Mediterranea 16, izložba o dozvoljenim pogreškama na koju smo se već osvrnuli prošlog tjedna povodom otvaranja, potvrdila je potrebu mladih umjetnika da budu prisutni, da dodjeljuju i da svojim viđenjem realnosti istovremeno potvrde i kritiziraju kulturna, društvena, politička i ekonomska pitanja današnjice. Tako iz kritičke pozicije umjetnika/građanina, suočavajući se s realnošću i prošlošću, mladi umjetnici često odabiru urbano tkivo grada i arhitekturu, ili im se oni sami nameću kao neizbježni prostori postojana, kao mjesta svojih istraživanja i kreativnih izričaja.
Lorenzo Cianchi – Map(Gap) Ancona
Prostori gradova kao mjesta političkog diskursa, mjesta memorije, te odnosi struktura i građana teme su koje se provlače kroz više radova. Lorenzo Cianchi tako svoj rad Map(Gap), mapu grada, u ovom slučaju Ancone, gradi kroz osobna iskustva njenih korisnika. Pitajući stanovnike grada da mu na komadiću papira, koristeći upravo njima važne referentne točke i subjektivne prostorne odnose, nacrtaju prostor u kojem se nalaze, autor dobiva mnoštvo crteža koje kasnije slaže u novu mapu Ancone, drugačiju mapu temeljenu na subjektivnim doživljajima grada koja se samo u nekim točkama povezuje s urbanističkim strukturama. Prostor grada, u ovom slučaju Sarajeva, kao nositelj osobne i kolektivne memorije tema je rada Esmira Prlje. Video zapis grada danas, njegovih urbanih ambijenata i dječjih igrališta u radu Bez naslova (Kako je bilo odrastati uz rat?) prati audio snimka svjedočanstava umjetnikovih prijatelja koji su u Sarajevu proživjeli rat.
Esmir Prlja – Bez naslova (Kako je bilo odrastati uz rat)
Radovi koji dolaze iz arapskog svijeta, obilježenom nadama i razočarenjima Arapske revolucije, stavljaju naglasak na javni prostor kao mjesto političkog diskursa, posebno s naglaskom na glasove koji taj svijet obično zanemaruje. Rana Jarbou dokumentirajući grafite u raznim državama arapskog svijeta u radu Arapski zidovi donosi činjenice, kronike i društvena htijenja skupina čiji glas se teško čuje. Kao rezultat razočarenja idealima koje je nudila revolucija u Egiptu, Nadia Mountier u radu Soutk (Tvoj glas) stvara izmišljenu političku kampanju na čijim plakatima nudi kruh, obrazovanje i sigurnost svima, ali istovremeno u sliku unosi subverzivne elemente koji razotkrivaju lažna politička obećanja. U postrevolucionarnom Egiptu, izlazeći u javni prostor grada s ovom kampanjom, autorica nanovo otvara pitanja ljudskih prava i važnosti stalne i javne rasprave o istima.
Nadia Mounier – Soutk (Tvoj glas)
Rana Jarbou – Arapski zidovi
Urbani prostori i arhitektura kao mjesta sveobuhvatne krize društva, krize proizašle upravo iz spekulacija na tržištu nekretnina i bankarstva, česta su tema radova koji dolaze iz država europskog juga. U radu Peninsula Immobiliaria Lola Guerrera propituje čovjekov odnos prema vlastitom urbanom okruženju. Izvezujući u koncu na starim razglednicama, preko slika gradova kakvi su nekada bili, oblike koji podsjećaju na one iz kompjuterske igre Tetris, ovim dopadljivim malim radovima autorica ukazuje da bez obzira na to koliko vješto igrali, natpis Game is over preko ekrana je neizbježan. Odabir same tehnike također je znakovit. Ručni vez kao ljudska aktivnost marginalizirana od strane tržišta ovdje postaje kritika upravo onih ljudskih aktivnosti koje određuje tržište, te tako otvara novo polje razmišljanja o rekonstrukciji, kako grada tako i društva općenito. Tračak svijetla u prostoru krize ono je što u svojim fotografijama, doslovno i simbolički, donosi Ismini Chacholiadou. U napuštenim prostorima nekada živahnih trgovačkih ulica Nikozije autorica pronalazi elemente neočekivane vitalnosti, životnih bljeskova koji privlače pažnju.
Lola Guerrera – Peninsula Immobiliaria
Ismini Chacholiadou – Untitled
Život u napuštenom prostoru, ovom prilikom život kulture i umjetnosti, Fabian Bechtle reanimira u praznoj zgradi beogradskog Muzeja suvremene umjetnosti na Ušću. U video radu Stalni postav (koji je na izložbi Mediterranea 16 Errors Allowed predstavljen zajedno s još jednim pod zajedničkim naslovom Barriers) kustos muzeja vodi nas kroz zgradu i tumači stalni postav, ali ono što vidimo su samo prazni i napušteni prostori. Na vidjelo izlazi politička indiferentnost prema umjetnosti i kulturi općenito.
Fabian Bechtle – Stalni postav možete pogledati ovdje
Suočavanje s prošlošću i pozicioniranje u sadašnjosti prisutni su u umjetničko – istraživačkom radu Marka Salapure Two hawks, two fishes. Arhivski dokumenti konstrukcije Sajma u Lagosu koji je izvodila jugoslavenska tvrtka Energoprojekt polazna su točka rada koji kroz pozicioniranje naše arhitekture modernizma u relacijama Zapada i Istoka, ali i Juga, kroz razmatranje uloge Nesvrstanih u komunikaciji i poslovnim modelima tog vremena, te kroz sagledavanje oblika neformalne gradnje koje je ova arhitektura generirala na mjestu, razmatra općenite odnose kretanja, razmjena i povratka.
Marko Salapura – Two Hawks, Two Fishes