Grad Hvar posljednjih je godina suočen s određivanjem smjera u kojem želi ići u turističkom smislu – želi li (p)ostati party-destinacija ili mjesto bogate kulturne ponude. Pitanje namjene prostora jedno je od ključnih točki za krojenje budućnosti, kako za turistički razvoj, tako i za potrebe domaćeg stanovništva.
Među tim pitanjima ističe se prostor nekadašnje crkve i utvrde Venerande (u lokalnom govoru Venjeronda), smještene na uzvisini na zapadnom dijelu hvarske luke. Bivša crkva i hospicij sv. Venerande (Paraskeve ili Petke, grkokatoličke svetice) izgrađeni su u 16. st. za potrebe pomoraca istočnog obreda iz tada brojnih mletačkih posjeda u Grčkoj. Zanimljivo je da je u njoj bio i latinski oltar, te je crkva imala dvoobrednu namjenu.
Nakon propasti Venecije (1797.g.) prostor ostaje napušten, a 1806. postaje poprište krvavog francusko-ruskog sukoba u kojem je stradalo, prema izvorima, nekoliko stotina vojnika. Pobjednica sukoba – Francuska pretvorila je Venerandu u utvrdu, izgradivši obrambeni zid. Godine 1813. Hvar dolazi pod austrijsku vlast, te se nastavljaju radovi na fortificiranju nekadašnjeg hospicija. Oko južnog obrambenog zida su tada posađene agave, vrsta kaktusa mesnatih i čvrstih listova, kako bi utvrda imala dodatnu obrambenu funkciju. Nakon što je austrijska vojska konačno napustila objekt, svestrani i samouki znanstvenik-amater, Hvaranin Grgur Bučić na tom mjestu vrši meteorološka mjerenja. Tako Veneranda postaje jedna od najstarijih meteoroloških postaja u Hrvatskoj (1858.). Djeluje i danas, nakon više od stoljeća i pol, u prostoru nekadašnjeg zvonika.
Prostor Venerande kakav Hvarani pamte definiran je 1950-ih, kada je pretvoren u ljetnu pozornicu i kino. Sve do 1990-ih gostovali su brojni domaći i svjetski glazbenici, opere i baleti, festivali, iščekivali su se filmski hitovi… U prosincu 1993. hvarsko gradsko vijeće prihvatilo je ugovor sa tvrtkom Veneranda d.o.o. o zakupu objekta na dvadeset godina za ugostiteljsku i kulturnu djelatnost, uz najam od današnjih 10 500 eura godišnje. Međutim, stvarni godišnji najam, kako piše hvarski povjesničar Joško Kovačić u svom radu o povijesnom razvoju hvarske luke, iznosio je 500 eura, a ostatak je trebao biti utrošen za obnovu. Osim sanacijskih radova, instalacija i uređenja crkvice, bila je predviđena i izgradnja meteorološke postaje na drugoj, boljoj lokaciji. No gotovo ništa od toga nije realizirano, zbog ishođenja lokacijske i građevinske dozvole, kao i značajnog povećanja investicije u odnosu na početnu. U tom periodu djelovao je diskoklub, ljetno kino i neko vrijeme zimsko kino, u prostoru nekadašnje crkvice.
Kako ni do kraja 2005.g. nije realiziran ugovoreni dio obveza, zakupac je prodao tvrtku Veneranda d.o.o. Novi vlasnik je otvorio ugostiteljski objekt i devastirao prostor. Zazidao je otvore puškarnica, probio vrata na obrambenom zidu i bespravno betonirao prostor na sjevernoj strani utvrde, kako bi postavio štekat pizzerije. U prostoru nekadašnjeg gledališta postavljen je ogromni šator. Reagirali su nadležni kulturni djelatnici, što je – barem za kratko vrijeme – spriječilo daljnju devastaciju. U ovom periodu Veneranda postaje sinonim hvarskog burnog noćnog života, uz razvikani klub Carpe Diem. Dospjela je na naslovnice svjetskih tabloida kada je princ Harry za vrijeme partijanja pijan skočio u bazen. Hvarani su se neprestano žalili na buku i nered, smatrajući da takva vrsta turističke ponude može samo štetiti gradu. U gradskim kuloarima kretale su se priče o nelegalnoj djelatnosti objekta i povezanosti s kriminalnim podzemljem.
Konačno, krajem 2013.g. hvarsko gradsko vijeće je odlučilo da se Veneranda vrati gradu na posjed i upravljanje, što je u Hvaru prihvaćeno kao povijesni trenutak i odlična prilika za mijenjanje trenutnog smjera turizma proširivanjem i obogaćivanjem kulturne ponude. Unatoč potrebnim ulaganjima, cilj je bio već do ljeta 2014.g. urediti prostor za dnevne turističke obilaske i organizirati priredbe u sklopu postojećeg Hvarskog ljeta, a upravljati preko osnivanja javne ustanove u kulturi. Na sjednicama se nekoliko puta raspravljalo o budućoj namjeni Venerande, no bez većeg uspjeha. Gradonačelnik Rino Budrović želio je prostor ponovno dati u zakup, doduše, uz djelatnosti koje bi odredio Grad Hvar. Ta odluka nije prošla, a nije prošao ni prijedlog odluke o osnivanju kulturne ustanove za upravljanje kapitalnim gradskim objektima, među ostalim i Venerandom.
Već drugo ljeto zaredom prostor je prazan, a ne nazire se ni rješenje buduće namjene. Nedostatak upravo ovog prostora za događanja vidio se prije nekoliko mjeseci kad su poznati 2Cellos najavili koncert na otoku Hvaru. U gradu Hvaru nisu imali gdje nastupati pa su odabrali trg u Jelsi, koji ima znatno manji broj mjesta nego Veneranda. Pitanje što će biti s Venerandom još dugo, čini se, neće pronaći konkretan odgovor.
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.