Iako su mediji ovih dana puni polemika oko prihvata desetina tisuća sirijskih izbjeglica u države Europe, arhitektonskim rječnikom, stvar je vrlo jednostavna: ili ćemo za njih graditi zidove ili kuće.
Već dugo je europskim arhitektima i dizajnerima, posebno iz akademskih zajednica, zanimljivo pokušavati rješavati probleme nerazvijenih zemalja Globalnog juga proizašle iz čestih sukoba koji generiraju velik broj izbjeglica. Iako je mnoštvo takvih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja zanimljivije s aspekta ispitivanja materijala, konstrukcija i tehničkih mogućnosti, postoje primjeri koji su uspješno implementirani i korišteni u raznim dijelovima svijeta.
Upravo njihova primjenjivost na raznim lokacijama i u drugačijim uvjetima pokazuje da iza njih ne stoji samo jednokratna investicija bogatog NGO-a ili Brada Pitta, već su istinski prihvaćeni od strane aktivista i lokalnog stanovništva kao brzo i jeftino proizvedivi ili lako dobavljivi.
Ikeina “Better Shelter” modularna, DIY flat-pack nastamba koja je već proizvedena u 10 000 primjeraka te isprobana u izbjegličkim kampovima u Etiopiji, Iraku i Libanonu.
Osim Ikeinog Better Shelter skloništa (o kojemu je već bilo riječi ovdje ), posebno su zanimljivi projekti poput Re:Builda, konstruktivnog sistema za privremene građevine za smještaj izbjeglica (poput škola, bolnica i kuća) koji utilizira lako dostupne lokalne materijale poput pijeska i zemlje, a dovoljno je jednostavan da ga lokalno stanovništvo može izvesti. Isto tako, Kilis kamp za sirijske izbjeglice u Turskoj, izvrstan je primjer brze i promišljene reakcije turske vlade na izbjegličku krizu.
Re:Build, privremeni objekt studija Pilosio Building Peace Organization
Budući da su do nedavno ti izazovi bili “na sigurnoj udaljenosti” i tuđi, zanimljivo je promatrati kako će europski i hrvatski arhitekti reagirati kad problemi Trećeg svijeta emigriraju u zemlje Prvog svijeta. Naime, s jučerašnjim dolaskom prvih nekoliko stotina izbjeglica vrlo je izgledno da će Hrvatska uskoro morati ponuditi prikladno rješenje za privremeni (ili trajni) smještaj više tisuća izbjeglica, većinom iz ratom pogođene Sirije. Iako ih je naša Vlada odlučila smjestiti u prihvatne centre oko Zagreba, a kao dugotrajnije rješenje razmatraju bivše vojarne, kampove ili derutna odmarališta, većina tih objekata je u vrlo lošem stanju.
Također, poučeni lošim iskustvima iz Domovinskog rata, bilo bi neodgovorno ad hoc nasumično prenamjenjivati i preuređivati objekte, bez ikakvog uključivanja struke i akademske zajednice. Spremnost hrvatskih arhitekata i dizajnera na humanitarno djelovanje već je dokazana 2014. kad je nakon velikih poplava u istočnoj Hrvatskoj organiziran natječaj za dizajn zamjenskih zgrada za stanovanje (čija nagrađena rješenja nažalost nisu dočekala provedbu).
Studentski projekta Ivana Banovca i Tina Matutinovića sa Studija arhitekture FGAG-a u Splitu: Prenamjena vojarne “Petar Berislavić” u Sinju u hodočasnički centar i u azil za imigrante.
Ipak, unutar struke koplja se lome oko toga je li preuređenje postojećih objekata uopće isplativo i prikladno, s obzirom na integraciju izbjeglica s lokalnim stanovništvom ili je potreban razvoj potpuno nove tipologije?
Pri smještaju i dizajnu tih novih zgrada mnoštvo je izazova: Treba li ih graditi unutar gradova, na otocima ili u selima gdje opada broj stanovnika? Da li se projektira za privremeni ili stalni smještaj (iako se najčešće izbjeglice smatra privremenim gostima, pet godina od početka, sirijskom sukobu se ne nazire kraj)? Da li je potrebno uzeti u obzir tradiciju, religiju i kulturu izbjeglih Sirijaca pri dizajnu novih zgrada ili je kontekst korisnika rezerviran za klijente koji plaćaju, a izbjeglice “ako ‘oće živit’ u Hrvatskoj, neka žive k’o Hrvati”?… Jedino oko čega se svi slažu je to da je potreban hitan i promišljen razvoj strategije za smještaj većeg broja stranih ljudi na dulje vrijeme.
Iako se dosad nije sustavno obrađivala na zagrebačkim studijima dizajna i arhitekture, i studenti i profesori su svjesni globalno prisutnog problema izbjeglica. Primjerice, posljednjih nekoliko akademskih godina, pojedini domaći studenti su, u okviru arhitektonskih radionica ili diplomskih radnji, ponudili zanimljiva rješenja azila za prihvat izbjeglica, odnosno dizajna jeftinih i lako sklopivih privremenih skloništa.
Nedavno je Ivana Fabrio, profesorica na Studiju dizajna pri zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, organizirala radionicu na temu preuređenja hotela Porin u Dugavama u Zagrebu, za potrebe prihvata izbjeglica.
Jedan od projekata arhitektonske studentske radionice Sveučilišta u Hannoveru koja se bavi alternativnim rješenjima smještaja izbjeglica. Ovaj projekt predviđa prenamjenu napuštenog željezničkog kolodvora i uporabu vagona kao privremenih smještajnih jedinica.
U sljedećem nastavku čitajte kakava rješenja i promišljanja o problemu prihvata izbjeglica imaju naši arhitekti i dizajneri.
Fotografije: www.bettershelter.org, www.inhabitat.com, www.worldarchitecture.com, www.vizkultura.hr