arch.

VRSTA, STUPANJ SLOŽENOSTI I STUPANJ PROVEDBE NATJEČAJA
Natječaj je urbanističko-arhitektonski, javni, opći, drugog stupnja složenosti, u jednom stupnju provedbe, anonimni, za realizaciju.

RASPISIVAČ I INVESTITOR NATJEČAJA:
OPĆINA BAŠKA
Palada 88, 51523 Baška, OIB: 24078212554
koju zastupa načelnik općine mr.sc. Toni Juranić, dipl.oec.
tel.: +385 (0) 51 750 550,
fax.: +385 (0) 51 750 560,
e-mail: opcina-baska@ri.t-com.hr
web: (www.baska.hr)

PROVODITELJ I ORGANIZATOR NATJEČAJA:
DRUŠTVO ARHITEKATA RIJEKA (DAR),
Ivana Dežmana 2a, 51000 Rijeka, OIB:02738753386
koje zastupa predsjednik Gordan Resan, dipl.ing.arh.
tel.: +385 (0) 51 585 829
fax.: +385 (0) 51 585 829
e-mail: info@d-a-r.hr
web: www.d-a-r.hr

IZRAĐIVAČ NATJEČAJNOG ELABORATA:
Urbanistički studio Rijeka d.o.o., Strossmayerova 3/II, 51000 Rijeka,
OIB: 23401758099
tel.: +385 (0) 51 374 007 , fax: +385 (0) 51 327 232 , e-mail: urb-studio-ri@ri.t-com.hr

Registarski broj natječaja: 24-15/BA-UA/NJN
Broj objave u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske u Narodnim novinama: 2015/S 012-0033553
Oznaka iz Plana javne nabave Raspisivača natječaja: arhitektonske i srodne usluge – projektna CPV:71200000-0
Evidencijski broj javne nabave: MV-03/15.

PREDMET NATJEČAJA je izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja obalnog pojasa naselja Baška.

SVRHA I CILJ NATJEČAJA je dobivanje kvalitetnih idejnih urbanističko-arhitektonskih rješenja i odabir najboljeg rješenja za realizaciju faznog uređenja obalnog pojasa naselja Baška, sukladno postavljenom natječajnom zadatku, odnosno programu za provedbu natječaja, koje će poslužiti kao podloga za izradu daljnje potrebne projektne dokumentacije.

PRAVO SUDJELOVANJA u svojstvu autora imaju sve stručne fizičke ili pravne osobe, i to kao autor pojedinac ili autorska grupa od više članova, bez obzira na mjesto prebivališta/sjedišta.
Stručnost natjecatelja je zadovoljena kada je barem jedan od autora natječajnog rada ovlašteni arhitekt, dipl. ing. arh. ili mag. ing. arch. Ovlašteni arhitekt koji nije hrvatski državljanin može zatražiti privremeni upis stranog ovlaštenog arhitekta u Hrvatsku komoru arhitekata.
Ostali autori mogu biti ovlašteni arhitekti, dipl. ing. arh., mag. ing. arch. ili studenti arhitekture. Natjecatelj može za izradu natječajnog rada angažirati i druge stručnjake specijaliste u pojedinom području, ali se oni ne smatraju autorima natječajnog rada.
Na natječaju ne smiju sudjelovati osobe, koje bi zbog svojeg sudjelovanja u raspisivanju ili provedbi natječaja mogle biti u prednosti ili imati utjecaja na odluke Ocjenjivačkog suda.
Na natječaju ne mogu sudjelovati: članovi Ocjenjivačkog suda i njihovi zamjenici, Tajnik natječaja, članovi Tehničke komisije, sastavljači Projektnog zadatka, stručni savjetnici, kao i njihovi bliski srodnici u prvom i drugom koljenu, kao ni njihovi bračni ili izvanbračni drugovi, te neposredni suradnici (podređeni i nadređeni), niti osobe koje su na bilo koji način imale uvid u Natječajnu dokumentaciju prije javne objave natječaja.

PROCIJENJENA VRIJEDNOST NABAVE DALJNJE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE
Temelji se na procijenjenoj vrijednosti ugovora o javnim uslugama za izradu projektno-tehničke dokumentacije i iznosi ukupno okvirno 1.000.000 kuna.
Ugovor o javnim uslugama obuhvaća izradu idejnog, glavnog i izvedbenog arhitektonskog projekta uređenja obalnog pojasa naselja Baška.

KRITERIJI ZA OCJENJIVANJE NATJEČAJNIH RADOVA
Primjenom kriterija usklađenosti natječajnog rada s formalnim uvjetima raspisa natječaja, iz postupka ocjenjivanja isključiti će natječajne radove:
koji su predani poslije roka navedenog u Uvjetima natječaja,
koji ne sadrže priloge navedene u Uvjetima natječaja,
čija oprema rada nije u skladu s Uvjetima natječaja,
koji nisu u skladu s drugim tehničkim uvjetima natječaja,
koji nisu u skladu s prostorno planskom dokumentacijom, osim u dijelu koji je određen točkom 2.3.2. natječajnog elaborata (prometno rješenje Palade).
Urbanističko-arhitektonska uspješnost predloženog rješenja i usklađenost s natječajnim zadatkom, odnosno programom za provedbu natječaja, ocijenit će se prema slijedećim kriterijima:
prostorna, funkcionalna i oblikovna kvaliteta te primjerenost prostornog koncepta,
ispunjavanje funkcionalnih i oblikovnih zahtjeva,
ispunjavanje prostornih programa kvantitativno i kvalitativno,
odnos prema zatečenim prostornim vrijednostima i spomenicima kulture, usklađenost prijedloga s konzervatorskim uvjetima te unaprjeđenje prostornih odnosa obalnog pojasa s kontaktnim sklopovima zgrada, posebno obzirom na istaknute vrijedne zgrade te komunikacije povijesne jezgre,
uspješnost kreiranja zasebnih identiteta unutar jedinstvenog oblikovnog koncepta obalnog pojasa,
estetske i funkcionalne kvalitete elemenata urbane opreme prostora i u kontekstu mogućnosti primjene za cjelinu povijesne jezgre,
funkcionalnost, estetske i oblikovne kvalitete predloženog rješenja građevina i konstrukcija za natkrivanje ugostiteljskih terasa,
inovativnost i kreativnost u pristupu rješavanja zadatka,
etapnost gradnje i odnosa dijelova prema cjelini,
racionalnost i ekonomičnosti prijedloga u izvedbi (koja se ocjenjuje posebno u odnosu na procijenjenu investicijsku vrijednost i kasnije troškove u korištenju i održavanju- investicijski okvir, te procijenjeni vijek trajanja materijala koji se predlažu za ugradbu),
ekološki zahtjevi i neškodljivost po okolinu,
energetska učinkovitost i ušteda energije.

Natječaj je proveden u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi (NN 90/11 i 83/13 i 143/13 te odlukom Ustavnog suda NN 13/14), te odredbama Pravilnika o natječajima s područja arhitekture i urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza (Narodne novine broj 85/14) koje nisu suprotne Zakonu o javnoj nabavi.

Natječaj je proveden kao postupak koji prethodi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama za izradu projektne dokumentacije – kompletne i/ili u fazama (za potrebe javne nabave radova) sukladno članku 45.st.4.t.2. Zakona o javnoj nabavi. Procijenjena vrijednost nabave temelji se na ukupnom iznosu nagrada i isplata, te ne obuhvaća vrijednost ugovora. Ugovor o uslugama za izradu projektne dokumentacije će se sklopiti u skladu s Pravilnikom o standardu usluga arhitekata, na temelju pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave s autorom/autorima prvonagrađenog rada, pod uvjetima da ima dokazane sposobnosti propisane Zakonom o javnoj nabavi.

Za ocjenjivački sud
Marija Peranić, mag.ing. arch.
tajnica natječaja

Izvor: Društvo arhitekata Rijeka

Projetiranje Serpentine paviljona ove godine je povjereno uredu proslavljenog danskog arhitekta Bjarkea Ingelsa – Bjarke Ingles Group (BIG), izvjestio je britanski The Guardian.

Čini se da su i sami organizatori preuzeli Ingelsovu filozofiju “BIGamije” pa će Kensington Gardens ovog ljeta na svojim travnjacima ugostiti još četiri arhitekta koji će uz paviljon projektirati niz ljetnikovaca. Ovi će arhitekti, starosti od 36 do 93 godine, projektirati po jedan manji paviljon, a zadana inspiracija im je klasični kameni ljetnikovac Queen Caroline’s Temple.

Bjarke Ingels, foto: www.denmark.dk

Ovaj ambiciozni plan je vjerojatno labuđi pijev Julije Peyton-Jones, koja nakon 16 godina upravljanja galerijom Serpentine odlazi s te pozicije i očito to želi učiniti u velikom stilu – s čak 5 paviljona, a čini se da je iz tog razloga pozvala sve arhitekte koje je do sada nije stigla angažirati.

BIG: Mountain Dwellings, Kopenhagen, Danska

Ovo je također bila posljednja prilika da se pozove Ingels, budući da pravila nalažu da Serpentine paviljon može graditi projektant koji još nema realiziranu građevinu u Velikoj Britaniji, a BIG trenutno radi višeetažni javni trg izvan energetske stanice u Batterseau smješten između stambenih blokova Franka Gehryja i Normana Fostera. Od Ingelsa se očekuje da ostane na tragu svoje estetike i da će producirati paviljon koji će, ako ne šokirati, barem izazvati efekt iznenađenja.

Danski EXPO paviljon / Šangaj, Kina

Izbor ostale četvorice arhitekata trebao bi osigurati raznoliku interpretaciju zadane klasične forme. S jedne strane pozvan je Yona Friedman, 93-godišnji francuski arhitekt rođen u Mađarskoj, teoretičar koji je posvetio život maštajući o utopističkim megastrukturama. Budući da je većina njegovih ideja ostala samo na papiru, bit će zanimljivo vidjeti ih realizirane u prostoru.

Pozvan je i Asif Khan, 36-godišnji arhitekt koji djeluje u Londonu, a najpoznatiji je po korištenju tehnologije u interaktivnim produkcijama, kao primejrice na Olimpijadi u Londonu 2012. i onoj u Sochiju 2014.

Digitalna produkcija obilježila je i rad Barkowa Leibengera, koji posljednja dva desteljeća eksperimentira s tim područjem u svom berlinskom uredu, dok je nigerijski arhitekt Kunlé Adeyemi, nekadašnji Koolhaasov suradnik, najpoznatiji po plutajućim školama u Lagosu, izrađenim od lokalnih materijala, koristeći lokalna znanja i vještine (o čemu smo pisali ovdje).

Foto: NLÉ

Arhitekti moraju producirati svoje radove u sljedećih 6 mjeseci, a budžet nije velik i uvelike ovisi o sponzoriranju i o prodaji paviljona bogatim kolekcionarima nakon samog izlaganja.

Pitanje je kakav će efekt postići pet konstrukcija posve različitih arhitektonskih izričaja. S jedne strane može doći do zanimljivog presjeka suvremene arhitekture, a s druge sve može nalikovati na arhitektonski “zoološki vrt” s paviljonima punih novotarija koji reklamiraju sponzore. Valja imati na umu da paviljoni imaju život i nakon izlaganja te da se treba misliti i na njihovu praktičnu namjenu, navodi The Guardian.

Od Zahe Hadid čiji je paviljon inaugurirao projekt 2000. godine do danas, na livadi pred galerijom paviljon su gradili Daniel Libeskind, Toyo Ito, Oscar Niemeyer, MVRDV, Álvaro Siza, Rem Koolhaas, Kjetil Thorsen, Frank Gehry, Kazuyo Sejima, Jean Nouvel, Peter Zumthor, Herzog & de Meuron i Ai Weiwei, Sou Fujimoto, Smiljan Radić i prošle godine arhitekti Selgas Cano.

Više o uredu BIG čitajte ovdje i ovdje, a razgovor s arhitektom Davidom Zahleom, partnerom u BIG-u čitajte ovdje.

Izvor: The Guardian

Fotografije: arhiva

Na 9. sjednici Ocjenjivačkog suda održanoj 21. prosinca 2015. godine većinom glasova koju su činili predstavnici Raspisivača natječaja (3:2) natječajnom radu pod šifrom 03 autora OVERLAND i Marko Sančanin dodijeljena je prva nagrada uz izdvojena mišljenja predsjednika Ocjenjivačkog suda Zorana Hebara i Domagoja Smodile, člana ocjenjivačkog suda. Što se Raspisivača, tvrtke Cum Grano Salis tiče, “odluke Ocjenjivačkog suda su mjerodavne i konačne” i nakon što je, zbog radikalnog kršenja Pravilnika o natječajima, Upravni odbor Hrvatske komore arhitekata 5. veljače ove godine donio Rješenje o ukidanju Registarskog broja natječaja (ovdje ).

Naime, Overland i Sančanin uspjeli su nadmašiti svako dosadašnje izigravanje Pravilnika prekršivši načela ravnopravnosti, anonimnosti i neovisnog ocjenjivanja na način da su prije završetka žiriranja javno predstavili rad, a za knjižicu uz natječajni rad uspjeli odabrati fotografiju na kojoj je kraj javno prezentirane makete i u društvu projektanata ovjekovječen i član tehničke komisije Martin Oliver Kolarek, u istoj prostoriji u kojoj se kasnije žiriralo. Natječaj je ionako propisana forma za potvrđivanje unaprijed dogovorenih rezultata, nije li? Nije?

Fotografija iz natječajne knjižice (gore, uvećan detalj dolje): član tehničke komisije g. Kolarek na predstavljanju natječajnog rada

Radilo se o nepoznavanju i nerazumijevanju Pravilnika, jednostavnoj bahatosti odabranog tima i raspisivača natječaja ili nečem trećem, nije naročito bitno. Bitno je da i nakon uočavanja kršenja odredbi Pravilnika i jasnog upozorenja provoditelja natječaja, Miljenka Bernfesta i tajnice Ive Birač da takav rad mora biti isključen iz daljnjeg žiriranja, on na sljedećoj sjednici dobije prvu nagradu, a i nakon prijave Komori i poništenja natječaja investitori na njemu inzistiraju. Jer, zemljište je njihovo i oni na njemu imaju pravo raditi što god žele, nije li tako? Nije?

Možda se pitate o kojem se natječaju, od mnogih potencijalnih s ovakvim epilogom, uopće radi: na Laništu u Zagrebu planira se “suvremeni, multifunkcionalni, socio-kulturni, društveni centar (…) kulturni mall/’cluster’, zamišljen kao kontra trend shopping kulturi” koji investitor prema vlastitim riječima gura još od 2004. godine, poričući da se radi o vjerskom centru. Kongresni centar, prostor za vjerska i kulturna okupljanja, hostel… dominantna građevina na pet etaža i 11 750 kvadrata uz sam rotor na jednom od ulaza u Zagreb, sigurno zaslužuje stručno preispitivanje kroz natječaj, naročito zbog nedvosmislene pobune susjeda za koje se, između ostalih, taj community center navodno radi.

Pobjednički rad, autori OVERLAND i Marko Sančanin, foto: Cum Grano Salis

Naime, uz moguću građevinu, kolokvijalno zvanu “baptističkim centrom”, veže se prijepor koji baca dodatnu sjenu na izbor projekta arhitekta i aktivista za prostornu pravdu Marka Sančanina. Centar je planiran nasuprot škole i dječjeg vrtića, na doslovno posljednjoj površini u naselju koje je nema, a može pretvoriti u rekreacijsku zonu i nužno će značiti izgradnju nove ceste koja će naselje presjeći popola.

Vijeće gradske četvrti Novi Zagreb – zapad i Mjesni odbor na Laništu uz potporu udruga i građana tražili su izmjene Generalnog urbanističkog plana. Tražili su prenamjenu zemljišta u GUP-u u R1 i poništavanje raspisa ovog natječaja još sredinom prošle godine, ali Udruga Susret, vlasnik zemljišta, te Cum Grano Salis koji se na svojim službenim stranicama predstavljaju kao tvrtka “u društvu, s društvom, za društvo”, a ni Gradska skupština očito za to previše ne mare. Građani pak obećavaju nastavak prosvjednih aktivnosti.

Pobjednički rad, autori OVERLAND i Marko Sančanin, foto: Cum Grano Salis

U tom je kontekstu još apsurdnije da itko u uvjetima natjecanja koje ionako realno daje prednost u izboru investitoru, na ovako glup način izgubi mogućnost da se legalno krene u pribavljanje dozvola za gradnju. Posljednje priopćenje investitora u kojem negiraju odluku Komore i poriču sasvim očito kršenje Pravilnika daje naslutiti u kojem će smjeru pritisci ići dalje.

Možda ova karikaturalna situacija na koju se Komora morala očitovati pridonese reviziji Pravilnika čija je realnost daleko od deklarativnog provođenja natječaja “isključivo prema kriterijima utvrđenim u uvjetima natječaja, prema načelima ravnopravnosti, anonimnosti, konkurentnosti i neovisnom ocjenjivanju”. Kada očito dođe dotle da ni dogovorna forma kroz koju investitori ostvaruju svoje ambicije preko leđa i često protivno stavovima struke ne može proći bez skandala, onda hrvatski natječaji stvarno ne služe ničemu osim da se neki novci prenesu iz ruke u ruku, a svi skupa kiselo smijemo.

U srijedu, 17. veljače 2016. godine u 19 sati, u Oris Kući arhitekture (Kralja Držislava 3), održat će se predavanje višestruko nagrađivanog španjolskog arhitekta Francisca Mangada naslova The Architectural Object.

Razgovor koji će uslijediti moderirat će Tadej Glažar.

Auditorio Municipal de Teulada, Španjolska

Francisco Mangado rođen je u Navarri 1957. Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Navari 1982., na kojem od tada i predaje. Bio je gostujući profesor na Visokoj školi dizajna Sveučilišta Harvard, gostujući profesor na Visokoj školi arhitekture Sveučilišta Yale, Studio Profesor na diplomskom programu Arhitektonskog fakulteta u Navari te je gostujući profesor na l’École Polytechnique Fédérale de Lausanne.

Pabellon de España, Expo Zaragoza, 2008.

Godine 2008. osnovao je Fundación Arquitectura y Sociedad. Nagrade i priznanja: međunarodna nagrada za arhitekturu Andrea Palladio; nagrada za arhitekturu Grada Thiene Architécti Prize; nagrade FAD i CEO; RIBA International Fellow, 2011; AIA Honorary Fellowship, American Institute od Architects, 2013.

Ulaz na predavanje je slobodan.

Fotografije: http://www.fmangado.es

Fundació Mies van der Rohe i program Kreativna Europa pokrenuli su nagradu za mlade arhitekte (Young Talent Architecture Award) s ciljem pružanja potpore nedavno diplomiranim, talentiranim arhitektima. U prvom izdanju nagrade, arhitekti moraju dolaziti iz Europe, a njihovi projekti iz akademske godine 2015/2016. Prijave se zaprimaju do 15. lipnja 2016.

Žiri će izabrati tri najbolja magistarska rada od devet finalista čija su se djela istakla po izvrsnosti, autentičnosti, održivosti i inovativnom pristupu.

Pobjednici će imati priliku stupiti u kontakt s najboljim europskim arhitektonskim tvrtkama koje su povezane s nagradom EU za suvremenu arhitekturu tijekom zadnjih 27 godina. Ovakva suradnja će pomoći mladim arhitektima u razvoju međunarodne karijere i uključivanju u mreže koje promiču izvrsnost, ali i kulturne i ekonomske prednosti.

Sektor arhitekture se nalazi u središtu europskih kulturnih i kreativnih industrija. Zapošljava više od pola milijuna ljudi dok više od 12 milijuna radi u građevinskom sektoru koji je posredno vezan za arhitekturu. Kulturne i kreativne industrije predstavljaju 4.5% europskog BDP-a.

Nagrada za mlade arhitekte je zadnji dodatak nagradi za suvremenu arhitekturu koja svake druge godine proglašava pobjednika i daje priznanje najboljem arhitektu u usponu. Nagrada naglašava važnost doprinosa europskih arhitekata osmišljavanju novih ideja i tehnologija u suvremenom urbanom razvoju. Pokrenuta je 1987.  i sufinancira se iz programa EU Kreativne Europe i fondacije Mies van der Rohe. Nagrada obuhvaća i novčani dobitak od 60.000,00 eura te je najprestižnija nagrada u europskoj arhitekturi.

Europski fakulteti za arhitekturu, urbano planiranje i krajobraznu arhitekturu pozvani su da se prijave.

Saznajte više ovdje.

Luksuznu modernističku vilu Sheats Goldstein na brežuljcima Losa Angelesa, tajnoviti vlasnik James Goldtsein poklonio je Los Angeles County Museum of Art, u nadi da će potaknuti ljude u gradnji kreativnijih domova.

Vila je izgrađena 1963. , a projektirao ju je arhitekt John Lautner za bračni par Sheats i njihovo petero djece, da bi je 1972. kupio današnji vlasnik, koji je 1980. počeo surađivati s Lautnerom na njenoj renovaciji. Od smrti arhitekta 1994. Godstein surađuje s njegovim uredom na daljnim zahvatima.

Godine 1998. vila je korištena u filmu The Big Lebovsky braće Coen, kao dom kralja pornografije Jackieja Treehorna, a izgledom predstavlja tipičnu holivudsku kuću za partyje, s osvijetljenim bazenom i niskim ležajevima uokolo.

Goldstein će muzeju donirati očuvanu vilu, ali i vrtove koji ju okružuju, umjetnine i modne kolekcije, a sve bi jednog dana trebalo biti otvoreno za javnost.

Kuće Johna Lautnera pojavljivale su se i u ovim filmovima:

Izvor/Fotografije: The Guardian, hiconsumption.com

Predstavljamo idejni projekt za Tematski park koji će Općina Tisno urediti u samome centru mjesta Jezera, pored malonogometnog igrališta, na lokaciji koja u ovom trenutku nije nimalo atraktivna.

Idejni projekt izrađen je u šibenskom arhitektonskom uredu Studio ARX & Damir Lasinović Arhitekt, a predan je na izdavanje posebnih uvjeta gradnje, a s radovima bi se trebalo započeti u drugoj polovici 2016. godine.

“Arhitektonsko rješenje prostora pretvoriti će ovu lokaciju u idealno mjesto odmora za odrasle, a djeci za igru i edukaciju. Tematika parka vezana je uz ono najvrednije iz okruženja – životinjski i biljni svijet, a osnovna ideja je pružiti korisnicima različite prostorne doživljaje koji će im kroz igru omogućiti učenje o prirodi. Park je isto tako predviđen i kao mjesto okupljanja te će se u njemu moći odvijati sezonske aktivnosti mještana, poput postavljanja štandova u zimskim mjesecima za vrijeme Adventa, ljeti za promociju mjesta, druženja na mjesnim događanjima i slično”, stoji na njihovim stranicama.

Izvor: Studio ARX

U subotu, 27. veljače 2016. u 19 sati Léopold Lambert će održati prvo u nizu od šest predavanja u Oris Kući arhitekture u sklopu Future Architecture Platform.

Prihvaćajući promišljanja o teoriji i oblikovanju, istraživanja povijesnih presedana i stvaranje suvremene povijesti, the Future Architecture serija pozicionira se u odnosu na prošlost predlažući mogući/potrebni izgled budućnosti. Projekt stoji na razmeđi građevinskih praksi, različitih arhitektonskih pristupa i globalnih i lokalnih konteksta. Najvažnije od svega, Future Architecture omogućuje ekspresiju slojevite slike globalnog stanja u arhitekturi kroz glasove mladih autora.

Calais, veljača 2016., foto: Léopold Lambert

Prvo predavanje, naslova Weaponized Architecture, održat će francuski arhitekt, glavni urednik časopisa The Funambulist kojega uz tiskani oblik prate dvije platforme otvorenog pristupa (blog + podcast). Autor je nekoliko knjiga o političkoj vezi između arhitekture i tijela.

Calais, veljača 2016. , foto: Léopold Lambert

“Arhitektura je političko oružje. Zid kao osnovni oblik arhitekture organizira tijela u prostoru i na privatnoj i na geografskoj razini. Učeći iz primjera prostornog nasilja primitivnih skloništa, predavanje će se osvrnuti na nekoliko primjera istraživanja različitih političkih sustava uz pomoć kojih će se ilustrirati ova teza: vojna i civilna okupacija Palestine, izgradnja novog militantnog glavnog grada Egipta, društvena i rasna segregacija utjelovljena u pariškim predgrađima i takozvani humanitarni kampovi sagrađeni za izbjeglice i migrante iz Calaisa. U zaključku predavanja inzistirati će se na primjerima iz arhitekture koji su prihvatili ideju arhitekture kao oružja u kontekstu borbe protiv dominantnih političkih oblika. Politička nevinost je iluzija, a mi moramo naučiti kontrolirati društvene posljedice prostora koje osmišljavamo.”

Léopold Lambert

Ulaz je slobodan.

Izvor: www.oris.hr

Predstavljanje knjige “Lovro Perković – Estetika prostora   i senzibilitet konteksta” autorice dr. sc. Sandre Uskoković održat će se u ponedjeljak, 29. veljače 2016. u 19 h u Društvu arhitekata Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 3/1.

O knjizi će govoriti dr. sc. Feđa Vukić, Maroje Mrduljaš i dr. sc.Tomislav Premerl.

“Naslov knjige “Lovro Perković: Estetika prostora i senzibilitet konteksta” proizlazi iz slojevitog pristupa arhitekta njegovim djelima. Ona ne predstavljaju samo imaginativne metamorfoze (tadašnjeg) svijeta, nego i osobiti odaziv na društvene, praktične, tehničke, ekspresivne i simboličke probleme.

Opisujući i obrađujući arhitektovu biografiju, građevne tipove, vremenska razdoblja, knjiga nudi čitatelju polazište za upoznavanje jednog aspekta bogate i specifične povijesti moderne arhitekture u Dalmaciji, istražene i opisane kroz djela Lovre Perkovića. Pri tome je autorica nastojala Perkovićeva djela objasniti kao kritičke argumente, a ne samo kao predodređene paradigme, polazeći od toga da je svaka arhitektura svojevrsni argument izražen u materijalu.

Knjiga je pokušaj da se Perković sagleda ne samo kao arhitekt, već i kao urbanist, teoretičar, inženjer, kako bi se približili njegovom umjetničkom duhu i umu, namjerama u pozadini pojedinačnog djela, ali i tenzijama između idealne vizije i ograničavajuće realnosti. Perkovićeva arhitektura ne bi postigla svoje puno značenje da nije prekoračila društveni sadržaj, budući da Perković nije bio ni ideolog ni estetičar: njegove ideje su poticale oblike, a oblici ideje. Perković je bio kako tradicionalist tako i modernist. Iz tradicije je nastojao apstrahirati glavne principe i sažeti ih u formalni sustav vlastitih pravila prikladnosti. Pripadnost kritičkom regionalizmu, podržana njegovim senzibilitetom prema regionalnim obilježjima, unijela je progresivne i idealističke obrasce u Perkovićev regionalni izraz”, stoji u pozivu.

Knjiga Lovro Perković: Estetika prostora i senzibilitet konteksta, autorice Sandre Uskoković, izašla je u studenom, u izdanju Exlibris d.o.o. iz Zagreba.

Natječaj za Veteranski centar u Daruvaru nedavno je zaključen, a pruža nam sjajan primjer kako kompetentan, generacijski raznolik i pouzdan žiri može privući i inspirirati nekoliko dobrih/odličnih radova i nagraditi najbolji. Atraktivan program, javni naručitelj i fantastična lokacija također su elementi uspjeha, a testiranje tipologije koja bi u varijacijama mogla biti vrlo tražena za zdravstveni turizam, postavlja značajan predložak za neke buduće gradnje.

Smješten u šumi, odmah nasuprot Kliničko bolničkog centra, a sa središtem Daruvara povezan pješačkim stazama rimske park-šume, Centar je hibrid s prostorijama za stalni i povremeni boravak veterana i prateće sadržaje, ali dijelom i javni objekt pristupačan svakome.

*situacija s tlocrtom

Pobjednički rad profesorica Sanje Filep, Vesne Mikić i koautora vodio se suvremenom pretpostavkom da zgrade isključivo za specifične grupe korisnika rezultiraju društvenom izolacijom i nisu poticajne sredine za oporavak pa plan predstavlja i nedvosmislen poziv svakome da koristi dijelove prostora. Nekom budućem upravitelju pružen je prostorni okvir kojim je izravno sugeriran režim korištenja – nadajmo se da će to prepoznati.

*tlocrt prizemlja

Čisti, čitki i suptilno proporcionirani tlocrti i presjeci atrijske zgrade utopljene u zelenilo odaju poštovanje klasičnoj modernoj arhitektonskoj školi, a samo uvlačenje šume u kuću, bez obzira na razlike u mjerilu i namjeni, evocira lakoću i transparentnost Case de Vidro Line Bo Bardi.

Drveni plašt s horizontalnim brisolejima dodatno olakšava i smanjuje uzdignuti volumen, a useljena će zgrada imati trajno nježno dinamizirano pročelje. U prizemlju prevladavaju staklo i sirovi beton, a ono je u potpunosti ostakljeno, osim sa sjeverne strane gdje su smještene ambulante.

Velikim staklenim površinama prema terenu i atrijima osigurava se prožimanje vanjskog okruženja s atrijima i interijerom kuće, a ostakljena je i središnja lamela čime se osigurava preglednost zgrade kroz sve etaže sa mjesta glavne vertikalne i horizontalne komunikacije.

*tlocrt prvog kata i presjeci

Središnja se lamela prostorno proteže kroz sve etaže i u njoj se nalaze društveni sadržaji: multifunkcionalna dvorana, dvodijelna s mogućnošću podjele u dvije učionice, knjižnica, dnevni boravak s tv-zonom, te prostorije za grupnu, hobi i radnu terapiju. Na gornjim galerijama središnje lamele, koja je poveznica zapadnog i istočnog krila smještajnih jedinica, također se nalaze zone dnevnog boravka s televizijom, čajne kuhinje i čitaonice.

U prizemlju u istočnom krilu smještena je blagovaonica s kuhinjom vezana na komunikaciju sjeverne, terapijsko-rehabilitacijske zone i središnjom lamelom, zonom društvenih sadržaja. Kuhinja se nalazi na sjeveru, preko officea je povezana s blagovaonicom te ima zasebni lift i stubište kojim je direktno povezana s polu-ukopanom gospodarskom etažom u kojoj se nalaze kuhinjska spremišta i sanitarni propusnik kuhinjskog osoblja sa dvorištem.

*tlocrt drugog kata

Na prvom i drugom katu su četiri krila sa smještajnim jedinicama. Sobe imaju istočnu ili zapadnu, odnosno južnu orijentaciju, s izlaskom na lođu. Po krilima zgrade smještajne su jedinice grupirane u manje prostorno-funkcionalne grupe pa se tako u sjevernom krilu nalaze na jug orijentirane jedinice namijenjene za smještaj HRVI s prilagođenom kupaonicom i povezanom sobom za osobu u pratnji, a u zapadnom su gušće strukturirane jedinice za povremeni smještaj, kao zasebna prostorno-funkcionalna grupa. Jedinice za stalni boravak smještene su u istočnom krilu zgrade, a kao i one južno orijentirane, gledaju na šumu.

*presjeci

Iako je u svim nagrađenim natječajnim rješenjima na neki način uspješno varirana tema povezanosti s prirodnim okolišem, prvonagrađeni rad odskače jednostavnošću i dosljednim implementiranjem aspekta društvenosti takvog prostora.

Zadovoljivši formalne uvjete, autori su uspjeli isprojektirati gotovo idealtipski objekt kojem zdravstvena funkcija nije doslovno eksplicirana oblikovanjem pa se može čitati i kao zgrada za prošireno kolektivno stanovanje, turistički objekt, zgrada društvene namjene sa smještajem pa i studentski dom, na primjer.

Ta mogućnost da se prostor ne čita namjenski jednoznačno, naročito za one veterane koji će u njemu trajno boraviti, poštuje i različitosti habitusa korisnika, različitosti potreba za oporavkom, što u velikoj mjeri osigurava ispunjenje glavne funkcije zgrade. Racionalnost konstrukcije i oblikovanja dobar je zalog za korektnu izvedbu.

*pročelja

Ocjenjivački sud:

dr. sc. Dražen Juračić, ovlašteni arhitekt, predsjednik OS-a,
Vesna Nađ, dipl.iur., dopredsjednica OS-a, doc.
Vladimir Kasun, ovlašteni arhitekt,
Marin Mikelić, ovlašteni arhitekt,
Vedran Babić, ovlašteni arhitekt,
mr.sc. Dubravko Bačić, ovlašteni arhitekt

Prva nagrada, autorski tim:

prof.dr.sc. Sanja Filep, dia
prof.dr.sc. Vesna Mikić, dia
Autori suradnici:
Pero Ćeskić, dia
Boris Soldo, dia
Vana Pavlić, st. arh.
Marcela Ostroški, st. arh.
Mirna Javorović Pehar, dia
Tomislav Pelin, dipl.ing.stroj., strojarstvo
prof.dr.sc. Josip Galić, dia, konstrukcija
Josip Brcković, dia, 3D

Udruženje hrvatskih arhitekata predstavilo je danas nominacije za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini.

Na prijave za godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini pristiglo je ukupno 85 autorskih radova, od kojih su najbrojnije realizacije interijera (21), obiteljskih kuća i javnih zgrada (po 12) te iznenađujuće velik broj prijavljenih radova u kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture (13).

Sve prijavljene radove ostvarene u 2015. godini valorizirao je Stručni savjet UHA-e u sastavu: Dražen Pejković, dipl. ing. arh., voditelj Stručnog savjeta UHA-e; Bojan Bilić, dipl. ing. arh.; Alan Kostrenčić, dipl. ing. arh.; Sabina Sabljić, dipl. ing. arh.; Dean Stubnja, dipl. ing. arh.; Ana Šverko, dipl. ing. arh.

Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobiva professor emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, dipl. ing. arh.

Professor emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, dipl. ing. arh., foto: UHA

Uz nagradu za životno djelo dodijelit će se još četiri nagrade za koje konkuriraju sljedeći nominirani radovi:

Za nagradu “VIKTOR KOVAČIĆ” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2015. godinu nominirani su:

1. MUZEJ VUČEDOLSKE KULTURE, Radionica arhitekture + Vanja Ilić (više ovdje)

(Projektni tim: Vanja Ilić, Iva Pejić, Goran Rako, Josip Sabolić, Mario Škarijot)

Lokacija: Vukovar

Muzej koji se, prema riječima autora, “gotovo sam nacrtao”, projektiran slijedom topografije lokacije, svojim je arhitektonskim vrijednostima karakter krajolika brižno očuvao, a istovremeno i neizmjerno obogatio posve novom prostorno-funkcionalnom vrijednošću. Impresivno interpretirana priča o vučedolskoj kulturi razvija se tako linearno između grada i samog arheološkog lokaliteta arhitekturom koja integrira i afirmira daleku povijest i suvremenost te prirodni i izgrađeni krajolik.

Foto: Boris Cvjetičanin

2. POGON MRIJESTILIŠTA U NINU, Iva Letilović, Igor Pedišić

Lokacija: Nin

Tik uz povijesne zidine srednjovjekovnog grada Nina, a na rubu gotovo nestvarnog artificijelnog pejzaža ninskih solana, smješteni su pogoni za uzgoj ribe čije su dematerijalizirane duge fasadne površine primarno oblikovane cijevima koje interpretiraju pojavnost šiblja, koje trepere na vjetru i pružaju bogatstvo sjena. Industrijski objekt ne predstavlja tako „uljeza“ već se posve prirodno uklapa u tihi zatečeni ambijent, zadržavajući pritom neupitan industrijski karakter. Hiperdimenzionirane siluete lokalnih ptica postavljene u neposrednom okruženju hale izazivaju i relativiziraju mjerilo, pa se građevina percipira mnogo manjom nego što jest.

Foto: Jasenko Rasol

3. TRŽNICA I RIBARNICA VODICE, Dinko Peračić

Lokacija: Vodice

Utjecaj arhitektonske realizacije na kvalitetu prostora ne mjeri se fizičkom veličinom projekta. Relativno mala tržnica s ribarnicom ispunila je potrebe lokalne zajednice u ograničavajućim okolnostima i s ograničenim sredstvima, a ujedno i iskazala neporecivu arhitektonsku poetiku. Vodička tržnica s ribarnicom obećavajuće je ostvarenje koje svjedoči o tome da se način korištenja prostora zaista može poboljšati jediničnom arhitektonskom interevencijom.

Foto: Damir Žižić

Za nagradu “DRAGO GALIĆ” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2015. godinu nominirani su:

1. KUĆA U ULICI ZELENJAK, Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić

Lokacija: Zagreb

Težnja za postizanjem intime u gusto izgrađenom stambenom tkivu vješto je ostvarena rastvaranjem uglova, loveći tako jedine moguće „prazne“ kadrove, svjetlo i zrak, dok je izravna veza unutrašnjeg i vanjskog prostora ostvarena sa zaštićene, dvorišne strane. Kuća razvija temu opne (ljuske) – fasade u svijetloj boji i jezgre tamnih fasada, formirajući međuprostore koji dobivaju funkciju terasa i loggia.

Foto: Bosnić+Dorotić

2. KUĆA ZA ODMOR NA SILBI, Iva Letilović, Igor Pedišić  (više ovdje)

Lokacija: otok Silba

Dotrajala kuća za odmor pred nekoliko je godina dobila u dvorištu pet betonskih kontejnera – kućica u kojima je smještena nužna stambena infrastruktura, dok je sama kuća ostala posvećena spavanju i boravku. U međuvremenu dotrajala do neupotrebljivosti, zamijenjena je novom, koja slijedi obrise volumena svoje zatečene prethodnice, ali je pritom posve prilagođena potrebama njezinih današnjih korisnika. Intervencija tako predstavlja model za cikličko obnavljanje arhitektonskog sklopa koje počiva na ravnoteži trajnog i privremenog, starog i novog, a mijenja se kontroliranom kreativnom varijacijom.

Foto: Miljenko Bernfest

3. STAMBENI OBJEKT CROATEL, Danijel Marasović, Filip Pochobradsky

Lokacija: Zagreb

Tri dvoetažne stambene jedinice povezane zajedničkim podrumom smještene u zelenilu na kosom terenu, čija je prostorna dispozicija bitno definirana željom za očuvanjem postojećeg bora na parceli, iskazuju kvalitete stanovanja koje omogućuje veći stupanj zajedništva i iskoristivosti prostora od onog koje nudi uobičajeno individualno stanovanje, bez da je pritom izgubljena intimnost života u obiteljskoj kući. Unutrašnji i vanjski prostor u nivou prizemlja razdvojeni su staklenom opnom, pa mogu po potrebi biti nježno razdvojeni ili posve integrirani.

Foto: Robert Leš

4. STAMBENO NASELJE PO PROGRAMU POS, DUBROVNIK – MOKOŠICA, Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi, Iva Ivas

Lokacija: Dubrovnik

U dubrovačkom području Mokošica, mahom obilježenom niskom razinom kvalitete stanovanja i javnog prostora formirano je stambeno naselje od osam međusobno povezanih stambenih blokova koji uspostavljaju i afirmiraju prostorni red jednako kao i mogućnost zajedništva u prirodno lijepom, no arhitektonsko-urbanistički potcijenjenom i devastiranom krajoliku. Stambeno naselje sazdano od čistih i jednostavnih kubičnih volumena na vapnenačkom postolju, smješteno na strmoj padini, projektirano je s puno pažnje posvećene njihovu položaju u krajoliku, prepoznavanju vizura i općenito uspostavi odnosa s datostima izvornog pejzaža, jednako kao i uspostavi javnog prostora naselja i otvorenim mogućnostima njegova korištenja.

Foto: Jose Hevia

5. STONE HOUSE, Davor Mateković (više ovdje)

Lokacija: Lukovo Šugarje

Unutar generalno stihijske i neuravnotežene matrice uobičajene vikend izgradnje, kompaktni kameni poliedar „Stone house“ svojim volumenom i materijalom iskazuje pripadnost onom iskonskom, autentičnom mjestu. Maksimalno iskorištenje parcele ovdje ne znači dominaciju veličinom, a zatvorenost volumena čita se pak kao zaštićenost kuće uz more izložene ekstremnim naletima bure, karakterističnima za ovu lokaciju (okolica Karlobaga). Ekspresija čistih ploha, čistoća spojeva i nužnih detalja ukazuju da se krajnje pročišćenim, obazrivim, razložnim i promišljenim projektiranjem, koje se oslanja na bazične kvalitete prostora i temeljna arhitektonska načela, može apsolutno upečatljivo i pozitivno djelovati u postojećem kaotično izgrađenom krajoliku.

Foto: Damir Fabijanić

Za nagradu “BERNARDO BERNARDI” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2015. godinu nominirani su:

1. HOTEL ADRIATIC, Studio Franjić Šekoranja + Studio 3LHD

Lokacija: Rovinj

Rovinjski hotel iz 1913. godine preuređenjem interijera nije izgubio osnovne odlike autentičnog povijesnog izgleda kakav je u eksterijeru zadržan u cijelosti. Vizualno bogat, naglašen i prezentan kao što je i samo iskustvo hotelskog boravka u novom gradu, interijer hotela je funkcionalno posve osuvremenjen i oblikovan kroz interpretaciju njegovih povijesnih slojeva putem sinteze svakodnevnih objekata i suvremenih umjetničkih intervencija. Vještom tlocrtnom dispozicijom sačuvano je izvorno stubište koje se proteže od prvog do četvrtog kata. Umjetničke instalacije i artefakati koji su nekad postavljeni, a nekad samo „odloženi“ u prostoru dodatno ukazuju na to da se novi duh uselio u stariji, povijesni prostor.

Foto: Domagoj Blažević

2. RESTORAN I KUHINJA PINE BEACH RESORT, Dražen Juračić, Jelena Skorup

Lokacija: Pakoštane

Oblikovanje restorana za 1500 gostiju na čistini okruženoj alepskim borom vođeno je početnom idejom da prirodno tlo ostane netaknuto i svi borovi sačuvani. Ova megastruktura u prirodi nije simulakrum mediteranskih trijemova i sjenica, već same borove šume. Inžinjerskom logikom i suvremenom tehnologijom stvorena je konstrukcija koja podsjeća na stabla, reagira na vjetar, preuzima boje okolnog krajolika. Neponovljiva izvedba, posve prilagođena specifičnom mjestu, istovremeno predstavlja uzoran princip djelovanja u čestim zadacima kakve zahtijeva turistička orijentacija na hrvatskoj obali.

Foto: Tamas Bujnovskzy

3. SLOMLJENI PEJZAŽ – SPOMEN-OBILJEŽJE GORDANU LEDERERU, NFO d.o.o. (Kata Marunica i Nenad Ravnić) + prof. Petar Barišić, akad. kipar

Lokacija: Čukur brdo, Hrvatska Kostajnica

Na lokaciji na kojoj je snimatelj Gordan Lederer posljednji put snimao, maksimalno reduciranim kiparskim i arhitektonskim jezikom interpretiran je njegov posljednji pogled. Narativnost je ovdje snažna i potrebna, a postignuta je sa svega dva osnovna elementa u dramatičnom pejzažu: pristupnom stazom, pomno postavljenom spram okruženja, koju čine betonske ploče „okovane“ u čelične okvire filma s godinama Ledererova života utisnutima u negativu, i razbijenom lećom, čija je staklena opna probijena hicem koji nas suočava s ratnom zbiljom koja se tu dogodila. Iz doline, spomenik se dematerijalizira i postaje samo bljesak.

Foto: Bosnić+Dorotić

Za nagradu “NEVEN ŠEGVIĆ” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2015. godinu nominirani su:

1. DOBROVIĆ IN DUBROVNIK – ADVENTURE IN MODERN ARCHITECTURE, Krunoslav Ivanišin, Wolfgang Thaler, Ljiljana Blagojević

Monografija posvećena jednom od najznačajnijih predstavnika rane, međuratne moderne arhitekture na ovim prostorima – Nikoli Dobroviću – ovim ga izdanjem predstavlja međunarodnoj publici, što je uzor i poticaj za daljnje promoviranje djelovanja arhitekata međunarodnog značaja čiji opusi zasad ostaju poznati uglavnom tek u nacionalnim okvirima. Knjiga sadrži značajnu količinu izvornog materijala i izvanredne fotografije te znalačke tekstove autora knjige, ali i tekst samog Dobrovića o Dubrovniku koji zaokružuje ovaj vrijedan izdavački pothvat.

2. HRVATSKA MODERNA ARHITEKTURA IZMEĐU DVA RATA – NOVA TRADICIJA, Tomislav Premerl (više ovdje)

Jedna od ključnih knjiga posvećenih hrvatskoj modernoj arhitekturi međuratnog razdoblja, u svom je trećem, bitno proširenom izdanju (25 godina nakon njezina ranijeg izdanja), nadopunjenom kako tekstualnim tako i bogatim slikovnim materijalom potvrdila svoj dosadašnji status. Količina nove građe, uključujući i razvijeniju strukturu knjige, kao i osobito važno novo završno poglavlje „Memorija moderne: Arhitektura kao nezavršeni i trajni povijesni proces“ čine ovo izdanje novim i iznimno značajnim doprinosom temi povijesti i teorije nacionalne arhitekture.

3. O BUSENU TRAVE POD STOPALOM (arhitektonski eseji), Tomislav Pavelić

Zbirka nazvana po jednom od deset odabranih eseja posvećenih prostoru predstavlja suptilno poetsko i intimno, a ujedno precizno i duboko promišljanje nekih od ključnih tema arhitektonske discipline. Već iz njihovih samih naslova, baš kao i provedenih rasprava, evidentno je vezivanje uz svojevrsni prosvjetiteljski moment, zadaću podučavanja i ambiciju poticanja na promišljanje svih onih kompleksnih slojeva koje obuhvaća ova ključna društvena i prostorna disciplina. Moralna dimenzija koju autor snažno osjeća i provodi u sferi arhitekture ovdje se evidentno prelila i u sam čin pisanja, koje postaje podjednako obojano analognim angažiranim naporima i intencijama.

Foto: arhiva

Izvor: Udruženje hrvatskih arhitekata

U ponedjeljak, 7. ožujka u 19.00 sati u prostoru Društva arhitekata Zagreba održat će se predstavljanje knjige “Arhitekt Frano Gotovac” autorice Vesne Perković Jović. Knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Lenko Plestina, arhitekt Ivan Čizmek, doc. dr. sc. Robert Plejić i prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franić.

“Arhitekt Frano Gotovac (Split, 1928. – 1990.) djelovao je u Splitu od sredine 50-ih do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. Svoju karijeru započeo je u Splitu u kulturnoj sredini gdje je već bila afirmirana ideja racionalističkog i funkcionalističkog principa moderne arhitekture; taj smjer podržavao je i Gotovac kao student zagrebačke arhitektonske škole.

Svoje je prve zgrade jednostavne forme, prostudirane i čiste funkcije, Školsku polikliniku i Ekonomski školski centar, Gotovac projektirao primjenom strogih racionalističkih principa pod utjecajem zagrebačke škole arhitekture i njegovih profesora, zagovornika racionalizma. Ne zadržava se dugo isključivo na racionalističkoj liniji nego kontinuirano istražuje moderni jezik arhitekture i pronalazi vlastiti likovni izričaj blizak njegovu biću pridruživši se europskim arhitektima u istraživanju novih putova kojima se arhitektura kreće nakon odbacivanja racionalističkih dogmi dvadesetih i tridesetih godina.

Sredinom šezdesetih, Gotovac projektira robnu kuću Dalma u Omišu i niz stambenih zgrada u Splitu i Omišu. Početkom sedamdesetih projektira velike stambene volumene Kineski zid na Spinutu i Krstaricu na Splitu 3 čije je oblikovanje volumena i ostvarena bogata plastičnost u suprotnosti sa strogim arhitektonskim pristupom prvih Gotovčevih zgrada. Oblikovanje tih zgrada sa znatnim odmakom od racionalizma otkriva nam Gotovčevo priklanjanje suvremenim strujama u arhitekturi njegova vremena.

Kineski zid, 1969.-70

Gotovčeve misli pri projektiranju zgrada stalno je zaokupljalo pitanje kako razgraditi kutijasti volumen. Gotovca intrigira raščlamba i strukturiranje pročelja zgrade što predano istražuje i usavršava cijeloga života. Njegova djela, od ranog projekta zgrade Školske poliklinike, stambene zgrade na Pojišanu, impozantnog djela Kineskog zida i nekoliko stambenih zgrada u Omišu otkrivaju izniman Gotovčev talent u rješavanju problematike usitnjavanja plohe pročelja, u splitskim prilikama jedinstven i zato gotovčevski originalan i prepoznatljiv.

Krstarica, 1970.-74.

Usporedno s arhitektonskim projektiranjem, Gotovac je pisao osvrte o urbanizmu i arhitekturi, i o problemima na području kulture uglavnom povezanim sa Splitom te ih objavljivao u splitskim dnevnim i tjednim novinama. Njegova aktivnost završava intenzivnim pisanjem kolumna u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj se zaposlio 1987. godine kao kolumnist.

Bujan, svestran, gorljiv i osobit karakter stvorio je arhitekturu velike snage. Jasnoćom i postojanošću jezika, bogatstvom formi oblikovanih korištenjem modernih izražajnih sredstava Gotovac je svoja djela ostvario autentičnom originalnošću. Njegova djela zaslužuju pažnju umjetničkog spomenika kao svjedočanstvo prošlog vremena i povijesno-umjetničkog razdoblja”, kaže se u najavi.

Izvor/ Foto: DAZ/UHA