Budući da će ove godine puni Mjesec osujetiti bijeg od zatrovane hrvatske stvarnosti promatranjem Perzeida, utočište i neke svježe perspektive mogli biste naći u knjigama i knjižicama. Za one koji nemaju vremena ili volje kopati po stvarnim ili virtualnim knjižarama i knjižnicama, slijedi mali izbor naslova koje ste možda propustili, a koji bi vam mogli obogatiti i misao i djelovanje, a svakako vas razonoditi.
Za one raspoložene za maratonska izdanja, ove je godine izašla temeljita monografija “Peter Zumthor: Buildings and Projects 1985-2013″ (Scheidegger and Spiess, 2014), a s obzirom da je njegova na hrvatski ranije prevedena knjiga “Misliti arhitekturu” (AGM, 2003) toliko bliska senzibilitetu domaćih arhitekata da je rasprodana, ovih osamstotinjak stranica s prikazom realiziranih projekata, fotografija, skica, ideja i spekulacija objedinjava vjerojatno sve elemente avanture arhitektonskog djelovanja i može stoga biti inspirativna na nekoliko razina.
U području teorije objavljene zadnjih godina još svakako treba posegnuti za knjigom “Architecture concepts: Red is not a color” Bernarda Tschumija (Rizzoli, 2012), nešto kompleksniji, ali originalni hibrid monografije i arhitektonske teorije, presjek arhitektovih trideset godina djelovanja, a i za beskrajno idealističkom i duhovitom “Architecture with the people, by the people, for the people” Yone Friedmana (Actar, 2011), koji je na Tschumija nedvojbeno utjecao. Knjiga je pregled zabavnih kritičkih promišljanja, nekih ranije neobjavljenih, crteža i projekata, a sadrži i jedan od bizarnijih intervjua Hansa Ulricha Obrista s vremešnim Friedmanom koji nam je ne jednom izmamio osmijeh na lice. Kako ne voljeti čovjeka koji na Obristovo pitanje je li na njega više utjecao Foucault ili Deluze, odgovara sa: “Moj pas. Pas čitav život provodi improvizirajući, improvizirajući u svakoj situaciji.”
Kad smo kod Michela Foucaulta, vrijedi obratiti pažnju na ediciju “Drugi smjer” Meandarmedije koja je prije koju godinicu objavila njegov sjajan esej “Ovo nije lula” (2011), “Pohvalu ljubavi” Alaina Badioua (2011), “Goloću” Giorgia Agambena (2010), a recentno, uz ostalo, “Muze” Jean-Luca Nancyja (2014). Ova kratka, a slojevita djela nisu izravno vezana uz umijeće građenja, no predstavljaju one misli (na) kojima i danas oblikujemo projekte pa u nekim slučajevima mogu biti korisnije od pragmatičnih pregleda tuđih projekata.
Uz arhitekturu i urbanizam izravnije vezanu zbirku filozofskih eseja i intervjua u tri toma objavio je beogradski Arhitektonski fakultet, a uredili su je Petar Bojanić i Vladan Đokić. “Teorija arhitekture i urbanizma” (2010), “Misliti grad” (2011) i “Dijalozi s arhitektama” (2011) prvenstveno će poslužiti studentima, ali i svima onima koji se žele podsjetiti geneze misli o gradu od Platona do danas.
Nešto drugačiji pristup predstavlja nepretenciozan, ali ne i banalan dragulj “Vuizam” arhitekta Borisa Popovića, objavljen još 2011. godine u nakladi VBZ-a, pregled eseja i fotografija koje je autor kasnih devedesetih počeo objavljivati u Arkzinu, oda gradu bez ijednog nacrta i odmak od seriozne zagrebačke škole arhitekture. Ako ste ipak za konvencionalniji pristup, klasična “Arhitektura – pristup arhitektonskom djelu” Borisa Magaša (Školska knjiga, 2011) svakako bi se trebala naći u vašim rukama, jednako kao i neka od monografija domaćih arhitekata izašlih posljednjih nekoliko godina, poput one nagrađene Miroslava Begovića koju je napisala Borka Bobovec (HAZU, 2013). Za lokalne uvjete, knjiga/katalog “Unfinished modernizations: between utopia and pragmatism” Vladimira Kulića i Maroja Mrduljaša (UHA, 2012) kvalitetna je podloga za kontekstualizaciju jugoslavenskog nasljeđa koje se često bespotrebno mistificira u svim sferama pa tako predstavlja kvalitetan predkorak neke sustavne društvene i političke analize, a pruža precizan uvod u arhitekturu i urbanizam iz nedavne prošlosti.
Za vraćanje na zemlju preporučili bismo neočekivani triler “Arhitektonski natječaji u Splitu 1996-2005.” Darovana Tušeka (FGAG i DAS, 2013), treću knjigu u seriji opisa natječajnih procedura u jednom gradu, iz čijeg se teksta i podteksta lako konstruira realitet domaće arhitektonske produkcije. Možda u detaljnim i preciznim opisima nađete alate da se s njime lakše (ponovno) suočite.
