Borka Bobovec autorica je knjige “Crtice o gradu i arhitekturi”, objavljene u suradnji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i UPI2M BOOKS, čije će se predstavljanje održati 2. listopada 2019. u Hrvatskom muzeju arhitekture, u Ul. Ivana Gorana Kovačića 37 u Zagrebu.
Objedinjeni tekstovi pisani o arhitekturi i Gradu Zagrebu u proteklih pet godina govore o značaju i utjecaju urbanizma i arhitekture na razvoj grada, ali i na odnose u društvenom i socijalnom kontekstu.
Kroz petnaest poglavlja problematizirani su i obrađeni značajni punktovi koji su važni za funkcioniranje suvremenog grada sa svim dobrim i onim sadržajima koji na različite načine sputavaju, ali i otvaraju nove mogućnosti za kreativni razvoj i djelovanje.
U nastavku slijedi sažetak knjige koji nam donosi autorica.
“Prvo poglavlje nazvano ‘Opna’ donosi pregled lokacija koje su vezane uz grad u širem kontekstu. Tekstovi počinju pričom o tome kako je nastao Novi Zagreb na širokom području južno od rijeke Save, gdje je početkom druge polovine dvadesetog stoljeća započelo planiranje i izgradnja grada, prema jasno postavljenim urbanističkim principima.
Svoje mjesto u njima je našao i projekt Jarun, ne samo kao stambeno naselje, već kao mjesto na kojem se isprepleću život, rad i razonoda, što je rezultiralo znatnim ulaganjima u infrastrukturne građevine koje su povezale dio grada u nastajanju s postojećim gradom.
Ovo je jedan od posljednjih dijelova Zagreba koji je istinski planiran te u konačnici izveden onako kako su projektanti zamislili.
Poseban tekst izdvaja Dugave, jedno od novozagrebačkih naselja.
Ako se vratimo u sedamdesete godine prošlog stoljeća, prvo što je vidljivo vezano uz urbanizam i arhitekturu, je aktiviranje projekata novih stambenih naselja.
Primarni problemi koji su se odnosili na osiguranje osnovne infrastrukture i građevina potrebnih za normalno funkcioniranje društva, riješeni su, i došlo je vrijeme koje će arhitekturu i urbanizam ponovo postaviti na mjesto koje je bilo više od napora za osiguranje minimalnih uvjeta za život.
Odnos prema prostoru i stanovanju polako se i sustavno počinje mijenjati.
S druge strane grada, na istoku, odnosno na južnim obroncima Zagrebačke gore, izgrađen je današnji Grad mladih čiji paviljoni dispozicijom i dimenzijama omogućavaju nesmetan pogled prema ravnici u kojoj se smjestio Zagreb.
Grad mladih, odnosno tadašnji Pionirski grad, izrastao na jednostavnom urbanističkom konceptu koji je obuhvatio dvadesetak paviljona s pratećim sadržajima, predstavlja izuzetan primjer poslijeratnog urbanizma i arhitekture u izvornom obliku, koji danas održava samo sustav zaštite kojim su spriječeni bilo kakvi novi projekti i intervencije.
Dolazimo i do nezaobilazne Save, odnosno potencijala koji ima prostor oko rijeke, kao precizno određeno mjesto.
On može biti više ili manje ekskluzivan i podložan intervenciji stručnjaka i stanovnika, čak i putnika namjernika, može biti projekt ili eksperiment, odnosno poligon podložan različitim transformacijama.
‘Mreža’ donosi priče vezane uz mrežu prometnica—velikih, malih, pa i onih najmanjih.
Na kraju nas vodi do pasaža i prolaza, gradu i građanima dostupnih i nedostupnih.
Iz šireg gradskog okruženja polako idemo prema gradu, preko raskršća dviju glavnih urbanih magistrala, Hrvatske bratske zajednice i Ulice grada Vukovara.
Stvaranje novih urbanih vrijednosti i modeliranje grada u pravilu kreće od prepoznavanja trenutka i vizije budućnosti.
Imajući u vidu revitalizaciju čitavog područja i stvaranje poveznice s gradom koji se razvija preko Save, nužno je bilo primijeniti arhitektonsko–urbanističke principe čije je ishodište u tržišnoj, a ne akademskoj osnovi.
Ovo raskršće i danas predstavlja kompleksan problem, postavljen pred arhitekte i urbaniste, jer mjesta urbanističkih zahvata često postaju zone, nastale kao neželjeni rezultat borbe između urbane matrice, infrastrukture i, naravno, profita.
Dolazimo do priče o Preradovićevoj ulici, koja ima potencijal pokazati na jednom mjestu nove projekte i realizacije, omogućiti da razgovaramo o njima, da sagledamo kontekst i dobijemo cjelovit uvid, kako bi se analiziralo značenje projekta u nastajanju, koji će sutra postati realizacija i dio zajedničkih sjećanja. Radni naslov je Preradovićeva 11.
Zadatak je postavljen vrlo jasno: traženi program stambenog prostora visokog standarda i kvalitete trebalo je smjestiti na praznu parcelu, uz poštivanje i afirmaciju postojeće strukture grada.
Na redu je Tkalčićeva ulica, sa svim problemima njezina nastanka i opstanka. Zadatak postavljen prije gotovo pedeset godina, dobio je odgovor, a sve rasprave i polemike izvukle su ovaj projekt i njegovo nastajanje na jedan drukčiji nivo od uobičajene ravnodušnosti pri nastajanju suvremene arhitekture.
Kritika je ovom projektu dala određenu životnost, pogađajući ne samo njegovu bolnu točku, nego i društva i stvaralaštva u cjelini.
Priča nas dalje vodi kroz pasaže i prolaze, gradu i građanima dostupne i nedostupne.
Kultura građenja, stvarana stoljećima, ispisana je na ulicama i trgovima gradova, ali i nepoznatih malih naselja.
Važna je svaka kuća i svaka zgrada, stvorena rukama priučenih i školovanih graditelja.
Ljudi i mjesta, to je ono što grad čini gradom, a shvaćanje dubine problema dovelo je do pokretanja novog načina razmišljanja o mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju, kako bismo neko mjesto učinili boljim i bogatijim.
Završavamo s temom postojanosti koju u sebi nosi Donji grad, čiji su dijelovi s vremenom mijenjali svoje obličje. Rušilo se i dograđivalo, popunjavalo i prepunjavalo.
Rješavanje problema vezanih uz Donji grad prisutno je u izradi projekata adaptacije postojećih zgrada, kao i projekata novih zgrada u dvorištima blokova koji su izgrađeni kao zatvorene skupine.
Ako pogledamo unutrašnjost bilo kojeg bloka, jasno je vidljivo da su vlasnički odnosi vrlo različiti; neke površine vežu se uz zgrade koje opisuju vanjski omotač bloka, dok u unutrašnjosti postoji niz malih privatnih parcela na kojima su nastala zdanja različitih namjena, kvalitete i mjerila.
Na kraju dolazimo do ‘Točke’. Točke su izuzetno važne, budući da Grad Zagreb ni danas nije urbanistički sređen.
Nizom dobrih ideja i realizacija rješavalo se samo točke, ponekad manje mreže i područja, ali ne i grad u cjelini, ne i opnu koja ga drži na okupu.
Odabrano je pet važnih točaka grada, pet urbanih prostora koji su svaki u svome vremenu bili pokazatelj snage i moći onoga tko je donosio odluke o tome kakav grad želi.
Od nesporazuma koji se upravo događaju na Britanskom trgu, oko pitanja je li to umjetnost prostornog oblikovanja ili ‘uređenje’’, preko pitanja poštivanja procedura, i onoga što nam one znače, na primjeru Trga Europe, do Trga bana Josipa Jelačića i Trga svetog Marka.
Kako su nastajali, kako su se mijenjali, i kakvi su danas.
Kako potaknuti ljubav prema onome što imamo, a ne znamo da je tu, ispričano je kroz priču o skrivenoj ljepoti gornjogradskih dvorišta.
Sustavno sistematiziranje i analiziranje svih projekata koji su važni za razvoj grada, nužno je prikupljati na jednom mjestu, kao i kritički preispitati odnose u prostoru i elemente koji su doveli do njih tijekom godina, što su se ponekad vukle sporo, a ponekad jurile naprijed takvom brzinom da su se svi akteri u stvaranju grada morali truditi i stvarati najbolje u ograničenim uvjetima koje čine vrijeme i novac.
Ovakve su priče potrebne i zato da bismo razumjeli što u oblikovnom smislu znači grad, i na koji način njegovo oblikovanje neposredno utječe na život stanovnika Zagreba.
Trebali bi znati da i sami imaju na raspolaganju elemente kojima mogu na to utjecati.
Govoriti o gradu i živjeti grad, može samo onaj tko ga zaista voli, kao i sve ono što grad znači. Istina, stvarnost i budućnost, ili arhitektura, grad i život?”
Borka Bobovec