Na 9. sjednici Ocjenjivačkog suda održanoj 21. prosinca 2015. godine većinom glasova koju su činili predstavnici Raspisivača natječaja (3:2) natječajnom radu pod šifrom 03 autora OVERLAND i Marko Sančanin dodijeljena je prva nagrada uz izdvojena mišljenja predsjednika Ocjenjivačkog suda Zorana Hebara i Domagoja Smodile, člana ocjenjivačkog suda. Što se Raspisivača, tvrtke Cum Grano Salis tiče, “odluke Ocjenjivačkog suda su mjerodavne i konačne” i nakon što je, zbog radikalnog kršenja Pravilnika o natječajima, Upravni odbor Hrvatske komore arhitekata 5. veljače ove godine donio Rješenje o ukidanju Registarskog broja natječaja (ovdje ).
Naime, Overland i Sančanin uspjeli su nadmašiti svako dosadašnje izigravanje Pravilnika prekršivši načela ravnopravnosti, anonimnosti i neovisnog ocjenjivanja na način da su prije završetka žiriranja javno predstavili rad, a za knjižicu uz natječajni rad uspjeli odabrati fotografiju na kojoj je kraj javno prezentirane makete i u društvu projektanata ovjekovječen i član tehničke komisije Martin Oliver Kolarek, u istoj prostoriji u kojoj se kasnije žiriralo. Natječaj je ionako propisana forma za potvrđivanje unaprijed dogovorenih rezultata, nije li? Nije?
Fotografija iz natječajne knjižice (gore, uvećan detalj dolje): član tehničke komisije g. Kolarek na predstavljanju natječajnog rada
Radilo se o nepoznavanju i nerazumijevanju Pravilnika, jednostavnoj bahatosti odabranog tima i raspisivača natječaja ili nečem trećem, nije naročito bitno. Bitno je da i nakon uočavanja kršenja odredbi Pravilnika i jasnog upozorenja provoditelja natječaja, Miljenka Bernfesta i tajnice Ive Birač da takav rad mora biti isključen iz daljnjeg žiriranja, on na sljedećoj sjednici dobije prvu nagradu, a i nakon prijave Komori i poništenja natječaja investitori na njemu inzistiraju. Jer, zemljište je njihovo i oni na njemu imaju pravo raditi što god žele, nije li tako? Nije?
Možda se pitate o kojem se natječaju, od mnogih potencijalnih s ovakvim epilogom, uopće radi: na Laništu u Zagrebu planira se “suvremeni, multifunkcionalni, socio-kulturni, društveni centar (…) kulturni mall/’cluster’, zamišljen kao kontra trend shopping kulturi” koji investitor prema vlastitim riječima gura još od 2004. godine, poričući da se radi o vjerskom centru. Kongresni centar, prostor za vjerska i kulturna okupljanja, hostel… dominantna građevina na pet etaža i 11 750 kvadrata uz sam rotor na jednom od ulaza u Zagreb, sigurno zaslužuje stručno preispitivanje kroz natječaj, naročito zbog nedvosmislene pobune susjeda za koje se, između ostalih, taj community center navodno radi.
Pobjednički rad, autori OVERLAND i Marko Sančanin, foto: Cum Grano Salis
Naime, uz moguću građevinu, kolokvijalno zvanu “baptističkim centrom”, veže se prijepor koji baca dodatnu sjenu na izbor projekta arhitekta i aktivista za prostornu pravdu Marka Sančanina. Centar je planiran nasuprot škole i dječjeg vrtića, na doslovno posljednjoj površini u naselju koje je nema, a može pretvoriti u rekreacijsku zonu i nužno će značiti izgradnju nove ceste koja će naselje presjeći popola.
Vijeće gradske četvrti Novi Zagreb – zapad i Mjesni odbor na Laništu uz potporu udruga i građana tražili su izmjene Generalnog urbanističkog plana. Tražili su prenamjenu zemljišta u GUP-u u R1 i poništavanje raspisa ovog natječaja još sredinom prošle godine, ali Udruga Susret, vlasnik zemljišta, te Cum Grano Salis koji se na svojim službenim stranicama predstavljaju kao tvrtka “u društvu, s društvom, za društvo”, a ni Gradska skupština očito za to previše ne mare. Građani pak obećavaju nastavak prosvjednih aktivnosti.
Pobjednički rad, autori OVERLAND i Marko Sančanin, foto: Cum Grano Salis
U tom je kontekstu još apsurdnije da itko u uvjetima natjecanja koje ionako realno daje prednost u izboru investitoru, na ovako glup način izgubi mogućnost da se legalno krene u pribavljanje dozvola za gradnju. Posljednje priopćenje investitora u kojem negiraju odluku Komore i poriču sasvim očito kršenje Pravilnika daje naslutiti u kojem će smjeru pritisci ići dalje.
Možda ova karikaturalna situacija na koju se Komora morala očitovati pridonese reviziji Pravilnika čija je realnost daleko od deklarativnog provođenja natječaja “isključivo prema kriterijima utvrđenim u uvjetima natječaja, prema načelima ravnopravnosti, anonimnosti, konkurentnosti i neovisnom ocjenjivanju”. Kada očito dođe dotle da ni dogovorna forma kroz koju investitori ostvaruju svoje ambicije preko leđa i često protivno stavovima struke ne može proći bez skandala, onda hrvatski natječaji stvarno ne služe ničemu osim da se neki novci prenesu iz ruke u ruku, a svi skupa kiselo smijemo.