Samostalna izložba radova i site-specific instalacija “IDEOGRAM: TIJELO-KUĆA” arhitektice Brede Bizjak otvorena je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, 31. siječnja 2020. i može se posjetiti do 15. ožujka 2020.
U nastavku o konceptu izložbe piše autorica, arhitektica Breda Bizjak.
Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Izložba je podijeljena na tri konceptualna dijela te prati proces stvaranja kroz različite faze materijalizacije misli, krećući se od apstraktnog prema realnom. Od site-specific instalacije – ideograma koji prethodi arhitekturi, preko modela koji predstavlja korak između, do realiziranih objekata u konkretnom prostoru i vremenu.
Misao o arhitekturi, nadograđena namjenom, kreće se u smjeru aktualizacije prostora, ka samoj arhitekturi.
Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Izložba postavom uvodi inverziju – ideogram kao apstraktna ideja o prostoru koja se inače zadržava na papirnom mediju, materijaliziran je trodimenzionalno i u prirodnoj veličini, dok su izgrađeni objekti iz realnog prostora i vremena na izložbi preneseni na fotografski medij.
Uz instalaciju izloženo je 9 odabranih projekata s maketama nastalih u razdoblju od 2002. do 2020. godine u Sloveniji i Hrvatskoj:
Projekt Proces Pula Podgrađe (2002. – 2020.), nastao je prije 18 godina kao diplomski rad, a svoj epilog dobit će prvom fazom realizacije planiranoj za ovu godinu. Obrađuje temu pulskih podzemnih tunela ispod brežuljka Kaštel u Puli, njihove revitalizacije i vertikalnog povezivanja dizalom s mletačkom tvrđavom u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre (o projektu smo pisali ovdje).
Proces Pula Podgrađe, fotomontaža
Proces Pula Podgrađe, maketa: Dujam Ivanišević
Vodeni Paviljon (2007. i 2014.) na rijeci Ljubljanici u Ljubljani, prva je realizacija autorice i ujedno prva intervencija na obali rijeke od Plečnikovih realizacija 1930.-tih godina. Osmišljen kao privremeni objekt urbane opreme, povezuje parter grada s razinom rijeke i time ju uključuje u širi javni prostor (više ovdje).
Vodeni paviljon, foto: Jernej Valenčič
Vodeni paviljon, maketa: Dujam Ivanišević
Riječna postaja kraj Žitnog mosta (2010.) u Ljubljani nastala je u suradnji sa Strojarskim fakultetom u Ljubljani kao ponton sa stepenicama uz betonsko prefabricirano stepenište na Poljanskom nasipu, a izgrađen je istovremeno sa Žitnim mostom autora Borisa Podrecce. Za oba projekta, paviljon i postaju, autorica je primila Evropsku nagradu za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space) koja se dodjeljuje u Barceloni te je nominirana za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g.
Riječna postaja, foto: Jani Peternelj
Vrtić Mavrica (2014.) u Brežicama (više ovdje) i Vrtić Ringaraja (2018.) u Dobrepolju nastali su u suradnji s kolegama (Lidija Dragišić, Katja Florjanc, Emir Jelkić i Ajda Vogelnik Saje) i izgrađeni su na temelju pobjeda na javnim arhitektonskim natječajima.
Vrtić u Brežicama nominiran je za međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g., a bio je i finalist međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. g.
Vrtić Mavrica, foto: Miran Kambič
Vrtić Mavrica, maketa: Dujam Ivanišević
Vrtić Ringaraja, foto: Miran Kambič
Na izložbi je izložen i projekt za Mesarski most (2008.), izrađen za javni arhitektonski natječaj u suradnji s kolegicama Marjetom Fendre i Katjom Žepić za kojeg su dobili IV. nagradu. Natječaj za Mesarski most jedan je od najznačajnijih u novijoj slovenskoj povijesti zbog lokacije na kojoj je arhitekt Plečnik prvi zamislio most koji povezuje gradsku tržnicu s drugom obalom rijeke, a ostao je zapamćen i po najvećem broju sudionika od osamostaljenja države.
Mesarski most, fotomontaža
Vodena skulptura (2015.) osmišljena je kao projekt za javni arhitektonski natječaj za fontanu smještenoj u Slovenskoj ulici u Ljubljani u suradnji s akademskim slikarom Sašom Pančićem.
Vodena skulptura, fotomontaža
Modularni sistem ležaljki Heksagon (2016.) predstavlja ekološki pristup uređenju plaža u vidu modularnih drvenih platformi za sunčanje ( o čemu smo pisali ovdje). Postavljene su u Peroju te u Kranjskoj Gori.
Projekt ležaljki Heksagon odabran je za finalista nagrade Elle design awards Hrvatska 2016. godine.
Ležaljke Heksagon, foto: Neva Bizjak
Interijer kušaonice i trgovine vinarije Medea (2017.) realiziran je u proizvodnom objektu vinarije u Vodnjanu kao djelomična adaptacija objekta. Izgrađen krajem 1950-tih god. prošlog stoljeća, vinski podrum u Vodnjanu rijetko je sačuvan primjer sličnih podruma vinskih zadruga na ovim područjima. Osim kušanja vina i ulja, posjetitelj u istom prostoru ima i neposredan uvid u proizvodnju i dozrijevanje vina. /Breda Bizjak
Vinarija Medea, foto: Silvija Potočki
Ideogram: Tijelo-Kuća
Tekst za čitanje instalacije:
Ideogram je slikovna ideja “upisana” u dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor – zaokruženo ontološko mišljenje, nastalo iz permanentnog odnosa psihe, duha i tijela pojedinca s elementima stvarnosti.
Promjenjiv i nepromjenjiv, ispunjen mnoštvom kontradiktornosti, ideogram u određenim uvjetima čini ideju konkretne situacije, postaje sinteza iskustvenih misli kristaliziranih kretnjom.
Ideogram označava i sadrži kvalitete poput kretanja, animacije, poetike nedovršenosti, greške, slučajnosti i, što je najbitnije – mentalnu anticipaciju novog, budućeg i nepoznatog. Ujedno, ideogram služi kao konceptualno oruđe pri prelasku ideje kroz različite faze projektivnog procesa.
Može ga se razumjeti i kao zametak arhitekture, polje potencijala koje se zadržava u sferi jezika i apstrakcije.
Polazeći od premise da je arhitektura čisti jezik i beskonačna manipulacija gramatikom i sintaksom arhitektonskog znaka, znaci, dijagrami prostora, postaju generativne matrice suvremenog arhitektonskog djela.
Središnji pojam koji se razrađuje kao tema ideograma jest odnos tijela i prostora, odnosno dinamička komponenta prostora vezana uz kretanje te neposredni utjecaj kojeg kretanje ljudskog tijela može imati na stvaranje prostora.
Ideogram pritom predstavlja zamrznutu sekvencu u procesu istraživanja potencijala, kretanja i mirovanja u prostoru.
Tijela ne samo da se kreću u prostoru, već ih gibanjem generiraju.
To je fluidan prostor kretanja i usmjeravanja, slobode odabira vlastitog puta. Tijelo i kretanje generiraju formu praznog prostora – imaginarno tijelo – kuću. Forma kao trodimenzionalna rezultanta kretanja.
Svakodnevnim ritualnim radnjama – kretnjama, ocrtavaju se nevidljivi tragovi – vektori u prostoru koji, kad ih se učini vidljivima, označavaju specifičan prostorni otisak, jedinstveni trag boravka na određenom mjestu. Intimni prostorni otisak, jedinstveni otisak subjektivnog mjesta.
Unutar ideograma, vektori definiraju prostor koji je ograničen površinom – propusnom membranom, rastezljivom opnom koja se oblikuje slijedom koraka – pokreta.
Kretanja – u plesu, u sportu, u radu – su ulaženja događaja u arhitektonske prostore. Konačno, ti događaji postaju scenariji ili programi, nezavisni, ali i neodvojivi od prostora koji ih obuhvaćaju.
Arhitektura nije samo trodimenzionalna projekcija mentalne predodžbe, već i nešto što je čujno i po čemu se ravna. Nastali prostor neposredno je vezan uz svog kreatora koji ujedno i nastanjuje, koristi.
Princip kompozicije ideograma je meandar. Nagovještava žarišne elemente, organizira ih po prioritetnom slijedu kretanja u obliku strukture kontinuirano povezanih unutarnjih i vanjskih prostora.
Slobodno protočni volumen s graničnim površinama tkanina postiže estetsku homogenost, dok iregularno meandriranje omogućuje svakom segmentu individualizaciju do određenog stupnja, tako olakšavajući identifikaciju.
Korištenje tijela i kretnje postaje uzrok, referencija, pa i oruđe u biomimetičkom načinu stvaranja prostora – kuće – skloništa.
Dok savija gnijezdo, ptica svoje tijelo koristi kao ishodišnu točku stvaranja forme, zatim kao mjerilo pri određivanju dimenzije i, najvažnije, kao samo oruđe pri stvaranju svog intimnog prostora.
Kružnim kretanjem ona dimenzionira optimalnu veličinu gnijezda za sebe i svoje mladunce.
Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Autorica izložbe i instalacije: Breda Bizjak
Autorica teksta: Breda Bizjak
Kustoskinja izložbe: Ketrin Miličević Mijošek
Montaža tkanine: Goran Šaponja
Izrada tkanine: Desanka Janković
Izrada maketa: Dujam Ivanišević, Luka Jančič
Produkcija: Muzej suvremene umjetnosti Istre
Fotografije otvorenja: izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre MSUI, Giordano Cellich
Fotografije instalacije: Giordano Cellich
Izložba je realizirana uz potporu Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture RH, Grada Pule i Turističke zajednice Grada Pule