Sinoć su u reprezentativnom prostoru obnovljenog Francuskog paviljona dodijeljene godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata. Sensei Dragomir Maji Vlahović primio je nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo, opus malih kuća velike snage i silno utjecajan, dosljedan rad sa studentima na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Posredujući klasičan pristup prostoru, tjerajući studente da čitaju i istražuju ne samo polje arhitekture, već i sve ono što arhitekturom zapisujemo, te temperamentno zahtijevajući od njih da izraze i sebe i lokaciju projektima, uspio je odgojiti sasvim lijep broj arhitekata koji danas rade pametne kuće i znaju ih elokventno, a nepretenciozno predstaviti.
Prof. Dragomir Maji Vlahović, dobitnik nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo, foto: DAZ
Nagrada “Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2014. godinu zasluženo je otišla u ruke autora škole i vrtića u sklopu odgojno-obrazovnog centra na Kajzerici, Vedrana Pedišića, Emila Špirića, Ericka Velasca Farrere i Juana Josea Nuneza Andradea, iako i konkurentsku stanciju “Histria aromatica” (o kojoj smo pisali ovdje) odlikuju izniman pristup i realizacija, a Plaža Mulini studija 3LHD standardno je dobra intervencija.
Škola i vrtić na Kajzerici primjer su školski besprijekorne interpretacije programa, a kompleks je i volumenom i oblikovanjem stabilizirao amorfni urbani okoliš te nadomjestio nedostajući javni prostor. Od projekta do realizacije centra prošlo je šest dugih godina, uloženo čak 140 milijuna kuna, a zadovoljstvo nešto više od 6000 stanovnika što napokon imaju najvažniji objekt u stambenom naselju je ogromno. Šteta što je zbog zbrzanog završetka dio radova loše izveden, čime je bačena sjena na nešto oko čega bi se trebala graditi kompletna buduća infrastruktura kvarta.
Nagradu “Viktor Kovačić” dobili Vedran Pedišić, Emil Špirić, Erick Velasco Farrera i Juan Jose Nunez Andrade za Školu i vrtić u sklopu odgojno-obrazovnog centra na Kajzerici
Ove godine nismo dočekali najavljeno razdvajanje nagrade “Drago Galić” na onu za višestambene zgrade koja bi zadržala taj naziv i onu za obiteljske kuće za koju je predložen naziv “Stjepan Planić”, vjerojatno iz razloga što zaista respektabilnih realizacija višestambenih zgrada nije u prošloj godini ni bilo. Sve tri nominirane kuće – Obiteljska kuća u Rijeci Petra Miškovića i Vanje Ristera (o kojoj smo pisali ovdje), Vila Gumno Idisa Turata i Marka Liovića na Krku te Olive House (o kojoj smo pisali ovdje) Tee Horvat i Radovana Šobata u Staroj Novalji na Pagu – rađene su s visokim razumijevanjem konteksta, finim rukopisima i odluka o laureatu je, vjerujemo, bila teška. Olive House je divno jednostavna, Vila Gumno čista radost, a Obiteljska kuća u Rijeci jedina nešto diskretnije barata hedonizmom inherentnim takvom tipu stanovanja. Dva donekle slična tlocrta riječke i paške kuće, oba formirana oko unutarnjeg vrta, izrasla su u presjeku u prilično različite interpretacije, a nagrađena je ona Miškovića i Ristera u kojoj je, čini nam se, detalj žrtvovan tlocrtnoj podjeli na 9 jednakih kvadrata.
Nagradu “Drago Galić” dobili su Petar Mišković i Vanja Rister za Obiteljsku kuću u Rijeci
Nagradu “Bernardo Bernardi” dobio je profesor Nenad Fabijanić za Arheološki park Principij u Rijeci, oblikovan na ostacima trsatičkog principija iz sredine 3. stoljeća, a nagradu “Srđan Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2014. godinu dobila je profesorica Karin Šerman, izbornica i kuratorica hrvatskog nastupa na Venecijanskom bijenalu 2014. za publikaciju „Fitting Abstraction” – Koncept hrvatskog nastupa na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2014 (o čemu smo više pisali ovdje).
Nagradu “Bernardo Bernardi” dobio je prof. Nenad Fabijanić za Arheološki park Principij u Rijeci
U ovoj nam pak godini slijedi serija ambicioznih monografskih izdanja pa očekujemo da će izbor biti manje predvidljiv, a bude li dovršeno sve planirano, možda se napokon zaustavi i sužavanje prostornog kruga iz kojeg stižu nominacije za arhitektonske realizacije pa odemo malo dalje od Zagreba, Istre i Kvarnera.
Foto: arhiva