Christian Kerez: “Ono što mene zanima je pronalaženje otvorenog, krhkog sistema koji istovremeno predstavlja veliki prozor otvoren prema svijetu, nikako neku vrstu rezervata u koji je moguće da se povučemo”.
Možete li zamisliti dvojnu obiteljsku kuću sa samo jednim zidom? I to pregradnim! Poznati arhitekt Christian Kerez ovu je neobičnu ideju pretočio u stvarnost – projektirao je kuću u Zürich-Witikonu s jednim jednim zidom koji je dijeli na dvije polovice. Posjetitelji konferencije Brand New World, koja je centralni dio ovogodišnjeg festivala Belgrade Design Week, 10. listopada u Beogradu će imati priliku čuti kako je došlo do realizacije „Kuće s jednim zidom“, ali i upoznati druge projekte iz bogatog opusa ovog švicarskog arhitekta.
„Kuća s jednim zidom“ na najbolji način prikazuje kako nepredviđene okolnosti početnog projekta mogu dovesti do najboljeg rješenja. Kerez je kuću projektirao za investitora koji je htio kupiti samo jedan stan u postojećoj zgradi. Ispostavilo se da je moguće i dalje raditi na konceptu postojeće zgrade gdje je ostao samo još jedan jedini zid. Istovremeno, taj zid je izgubio karakter objekta, budući da je izvana obložen aluminijskim pločama i fasada ga je sakrila. Zid ima višestruki značaj: obavlja sve funkcije, vodi stepenice od jednog do drugog kraja kuće, čini nosivu strukturu, u njemu su smještene sve instalacije, tako da predstavlja jedini element koji ovom staklenom paviljonu pruža unutarašnje prostorno proširenje i prostor usmjerava ka spoljašnjosti.
Kuća s jednim zidom
“Svi projekti u koje sam na neki način uključen kao arhitekt, ne pokušavaju da uljepšaju, unaprijede ili promijene svijet. Pomoću njih samo stječemo nova znanja i spoznaje. Ono što mene zanima je pronalaženje otvorenog, krhkog sistema koji istovremeno predstavlja veliki prozor otvoren prema svijetu, nikako neku vrstu rezervata u koji je moguće da se povučemo, gde je sve lijepo i uredno međusobno usaglašeno”, kaže Kerez.
Christian Kerez, usprkos potrazi za osnovama arhitekture, kroz svoje projekte ipak često podržava niz kompleksnih programa. Za njega ne postoji ni hijerarhija materijala, ni hijerarhija prostora – svaki element podržava ostale. Autor je ikone švicarskog minimalizma, Oberrealta kapelice, Swiss Re Next zgrade u Zürichu, Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi i Termi u Badenu, školske zgrade u Leutschenbachu u Zürichu, Muzeja umjetnosti Lihtenštajna u Vaducu.
Školska zgrada u Leutschenbachu, Zürich
“Ne radim zbog inspiracije, već iz čistog uzbuđenja. Ne vjerujem u teme koje su zajedničke za mnogo različitih projekata, nego tražim temu za svaki projekt i samim tim svaki projekt počinjem od nule. Imam stotine tisuća omiljenih projekata. Sve ih volim iz različitih razloga. Moj posljednji projekt je kuća poznatog češkog političara i pisca Tomija Okamure u Pragu”, ističe arhitekt.
Nakon studija na Švicarskom tehničkom fakultetu u Zürichu (ETH), Kerez se godinama bavio arhitektonskom fotografijom kako bi mogao “promatrati arhitekturu”. Svoj arhitektonski studio je otvorio tek 1993. godine, a za svoj rad je nagrađen brojnim priznanjima.
“Sreo sam arhitekta koji mi je rekao da je, kada je prvi put vidio moj projekt Muzeja suvremene umjetnosti u Varšavi, pomislio: “Ja stvarno mrzim tog momka! Napravio je točno ono što sam ja želio napraviti”. Mislim da je ovo bio jedan od rijetko poštenih komplimenata koje sam ikada dobio”, smatra Kerez.
Muzej suvremene umjetnosti, Varšava
Švicarski arhitekt radi kao profesor na uglednim fakultetima – Harvardu i ETH u Zürichu. Trenutno je angažiran na različitim projektima u Francuskoj, Češkoj, Brazilu i Kini, a na Belgrade Design Week dolazi kako bi predstavio svoj arhitektonski stil, nezavisan od trenutno vladajućih trendova.