Digitalna izdanja knjiga i mogućnost on-line naručivanja tiskanih odveli su velik dio publike iz stvarnih prostora s policama, ne samo u zemljama poput Hrvatske, gdje je čitalačka kultura izuzetno niska, već i u zemljama gdje se knjige zaista kupuju. Naricanje nad tužnom sudbinom knjižara i gradova u kojima se zatvaraju ima smisla koliko i redom jalovi pokušaji da se gubici nadoknade prenamjenom dijela njihovih prostora u papirnicu, poklon galeriju ili jednostavno svaštaru. Ipak, knjižara koja se i programski i fizički prilagođava komunikacijskoj revoluciji, ostaje ne samo poželjan već i nužan urbani sadržaj i to upravo kao mjesto strukturiranja te revolucije, filtar kroz koji se nosimo s informacijskom krizom. Grupe knjižnih proizvoda kojima globalno ne pada prodaja vjerojatno su i zato, uz ilustrirane knjige, baš priručnici i vodiči, a uspješne one knjižare koje se specijaliziraju i proizvode neku vrst zajednice koja dijeli otkrića.
Split: arhitektura 20. stoljeća – vodič / Split: 20th Century Architecture: a Guidebook.
Aleksander Laslo: Arhitektonski vodič Zagreb 1898-2010 / Architectural Guide Zagreb 1898-2010.
Alen Žunić, Zlatko Karać: Antologijski arhitektonski vodič Zagreba – 100 izabranih zgrada.
Zanimljiva i uporna čitalačka zajednica u Hrvatskoj su arhitekti i studenti arhitekture. Glad koja je u financijski nešto boljim prilikama obilno popunjavala njihove kućne biblioteke danas se također dijelom zadovoljava na internetu, ali neke grupe publikacija još uvijek se traže u tiskanom obliku. Razlozi su i praktični – ako neki trend ili novitet u projektiranju i možemo iščitati s monitora, stvarno informativan, koristan nacrt još uvijek nalazimo samo na papiru. Zavodljive vizualizacije rijetko pružaju relevantnu informaciju o nekoj kući, a detalj gotovo nikad pa tako ni tiskane “slikovnice”, zbirke reprodukcija bez kvalitetne priče, nisu popularne među domaćim arhitektima, kao ni među dizajnerima i povjesničarima umjetnosti, bez obzira na relativno nisku cijenu. Ozbiljno pisane monografije, velikih formata i s kvalitetnim tiskom, redovito su pak većini preskupe. Nismo sigurni je li cijena glavni razlog za smanjenje interesa za monografijama ili se radi o promjeni načina na koji usvajamo informacije o nečijoj produkciji, ali osim za pregledima radova nekoliko kapitalnih autora poput, primjerice, Le Corbusiera, Koolhaasa, Fostera ili Anda, rijetko će tko posegnuti za takvom literaturom i to najčešće u specijalnim prilikama. Divna monografska izdanja poput onih časopisa/biblioteke El Croquis danas se tako uglavnom poklanjaju povodom rođendana ili diploma, a pretplate su postale iznimka.
Jean-Louis Cohen, Tim Benton: Le Corbusier Le Grand
S druge strane, arhitekti rado biraju naslove iz niza dostupnih, naročito ako ih mogu čitati na engleskom ili nekom drugom svjetskom jeziku, ukoričenih teorijskih pristupa koje je praktično imati stalno pri ruci, za inspiraciju ili bistrenje koncepata. Ne mora se nužno raditi o isključivo arhitektonskim pristupima, a temeljem iskustva smucanja po knjižarama i antikvarijatima u raznim ulogama zadnjih četvrt stoljeća, stječe se dojam da inženjeri čitaju više od humanista. S obzirom da naše škole arhitekture i jesu naglašeno oslonjene na teoriju i da su profesori skloni provocirati studente da čitaju, zaista je mnogo onih koji zbog takve vrste obrazovanja mogu artikulirano tumačiti vlastite i tuđe koncepte, a to smatramo velikom povlasticom.
Trenutno, možda i zbog manjka domaće periodike, kupuju se i hrvatska izdanja, odnosno izdanja koja se bave hrvatskom arhitekturom, od kojih su naročito dobro primljeni već spomenuti arhitektonski vodiči namijenjeni i široj publici. Nekada tražene specijalizirane časopise gotovo su u potpunosti zamijenile razne web-stranice, ali to nije lokalni specifikum.
Sve u svemu, knjige se biraju pažljivije, ciljano i ne kupuju više u potrošačkoj groznici, ali kontinuitet je zadržan, a neki evergreeni nalaze kupce iz generacije u generaciju. U knjigama o prostoru i građenju mnogi će arhitekti naći jednako čvrste temelje za formiranje vlastitog jezika kao što ga nalaze promatrajući analitički fizički prostor oko sebe. Oni pak kojima arhitektura nije struka već predmet zanimanja iz najrazličitijih razloga, u istim će tim knjigama naći uporište za kvalificiranu raspravu. Knjižare će, s treće strane, ostati fizički okvir jedne od najuzbudljivijih ljudskih (inter)akcija uopće, a to je otkrivanje.
William J.R. Curtis: Modern architecture since 1900
Rem Koolhaas/Bruce Mau: SMLXL