Udruženje hrvatskih arhitekata danas je objavilo nominacije za najbolja ostvarenja hrvatskih arhitekata i arhitektica u 2017. godini.
Na prijave za Godišnju izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. pristigao je ukupno 71 autorski rad.
U kategoriji za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture će, uz 5 radova koji su konkurirali za nagradu, biti izloženo i 5 dodatnih radova, izvan konkurencije, čiji su autori članovi Predsjedništva i Stručnog savjeta UHA-e.
Radove Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. valorizirao je Stručni savjet UHA-e sastavljen od članova iz Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Šibenika, a to su Ana Mrđa (voditeljica), Dario Crnogaća, Ivana Ergić, Maroje Mrduljaš, Mira Stanić, Helena Sterpin i Ana Šverko te gost, slovenski arhitekt Vasa Perović.
Otvorenje Godišnje izložbe realizacija arhitekata i arhitektica u 2017. i dodjela Nagrada za najbolja arhitektonska ostvarenja održat će se u četvrtak, 22. ožujka 2018. u 19 h, u izložbenoj dvorani Tehničkog muzeja Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb.
Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobiva Ante Rožić, dipl. ing. arh.
Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi))
Uz nagradu za životno djelo dodijelit će se još četiri nagrade za koje konkuriraju sljedeći nominirani radovi:
Za nagradu “Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2017. nominirani su:
1. Osnovna škola “Žnjan-Pazdigrad”
Autori: Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann | x 3 m
Lokacija: Split, Pazdigradska 1
fotografija: Bosnić + Dorotić
Nova škola u splitskom kvartu koji se postupno transformira iz poljoprivredne suburbije u stambeno naselje, nije projektirana samo kao mjesto edukacije, nego kao središnji javni i rekreativni prostor kvarta.
Iza dosljedno provedenog programa i savladavanja zahtjevne topografije stoji niz projektantskih odluka koje balansiraju potrebnu determiniranost i slobodu korištenja prostora. U ambijentu kojemu predstoji saniranje posljedica legislativnog vakuuma dodatna je “edukativna” pojavnost škole u golom betonu s tipografskim intervencijama, koja stavlja imaginaciju i kreativnost ispred materijalnih vrijednosti.
2. Bazen Vukovar
Autor: Arhitektonski biro Turato
Lokacija: Vukovar, Rudolfa Perešina 11
fotografija: Ivan Dorotić
Bazen smješten u Borovu naselju, na mjestu u ratu porušenog otvorenog plivališta, od kojeg je zadržana pozicija i dio prostorne dispozicije, projektiran je kao heterogena i adaptabilna cjelina koja se prilagođava različitim režimima korištenja. Orijentacija u pomno integriranom prostoru potpomognuta je ekspresivnim bojama koje sugeriraju atmosferu specifičnog programa ili aktivnosti.
Za nagradu “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2017. nominirani su:
1. Stambeni sklop Jordanovac
Autori: Svebor Andrijević i Luka Korlaet
Lokacija: Zagreb, Dobri Dol 66-68
fotografija: Luka Korlaet
Stambeni sklop od četiri zgrade projektiran je slijedom analize rubnih uvjeta kao prijelazni tip i oblik zgrada, referiranih na zagrebačku Modernu, okupljen oko poluprivatnog dvorišta.
Kvaliteta stanovanja postignuta je višeetažnim stanovima koji inventivno ujedinjuju prednosti kolektivnog stanovanja i individualnih obiteljskih kuća, kao i energetskom učinkovitošću.
Zeleni krovovi koriste se kao vanjski prostori stanova na završnim etažama, te uz bogato dimenzionirane terase i lođe, omogućuju raskošne vizure.
2. Stambena kuća za dvoje (o projektu smo pisali ovdje)
Autor: Bogdan Budimirov
Lokacija: Zagreb, Perjavica 78/c
fotografija: Miljenko Bernfest
Obiteljska kuća u kojoj je suprug projektant, a supruga naručitelj, projektirana je od autorove 40-te do 90-te godine života i useljena kao nedovršena, kako bi se dovršavala “iznutra”.
Nije zamišljena kao zatvoreni program, nego u snažnoj korelaciji s prirodnim okolišem. Panonski linearni tlocrt odabran je kao model koji pruža optimum za prihvaćanje programa i moduliranje prostora uvjetovano naslijeđenim, donesenim elementima i energetskom ekonomičnošću.
3. Ladanjski sklop Konštari
Autor: Davor Bušnja
Lokacija: Pelješac, Konštari
fotografija: Davor Bušnja
Ruševni stambeno-gospodarski sklop opsežnom rekonstrukcijom postaje mjesto za ladanje zadržavajući karakterističnu kompoziciju volumena, ali dokidanjem programske hijerarhije.
Ogradni kameni zid preuzima dvojaku ulogu slijedom tradicionalnog morfološkog obrasca: izdvaja kultivirani prostor iz krajolika, a istovremeno definira i povezuje prostorne sekvence u samodostatnu cjelinu jednostavne osnove, skromnih materijala i detalja, nadomještenih bogatstvom vizura i prožimanja vanjskog i unutrašnjeg prostora.
4. Issa Megaron
Autor: PROARH / Davor Mateković
Koautorica: Vedrana Jančić
Lokacija: Vis, Dračevo polje
Fotografija: Miljenko Bernfest
Issa Megaron u nepristupačnom mediteranskom pejzažu koncipiran je prema sustavu Sokratovog megarona, kao pasivna kuća podređena topografiji očuvanjem zatečenog biotopa kao pete fasade.
Prilagođena je tradicijskoj gradnji reinterpretacijom suhozida, čiji potezi determiniraju funkcionalne zone kuće.
Boravišni prostori formirani su kao reinterpretacija izdubljenih primitivnih zaklona i zatvoreni staklenim stijenama koje su, uz gole armiranobetonske zidove, jedini element pročelja.
Za nagradu “Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2017. nominirani su:
1. Mini Art-kino dvorana, Art-kino Croatia
Autori: Damir Gamulin, Antun Sevšek
Lokacija: Rijeka, Krešimirova 2
Fotografija: Damir Žižić
Mini Art-kino s kapacitetom od svega 24 mjesta, u koje se ulazi neposredno s ulice, do trenutka projekcije je samo svoj izlog. Niz planova-zavjesa omogućuje stupnjevanje intro/ekstrovertiranosti prostora, sve do oba ekstrema.
Sklopivi mobilijar transformira interijer površine 30 m2 prema nizu korisničkih scenarija, pri čemu je svaka varijanta optimalna formalizacija programa, a prostor projektiran jednako pomno kao i sam proces transformacije.
2. Mali arsenal, Centar za posjetitelje HERA
Autori: Iva Letilović, Igor Pedišić + Vladimir Končar
Lokacija: Zadar, Trg tri bunara
Fotografija: Jasenko Rasol
Mali arsenal dio je zadarskog srednjovjekovnog Kaštela, kuća-prostorija adaptirana u multimedijalni izložbeni centar, kao polaznu točku šetnje posvećene upoznavanju fortifikacijskog sustava grada.
Namjena prostora je autorima omogućila igru iluzije. Dok je za vrijeme projekcije ambijent potpuno dematerijaliziran, u trenutku njezina prestanka Mali arsenal preobražava se u maksimalno prezentiran autentični povijesni prostor.
3. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka – u nastajanju
Autor: Dinko Peračić
Lokacija: Rijeka, Krešimirova 26c
Fotografija: Damir Žižić
Prostor MMSU razvio se adaptacijom postojeće tvorničke građevine u kompleksu Rikard Benčić minimalnim intervencijama i projektiranjem “u hodu”, slijedom dijaloga projektanta sa svim sudionicima i institucijama uključenima u projekt.
Jasno postavljena metodologija omogućuje život muzeja u nastajanju, strukture koja će rasti, razvijati se i reorganizirati tragom novih potreba i kreativnosti kustosa i umjetnika.
Za nagradu “Neven Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2017. godinu nominirani su:
1. Digitalni arhiv stambenih zgrada (web portal stanovanje.plus), Mladen Jošić, Luka Korlaet, Nino Virag
Stanovanje.plus baza je kvalitetnih primjera hrvatske višestambene arhitekture od 1945. naovamo, koju – pod mentorstvom nastavnika Kabineta za stambene zgrade Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu – izrađuju studenti 4. semestra Preddiplomskog studija.
Ovaj kontinuirani projekt može neograničeno rasti kako kvantitativno, tako i organizacijski, te predstavlja potentan suvremeni prilog arhiviranju i istraživanju hrvatskog arhitektonskog korpusa.
2. “13 arhitektonskih razgovora”, Davor Salopek
Knjiga arhitektonskih razgovora, koje je Davor Salopek 1978–1980, kao tadašnji urednik časopisa Čovjek i prostor, vodio s trinaest istaknutih protagonista hrvatske arhitektonske scene, odlikuju kompleksna pitanja širokog spektra i odgovori koji na izravan način portretiraju sugovornike, razotkrivajući tako razmišljanja i pristupe struci raznih generacija i stvaralačkih profila. Sabrani razgovori pružaju mogućnost njihove komparacije, i dodatnog prodiranja u povijest i teoriju hrvatskog arhitektonskog djelovanja.
Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom)
Dobitnik nagrade za životno djelo, Ante Rožić jedan je od ključnih protagonista hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Radni vijek proveo je u Makarskoj, a najveći dio svog opusa ostvaruje u Južnoj Dalmaciji.
Rožićev opus je umjereno obiman, evolutivan i vrlo konzistentan, a njegova ‘periferna’ pozicija i duboka ukorijenjenost u lokalni kontekst doveli su ga do razvoja vlastitog arhitektonskog pristupa koji je istodobno jasno povezan s internacionalnim kretanjima, ali i neopterećen konvencijama i dogmama.
Već u jednoj od prvih realizacija, crkvi u Podgori (1961.), Rožić istupa s projektom na tragu jezgrovitosti i formalne senzualnosti južnoameričke arhitekture te predstavlja novinu u hrvatskom kontekstu. U crkvi u Podgori prostor, forma i konstrukcija svedeni su na betonsku ljusku slobodne forme koja je u toj maloj sredini ponudila kozmopolitsku viziju sakralnog prostora, ali i arhitekture općenito.
Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom)
Nakon te rane realizacije koja ostaje neopravdano nezabilježena u hrvatskoj arhitektonskoj historiografiji, uslijedio je niz zamijećenih radova u turističkim tipologijama, velikom eksperimentalnom poligonu hrvatske arhitekture 1960-ih i ranih 1970-ih.
Jedan od najzanimljivijih takvih poligona je ‘Rožićeva’ rivijera u Brelima gdje se u periodu od svega desetak godina odvijala izuzetno brza evolucija arhitektonskih modela koordiniranih jasnim urbanističkim konceptom.
Razvoj rivijere započinjem Urbanističkom studijom Brela (Ante Rožić, Matija Salaj, Julije De Luca, 1960. – 62.) kojom je definirana strategija niske gustoće izgrađenosti i brižljivog, organskog usklađivanja paviljonske arhitekture relativno malog mjerila s topografijom i vegetacijom. Ta urbanistička strategija primjenjuje se u svim realizacijama na rivijeri čemu je bitno doprinijela činjenica da je Rožić poznavao ‘svaki kamen i svako stablo”‘ na terenu.
Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi)
Prva u nizu realizacija je hotel Maestral (1965., s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi) finih proporcija i elegantnih detalja, a čija je izdužena prizma razapeta između dvije uzvisine.
Konfiguracija kultiviranog krajolika replicirana je u ‘raumplanu’ javnih etaža koje iz eksterijera teku kroz središnju zonu hotela, a interijer je brižljivo projektiran u duhu sinteze vizualnih umjetnosti, što će se nastaviti i u drugim projektima.
U hotelu Berulia (1970., interijer Bernardo Bernardi) Rožić uvodi strukturalni pristup u kojem se volumen razlaže u individualne kompozicijske jedinice koje odgovaraju sobama. Time su smještajne jedinice ‘približene’ prirodi i očuvanoj borovoj šumi, a i drugi projektantski postupci vode prema naglašenijem prožimanju arhitekture i prirode.
Tijelo zgrade je perforirano atrijima, a hodnici i stubišta već unutar volumena prelaze u eksterijerski, negrijani prostor koji se širi na terase čime se afirmira život na otvorenom. Rožić kombinira modernistički arhitektonski jezik i regionalnu tektoniku čitljivu u lučnim svodovima prizemlja izvedenima u opeci.
U Vili Berulia (1970.) nastavlja se razvoj tih motiva, a karakterizira ju naglašeno plastičan tretman volumena.
Hotel Maestral (1965.), Ante Rožić s Matijom Salajem, Julijem De Lucom, interijer: Bernardo Bernardi)
Gusto tkana matrica Turističkog centra Brela (1969., interijer Bernardo Bernardi), prepoznatljivog po dinamičnom pejzažu kosih krovova komponiranih poput apstraktne strukture. Rožić je pod utjecajem pokreta Novih tendencija te iskustva sistemske umjetnosti ugrađuje u lokalnu urbanu tradiciju gustih i rahlih aglomeracija. U prilog toj vezi Novih tendencija i Brela, treba spomenuti i Bernardijeve ‘sistemske’ zidne reljefe u danas nepostojećem interijeru poslovnice banke smještene u Centru.
Upravo u seriji projekata za Brela, Rožić je razvio metodu projektiranja koja izvire iz neposrednog, osobnog, fizičkog kontakta s mjestima na kojima je radio. Utoliko njegovi radovi ne proizlaze iz oponašanja tradicijskog jezika, nego iz performativnih i perceptivnih svojstava arhitekture, iz načina na koji se formira ambijent podoban podneblju i načinima života.
Rožić interese za regionalno dalje istražuje u poetičnoj realizaciji Instituta ‘Planina i more’ i Malakološkog muzeja u Makarskoj (1978.) u kojem s motivi poput kosog mediteranskog krova i trijema dobivaju modernu interpretaciju.
Konture volumena pošte u Makarskoj (1977.) nadovezuju se na tradicionalne urbane oblike, no važna javna građevina artikulirana je kroz moderne prostorne odnose i suvremen arhitektonski jezik.
Hotel Goričina 2 u Kuparima (1979.), značio je i povratak “strukturalnoj kompoziciji”, dok hotel Meteor (1984.) postaje novi reper sve naglašenije turistificirane Makarske.
Radeći u ambijentima snažnih prirodnih obilježja i urbanih identiteta, Rožićev rad usmjeren je prema nastojanjima da se definiraju odrednice ‘naše arhitekture’ i kultivira vlastita autentičnost. Rožićev rad važan je za razvoj arhitektonske kulture u Hrvatskoj, kao što je i bitno doprinio činjenici da je Južna Dalmacija internacionalno relevantna regija arhitektonskog ‘mediteranskog modernizma’.
Već desetljećima svjedočimo brutalnoj destrukciji mediteranskog prostora i ambijenta u Hrvatskoj ali i drugdje, pri čemu ta destrukcija uključuje i negaciju i nerazumijevanje naše bliske povijesti.
Hotel Goričina 2 je danas ruina, hotel Berulia preoblikovan je uz pokušaj da se zadrže neke od njegovih formalnih značajki, ali je ipak izgubljen karakter cjelovitog djela.
Hoćemo li u cijelosti uspjeti sačuvati hotel Maestral, jedno od ključnih mjesta novije arhitekture u Hrvatskoj koji je, srećom, prošle godine preventivno zaštićen kao kulturno dobro? Nadamo se da će nagrada Anti Rožiću skrenuti pažnju i na samog autora, ali i na vrijednosti našeg mediteranskog modernizma, urbano-kulturnog sloja usporedivog s drugim vrhuncima povijesti ovdašnje graditeljske kulture”, kaže se u objavi UHA-e.