Projetiranje Serpentine paviljona ove godine je povjereno uredu proslavljenog danskog arhitekta Bjarkea Ingelsa – Bjarke Ingles Group (BIG), izvjestio je britanski The Guardian.
Čini se da su i sami organizatori preuzeli Ingelsovu filozofiju “BIGamije” pa će Kensington Gardens ovog ljeta na svojim travnjacima ugostiti još četiri arhitekta koji će uz paviljon projektirati niz ljetnikovaca. Ovi će arhitekti, starosti od 36 do 93 godine, projektirati po jedan manji paviljon, a zadana inspiracija im je klasični kameni ljetnikovac Queen Caroline’s Temple.
Bjarke Ingels, foto: www.denmark.dk
Ovaj ambiciozni plan je vjerojatno labuđi pijev Julije Peyton-Jones, koja nakon 16 godina upravljanja galerijom Serpentine odlazi s te pozicije i očito to želi učiniti u velikom stilu – s čak 5 paviljona, a čini se da je iz tog razloga pozvala sve arhitekte koje je do sada nije stigla angažirati.
BIG: Mountain Dwellings, Kopenhagen, Danska
Ovo je također bila posljednja prilika da se pozove Ingels, budući da pravila nalažu da Serpentine paviljon može graditi projektant koji još nema realiziranu građevinu u Velikoj Britaniji, a BIG trenutno radi višeetažni javni trg izvan energetske stanice u Batterseau smješten između stambenih blokova Franka Gehryja i Normana Fostera. Od Ingelsa se očekuje da ostane na tragu svoje estetike i da će producirati paviljon koji će, ako ne šokirati, barem izazvati efekt iznenađenja.
Danski EXPO paviljon / Šangaj, Kina
Izbor ostale četvorice arhitekata trebao bi osigurati raznoliku interpretaciju zadane klasične forme. S jedne strane pozvan je Yona Friedman, 93-godišnji francuski arhitekt rođen u Mađarskoj, teoretičar koji je posvetio život maštajući o utopističkim megastrukturama. Budući da je većina njegovih ideja ostala samo na papiru, bit će zanimljivo vidjeti ih realizirane u prostoru.
Pozvan je i Asif Khan, 36-godišnji arhitekt koji djeluje u Londonu, a najpoznatiji je po korištenju tehnologije u interaktivnim produkcijama, kao primejrice na Olimpijadi u Londonu 2012. i onoj u Sochiju 2014.
Digitalna produkcija obilježila je i rad Barkowa Leibengera, koji posljednja dva desteljeća eksperimentira s tim područjem u svom berlinskom uredu, dok je nigerijski arhitekt Kunlé Adeyemi, nekadašnji Koolhaasov suradnik, najpoznatiji po plutajućim školama u Lagosu, izrađenim od lokalnih materijala, koristeći lokalna znanja i vještine (o čemu smo pisali ovdje).
Foto: NLÉ
Arhitekti moraju producirati svoje radove u sljedećih 6 mjeseci, a budžet nije velik i uvelike ovisi o sponzoriranju i o prodaji paviljona bogatim kolekcionarima nakon samog izlaganja.
Pitanje je kakav će efekt postići pet konstrukcija posve različitih arhitektonskih izričaja. S jedne strane može doći do zanimljivog presjeka suvremene arhitekture, a s druge sve može nalikovati na arhitektonski “zoološki vrt” s paviljonima punih novotarija koji reklamiraju sponzore. Valja imati na umu da paviljoni imaju život i nakon izlaganja te da se treba misliti i na njihovu praktičnu namjenu, navodi The Guardian.
Od Zahe Hadid čiji je paviljon inaugurirao projekt 2000. godine do danas, na livadi pred galerijom paviljon su gradili Daniel Libeskind, Toyo Ito, Oscar Niemeyer, MVRDV, Álvaro Siza, Rem Koolhaas, Kjetil Thorsen, Frank Gehry, Kazuyo Sejima, Jean Nouvel, Peter Zumthor, Herzog & de Meuron i Ai Weiwei, Sou Fujimoto, Smiljan Radić i prošle godine arhitekti Selgas Cano.
Više o uredu BIG čitajte ovdje i ovdje, a razgovor s arhitektom Davidom Zahleom, partnerom u BIG-u čitajte ovdje.
Izvor: The Guardian
Fotografije: arhiva