Na natječaju je pobijedio projekt tvrtke PROARH Davora Matekovića
Poslovno-stambeni centar uz željezničku prugu u Strojarskoj ulici u Zagrebu, u neposrednoj blizini Autobusnog kolodvora, a istočno od golemog industrijskog kompleksa TŽV Gredelj, čije bi se “planiranje” vrlo lako moglo svesti na slično onome nedavno srušenog Paromlina koji se nalazi na suprotnoj, zapadnoj strani, jedna je od najvećih privatnih investicija i jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj. Višedesetljetni i za sad jalovi pokušaji da se gradske vlasti, struka, investitori i građani dogovore oko razvojnog i sustavnog rješenja željezničke pruge koja prolazi centrom grada i osmisle taj dio Trnja, rezultiraju, kao i u ostatku grada, točkastim intervencijama, ali ambiciozan novonastali blok, koji se sastoji od dva uredska nebodera i dvije štapićaste stambene zgrade s pratećim objektima i parkom u sredini, optimisti među nama mogu čitati i kao početak strukturiranja poteza južno od pruge. Manje optimistični sjetit će se da je Trnju ulogu gradskog središta namijenio još Vladimir Antolić netom nakon Drugog svjetskog rata, no tamo izgrađene javne građevine tijekom 20. stoljeća nisu do danas postale koherentna cjelina koja bi ispunjavala tu funkciju, a sve okolnosti koje su i dosad sprječavale da se urede prostorni odnosi, ostaju iste ili slične.
Do početka 2015. bit će izgrađen 96,15 metara visok neboder, najviši u Hrvatskoj
Investiciju na zemljištu vraćenom Zagrebačkoj nadbiskupiji i komadu zemljišta NK Sloge, koji je gradonačelnik Milan Bandić pod još pravno nerazjašnjenim okolnostima prepisao Gradu pa prodao investitoru, vodi tvrtka VMD. Na arhitektonsko-urbanističkom natječaju provedenom 2011. godine pobijedio je projekt tvrtke PROARH Davora Matekovića čija je škola Alojzija Stepinca na Vrbanima bila među nominiranim radovima za ovogodišnju Nagradu Viktor Kovačić (pogledati ovdje), a usprkos skepsi temeljenoj na katastrofalnoj situaciji u građevinskom sektoru, projekt se iznimnim tempom u fazama primiče kraju. Završetak posljednje građevine, 25 katova odnosno 96,15 m visokog nebodera, najvišeg u Hrvatskoj, predviđen je za siječanj 2015. godine.
Novi reper Trnja
Dispozicijom i katnošću kompleks se uklapa u postojeće okolne sklopove, a postaje ipak novi reper tog dijela grada. Otvoreni blok s neboderima trapeznog tlocrta na sjevernoj te osmerokatnim stambenim zgradama s ukupno 111 stanova na južnoj strani te dva jednokatna poslovna objekta, prate matricu već izgrađenih zgrada prema Vukovarskoj ulici i nebodere na Radničkoj te na križanju Držićeve i Vukovarske, no visina i položaj promiču ih u centralni vizualni doživljaj. Zgrade su koncentrirane oko novonastalog ozelenjenog trga, a promet u mirovanju riješen podzemnom garažom, troetažnom ispod stambenih, a četveroetažnom ispod poslovnih dijelova. Dodatni sadržaji su dječji vrtić za stanare i zaposlenike u bloku te ugostiteljski i trgovački. Nedaleko od sjajne lokacije su i ostali potrebni sadržaji – škola, igrališta, sportski tereni – a Donji je grad u pješačkom dosegu za one koji nisu raspoloženi za tramvaj ili auto. Biciklistička staza na Strojarskoj još nije izvedena jer se čeka pomicanje zida, a ostatak obodnih i obližnjih ulica korektno je vezan stazama.
Pikselizirana pročelja stambenjaka samo su pokušaj da se prikrije njihova dosadna monolitnost
Gabarite i strogo crnilo dobro proporcioniranih, ali konzervativnih tornjeva umekšavaju osvijetljena plava, bijela i žuta polja po čitavom rasteru fasade, no aluminijska pikselizirana pročelja stambenjaka u istim bojama ipak su samo pokušaj da se prikrije njihova dosadna monolitnost. Te kutijaste stambene zgrade začudno su skromne u ideji s obzirom na stratešku vrijednost projekta i očito veliku pažnju posvećenu kvalitetnoj izvedbi. Ako je već bilo zadano, zbog ekonomičnosti, da tlocrti budu po katovima identični, očekivali bismo da onda barem budu fleksibilni, a i strogim zahtjevima da na fasadi budu samo lođe te da se za zatvore koriste grilje, moglo se, prema našem mišljenju, duhovitije doskočiti. Bode i činjenica da su pročelja tretirana gotovo jednako, bez obzira na orijentaciju, a naročito propuštanje prilike da se oblikuje peta fasada.
Apsurdno je da ovdje imamo nespretnije tlocrte nego u jeftinijim zgradama projektiranima prije pola stoljeća, a nismo sigurni da sve neupitne prednosti projekta mogu kompenzirati jednostavno loše riješene stanove. Da ne bi bilo zabune, ima i dobrih ili barem korektnih (katalog), no valjda su očekivanja od ovakvih projekata ipak viša. Primjerice, da biste iz spavaće sobe u dvosobnom stanu 204 (50 m2) došli do kupaone, morate proći kroz dnevni boravak, kraj kuhinje i kroz ulazni prostor?! Kuhinje i kupaonice redom su minijaturne, bez prirodnog osvjetljenja i izravnog provjetravanja.
Tlocrti su nespretniji nego u jeftinijim zgradama projektiranima prije pola stoljeća
Sve je to u priličnoj diskrepanciji s inače luksuznim elementima kompleksa pa i samih stambenih zgrada i stoga je nejasan izbor baš ovakvog tipa stanovanja. Ponavljamo, čak i ako je ideja maksimalna izgrađenost, u antologijskim primjerima hrvatske stambene arhitekture već je riješen taj uvjet pa zašto se onda kvalitetni tlocrti jednostavno ne precrtavaju, ako se već ne uvode inventivna rješenja prilagođena suvremenom stanovanju, što smo također već imali prilike vidjeti u nekim projektima za POS izgradnju. Lego-fasada tako maskira i dinamizira nešto što je u svojoj biti – kvaliteti stanovanja – zapravo nekvalitetno pa nas baš zanima u koje će se preinake rasporeda upustiti sami kupci. Ne bi se trebalo čuditi porivu da se stanovi tlocrtno “preurede” i da se zatvore lođe.
Ukupno korektan projekt
Gledano izvana, Strojarska je ipak ukupno dobar projekt kojem je dodatna vrijednost upadljivo skretanje pozornosti na trajnu potrebu da se pažljivo i pametno pristupi Gredeljevim prostorima i u smislu budućih funkcija i u smislu oblikovanja. Sitan početak mogao bi, primjerice, biti uređenje i artikuliranje tornja na koji puca pogled iz novog kompleksa.
Bez obzira na visine tornjeva i ukupnu površinu nove izgradnje, radi se o odmjerenom, suzdržanom pristupu koji možda ne zadovoljava žudnje za nekim spektakularnim ili značenjski slojevitim građevinama na obodu zagrebačkog centra, ali se u njega korektno uklapa.
Projekt: Poslovno-stambeni kompleks Strojarska
Lokacija: Strojarska ulica, Zagreb
Investitor: VMD
Projektant: Davor Mateković i suradnici, PROARH
Godina projektiranja: 2011.
Godina dovršetka stambenog dijela: 2014.
Godina dovršetka poslovnog dijela: 2015.
Foto: VMD