Promocija nove knjige projekta Motel Trogir – “Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji” – održat će se u ponedjeljak, 18. ožujka 2019. u 19 sati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu.
Na promociji će govoriti dr.sc. Melita Čavlović, prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina i članovi tima Motel Trogir i urednici publikacije Nataša Bodrožić, Lidija Butković Mićin i Saša Šimpraga.
Za naš portal nešto više o publikaciji ekskluzivno govore urednici: Saša Šimpraga, Nataša Bodrožić i Lidija Butković Mićin.
Pred nama je knjiga “Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji” koja se fokusira na sportsko-trgovački centar Koteks Gripe u Splitu, no i na ostale srodne arhitektonske komplekse izgrađene u Sarajevu, Novom Sadu i Prištini od kraja 60-ih do ranih 80-ih godina.
Iza ove edicije stoji projekt Motel Trogir koji se bori za (re)afirmaciju modernističke arhitekture, a unazad nekoliko godina aktivno se bavi splitskim Koteksom.
Kako ste došli na ideju stvaranja tiskane publikacije i na ideju širenja područja interesa na “regiju”, odnosno na prostor nekadašnje Jugoslavije?
Saša Šimpraga: Projekt Motel Trogir proizašao je iz građanske kampanje za zaštitu Vitićevih jadranskih motela pokrenute 2013. i to prvo razdoblje našeg djelovanja zaključili smo knjigom “Motel Trogir: nije uvijek budućnost ono što dolazi”.
Nova knjiga zapravo je nastavak naše inicijative iz 2016. godine, podržane od strane niza stručnjaka i građana, da se splitski centar Koteks Gripe stavi pod formalnu zaštitu i time spriječe moguće nepromišljene intervencije na kompleksu ili eventualno obistine ne tako davno najavljeni planovi o njegovom rušenju.
Slijedom našeg obraćanja nadležnom Konzervatorskom odjelu u Splitu, dobili smo odgovor da u tome trenutku nije bilo dovoljno znanstvene podloge koja bi opravdavala dodjeljivanje statusa zaštićenog kulturnog dobra, pa smo odlučili okupiti suradnike i potaknuti stručnu obradu arhitektonsko-urbanističkog sklopa Koteks Gripe i time osnažiti vlastite argumente.
Dakle, knjiga je, poput prethodne, rezultat proširenja našeg početnog aktivističkog interesa, odnosno afirmiranja činjenice da znanstvena valorizacija čini početak smislenog javnog i stručnog dijaloga oko očuvanja recentne arhitektonske baštine.
Smatramo da je vrlo važno poticati istraživanje arhitektonskih ostvarenja realiziranih nakon Drugog svjetskog rata jer su, kako već godinama svjedočimo, često prepuštena propadanju ili podvrgnuta grubim adaptacijama.
Knjiga u fokusu ima splitski kompleks koji sagledava iz različitih disciplina, potvrđujući njegovu važnost, ne samo kao značajne arhitekture, već i ključne infrastrukture Splita.
Radi se i o zadnjem velikom modernističkom objektu u Splitu, nastalom kao posljedica Mediteranskih igara održanih 1979. godine, a čemu je posvećena i jedna od tri tematske cjeline knjige.
O gradotvornom utjecaju Mediteranskih igara na Split u knjizi pišu Darovan Tušek i Dragan Markovina, a arhitektonskom analizom centra Koteks Gripe Sanja Matijević Barčot, dok su portret i opus splitskog arhitekta Slavena Rožića (koji potpisuje projekt Koteksa) pobliže ocrtali Robert Plejić i Filip Kobzinek.
Preživljavanje Koteksa kroz razdoblje tranzicije i posljedice koje je to imalo po njegov prostorni i arhitektonski integritet, pokušali su rekonstruirati Jurica Pavičić, Diana Magdić i Mariana Bucat. Autora i suradnika na knjizi ima još i zahvalni smo svima.
Iskorak prema drugim realizacijama sličnog prostornog karaktera i namjena zapravo je praćenje “arhitektonskog nomadizma” arhitekta Živorada Jankovića koji je svoju uspješnu implementaciju modela sportsko-trgovačko-kulturnog sklopa u Sarajevu, nagrađivani centar Skenderija, transponirao u druge gradove Jugoslavije, uvijek u suradnji s kolegama, kao što je u Splitu to bio njegov bivši student Slaven Rožić.
Knjiga je ujedno i prvi uopće značajniji, nipošto cjeloviti, pogled na arhitektonsko stvaralaštvo Živorada Jankovića koji ide u red izuzetnih, ali u još uvijek manje isticanih, a time i istraženih jugoslavenskih arhitekata.
Ne manje važna je i činjenica da sve gradove koje knjiga zahvaća, povezuju i zajedničke borbe; kako za baštinu, tako i za javna dobra. Naša je knjiga aktivistička, a naš se rad ne zaustavlja na znanstvenoj produkciji i to je nešto po čemu je, vjerujemo, projekt Motel Trogir specifičan, a nadamo se i prepoznatljiv.
Detalj dvorane Gripe, foto: Saša Šimpraga
Po čemu je razdoblje od 1960-ih do početka 1990-ih specifično i koji su elementi utjecali na prožimanje “potrošačke kulture” i gradnje?
Nataša Bodrožić: Struktura naše knjige sastoji se od uvoda u kojemu objašnjavamo osnovna polazišta projekta Motel Trogir i našeg dosadašnjeg rada, donosimo naše pismo Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu s prijedlogom zaštite kompleksa Koteks Gripe iz 2016. te još tri zasebne cjeline ili poglavlja.
U prvome se bavimo širim kontekstom, društvenim i političkim okolnostima vremena koje je prethodilo gradnji Koteksa, po nekima “prvog, pravog shopping malla” u zemlji i kulminaciji ideje integriranog konzumerizma.
Početak polaganog prodiranja konzumerizma u tadašnje jugoslavensko socijalističko društvo neki istraživači vezuju uz društvene i ekonomske promjene započete još krajem 1950-ih.
Razdoblje koje spominjete, od šezdesetih nadalje, u suvremenoj je historiografiji obilježeno različitim tumačenjima.
Boro i Ramiz,Priština, foto: Eliza Hoxha
Dok su prema nekim istraživačima tržišno orijentirane gospodarske reforme vodile potrebnom otvaranju i liberalizaciji zemlje, prema drugima su označile početak kraja revolucionarne težnje za ravnopravnošću.
Došlo je do društvenog raslojavanja i produbljivanja razlika između najrazvijenijih i najsiromašnijih dijelova SFRJ. Formirala se srednja klasa sa svojim prepoznatljivim navikama i ukusom.
Kako tvrde arhitektice Sanja Matijević i Ana Grgić, autorice u našoj knjizi, šezdesetih godina prošlog stoljeća intenzivnu izgradnju stambenih sadržaja i javne infrastrukture: škola, vrtića, bolnica, sportskih objekata prati i izgradnja sadržaja komercijalne namjene, prostora za trgovinu.
Uz nove stanove te dostupnu javnu infrastrukturu, i izgradnja trgovačkih sadržaja imala je za cilj poboljšati svakodnevicu građana te je bila dio programa uspostave socijalističke države blagostanja.
Nadilazeći svoju funkcionalnu ulogu i preuzimajući ulogu mjesta kolektiviteta i društvenog života, robne kuće i trgovački centri postali su tako neizostavan dio slike tadašnjeg modernog društva.
Koteks možemo promatrati u tom nizu arhitektonskih realizacija koje u bitnome mijenjaju urbani pejzaž brojnih jugoslavenskih gradova odgovarajući na društvene aspiracije svog vremena.
Konzumerizam u Jugoslaviji složeno je područje istraživanja te u ovoj knjizi, pored spomenutih autorica, donosimo i priloge Tvrtka Jakovine, Igora Dude i Branislava Dimitrijevića koji temu dodatno stavljaju u kontekst iz različitih perspektiva.
Skenderija, Sarajevo, foto: Saša Šimpraga
Kojim se realizacijama bavite u knjizi i što je zajedničko tim građevinama? Koji je cilj ove publikacije?
Lidija Butković Mićin: Budući da knjigu čini dvadesetak tekstova popraćenih bogatim ilustrativnim materijalom, nastojali smo ih što je moguće bolje povezati u sadržajne cjeline.
Kako smo ukratko opisali u prethodnom odgovoru, prvo poglavlje knjige problematizira društveno-političko ishodište i osobine konzumerizma u Jugoslaviji, tj. postavlja okvir za pobližu analizu splitskog centra Koteks Gripe u narednom poglavlju i s njim povezanu priču oko Mediteranskih igara.
Tematski rakurs se, potom, proširuje na ličnost sarajevskog arhitekta Živorada Jankovića i genezu njegovih multifunkcionalnih centara ostvarenih u Sarajevu (Skenderija), Novom Sadu (Vojvodina, poznatiji kao Spens) i Prištini (bivši Boro i Ramiz, danas Adem Jashari).
Janković je, u suradnji s vrsnim konstruktorima, osmislio arhitektonski izrazito markantne, urbanistički promišljene te funkcionalno složene prostore javne namjene koji su, donekle, uspjeli pomiriti komercijalne i društvene interese.
Njihove kvalitete i značenja za lokalnu sredinu pomogli su nam predočiti naši suradnici koji se predano bave znanstvenim istraživanjima u svojim sredinama: Mejrema Zatrić za bosanskohercegovački kontekst, Aleksandar Bede za vojvođanski i Eliza Hoxha za kosovski.
Bilo nam je važno splitsko ostvarenje Jankovića i Rožića komparirati s tim ostalim radovima, prvenstveno kako bi njegova arhitektonska i urbanistička potka postala razumljivija, ali i da ukažemo na istovrsnost društvenih procesa koji nagrizaju sva četiri predstavljena sklopa u četiri grada danas samostalnih država bivše Jugoslavije.
Knjiga je, dakle, ne samo podastrijela argumente u prilog naše inicijative za Koteks Gripe, već zahvatila bitno šire od kompleksa s kojim smo počeli i koji jest u fokusu.
Spens, Novi Sad, iz arhive Aleksandra Bedea
Suizdavači: Slobodne veze, udruga za suvremene umjetničke prakse, Zagreb i ONOMATOPEE, Eindhoven
Knjiga će se na promociji prodavati po promotivnoj cijeni od 100 kn (redovna cijena 200 kn).