Natječaj, kao alat za dobivanje najboljeg rješenja nekog zadatka, funkcionira isključivo uz uvjet da je sustav odlučivanja počiva na dobro postavljenom programu te kompetenciji i objektivnosti ocjenjivača, a kao alat za raspravu o rješenjima podrazumijeva i izvjestan broj kompetentnih i angažiranih diskutanata.
Kada se za značajan i poveći obuhvat poput onog za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja pojedinačnog zahvata P11 u Splitu – sjeverni dijelovi kvartova Trstenik i Mertojak – prijavi šest, bude nagrađeno pet radova (ovdje), a predsjednik ocjenjivačkog suda samo dva ocjeni kvalitetnima, čini se da se radi samo o zadovoljavanju uvjeta iz GUP-a prema kojem je investitor natječaj obavezan provesti.Ono što zabrinjava jest da se takvih natječaja u DAS-ovoj provedbi zaredalo toliko da je povjerenje u svaki budući ozbiljno narušeno, a razmotrimo li komentare ocjenjivača na ovaj, dobra se arhitektura kroz splitsku natječajnu praksu, a i šire, može dogoditi samo slučajno.
Prvonagrađeni rad, autor: Studio XXL
Iako će jedan od članova ocjenjivačkog suda, Dražen Pejković, reći da mu se insinuacije o namještanju natječaja “gade” i da je vjerojatni razlog malog broja pristiglih radova iznimna težina zadatka, Damir Rako će dodati da se odgovor može tražiti i u tome da je sve manji broj onih biroa koji mogu uložiti svoje resurse u natječaj, ali i u nepovjerenju unutar ceha.
Dok će aktualna predsjednica DAS-a Marijana Bronzović tvrditi da nema ničeg čudnog u disproporciji broja podignutih podloga (četrdesetak) i broja predanih radova “jer su podloge besplatne, a dizali su ih i ljudi koji se i ne mogu javljati na natječaje”, ono što se teško može poreći jest da su pristigli radovi mediokritetski do promašeni, a i članovi ocjenjivačkog suda koji su došli na predstavljanje – uz Pejkovića, bili su tu investitor, autor programa natječaja i predsjednik ocjenjivačkog suda Mario Bagić te član Rako – rješenja su ocijenili nezadovoljavajućima i podložnima promjenama, a Pejković je čak najavio i novi natječaj.
situacija
Usprkos tome, ukupan fond nagrada u proporcionalno smanjenom iznosu od 288.000,00 kn je podijeljen, za zone A (trgovački centar) i B (hotel), predviđene za realizaciju, slijedi izdavanje prethodne suglasnosti za prometno rješenje i ishođenje dozvola, a anketne spekulacije za zonu C ostat će, nadajmo se, na tome. Indikativno je da se na predstavljanju rezultata, gotovo dva mjeseca nakon predaje radova, nisu pojavili prvonagrađeni iz Studija XXL da odgovore na pokoje novinarsko pitanje pa se obrane njihova rješenja prihvatio ocjenjivački sud.
Treba biti fer i reći da je okvir dubioznim prijedlozima dijelom postavljen već u programu. Sam obuhvat pojedinačnog zahvata P11 s propisanim je uvjetima 2008. godine ucrtan u splitski GUP prema ambiciji tada zainteresiranog poduzetnika pa je aktualni investitor, ASICON d.o.o., bio obavezan provesti i financirati natječaj na mnogo većoj površini od one koja ga izravno zanima za gradnju trgovačkog centra.
Gospodin Bagić, predstavnik investitora, u tome ne vidi naročiti problem, smatrajući velikodušno da je “bez obzira na širi opseg i vrijeme potrebno za realizaciju cijele zone, potrebno cjelovito sagledati širi prostor, pa i izvan zahvata, kako bi se postiglo optimalno urbanističko i prometno rješenje.”
Upitan o novom hotelskom neboderu na Trsteniku, dodao je da je “studija izgradnje visokih objekata koju je radio Grad Split pokazala da bi upravo na ovom mjestu visoki objekt bio poželjan, a u tom su smislu program natječaja verificirale stručne službe Grada i Hrvatska komora arhitekata, a prihvatio ga je i ocjenjivački sud u kojem su Robert Plejić i Dražen Pejković koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u svim prostorno planskim dokumentima u Splitu u posljednjih 20 godina.”
Usprkos tome, Pejković je na predstavljanju ocijenio da predloženi i nagrađeni dio projekta koji se odnosi na hotel u zoni B “ne može ovakav dobiti lokacijsku dozvolu”. Najava da će se na nagrađenom rješenju “još mnogo raditi” otvara naizgled more mogućnosti, no ne mijenja nužno ni program niti gabarite koji temeljno ne poštuju veći dio navedenih natječajnih uvjeta za valorizaciju: funkcionalnost u odnosu na širi i uži urbani kontekst, estetske, oblikovne i prostorne kvalitete predloženog rješenja, tehničko-tehnološko i prometno rješenje, racionalnost i ekonomičnost rješenja, održivost gradnje te doprinos slici grada.
Zanemarimo li za sada anketni dio projekta koji se odnosi na Mertojak, u kojem je zapravo jedino zanimljivo prometno rješenje – rotor na granici Mertojaka i Trstenika koji bi zaista mogao biti vrijedan promišljanja – treba podsjetiti da su “palačinka” trgovačkog centra koji se planira realizirati do kraja 2016. godine i predloženi hotel neizvjesne budućnosti, tik uz urbanistički i arhitektonski iznimno vrijedan i vitalan stambeno-poslovni sklop Ive Radića na Trsteniku.
Ako se intervenira u takvom kontekstu, doprinos funkcionalnosti kvarta mogao bi biti povećan broj parkirališnih mjesta ili društvenih prostora za stanare, što u programu i jest sadržano, no to nije briga investitora već će se, ako ikad, realizirati u gradskom dijelu projekta. Dakle, o nekom završavanju ili oplemenjivanju četrdesetak godina starog urbanističkog rješenja tog dijela Splita 3 realno se može govoriti samo u smislu dodavanja komercijalnog sadržaja, a nikako onog davno predviđenog društvenog ili komunalnog, jer – okolnosti, vlasničke i investitorske, šire društvene i ekonomske, promijenile su se na način koji nijednom gradu u Hrvatskoj ne ostavlja previše prostora za investiranje u javne sadržaje.
Pejković je spomenuo i da ukupnih 800 milijuna komunalnog doprinosa koje bi Split mogao skupiti kroz aktualne promjene GUP-a ne može pokriti 1,2 milijarde predviđenih gradskih infrastrukturnih troškova u istom periodu te da je, u situaciji potpunog zakazivanja urbane politike koja se očituje i u golemom broju nelegalnih građevina, polemiziranje o tome je li bolje neki prostor urbanistički čuvati za neku svjetliju budućnost ili ga propitivati ovakvim natječajima – bespredmetno.
Sam trgovački centar, na kojem će ovaj projekt najvjerojatnije ostati duže vrijeme, zamišljen je kao gradski, otvoren okolini s kojom komunicira, a uz njega je na zemljištu u gradskom vlasništvu predviđen višenamjenski objekt koji je u osnovi javna garaža s četiristotinjak parkirnih mjesta, te igralištima i društvenim sadržajima.
Rako, tražeći dobre strane rješenja, ističe da ovakav trgovački centar može biti “nukleus” koji će otvoriti radove koji “neće biti samo privatni, već i javni”, a da će na tom nukleusu “parazitirati” faze B, C, D, misleći valjda na spomenuti javni objekt, no to bi u uređenom sustavu bio primjeren scenarij i model za niz splitskih divljih i poludivljih kvartova, ali ne za onaj koji je i u programu definiran kao “konsolidirano područje odnosno pretežito urbanističko – arhitektonski definirano područje u kojem je potreban visok stupanj kontrole, uz poštivanje prostornog koncepta koji je generirao postojeću strukturu”. Rako ga ocjenjuje visokodevastiranim, kao i ostatak Splita, a razloge postavljanja hotela na ugao Poljičke i Velebitske traži u internacionalnim primjerima komercijalizacije prostora i bankama koje financiraju hotele, ali ne i vrtiće ili koncertne dvorane, dok Bagić inzistira na GUP-u po kojem je takav sadržaj moguć i na tome ostaje.
Estetski i oblikovno, hotel predložene visine i oblikovanja poništio bi kvalitetu postojećeg građevnog pravca sa sjevera, a i pogled iz Bračkog kanala izgubio bi karakterističan, promišljeni ritam – gledano s juga, prijedlog hotela izgleda kao predimenzionirani dimnjak nasađen na postojeću liniju zgrada. Ne možemo se složiti s ocjenom investitora da se pobjednički rad “uklapa u urbanu matricu i postojeće građevne pravce”, “doprinosi slici grada” i pruža “cjelovito prometno rješenje”, a vlastitu procjenu možete donijeti i sami, uvidom u dostupne nacrte i vizualizacije.
Pejković je na predstavljanju dodao da je najviše rasprave ocjenjivačkog suda i bilo oko te vertikale te da su zona B u kojoj se nalazi, kao i anketna zona C, “zrele za daljnje razmatranje” te da će “kada se bude radio natječajni program za zonu C, biti uključena i zona B” (?), iako u programu eksplicite piše da je ovaj natječaj, uz korekcije žirija, podloga za ishođenje dozvola i za zonu B. Živo nas zanima, nađe li se investitor, tko će se i s kakvim rješenjima (usuditi) javiti na taj natječaj, kao i na svaki sličan koji će uskoro uslijediti.
Fotografije: Društvo arhitekata Splita
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.