Arhitekt Ivan Crnković preminuo je tijekom vikenda u Zagrebu, u 76. godini. Dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za arhitekturu i urbanizam posljednji je put bio eksponiran u javnosti prije dvije godine upravo prilikom uručenja te vrijedne nagrade.
Ivan Crnković (1941.-2017.), foto: arhiva
Bio je od studenata obožavani asistent, potom profesor, dobitnik važnih nagrada, poput Viktora Kovačića za životno djelo 2011. g. te autor projekata dječjeg vrtića u Samoboru, stambene kuće u Ilici 219, dobitnik prve nagrade na natječaju Shinkenchiku 1983. za projekt Novog hrvatskog dvorca ili Kuće sa šest jednakih prostorija s arhitektom Emilom Šverkom.
Dječji vrtić u Samoboru, 1975.
“Arhitektura mi je donijela, zapravo, sve u životu, da sam postao profesor i imam puno svojih studenata”, rekao je arhitekt prije dvije godine u razgovoru za Telegram.
“Otkad sam upisao Arhitekturu, samo s pauzom godine dana kad sam bio u vojsci, ostao sam vjeran fakultetu pedeset godina. A doživljavam počast kad me moji studenti predlažu za nagrade. Moja arhitektura nije bila samo inženjerska, nego i umjetnička. Na tome sam inzistirao. A tema mi je bila: podučavajući učimo (docendo discimus), što znači kako učim od svojih studenata. To je interakcija i ljubav koja se uzajamno izmjenjuje.
Nikada nisam imao svoj biro, nisam bio arhitekt poduzetnik, nisam bio opterećen koliko ću kuća projektirati u karijeri. Meni je životni prostor bio kabinet na fakultetu, gdje sam i projektirao, skupljao literaturu…”
Ivan Crnković, Emil Šverko, Kuća Schinkel, 1982., izvor: Oris
Ivan Crnković (desno) i Emil Šverko (lijevo), ČIP, 01 – 04, 2012.
Bio je i autor vinskog kluba Kabinet (s arhitektima Borisom Fiolićem i Mirom Tadej), scenografije svečanog otvaranja Univerzijade u Zagrebu 1987. s dizajnom baklje te autor interijera Salona galerije Karas, iz čega se produžila i izložba na Bijenalu u Veneciji.
“Godine 1991. mi nismo htjeli izlagati u jugoslavenskom paviljonu, na što su se Talijani naljutili i rekli nam da se slobodno možemo vratiti kući prvim vaporettom. Matičević je odlučio da izađemo iz prostora i izlažemo na travnjaku Giardini di Castello, ispred paviljona, gdje je nastala moja maketa/ skulptura Novi hrvatski dvorac.”
Café “Kabinet”, Zagreb, Vlaška 58, 1989. , s arhitektima Mirom Tadej i Borisom Fiolićem
Rođen 1941. na Trešnjevci, svoje je korijene smatrao radničko-seljačkim. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja bavio se raznim sportovima: bio srednjoškolski prvak u atletici, igrao rukomet, nogomet u juniorskoj momčadi Dinama, a vikende je provodio na plesnjacima.
Crnković je spadao u urbane zagrebačke legende, intrigirao je javnost dobrim izgledom, lifestyleom i lijepim ženama. “Da nisam arhitekt, bio bih filmski glumac! Ovo odijelo koje imam na sebi je iz tog šminkerskog vremena, kad sam si mogao priuštiti sve najveće modne etikete, od Armanija nadalje. Bio sam šminker, svjestan svog statusa u to vrijeme”, izjavio je prije dvije godine.
Ivan Crnković -Crni, ’80-ih godina.
Crnkovićev opus možda je najviše ostao zapamćen po stambenoj arhitekturi, kao što je obiteljska kuća Kapušin (Samobor), obiteljska kuća Dropuljić (Proložac Donji), obiteljska kuća Karakaš (Zagreb, Bukovačka cesta 123), obiteljska kuća Jović (Glina), obiteljska kuća Čulo (Zagreb, Jabukovac 26), stambena zgrada Ilica 219A (Zagreb), obiteljska kuća Herceg (Novaki).
Umirovio se u 71. godini, mirovinu je teško prihvaćao te je izbjegavao prisutnost u medijima i javnosti.
“Ako si uz jednu kuću vezan 45 godina, onda mi je teško priznati kako više ne idem ni na fakultet, ni na domjenke na koje me pozivaju. S jedne strane, ne želim da me vide sa štapom, jer sam bio jako živ i ne baš nevažan čovjek. Mirovina mi je jako teško pala. Ja nisam otišao u mirovinu sa 65, nego sa 71 godinom. Nije me sram priznati. Teško mi je.
Razbolio sam se, bolest se spojila s mirovinom. Teško mi je danas vidjeti starca koji hoda sa štapom, a ja sam danas u istoj poziciji. Znate, to treba podnijeti. Maji Vlahović me prozvao Faraonom. Jesam, bio sam faraon! Da parafraziram Oscara Wildea: iskustvo je način da se priznaju pogreške. Danas znam da je iskustvo trik da se priznaju pogreške. Nisam bezgrešan. Priznavao sam ja svoje grijehe. Znate, nedavno sam čak i pobjegao iz bolnice i vratio se kući. Baš zato mi je danas životni moto – hoću umrijeti živ”, rekao je za Telegram.
Biografija
Ivan Crnković rođen je 16. listopada 1941. u Zagrebu. Godine 1960. diplomirao je na Građevinskoj tehničkoj školi u Zagrebu, a 1965. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. M. Kauzlarića. Godine 1967. izabran je za asistenta prof. M. Begovića za predmete: Arhitektura industrijskih zgrada, Arhitektura društvenih zgrada i Interieur; 1987. Izabran je u zvanje predavača za predmet Arhitektonsko projektiranje VIII (0-8) i Interieur (0-4) 1991., a u zvanje docenta za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII, Integralni rad i Interieur izabran je 1993.
Od 1989. do 1993. izvanredni je profesor za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII (0+8) Integralni rad (0+12) i Interieur (2+2). Kao predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta djeluje od 1995.-1997. Godine 2000. je dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA). Godine 2002.-2003. izabran je u zvanje redovitog profesora u području umjetnosti, Interieur, Arhitektonsko projektiranje VIII i Integralni rad, a Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje je godine 2003. Izabran je za dekana Arhitektonskog fakulteta za ak.god. 2003./04. 2004./05.
Nastavna djelatnost:
Voditelj Kabineta za arhitektonsku kompoziciju, interieur i arhitektonsko projektiranje VIII
Voditelj Kabineta za arhitektonske i urbanističke radionice
Voditelj Interfakultetskog kabineta za diplomu
Stalni član Povjerenstva za diplomske ispite od 1996.
Mentor diplomskih radova ukupno 124 od 1991.
Realizacije:
1975. Dječji vrtić, Samobor, P. Preradović 16
1981. Obiteljska kuća Dropuljić, Proložac Donji
1986. Salon galerije Karas, Zagreb, Praška 4
1987. Parfumerija “Hospitalija”, Zagreb, Trg bana Jelačića 12 (s arh. M. Tadej i B. Fiolić)
1989. Café “Kabinet”, Zagreb, Vlaška 58 (s arh. M. Tadej i arh. B. Fiolić)
2002. Bistro Lok Inn, Zagreb
Natječaji:
1996. Unutrašnje uređenje crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu, I. nagrada
1998. Paviljon na Trgu Francuske Republike
2004. Splitska riva (s arh. E. Šverko), nagrada
Međunarodni natječaji:
1983. Shinkenchiku Design Competition: A Dwelling with historicism and Localism (s arh. E. Šverkom)
Projekti:
2000. Klub HDLU-a Dom umjetnosti, Zagreb
Studije:
1981. Draguljarnica, London
1991. Paromlin kao Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Ostalo:
1991. Novi hrvatski dvorac, maketa/skulptura, Giardini di Castello, Venezia, Quinta Mostra Internazionale di Architettura (La Biennale di Venezia)
Nagrade:
1972. Nagrada SKOJ-a (s arh. E. Šmitom) za Centar Novog Zagreba; 1972. Nagrada 7. Zagrebačkog salona (s arh. E. Šmitom) za CNZ;
1976. Nagrada 11. Zagrebačkog salona za Dječji vrtić u Samoboru; 1984. Nagrada SAH-a “Viktor Kovačić” za studijski rad.
Izložbe:
1991. La Biennale di Venezia, Quinta Mostra internazionale di Architettura, Partecipazioni nazionali, Croazia – samostalna; 1999. Samostalna izložba Crteži arhitekta Ivana Crnkovića, Galerija Karas, Zagreb; 2003. ORIS / IDEJA, Dom umjetnosti, Zagreb.
Foto: arhiva, Telegram