Za nikad izgrađen objekt provedena su tijekom 1980-ih dva referenduma o samodoprinosima. Natječaj za gradnju Sveučilišne bolnice u Zagrebu proveden je 1984., gradnja je počela 1985., a zaustavljena je 1990. godine. U tih pet godina djelomično je proveden do tada najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, ako izuzmemo ceste i mostove, naravno.
Područje o kojem govorimo grad je za sebe, inteligentno integralno projektiran na području na kojem se, između ostalog, nalazi i prirodan izvor termalne vode, sa svom pripadajućom infrastrukturom koja uključuje prilazne prometnice, atomska skloništa, vodovod, kanalizaciju itd.
Ova bolnica zauzima ukupnu površinu od 217 000 m2 te je na njezinu gradnju potrošeno gotovo 157 miljuna eura.
„Proces razgradnje nikad dovršenog sustava zdravstvene zaštite u Hrvatskoj dirigiran je korjenitom promjenom ideje zdravstva uslijed političkih utjecaja – od shvaćanja zdravstva kao jednog od ključnih podsustava društvenog razvoja do shvaćanja zdravstva kao ekonomskog opterećenja društva.
Nedovršeni projekt centralizirane ‘bolnice za potrebe grada i regije’ u Novom Zagrebu uzet je kao početak vremenskog okvira razmatranja procesa koji kroz različite faze traje do danas. Može li višeznačnost stanja ruine nikad dovršenog i nikad zaživjelog bolničkog kompleksa poslužiti ujedno kao metafora i prostorno-vizualni reprezentacijski okvir za propitivanje niza razornih efekata ovog procesa i njegovog mogućeg kataklizmičkog kraja?“, pitala se Dafne Berc, arhitektica i urbanistica, prilikom predstavljanja projekta Montažstroja krajem 2014. (o čemu smo pisali ovdje).
Fotogalerija u nastavku prikazuje stanje Sveučilišne bolnice u srpnju 2015.
Fotografije: Urban Exploration Team