Riječ “cirkus” u Rumunjskoj, a pogotovo u Bukureštu, ne nosi uvijek lijepe asocijacije uslijed recentne povijesti. Najdrastičnije značenje “cirkusa” je u vezi sa sistematizacijom koju je Ceauşescu počeo provoditi od 1974. godine i odnosi se na takozvane cirkuse gladi (circ al foamei).
Cikus “Globus”, Bukurešt
Naime, Ceauşescuove mjere protiv velikog vanjskog duga koji je Rumunjsku zadesio 1970-ih godina uključuju drastične restrikcije hrane, uz restrikcije električne energije, nafte i drugog. Godine 1982. odlučeno je da sva hrana koja se proizvede u Rumunjskoj služi isključivo za izvoz i ta odluka se provodila do Revolucije 1989. godine.
U međuvremenu je Bukurešt pogodio jak potres 1977. godine, ne prvi koji je imao destruktivne posljedice za cijeli grad. Ceauşescu je potres zgodno iskoristio da demolira velike ruralne dijelove današnjeg Bukurešta i počne raditi na megalomanskim projektima poput svoje palače.
Ovaj kompleks, koji ni do danas nije u potpunosti završen, počeli su vremenom koristiti Parlament i Nacionalni muzej suvremene umjetnosti (MNAC), ali oni zauzimaju tek 10% ovog zdanja koje je velik teret gradu za održavanje. Velika skoro kao i zgrada Parlamenta je zgrada nacionalne rumunjske biblioteke, ali od nje je realiziran samo armirani betonski skelet i fasade s bulevarskih strana.
“Cirkusi gladi” su treći nezavršeni veliki Ceauşescuov projekt, možda od najvećeg urbanističkog značaja, koji bi imao drastičnih posljedica za društvo da je realiziran. Predviđeni za svaki distrikt, cirkusi gladi su bili velike tržnice koje su, po uzoru na model iz Sjeverne Koreje, bili jedina mjesta na kojima se hrana mogla i konzumirati, a ne samo nabaviti.
Do 1989. su u potpunosti bila završena tek dva ova objekta, od kojih je jedan u međuvremenu adaptiran u shopping mall, a drugi, u naselju Pantelimon, je stekao zaštitu kao spomenik kulture. Da je ideja cirkusa gladi zaživjela, stanogradnja bi u Bukureštu možda bila lišena kuhinja, to jest cijela ideja obiteljskog/individualnog nabavljanja i konzumiranja hrane ne bi bila više moguća.
Dulje od cirkusa gladi, Bukurešt odlikuje državni cirkus “Globus” koji je osnovan 1954. godine pod sovjetskim utjecajem koji je cirkusku perfomativnu umetnost stavio u isti rang institucionalne umjetnosti kao i kazališne umjetnosti baleta i opere.
Cirkus “Globus” je 1961. godine dobio i svoj kompleks koji je 2010. proglašen nacionalnim spomenikom kulture (ovdje) uslijed značaja u arhitekturi modernizma i urbanističkog značaja, jer je okružen parkom i stambenim blokovima planiram u isto vrijeme kad i on.
Od tada se u malim zahvatima radi na njegovoj rekonstrukciji, i to je slučaj i ovog ljeta, te je glavna zgrada zatvorena za posjetitelje do desetog mjeseca, a programi se izvode u Konstanci, gradu na Crnom moru.
Bez zalaženja u problematiku beneficiranog radnog staža za životinje u državnoj instituciji kulture poput cirkusa (jer golubovi, psi i mačke vrlo dobro žive u Bukureštu), donosimo sneak peak u glavnu zgradu sa salom za izvedbu dok ne bude otvorena za posjetitelje.
Konstrukciju iz 1961. potpisuju arhitekti Nicolae Porumbescu, Constantin Rulea, Sanda Bercovici, Nicolae Pruncu i inženjeri iz “Proiect București” Instituta.
Odlikuju je dva kružna segmenta – auditorium i vanjska “kupola” – koji su neovisni jedan od drugog, što je cijeli objekt spasilo od potresa 1977.
Vanjski segment čini staklena fasada koja omogućava blag prijelaz iz otvorenog u zatvoreni prostor i krov organske forme koji objekt estetski spaja s floralnim formama iz parka.
Betonski valoviti krov ima 60 m u promjeru i podupire ga 16 stupova. U konceptu objekta, poseban je naglasak stavljen na prijelazni hol iz kojeg se ulazi u aditorium, dok sama arena ima samo 13 m u promjeru. Sala je dobro opremljena audio-vizualnom tehnikom, kao i onom koja omogućava da se pojedini programi izvode na ledu.
Aneksi glavnog objekta za izvedbe čine kabine za umjetnike, sale za vježbanje i radionice, administrativni uredi, skladišta, štale, kao i povezujući hodnici između ovih objekata.
Stavljanje kompleksa pod zaštitu je spriječilo značajne izmjene u interijeru, izgradnju visokih objekata u njegovoj blizini, kao i narušavanje parka koji ga okružuje.
Bukurešt je rijetko zelena europska prijestolnica i posebno se u njemu njeguje kultura parkova kojih je mnogo u gradu, kao i jezera, čiji je potencijal, nažalost, neiskorišten.
Gradski parkovi, s druge strane, većinom su izrazito uređeni, s velikim brojem skulptura, nefunkcionalnim velikim fontanama iz doba komunizma i dobro opremljenim velikim igralištima za djecu. Većina njih sadrži u sebi, ili ih ima na samom rubu, muzeje i druge institucije kulture, kao ovaj park oko cirkusa “Globus”.
Imajući u vidu što sve čini kolektivnu memoriju stanovnika Bukurešta, uključujući i cirkuse gladi, postaje jasno u kojoj je mjeri modernistička konstrukcija cirkusa “Globus” značajna za memoriju grada i njegovu kulturu.
Autorica zahvaljuje Miruni Stroe i upravi cirkusa “Globus”.
Fotografije: Sonja Jankov, arhivske: Ruxandra Nemteanu