Alejandro Aravena dobitnik je Pritzkerove nagrade

Radikalni čileanski arhitekt Alejandro Aravena, poznat kao pionir u socijalnoj stanogradnji Latinske Amerike, dobitnik je Pritzkerove nagrade 2016., najvećeg priznanja u arhitekturi.

Aravena, 48-godišnji arhitekt, između ostalog i izbornik ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala (više ovdje), proslavio se prošlog desetljeća projektima koji su ponovno “izmislili” jeftinu stanogradnju i uključili stanovnike u projektiranje vlastitih domova. Ovo je nov i osvježavajuć izbor za nagradu Pritzker, obično su arhitekti nagrađivani kasnije u svojoj karijeri, kada ona već obiluje grandioznim kulturnim spomenicima, izvještava The Guardian.

Alejandro Aravena, foto: Cristobal Palma

Tom Pritzker, čiji je otac 1979. osnovao nagradu, objavljujući vijest rekao je da Aravena svojim radovima “pruža ekonomske mogućnosti manje privilegiranima, ublažava posljedice prirodnih katastrofa, reducira potrošnju energije i osigurava pristupačne javne prostore… On pokazuje kako arhitektura u svom najboljem izdanju može poboljšati živote ljudima.”

Monterrey housing, Mexico, 2010., foto: Ramiro Ramirez

Aravena i njegova arhitektonska praksa Elemental, prvi su put privukli međunarodnu pozornost 2004. projektom koji redefinira ekonomiju socijalnog stanovanja. Izazov je bio omogućiti domove za stotinu obitelji koje su ilegalno skvotirale na zemljištu od pola hektara u centru Iquiquea na sjeveru Čilea. Vlada je tada osigurala po 7 500 američkih dolara za pojedinu obitelj, što nije bilo dovoljno za kupnju zemljišta i izgradnju novih kuća, pogotovo na tako vrijednoj lokaciji. Uobičajeno rješenje bilo bi preseliti stanovništvo na rubove predgrađa i odsjeći ih od njihovih obitelji, prijatelja, posla.

“Ako nema dovoljno novca za izgradnju dobre kuće za svakoga“, rekao je Aravena, “pomislili smo: zašto ne izgraditi svakome pola dobre kuće – i ostaviti da kuću dovrše sami.”

Iquique, Čile: Aravena je osigurao betonski okvir, s kuhinjom, kupaonicom i krovom (lijevo), a obitelji su popunile praznine (desno), foto: Cristobal Palma

Elemental je osmislio terasaste kuće jednostavnog betonskog okvira, s kuhinjom, kupaonicom i krovom, dopuštajući obiteljima da popune praznine i ostave individualni pečat na svojim domovima. Rezultat je bio daleko bolji od onih u obližnjim blokovima socijalne gradnje. Vrijednost nekretnina od tada je porasla pet puta, a model je u različitim varijantama uspješno primijenjen na drugim lokacijama u Čileu i Meksiku, uključivši čak 2 500 domova.

Slika gore: interijer kuće u Iquinqueu financiran javnim novcem i , slika dolje, interijer koji su dovršili stanovnici. Foto: Tadeuz Jalocha

Aravena je jedan od nadolazećih čileanskih arhitekata mlađe generacije koji se potvrđuju na međunarodnoj sceni (Smiljan Radić s paviljonom Serpentine, Mathias Klotz i Pezo von Ellrichshausen), čiji uspjeh on tumači oskudijevajućim resursima. “Surove okolnosti mogu poslužiti kao koristan filter protiv samovolje”, kaže. “Ova oskudna okolina ne dozvoljava vam da radite stvari koje nisu nužno neophodne, dok obilje ponekad može dovesti do kulture u kojoj radiš stvari samo zato što možeš.”

UC Innovation Centre, San Joaquín campus, Universidad Católica de Chile Santiago, 2014., foto: Nina Vidic.

Aravena je izgradio impresivne građevine, no Pritzkera su mu donijela veća strateška propitivanja kojima se vodi u svom radu. Žiri je izjavio da Aravena predstavlja ponovo oživljavanje socijalno angažiranog arhitekta i da daje struci novu dimenziju.

Elemental čini partnerstvo grupe arhitekata, sveučilišta i državne naftne kompanije Copec koja je omogućila početno financiranje. Ova robinhudovska struktura provlači se radom Elementala koji se dijeli na socijalnu stanogradnju, urbano planiranje i isplativije komercijalne realizacije. Projekti kao novo sjedište farmaceutskog giganta Novartisa u Šangaju pomažu da se realizira više javnih projekata, kao što je plan rekonstrukcije grada Constitución nakon tsunamija.

Reconstruction of tsunami defences, Constitución, Čile, 2014., foto: Elemental.

Tada je Aravenin tim bio zadužen za sve – od gradnje novih domova i javnih zgrada do ublažavanja posljedica tsunamija i energetske infrastrukture – u samo 100 dana. Započeli su gradnjom “otvorene kuće” na glavnom gradskom trgu, s centrom gdje su ljudi mogli doći, raspravljati i doprinijeti razvojnim planovima.

Aravena je postao lice kritičkog modela arhitektonske prakse, a u svom postavu Venecijanskog bijenala naziva “Reporting from the Front” namjerava podići razinu rasprave oko globalne urbanizacije.

Siamese towers, San Joaquín campus, Universidad Católica de Chile Santiago, 2005., foto: Cristobal Palma

“Jedna od najvećih grešaka koje arhitekti rade jest da se bave problemima koji zanimaju druge arhitekte”, dodaje. “Najveći izazov je angažirati se bitnim nearhitektonskim temama: siromaštvom, zagađenjem, prometnim zagušenjem, segregacijom – i primijeniti naše specifično znanje. Nije dovoljno podići svjesnost. Želim da ljudi dobiju više alata. Moramo podijeliti izazove kako bismo znali koje bitke nas očekuju”, rekao je Aravena.