Otišao je Duško Rakić, jedan od doajena hrvatske arhitekture i autor tridesetak izvedenih zgrada u Hrvatskoj i drugim dijelovima bivše države koji se podjednako bavio teorijom arhitekture i arhitektonskom praksom.
Ante Duško Rakić, dipl.ing.arh.
(6. lipnja 1932. Šibenik – 23. studeni 2017. Zagreb)
Ante Rakić, za prijatelje Duško, kako ga je zvala majka, rođen je 6. lipnja 1932. godine u Šibeniku, a diplomirao je 1955. godine na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dobitnik je nagrade “Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata 2011. godine za cjelokupni doprinos domaćoj arhitektonskoj i umjetničkoj sceni, a plaketa koja je dio ove nagrade, zauzima važno mjesto u njegovom domu.
Nizu zapaženih radova koji su označili drugu polovinu dvadesetog stoljeća na domaćoj sceni treba dodati i njegov rad, poslovnu zgradu “Auto-Hrvatske” u Ulici grada Vukovara iz 1971. godine iz koje izvire osebujan karakter transponiran u arhitektonsku misao.
Duško Rakić, “Auto-Hrvatska”, 1971.
Sedamdesetih Antoaneta Pasinović uspoređuje tu zgradu sa suvremenim japanskim arhitektonskim izrazom obzirom na sadržajne bliskosti: “Naime, dok je suvremeni japanski arhitektonski oblik karakterom mase pun, dotle Duško Rakić potpuno otvara unutarnju, dubinsku strukturu objekta, i posredstvom staklene ovojnice formira arhitektonski mizanscen, kojeg je u estetičko-problematski koncept u svjetskoj arhitekturi dao pokojni Mies van der Rohe.”
Posvećenost arhitekturi Rakić je iskazivao i kroz sudjelovanje na četrdesetak arhitektonskih natječaja na kojima je često odnosio nagrade.
Kao autor važnih projekata i arhitekt nikad nije izgubio strast za praćenjem zbivanja na suvremenoj sceni, a najupečatljivija i strukovno najznačajnija djela su Osnovna škola u Ivankovu iz 1977., Tvornica “Josip Kraš” u Zagrebu iz 1975., Upravna zgrada TE-Rijeka I u Urinju iz 1979. i Poslovna zgrada “INA” u Zagrebu iz 1981. godine.
Osim arhitekture rad mu je obilježen i umjetničkim stvaranjem, pa tako s arhitektom Igorom Emilijem potpisuje oblikovanje memorijalnog područja za spomenik žrtvama fašizma u Podhumu na Grobničkom polju koji je djelo kipara Šime Vulasa.
Ostavio nam je i opsežnu knjigu o arhitekturi kroz pet tisuća godina, “Opća povijest arhitekture – od pra-arhitekture do anti-arhitekture”, tiskanu 2005. koju je napisao za svoje studente s Likovne akademije u Zagrebu, Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Zainteresiran za suvremena zbivanja, staloženim glasom ispričao mi je priču o građanskom Zagrebu šezdesetih i sedamdesetih, kao i izazovima koji su tjerali tu generaciju naprijed.
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl,ing.arh,
Zagreb, 27. studeni 2017.