Hiroshi Sugimoto ne štedi riječi kada treba ocjeniti muzeje. Njegovo oštro mišljenje upućeno je seoulskom Leeum Samsung Museum of Art prošle godine (“Ovo je najgori prostor u kojem sam se ikad našao.”), a bolje nije prošla ni OMA, koja ima pokretne stepenice koje vode dolje u glavni galerijski prostor (“Zašto učiniti takvo nešto? Osjećam da je arhitekt imao loše namjere.”)
Hiroshi Sugimoto fotograf je najprepoznatljiviji po spokojnim, kontemplativnim crno-bijelim fotografijama morskih pejzaža. On je također i konceptualni umjetnik i kolekcionar prapovijesnih fosila, ravnatelj scene japanskog lutkarskog kazališta, a njegova posljednja aktivnost je – biti na čelu vlastite arhitektonske prakse, ureda. Godine 2011.objavio je arhitektonsku knjigu “Sense of Space” o mnogim muzejima koji su izalagali njegove radove, od Hirshhorn Museuma u Washingtonu do Fondacije Cartier u Parizu. Ono čime se bavi u zadnje vrijeme jest gradnja vlastitog muzeja, čije se otvorenje planira za proljeće 2016.g.
Spomenuti arhitektonski vodič kroz svjetske muzeje “Sense of Space” (Osjećaj za prostor) parira onom gastronomskom, Michelinovom. Nudi pregled i ocjenu (u formi zvjezdica) arhitekture muzeja, kao što su muzeji Miesa van der Rohea, Renza Piana i Jeana Nouvela. Idealan muzej, prema Sugimotovom mišljenju, je “vrlo jednostavan prostor”, kao što je na primjer Kunsthaus Bregenz Petera Zumthora u Austriji, koji je dobio najvišu ocjenu, pet zvjezdica. Nešto slabije prolazi aneks muzeju u Torontu – Royal Ontario Museum, iza kojeg stoji Daniel Libeskind, jer za Sagimota: “Nema zida na kojem bi mogla visjeti moja umjetnost.”
Kunsthaus Bregenz Petera Zumthora dobio je najvišu ocjenu Hiroshija Sugimota
Nezadovoljan praksom koju je susreo, prije nekoliko godina napustio je šintoistički hram na otoku Naoshimi te otvorio svoj arhitektonski ured u Tokiju, zaposlio troje arhitekata (jer sam nema dozvolu) i počeo se baviti projektiranjem restorana i muzeja.
Muzejski kopleks Odawara Art Foundation
Svoju estetiku primjeno je na projekt svog muzejskog kompleksa nazvanog Odawara Art Foundation, koji će biti lociran na 9,500 metara kvadratnih duž obale u Odawari, u prefekturi Kanagawa, sat vremena udaljenoj od Tokija. Projekt uključuje originalna ulazna vrata iz 15.stoljeća, minimalistički izložbeni prostor, modernu japansku čajnu kuću i suvremeni Noh teatar čija će pozornica plutati iznad mora. Također predviđa 70-metarski podvodni tunel iz kojeg će se moći promatrati izalazak sunca jednom godišnje, za vrijeme zimskog solsticija, kao spomen na drevne civilizacije. Unutar izložbenog prostora, 100 metarskog pravokutnog oblika s pogledom na Tihi ocean, umjetnik palnira postaviti 100 minijatura svojih fotografija iz serije “Seascapes”, kao trajni postav.
Iako će formom realizirati svoj san o savršenom muzeju, Sugimoto će muzejem ujedno zadovoljiti i praktičnu potrebu – onu za prostorom za izlaganje svojih djela.
Sugimoto kaže da i kad jednom ostari i onemoća (sad mu je 66 godina), uvijek će moći sjediti pored staklenog zida i fotografirati svoje morske pejzaže, Seascape.