Povodom Dana europske baštine Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske u sklopu projekta Ministarstva kulture organizira program stručnih vodstava pod nazivom Arhitektura s potpisom. Program u trajanju od 23.do 27.rujna predstavlja vizualnu prepoznatljivost i identitet grada Zagreba, koju su kreirali brojni arhitekti koji su se nastavljali na radove svojih prethodnika, gradeći skladnu arhitekturu u stilu vremena u kojem su djelovali. Ovim programom želi se skrenuti pozornost na vrijednu zagrebačku arhitektonsku baštinu i upozoriti na njezino današnje stanje.
Program Arhitekture s potpisom – Dani europske baštine:
ponedjeljak, 23. rujna u 17.00 – Trg sv. Marka
Dubravka Botica:Arhitekti zagrebačkog Gornjeg grada kraja 18. i početka 19. stoljeća: Matija Leonhard, Ivan Either i Bartol Felbinger
Razdoblje kraja 18. i početka 19. stoljeća je vrijeme intenzivne izgradnje na zagrebačkom Gornjem grada, kada nastaje veći dio kuća i palača koje i danas dominiraju tim dijelom grada. Vrijeme je to prijelaza stilova, kada se pojednostavljeni oblici barokne arhitekture spajaju s nadolazećim klasicizmom.
U pravilu „anonimna“ arhitektura ranijih razdoblja ustupa mjesto djelima vodećih zagrebačkih arhitekata, M. Leonharda, voditelj zagrebačkog graditeljskog ceha, zatim Ivana Eithera do Bartola Felbingera, čija su djela iz prvih desetljeća 19. stoljeća obilježila zagrebačku arhitekturu. Razgledavanjem najvažnijih primjera arhitekture tog razdoblja, na potezu od Ilice preko Trga sv. Marka do Opatičke i Basaričekove ulice, sudionici će imati priliku upoznati se s važnim poglavljem u povijesti grada.
Dr. sc. Dubravka Botica docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
utorak, 24. rujna u 17.00 – Opatička 10
Dragan Damjanović: Herman Bollé
Jedan je od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća. U Zagreb dolazi iz Kölna preko Beča donoseći najnovije tendencije na polju arhitekture i umjetničkog obrta. Projektirao je u gotovo svim tada aktualnim neo-stilovima: neogotici, neorenesansi, neoromanici, neobizantu te takozvanom narodnom hrvatskom stilu. Iako se uz pojedine njegove, osobito restauracijske zahvate vežu brojne kontroverze, a zbog suradnje s režimom bana Dragutina Khuen-Héderváryja bio je niz desetljeća i politički nepodoban, građevinama koje je projektirao, kao i djelatnošću na polju umjetničkog obrta znatno je pridonio preobrazbi Zagreba u modernu srednjoeuropsku metropolu.
Cijelim nizom glavnih gradskih trgova i ulica i danas dominiraju važna Bolléova ostvarenja, simboli vizualnog identiteta Zagreba, poput zgrade Muzeja i škole za umjetnost i obrt na Trgu maršala Tita, Kemijskog laboratorija na Strossmayerovom trgu, nekadašnje Učiteljske škole u Medulićevoj, palače Stanković na Jelačićevu trgu, vlastite kuće u Žerjavićevoj ulici. Bollé je, nadalje, restaurirao ili sagradio i cijeli niz sakralnih građevina u Zagrebu: katedralu, franjevačku, evangeličku, pravoslavnu crkvu i druge, kao i brojne javne građevine poput palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 ili nadbiskupskog dvora na Kaptolu.
Dr. sc. Dragan Damjanović docent je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Središnje područje njegova interesa vezano je za povijest arhitekture, slikarstva i skulpture 19. i početka 20. stoljeća. Autor je monografije o Hermanu Bolléu.
srijeda, 25. rujna u 17.00 – Marulićev trg 7/Kuća Bauda
Jasna Galjer: Vladimir Aladar Baranyai
Njegov je opus nastao u prvih 30-ak godina 20. stoljeća, a većina od stotinjak danas poznatih projekata realizirana je u Zagrebu. Polazeći od poimanja arhitekture kao umjetnosti i sinteze tradicije i moderniteta, ostvario je ključan doprinos definiranju modernih standarda u stambenoj arhitekturi, kako u tipologiji donjogradske stanogradnje tako i u rezidencijalnoj arhitekturi zagrebačke kolonije vila na Tuškancu koja oko 1910. uspostavlja novi građanski ideal vrhunske kvalitete stanovanja.
U formiranju Baranyaijeve autorske osobnosti odlučujuća je uloga zagrebačke sredine; prije svega Obrtne škole gdje je 1899. završio Graditeljski odjel. Od 1900. do 1905. radio je u tada jednoj od najpropulzivnijih zagrebačkih graditeljskih tvrtki Pilar-Mally-Bauda, 1905. s kolegom iz Graditeljske škole Slavkom Benedikom osniva zajednički arhitektonski atelijer koji je djelovao do 1933. Osim u ulozi arhitekta jednako se uspješno realizirao i kao dizajner, oblikujući jednakim senzibilitetom inventar i opremu za stambene i javne prostore, od namještaja do pribora za jelo i dječjih igračaka. Njegova arhitektonska ostvarenja, ali i intenzivna suradnja s brojnim hrvatskim umjetnicima te sudjelovanje u promicanju najrazličitijih oblika suvremene urbane kulturne produkcije svrstavaju Baranyaija među najznačajnije predstavnike secesijske i epohe art decoa u hrvatskoj arhitekturi.
Dr. sc. Jasna Galjer, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
četvrtak, 26. rujna u 17.00 – Strossmayerov trg 7/Kuća Rado
Marina Bagarić: Ignjat Fischer
Njegov je opus nastao u prvih 30-ak godina 20. stoljeća, a većina od stotinjak danas poznatih projekata realizirana je u Zagrebu. Polazeći od poimanja arhitekture kao umjetnosti i sinteze tradicije i moderniteta, ostvario je ključan doprinos definiranju modernih standarda u stambenoj arhitekturi, kako u tipologiji donjogradske stanogradnje tako i u rezidencijalnoj arhitekturi zagrebačke kolonije vila na Tuškancu koja oko 1910. uspostavlja novi građanski ideal vrhunske kvalitete stanovanja.
U formiranju Baranyaijeve autorske osobnosti odlučujuća je uloga zagrebačke sredine; prije svega Obrtne škole gdje je 1899. završio Graditeljski odjel. Od 1900. do 1905. radio je u tada jednoj od najpropulzivnijih zagrebačkih graditeljskih tvrtki Pilar-Mally-Bauda, 1905. s kolegom iz Graditeljske škole Slavkom Benedikom osniva zajednički arhitektonski atelijer koji je djelovao do 1933. Osim u ulozi arhitekta jednako se uspješno realizirao i kao dizajner, oblikujući jednakim senzibilitetom inventar i opremu za stambene i javne prostore, od namještaja do pribora za jelo i dječjih igračaka. Njegova arhitektonska ostvarenja, ali i intenzivna suradnja s brojnim hrvatskim umjetnicima te sudjelovanje u promicanju najrazličitijih oblika suvremene urbane kulturne produkcije svrstavaju Baranyaija među najznačajnije predstavnike secesijske i epohe art decoa u hrvatskoj arhitekturi.
Dr. sc. Jasna Galjer, izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
petak, 27. rujna u 17.00, Crkva sv. Blaža (Prilaz Gjure Deželića 64)
Krešimir Galović: Viktor Kovačić
Danas možemo nabrojati mnoga Kovačićeva ostvarenja koja su, u doba kada su nastajala, unijela važne promjene i novine na području domaće arhitekture i urbanizma, među inim: vila Perok (1905.), crkva sv. Blaža (1909/13.), stambena zgrada Lustig (1910/11.), vila Frangeš (1910/11.), vila Vrbanić (1911/12.), kuća Frank (1912/13), vila Čepulić (1913/14.), vila Fröhlich (1919.), stambena zgrada Slaveks (1922/3.)), Palača Burze (1923/27.), te projekti regulatornih osnova: Trga kralja Tomislava (1904/5), Kaptola i okolice (1908.), Rokova perivoja (1909.) i Trga Petra Svačića (1909.). Navedena djela najzornije tumače cjelokupan Kovačićev opus, koji se kretao u široku rasponu od afirmativnog i kritičkog pristupa urbanim temama i njihova aktivnog odnosa prema povijesnom nasljeđu, preko pojedinačnih gradnji, pa sve do studioznih razrada koje su bez susprezanja sezale i do najneznatnijeg arhitektonskog detalja i projekata s područja umjetničkog obrta, izražavajući u Kovačića neodoljivu strastvenu težnju za ljepotom kojoj je podloga duboka unutrašnja potreba za stvaranjem iz najčistijih izvora do kojih može doprijeti ljudski duh. Viktor Kovačić umro je 1924. godine tijekom radova na gradnji Palače Burze, koju dovršava njegov dugogodišnji suradnik Hugo Ehrlich. Godinu dana nakon smrti, na međunarodnoj pariškoj izložbi »Expositions des Arts Décoratifs« posthumno mu je dodijeljen Grand Prix. Stručan obilazak grada planiran je od Crkve sv. Blaža i Prilaza Gjure Deželića, preko Ilice do Rokova perivoja i Ulice Ivana Gorana Kovačića. Glavni je naglasak obilaska na urbanističkim zahvatima i arhitektonskim ostvarenjima Viktora Kovačića – crkva sv. Blaža i Rokov perivoj. Uz Kovačićeva ostvarenja sudionici obilaska bit će upoznati i važnim arhitektonskim ostvarenjima nekoliko Kovačićevih suvremenika – Stjepana Podhorskog, Huge Ehrlicha te s nekoliko ostvarenja protagonista hrvatske moderne između dva svjetska rata, ali recentnim realizacijama koje ubrajamo u antologijska ostvarenja hrvatske suvremene arhitekture. Tijekom obilaska bit će riječi o nekim bitnim urbanističkim pitanjima grada Zagreba kao što su razvoj zagrebačkih ulica i trgova u 19. i 20. stoljeću (Prilaz Gjure Deželića, Ilica, Britanski trg, Rokov perivoj, Ulica Ivana Gorana Kovačića), te o metodama zaštite i revitalizacije.
Krešimir Galović, viši stručni savjetnik Uprave za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture RH.
DPUH vas poziva da popratite ovo događanje i poziva na uključivanje zainteresiranih građana pri predstavljanju programa od predsjednice Društva dr. sc. Irene Kraševac. Također pozivaju na kontaktiranje nekih od stručnjaka koji će voditi zainteresirane građane spomenutim lokacijama, putem e-maila: dpuh@inet.hr, ili na broj telefona 01/ 48 12 920 ili 099/ 499 1009.