Naravno da pročitah tekst pod gromoglasnim naslovom, više ili manje obrazloženim primjedbama i nevidljivim činjenicama koje bi opravdale naslov. Nisam želio reagirati jer se još ne može sagledati smislenost poduhvata pa ni osnove oblikovanja koje je nažalost sada u žiži neminovno parcijalnih kritika. Kritika procesa i kritika detalja s kojima se u principu i slažem, no kako je cilj šuma, htio sam pričekati da konačni rezultat bude odgovor (3-4 godine) no sada me navedoste da ipak nešto kažem.
Skice Branka Silađina nastale nakon informacije da će tu nastati parkiralište
Tekst s jedne strane govori o sadržajnoj strukturi i oblikovanju, zapravo morfološkom definiranju oboda. Povijesna sudbina tog prostora može se analizirati i, kao poslije svake izgubljene bitke, zaključivati što je trebalo. Osobno sam nekoliko puta sudjelovao u natječajima koji su bili ili sadržavali sudbu ovog prostora (za Gradski podrum dobih jednu od nagrada , a za okoliš Trga prvi plasman), no smatram da je nakon neke realizacije jedino konstruktivno govoriti što sada dalje… Možemo govoriti o sadržajnoj strukturi kojom upravlja, kao i uvijek, Vrijeme, a o oblikovanju je nepobitnu činjenicu izrekao nenadmašni Febo Fabijanić: „…ja bih to drugačije (…još iskrenije: bolje!)“. Tu bih se nadovezao na njegovu isto tako neoborivu životnu činjenicu da se sve radi fragmentarno kao i da iskustveno nije realno doći do rezultata temeljne analize momentalnih i planiranih potreba svih vrsta prometa, parkiranja, snabdijevanja i da onda to može biti garant uspješnosti. Još jedna činjenica, ne samo naših prostora: grad je uvijek nastajao fragmentarno, a svaki fragment odslik je vremena u kojem je nastao.
Ova pješačka zona nastala je spontano, kao odgovor na formiranje parkirališta za 104 automobila u prostoru uvijek namijenjenog pješaku (pa i u uvjetima zadnjeg natječaja). Prilažem i skice nastale direktno nakon informacije da je već provedena i javna nabava za izvedbu parkirališta s neodgodivim rokom izvedbe 27. 6., nekoliko dana prije ulaska u Evropu s obzirom da je za sjedište Komisije EU odabran upravo novi Ban-Centar.
Prijedlog je baziran na svim današnjim realnostima fragmentiranja i segmentiranja organizacije urbanog života. Prihvaćanje momentalnih prometnih uvjetovanosti osim parkiranja, ali i formiranje jedinstvene podne plohe, zajedničkog korištenja (Shared space), što omogućava uspostavljanje primjerenog odnosa nužnog, ali umirenog prometa i pješaka s tendencijom ukidanja prometa i vremenski kontroliranog snabdijevanja.
Formiranjem drvoreda, osim urbane ugode, umanjuje se sraz mjerila tog dodira donjogradske blokovske izgradnje i povijesne strukture Kaptola i njegova podgrađa. Drvored, koji prati povijesni tok Vlaške ulice, stvara mali Trg Europe kojim, uvijek konfliktna a arhitektonski vrijedna, Planićeva kuća dobiva sebi primjeren prostor koji tako postaje poveznica tog sraza povijesnih gradskih slojeva.
Cilj ovog osvajanja je stvaranje javnog prostora i uvjeta za inicijaciju primjerenog urbanog života za koji ne bi smjelo biti uzor današnje kancerogeno ugostiteljsko raubovanje javnog prostora kao što je Bogovićeva, Cvjetni trg, Tkalča…..
Identitet prostora čini i mora činiti povijesna slojevitost i urbanitet primjeren današnjim potrebama grada. Svjesno su izbjegnute dizajnerske geste, jednoobraznošću tretmana plohe, a naglašenom jednostavnošću, demokratičnost u korištenju prostora. Oznake kretanja vozila nadam se da će uskoro nestati kao i nesretni i besmisleni kružni tok u Bakačevoj ulici te da će se tom prostoru uskoro priključiti i današnje parkiralište u ulici Pod zidom.
Jednaki pristup je doveo i do izbora klupa. Izabrane klupe, usprkos brojnih dizajnerskih pokušaja, ostale su funkcionalno najkvalitetniji proizvod urbanog namještaja u svijetu (premijera: Olimpijada u Münchenu!). Klupe su ugodne za sjedenje, upotrebljive par minuta nakon kiše i u svim vremenskim razdobljima, lakog održavanja i prihvatljive cijene te nenametljiva dizajna. Hrvatska nema izvorište kamena koji zadovoljava vremenske i tehničke uvjete ovih prostora i to je ključni razlog izbora materijala.
A kad je riječ o Znamenu (ne spomeniku) ulaska u EU uistinu ne postoji suglasnost struke, no kako je najveći prigovor deskriptivnost, a cilj je i bio označavanje datuma i dalje ne vidim potrebu šifre kao potrebe čitanja. Zapravo je kompliment ako je postignuta jednostavnost dječjeg čitanja. Postava znamena bila je ključ formiranja ovog novog javnog prostora, nisam čuo da netko nije razumio njegovo značenje, a stalno dječje osvajanje samo potvrđuje stvoreni novi urbanitet prostora. Nije potrebno, zar ne , izraziti sumnju da bi bilo koje rješenje moglo stvoriti konsenzus struke.
Prijedlog sadrži i formiranje atraktivnog ambijentalnog pješačkog prolaza „Potok“ na dijelu povijesnog toka potoka Medveščak između Bakačeve i Cesarčeve ulice, namijenjenog stvaranju clustera sitnih sadržaja namijenjenih sve većim potrebama brojnih turista. U tom okviru riješilo bi se pitanje zelene površine i neprimjerenog pristupa javnom wc-u, no to je 40 godina stari prijedlog koji je i dalje „druga faza“.
Sve u svemu, ja vjerujem u ideju stvaranja Zone njegovanog povijesnog urbaniteta, a pravu ocjenu je moguće dati tek nakon građevinskog završetka, formiranja visokog zelenila, ulaska i stvaranja urbanog života, kao što već rekoh, za 3 – 4 godine.
Branko Silađin