Pitanje obnove i namjene hvarskog Arsenala već je desetak godina u središtu lokalne javnosti.
Najmonumentalnija građevina u Hvaru sadašnji oblik s velikim polukružnim otvorom dobila je u 16. stoljeću, a izgrađena je kao objekt lučke (pomorske) namjene – za skladištenje brodske opreme i mornarskog baškota. Grad Hvar je bio važna točka na plovnom putu između Venecije i Istoka, ovdje je zimovala mletačka flota, te je bilo potrebno izgraditi objekt koji bi služio njihovim potrebama. No Arsenal nije imao samo pomorsku svrhu.
U velikoj prostoriji u istočnom dijelu zgrade zaslužni knez Pietro Semitecolo je 1612.g. otvorio kazalište na spomen pomirenja i završetak stoljetnog sukoba između hvarskih plemića i pučana, u kojem su ravnopravno mogli sudjelovati pripadnici oba staleža. Time je maleno otočno kazalište ponijelo titulu prvog javnog kazališta u Europi i trećeg po starosti, odmah nakon Teatra Olimpica u Vicenzi (1585.) i Teatra all’antica u Sabbioneti (1588.). Tijekom četiri stoljeća svog postojanja bilo je središte hvarskog kulturnog i društvenog života.
Arsenal
U 19.st., za vrijeme austrijske vladavine, Arsenal je doživio niz pregradnji. Tada je kazalište dobilo sadašnji neobarokni izgled, s polukružnim ložama. Zgrada je također izgubila svoju izvornu namjenu te je postala multifunkcionalni prostor. Prizemlje Arsenala bilo je spremište, vježbaonica, kino-dvorana i dvorana za priredbe, a na katu su, uz kazalište, bili smješteni gradski uredi i galerija. Zbog narušene statike i dotrajalosti bila je potrebna obnova.
Konačno, nakon manjih vanjskih zahvata krajem 1980-ih, prije točno deset godina (2005.) započela je konstruktivna i statička sanacija Arsenala prema projektu arhitekta Egona Lokošeka, koja je dovršena 2009.g. Grad je započeo s izradom dokumentacije s rekonstrukcijom i unutarnjim uređenjem zgrade, a projekt je izradio šibenski arhitekt Tomislav Krajina. Prije tri godine ishođena je građevinska dozvola te se krenulo u obnovu.
Tlocrt
Prema važećoj odluci hvarskog gradskog vijeća iz 2006. godine, namjena Arsenala je sljedeća: za prizemlje zgrade predviđena je polivalentna namjena (izložbeni prostor, mjesto za održavanje kongresa, sajmova, koncerata), te servisni prostori i sanitarni čvor u posljednjem, istočnom dijelu. Na katu kazalište ostaje u postojećem stanju, a zapadni dio kata, gdje su prije obnove bili galerija i gradski uredi, dijeli se u dva prostora: gradsku vijećnicu i prostor za izložbe, predavanja i slično, koji se, po potrebi, može koristiti kombinirano.
Galerija Arsenala
O budućem izgledu Arsenala ispričao nam je i arhitekt Krajina:
“Prvi idejni projekti favorizirali su cjelogodišnju upotrebu prizemlja, čime bi taj prostor postao dnevni boravak Hvarana svih uzrasta, po uzoru na slične gradske javne prostore u drugim gradovima u kojima obitava sadržaj knjižnice, koji u suvremenom izričaju nadilazi uže značenje i širi se na prostor novih multimedija, prostor izložbi, dvorana za predavanja i slično. Među ostalim, pruža i razne usluge turističkoj populaciji.
U finalnoj razradi projekta prevladao je programski zadatak u kojem uređenje prizemlja Arsenala mora biti koncipirano na način da je u mogućnosti prihvatiti i drugi sadržaj od prvotno zamišljenog (moderna multimedijalna knjižnica). Ta varijanta je sad u realizaciji, a prostorna i tehnička rješenja omogućavaju daljnje uređenje, opremanje i korištenje na načine koji će se još definirati.
Galerija na katu Arsenala
Na katu Arsenala rekonstruira se povijesno kazalište koje dobiva nove, interpolirane suvremene pomoćne prostore (garderobe i sanitarije za glumce, garderobe i sanitarije za gledatelje, prostor za rekvizite i kostime, platformu za višeetažnu komunikaciju, direktnu vertikalnu stubišnu komunikaciju sa stražnjim ulazom u prizemlje Arsenala te, što je najvažnije, interpolira se novi sustav klimatizacije i ventilacije.U zapadnom dijelu kata je galerijsko-izložbeni prostor koji služi i kao foyer kazališta, te povijesna, tzv. kapetanska soba na zapadnom dijelu (svečani gradski prijemi, svečane sjednice i slično). U tom prostoru rekonstruirat će se povijesni drveni kasetni strop, koje restaurira i izrađuje Giuseppe Sava, restaurator kazališnih loža.
U cijelom projektu predviđena je rekonstrukcija ili restauracija svih poznatih povijesnih elemenata (lože teatra, freske pozornice, podne matunele, kasetni strop kapetanske sobe, postojeći mletački drveni grednici galerijskog prostora na katu i slično). U prizemlju sam želio ostaviti gole kamene bočne zidove koji impresivno pokazuju snagu građevine. Pod prizemlja je kameni, a interpolirani volumeni u istočnom traveju su u drvu, kao i stepenište koje povezuje prizemlje u istočnom traveju i pozornicu kazališta. Interpolirana unutrašnja vjetrobranska vrata su metal i staklo.”
Kazalište
Pitanje obnove Arsenala osobito je važno za lokalno stanovništvo, budući da se radi o najvećem gradskom prostoru. Upitali smo arhitekta Krajinu kako smjestiti ovaj spomenik u suvremenost i prilagoditi ga domaćem stanovništvu i turistima:
“Nema sumnje da je ovo najveći prostor u Hvaru, ali ne samo po fizičkim dimenzijama, nego i po svojoj povijesnoj i semantičkoj prirodi. Ne bismo mogli reći da je taj prostor ‘u Hvaru’, on jest Hvar. I zato je ideja o komunalnom korištenju tog prostora, pogotovo u vansezonskom razdoblju kad Hvaru nedostaje javnih sadržaja, bila vrlo inspirativna. Cjelogodišnje aktivno korištenje prostora Arsenala važno je za njegovu revitalizaciju i nadilaženje isključivo turističke dimenzije ovog nesumnjivo najatraktivnijeg prostora na Jadranu.
Život takvog povijesnog objekta u suvremenosti nije samo sadržajan. On treba postići dignitet i na oblikovnom nivou, a to znači izuzetno poštovanje prema naslijeđenim originalnim elementima (ili pažljivo faksimilski rekonstruiranim – kao podne tavele), koje treba zadržati u originalnom obliku, te sve nove elemente projektirati i izvesti s dužnom pažnjom, kako bi bili dostojni stajati uz originalne dijelove. Prije svega, ne vjerujem da bi prostor Arsenala trebalo uređivati kako bi se u Hvar privukli turisti. Mislim da ih Hvar već ima dovoljno, možda i previše. Drugo je pitanje razmišlja li itko napraviti u Arsenalu nešto za što će naplaćivati ulaznicu turistima, i to uglavnom u ljetnom periodu? To graniči s pojmom ‘prodaja’.
Prizemlje Arsenala, jedan od prijedloga
Dualizam stanovnika koji u Hvaru žive cijelu godinu, čija djeca idu u školu, čiji roditelji umirovljenici trebaju prostor za čitanje novina i druženje, u odnosu na one ‘stanovnike’ koji tu dolaze živjeti od jednog do više tjedana i primaran im je odmor od cjelogodišnje svakodnevnice je u velikoj neravnoteži. Ovi zadnji su preplavili sve javne prostore, tako da bi postala nužna uspostava ravnoteže u konzumaciji javnog gradskog prostora od strane tih dviju skupina.
Je li moguće revitalizirati gradski život Hvara samo kroz povremene organizirane događaje u Arsenalu (maskenbal, koncerti i slično) ili je potreban jedan otvoreni javni gradski prostor, to će građani Hvara u sljedećem razdoblju evaluacije projekta trebati dodatno promisliti. Pozitivna su već neka razmišljanja koja traže povrat ‘gradske lođe’ – prostora pod lučnim otvorom Arsenala, u kojem su se kroz duže zadnje vrijeme okupljali građani. Tu se i slikalo, i prodavalo, i debitiralo, jednom riječju – živjelo. Takav prostor, sa slobodnim pristupom, trebao bi se protegnuti i na cijelo prizemlje. U toj funkciji smatram građane Hvara daleko potrebitijim od turističke populacije.“
Kraj radova i privođenje zgrade svrsi – uz nužna arheološka istraživanja u prizemlju Arsenala – predviđaju se 2017.godine, prema riječima arhitekta Krajine. Unutarnju sanaciju provodi Spegra inženjering, a troškovi iznose više od deset milijuna kuna. Obnovu Arsenala financirali su Grad Hvar i Ministarstvo kulture kao ravnopravni partneri. Ukupni trošak od početka obnove iznosi 22 milijuna i 700 000 kuna. Dvanaest milijuna kuna dalo je Ministarstvo kulture, a ostalo Grad Hvar iz vlastitih sredstava i fondova HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak). Također, Grad Hvar će iz fondova Europske unije dobiti sredstva za namještaj i opremu za unutrašnji prostor Arsenala.
Tako će nakon punih deset godina najljepša hvarska građevina, nadamo se, ponovno postati središte kulturnog i društvenog života.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.