Ambienta 2019, međunarodni sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije, održat će se od 9. do 13. listopada 2019. na Zagrebačkom velesajmu, Avenija Dubrovnik 15.

Konceptualno redizajnirana, Ambienta 2019 po prvi put
za izlaganje najatraktivnijeg dijela sajma namještaja, Design Zone, koristi izvanredni prostor galerije paviljona 5, koji je 1956. projektirao arhitekt Marijan Haberle, čime podcrtava gospodarsku i arhitektonsku važnost održanja Velesajma, kako za prostor Zagreba tako i Hrvatske (o čemu smo pisali ovdje).

Zagrebački velesajam, paviljon 5, foto: Nikola Radeljković 

“Sajam Ambienta, ali i cijeli Zagrebački velesajam, započeli su s dobrodošlom transformacijom te sam, ponukan tim, odlučio pomoći da ovogodišnje izdanje Ambiente najavi neka nova, nadajmo se, bolja vremena.

Zagrebački velesajam, Paviljon 5, foto: Nikola Radeljković

Iznimno mi je drago da će izlagati najvažniji brandovi namještaja iz Hrvatske, ali i šire, te da smo u mogućnosti pokazati svu raskoš prostora i svjetla Haberleovog paviljona broj 5 koji do sada nažalost nije bio korišten za Ambientu.

Zagrebački velesajam, Paviljon 5, foto: Nikola Radeljković

Želja mi je ukazati na kvalitetu i važnost Velesajma, kako za Zagreb tako i za cijelu Hrvatsku. Prije svega u smislu valorizacije baštine, ali još i više kao jedinstvenog prostora stvaranja i razmjene”, naglasio je Nikola Radeljković, dizajner i osnivač kolektiva Numen/For Use, koji, uz dizajnericu Adu Kezić, kurira Design Zonu na ovogodišnjoj Ambienti.“

Na sajmu izlažu i međunarodno renomirani proizvođači namještaja – Prostoria, Artisan, Milla i Milli, NUNC, Dizz Koncept i drugi koji su u proteklih nekoliko godina osvojili, između ostalog, i ove internacionalne nagrade: German design award, Design Intelligence award, Red dot, Interior Innovation award, IF design award, Big See award, Green product award, IDEA, Golden key.

Artisan 1853, foto: Ambienta

Nunc Bolta, foto: Ambienta

Prostoria, Lowlife, foto: D. Kunić

Ambienta 2019 će ugostiti i stručni skup “Ambienta za arhitekte”, u četvrtak, 10. listopada 2019., u Paviljonu 5.

PROGRAM:

Četvrtak, 10. listopada 2019.

*prijave od 9:30
*početak u 10:00

10:00 – 10:05
Pozdravni govor

10:05 – 10:45
“Edukacija i sport”
Vedran Pedišić, Erick Velasco Farrera

10:45 – 11:30
(zajednička tema)
“Susret ljepote i funkcionalnosti: Inovativni sustav zasjenjivanja”
Laura Nijhuis, voditeljica marketinga Coulisse

11:30 -12:15
(zajednička tema)
“Susret ljepote i funkcionalnosti: Inovativni sustav zasjenjivanja”
Tijmen Sissing, osnivač pokreta Trashpackers

12:15 – 12:30
Pauza za kavu

12:30 – 13:10
“Koordinate zajednice”
Mia Roth Čerina i Tonči Čerina

13:10 – 13:50
“New York: New Culture”
Sunčana Rapaić, de Architekten CIE

13:40 – 14:20
“Natural Systems”
Dean Lah, ENOTA

Petak, 11. listopada 2019.

14:15–14:25
registracija sudionika

14:25–14:30
uvod

14:30–15:00
Stine Kahrs / Fora Form

15:00–15:30
3LHD

15:30–16:00
distributer namještaja

16:00–16:15
pauza za kavu

16:15–16:30
izlagač s Ambiente #1

16:30–16:45
izlagač s Ambiente #2

16:45–17:00
izlagač s Ambiente #3

17:00–17:15
pauza za kavu

17:15–17:45
Thinkobjects

17:45–18:15
Zoran Jedrejčić  (TBC)

18:15–18:45
Matej Feguš / Donar

Organizatori skupa su Hrvatska komora arhitekata i Zagrebački velesajam.

Predstavljamo realizaciju ureda Randić i suradnici – zgradu HOPS-a (Hrvatskog operatera prijenosnog sustava) u Matuljima te donosimo njihov tekst u nastavku.

Kompleks zgrada Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS), distributivni centar Rijeka, nalazi se u Matuljima, neposredno do trafostanice.

Projekt je objedinio sadržaje operatera ranije disperzirane na više lokacija (uprave, uredskih prostora, servisnih prostora i radionica) na jednom mjestu.

Sadržaji su smješteni u dva jasno razdvojena volumena; garaže i servisnog dijela, smještenih u volumen iz prefabriciranog betona, te upravnu zgradu, obučenu dvostrukim staklenim pročeljem.

Pročelje upravne zgrada predstavljalo je centralnu temu istraživanja, vezano uz principe projektiranja zgrade gotovo nulte energije, te karakter prostora rada.

Ovojnicu čini dvostruka staklena fasada, s međuprostorom dostupnim iz ureda, gdje su, uz zaštitu od sunca, smještene i posude za sadnju vegetacije, kojima se prostori mogu individualizirati.

U reduciranoj arhitekturi industrijskog kompleksa, opna je jedini dinamički element, koja u dnevnom ritmu mijenja karakter zgrade, kao i doživljaj vanjskog prostora iz ureda.

Projektni tim:

Saša Randić, Iva Vucković, Iva Šulina, Zorana Šimunović

Lokacija: Matulji, Hrvatska

Površina: 8.496 m2

Godina realizacije: 2019.

Fotografije: Marko Mihaljević

Samostalna izložba radova i site-specific instalacija “IDEOGRAM: TIJELO-KUĆA” arhitektice Brede Bizjak otvorena je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, 31. siječnja 2020. i može se posjetiti do 15. ožujka 2020.
U nastavku o konceptu izložbe piše autorica, arhitektica Breda Bizjak.

Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre

Izložba je podijeljena na tri konceptualna dijela te prati proces stvaranja kroz različite faze materijalizacije misli, krećući se od apstraktnog prema realnom. Od site-specific instalacije – ideograma koji prethodi arhitekturi, preko modela koji predstavlja korak između, do realiziranih objekata u konkretnom prostoru i vremenu.
Misao o arhitekturi, nadograđena namjenom, kreće se u smjeru aktualizacije prostora, ka samoj arhitekturi.

Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre

Izložba postavom uvodi inverziju – ideogram kao apstraktna ideja o prostoru koja se inače zadržava na papirnom mediju, materijaliziran je trodimenzionalno i u prirodnoj veličini, dok su izgrađeni objekti iz realnog prostora i vremena na izložbi preneseni na fotografski medij.

Uz instalaciju izloženo je 9 odabranih projekata s maketama nastalih u razdoblju od 2002. do 2020. godine u Sloveniji i Hrvatskoj:

Projekt Proces Pula Podgrađe (2002. – 2020.), nastao je prije 18 godina kao diplomski rad, a svoj epilog dobit će prvom fazom realizacije planiranoj za ovu godinu. Obrađuje temu pulskih podzemnih tunela ispod brežuljka Kaštel u Puli, njihove revitalizacije i vertikalnog povezivanja dizalom s mletačkom tvrđavom u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre (o projektu smo pisali ovdje).

Proces Pula Podgrađe, fotomontaža

Proces Pula Podgrađe, maketa: Dujam Ivanišević

Vodeni Paviljon (2007. i 2014.) na rijeci Ljubljanici u Ljubljani, prva je realizacija autorice i ujedno prva intervencija na obali rijeke od Plečnikovih realizacija 1930.-tih godina. Osmišljen kao privremeni objekt urbane opreme, povezuje parter grada s razinom rijeke i time ju uključuje u širi javni prostor (više ovdje).

Vodeni paviljon, foto: Jernej Valenčič

Vodeni paviljon, maketa: Dujam Ivanišević

Riječna postaja kraj Žitnog mosta (2010.) u Ljubljani nastala je u suradnji sa Strojarskim fakultetom u Ljubljani kao ponton sa stepenicama uz betonsko prefabricirano stepenište na Poljanskom nasipu, a izgrađen je istovremeno sa Žitnim mostom autora Borisa Podrecce. Za oba projekta, paviljon i postaju, autorica je primila Evropsku nagradu za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space) koja se dodjeljuje u Barceloni te je nominirana za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g.

Riječna postaja, foto: Jani Peternelj

Vrtić Mavrica (2014.) u Brežicama (više ovdje) i Vrtić Ringaraja (2018.) u Dobrepolju nastali su u suradnji s kolegama (Lidija Dragišić, Katja Florjanc, Emir Jelkić i Ajda Vogelnik Saje) i izgrađeni su na temelju pobjeda na javnim arhitektonskim natječajima.
Vrtić u Brežicama nominiran je za međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g., a bio je i finalist međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. g.

Vrtić Mavrica, foto: Miran Kambič

Vrtić Mavrica, maketa: Dujam Ivanišević

Vrtić Ringaraja, foto: Miran Kambič

Na izložbi je izložen i projekt za Mesarski most (2008.), izrađen za javni arhitektonski natječaj u suradnji s kolegicama Marjetom Fendre i Katjom Žepić za kojeg su dobili IV. nagradu. Natječaj za Mesarski most jedan je od najznačajnijih u novijoj slovenskoj povijesti zbog lokacije na kojoj je arhitekt Plečnik prvi zamislio most koji povezuje gradsku tržnicu s drugom obalom rijeke, a ostao je zapamćen i po najvećem broju sudionika od osamostaljenja države. 

Mesarski most, fotomontaža

Vodena skulptura (2015.) osmišljena je kao projekt za javni arhitektonski natječaj za fontanu smještenoj u Slovenskoj ulici u Ljubljani u suradnji s akademskim slikarom Sašom Pančićem.

Vodena skulptura, fotomontaža

Modularni sistem ležaljki Heksagon (2016.) predstavlja ekološki pristup uređenju plaža u vidu modularnih drvenih platformi za sunčanje ( o čemu smo pisali ovdje). Postavljene su u Peroju te u Kranjskoj Gori.
Projekt ležaljki Heksagon odabran je za finalista nagrade Elle design awards Hrvatska 2016. godine.

Ležaljke Heksagon, foto: Neva Bizjak

Interijer kušaonice i trgovine vinarije Medea (2017.) realiziran je u proizvodnom objektu vinarije u Vodnjanu kao djelomična adaptacija objekta. Izgrađen krajem 1950-tih god. prošlog stoljeća, vinski  podrum u Vodnjanu rijetko je sačuvan primjer sličnih podruma vinskih zadruga na ovim područjima. Osim kušanja vina i ulja, posjetitelj u istom prostoru ima i neposredan uvid u proizvodnju i dozrijevanje vina. /Breda Bizjak

Vinarija Medea, foto: Silvija Potočki

Ideogram: Tijelo-Kuća

Tekst za čitanje instalacije:

Ideogram je slikovna ideja “upisana” u dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor – zaokruženo ontološko mišljenje, nastalo iz permanentnog odnosa psihe, duha i tijela pojedinca s elementima stvarnosti.
Promjenjiv i nepromjenjiv, ispunjen mnoštvom kontradiktornosti, ideogram u određenim uvjetima čini ideju konkretne situacije, postaje sinteza iskustvenih misli kristaliziranih kretnjom.

Ideogram označava i sadrži kvalitete poput kretanja, animacije, poetike nedovršenosti, greške, slučajnosti i, što je najbitnije – mentalnu anticipaciju novog, budućeg i nepoznatog. Ujedno, ideogram služi kao konceptualno oruđe pri prelasku ideje kroz različite faze projektivnog procesa.
Može ga se razumjeti i kao zametak arhitekture, polje potencijala koje se zadržava u sferi jezika i apstrakcije.
Polazeći od premise da je arhitektura čisti jezik i beskonačna manipulacija gramatikom i sintaksom arhitektonskog znaka, znaci, dijagrami prostora, postaju generativne matrice suvremenog arhitektonskog djela.

Središnji pojam koji se razrađuje kao tema ideograma jest odnos tijela i prostora, odnosno dinamička komponenta prostora vezana uz kretanje te neposredni utjecaj kojeg kretanje ljudskog tijela može imati na stvaranje prostora.
Ideogram pritom predstavlja zamrznutu sekvencu u procesu istraživanja potencijala, kretanja i mirovanja u prostoru.
Tijela ne samo da se kreću u prostoru, već ih gibanjem generiraju.
To je fluidan prostor kretanja i usmjeravanja, slobode odabira vlastitog puta. Tijelo i kretanje generiraju formu praznog prostora – imaginarno tijelo – kuću. Forma kao trodimenzionalna rezultanta kretanja.

Svakodnevnim ritualnim radnjama – kretnjama, ocrtavaju se nevidljivi tragovi – vektori u prostoru koji, kad ih se učini vidljivima, označavaju specifičan prostorni otisak, jedinstveni trag boravka na određenom mjestu. Intimni prostorni otisak, jedinstveni otisak subjektivnog mjesta.

Unutar ideograma, vektori definiraju prostor koji je ograničen površinom – propusnom membranom, rastezljivom opnom koja se oblikuje slijedom koraka – pokreta.

Kretanja – u plesu, u sportu, u radu – su ulaženja događaja u arhitektonske prostore. Konačno, ti događaji postaju scenariji ili programi, nezavisni, ali i neodvojivi od prostora koji ih obuhvaćaju.
Arhitektura nije samo trodimenzionalna projekcija mentalne predodžbe, već i nešto što je čujno i po čemu se ravna. Nastali prostor neposredno je vezan uz svog kreatora koji ujedno i nastanjuje, koristi.

Princip kompozicije ideograma je meandar. Nagovještava žarišne elemente, organizira ih po prioritetnom slijedu kretanja u obliku strukture kontinuirano povezanih unutarnjih i vanjskih prostora.
Slobodno protočni volumen s graničnim površinama tkanina postiže estetsku homogenost, dok iregularno meandriranje omogućuje svakom segmentu individualizaciju do određenog stupnja, tako olakšavajući identifikaciju.

Korištenje tijela i kretnje postaje uzrok, referencija, pa i oruđe u biomimetičkom načinu stvaranja prostora – kuće – skloništa.
Dok savija gnijezdo, ptica svoje tijelo koristi kao ishodišnu točku stvaranja forme, zatim kao mjerilo pri određivanju dimenzije i, najvažnije, kao samo oruđe pri stvaranju svog intimnog prostora.
Kružnim kretanjem ona dimenzionira optimalnu veličinu gnijezda za sebe i svoje mladunce.

Foto: Giordano Cellich, izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre

Autorica izložbe i instalacije: Breda Bizjak

Autorica teksta: Breda Bizjak

Kustoskinja izložbe: Ketrin Miličević Mijošek

Montaža tkanine: Goran Šaponja

Izrada tkanine: Desanka Janković

Izrada maketa: Dujam Ivanišević, Luka Jančič

Produkcija: Muzej suvremene umjetnosti Istre

Fotografije otvorenja: izvor: Muzej suvremene umjetnosti Istre MSUI, Giordano Cellich

Fotografije instalacije: Giordano Cellich

Izložba je realizirana uz potporu Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture RH, Grada Pule i Turističke zajednice Grada Pule

Predstavljamo natječajni projekt arhitekata Luke Krmpotića i Ines Mravunac “Mosaic landscape- Pejsaž mozaika”  iz ciklusa Europan 15 za uređenje prostora bivše vojarne Luščić u Karlovcu.
Rad je ušao u završni krug žiriranja (jedan od četiri rada u užem krugu) te je predstavljen na Europanovom Forumu gradova i žirija u Innsbrucku.

U nastavku donosimo tekst o konceptu projekta, čiji su autori arhitekti.

Tema 15. međunarodnog urbanističko-arhitektonskog natječaja Europan je “Produktivni grad”, a Hrvatska je sudjelovala s lokacijama u Ninu i Karlovcu.

Zadatak za karlovačku lokaciju bila je izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja prostora bivše Vojarne Luščić prema natječajnom elaboratu naslovljenom “Producing the new urbanity”, čime je tema dodatno obrazložena s obzirom na specifičnosti lokacije.
Osnovno pitanje postavljeno natječajem je: na koji način lokacija bivše vojarne može doprinijeti produktivnosti grada?

Prostor bivše vojarne Luščić prethodnim je urbanističkim planovima oduvijek planiran kao dio cjeline planiranih gradskih prostora, a njezina pozicija u samom centru grada u odnosu na planski izgrađeno gradsko tkivo danas se ponaša kao svojevrsni “nepostojeći prostor”, koji prekida kontinuitet urbanog tkiva grada i prometnih tokova.

Napuštanjem vojarne i prepuštanje prostora na upravljanje Gradu Karlovcu, stvorena je prilika za osmišljavanjem novih urbanističkih vizija ovog, ali i šireg gradskog prostora koji se nalazi na potezu glavne urbanističke osi grada.

Natječajnim elaboratom predviđene su dvije razine zadatka: strategijska razina koja se odnosi na potez cjelokupne glavne urbanističke osi Luščić – Novi centar – Zvijezda – Gaza u duljini 2,5 kilometara, te projektna razina koja se odnosi na prostor bivše vojarne Luščić i njezine kontaktne zone, odnosno obuhvat predviđenog urbanističkog plana uređenja.
Očuvanje urbanog naslijeđa i ostvarenje kontinuiteta urbaniteta moguće je jedino sagledavanjem lokacije bivše vojarne Luščić u kontekstu šireg gradskog prostora i glavne urbanističke osi.

Na strategijskoj razini postavljeno je pitanje kako ostvariti nužne prostorne veze, osmisliti rješenje povezivanja centralnih prostora s obalama rijeka te osmisliti nove programe i sadržaje u skladu s temom produktivnog grada.

Na projektnoj razini postavljen je zadatak kvalitetnog uključivanja prostora bivše vojarne u već ranije izvedeno gradsko tkivo i planiranje nužnih javnih sadržaja poput osnovne škole i dječjeg vrtića, kako za potrebe postojećeg dijela naselja, tako i za novi dio naselja unutar projektne razine natječajnog zadatka.

Osim planiranja javnih sadržaja potrebno je osmisliti nove oblike stanovanja uz napomenu kako stanovanje na ovoj lokaciji nije prioritet s obzirom na negativne demografske trendove i obveze koje proizlaze iz procesa darovanja navedenog prostora, osmisliti adaptabilne i transformabilne prostore, afirmirati kvalitetnu vegetaciju na lokaciji i ostvariti urbane prostore prilagođene pješaku uz raznolikost sadržaja.

Osim okvirnih napomena za planiranje navedenih prostora, elaboratu su priloženi i rezultati ankete radne skupine koju su činili predstavnici gradskih odjela i gradskih četvrti, koji navode niz potrebnih sadržaja kojima bi se podigao standard navedenih gradskih prostora.

KONTEKST

U regionalnom kontekstu, potrebno je sagledati i oživjeti regionalnu ulogu Karlovca kao dijela zagrebačke urbane aglomeracije.
Fenomen “sažimanja grada” (koji uključuje urbane izazove kao što su smanjenje broja i starenje stanovništva, ekonomske krize i migracije) zahtijeva novi strateški pristup koji ne može biti sagledan bez temeljitog istraživanja aktualnih urbanih procesa u makroregiji, s kojom je Karlovac povezan kvalitetnim prometnim vezama.
To uključuje i transformaciju i regeneraciju urbanih brownfielda umjesto okupiranja slobodnog urbanog teritorija greenfielda.

Bogato urbano naslijeđe grada Karlovca obilježeno je višestrukim urbanim i funkcionalnim slojevima koji su stalnim preobrazbama tijekom vremena stvorili prostor pun kontradikcija i suprotnosti: urbano vs. ruralno; renesansno vs. modernističko urbano tkivo; industrijski i vojni vs. kulturni kontekst; prometna vs. zelena infrastruktura; industrijski vs. prirodni okoliš… Suprotnosti nisu sagledane kao prepreka već kao prilika – višeslojna istraživačka platforma za stvaranje novog tipa urbanog tkiva raznolikosti koji će voditi ka formiranju produktivnijeg grada i održivog društva.

Pored povijesne gradske jezgre, Zvijezde, ističe se urbana kvaliteta glavne urbanističke osi grada koja povezuje povijesnu jezgru s novim dijelovima grada.
Ono što danas percipiramo kao glavnu urbanističku os grada rezultat je kontinuiranog urbanističkog planiranja, stoga nosi sve razvojne etape razvoja grada i obuhvaća bitne javne gradske sadržaje uspostavljajući linearni centar grada.
Prostor bivše vojarne Luščić je u tom kontekstu shvaćen kao nastavak tog urbanog poteza, ali i njegov završetak i prijelaz u prirodni krajolik šume Kozjače.

“PEJSAŽ MOZAIKA”

KONCEPT

Rješenje se temelji na paralelnim propitivanju i rješavanju obje razine zadatka: na strategijskom i projektnom mjerilu.
Osnovna premisa projekta je korištenje urbanog i prirodnog pejsaža, te osmišljenog javnog programa kao katalizatora urbanog razvoja.

Programska ideja temelji se na principu “mozaika” kao pristupa i prostorno-planerskog alata za formiranje tipa urbanog pejsaža koji će uključivati različite programe i funkcije omogućavajući u isto vrijeme adaptibilno i transformabilno urbanističko rješenje.
Prostor urbanističke osi Luščić – Novi centar – Zvijezda – Gaza, kao i lokacija bivše vojarne Luščić postaju PEJSAŽ MOZAIKA.

Urbanistička os postaje poligon za stvaranje novog tipa kreativne industrije, kulturnih tvornica i novih oblika (samo)zaposlenja.
Na razini užeg obuhvata to znači stvaranje urbanog tkiva sa svim aspektima željene urbanosti koja uključuje miješane i adaptibilne namjene, nove tipologije, napredniju mobilnost, nove vrste ekonomije, uporabu obnovljivih izvora energije (solarna i geotermalna) i kreaciju novog javnog prostora.

STRATEGIJSKA RAZINA RJEŠENJA

Na strategijskoj razini, glavna je urbanistička os Luščić – Novi centar – Zvijezda – Gaza zamišljena kao linearni prostor na kojem su smještene osnovne urbane funkcije i prepoznatljivi javni ambijenti koji stvaraju novi urbani karakter grada.
U širem kontekstu Karlovca, urbanistička os povezuje tri tipa pejsaža:

1. prirodni pejsaž šume Kozjače

2. urbani pejsaž duž urbanističke osi Luščić – Novi centar – Zvijezda – Gaza

3. prirodni riječni pejsaž obala rijeka Korane i Kupe

Dijelovi prostorne cjeline međusobno se nadopunjuju planiranim sadržajima koji služe potrebama cjeline, ali i na razini pojedinih gradskih četvrti i njihovog okolnog prostora.
Na strategijskoj razini rješavaju se prostorni problemi u zonama postojeće izgradnje, dok se na krajevima urbanističke osi – Luščić i Gaza, predviđaju novi gradski prostori koje karakterizira modularna blokovska izgradnja lako prilagodljiva nepredviđenim scenarijima.

Duž glavne urbanističke osi predviđaju se tornjevi mješovite namjene kao urbani reperi na odabranim lokacijama kojima se pojačava prostorni dojam i orijentacija duž osi.

Prometno rješenje temelji se na povezivanju započetih prometnih i urbanih poteza čime se ostvaruje cjelovitost prometne mreže, a prometne prepreke rješavaju se rekonstrukcijom postojećih i izvedbom novih pothodnika čime su omogućeni sigurni pješački putevi.

PROJEKTNA RAZINA RJEŠENJA

Na projektnoj razini – lokaciji bivše vojarne Luščić, rješenje urbane matrice proizašlo je iz koncepta sagledane cjeline, te se ostvaruje integracija s okolnim gradskim prostorima u jednu cjelinu, uz ostvarivanje identiteta novog gradskog prostora.

Lokacija postaje PEJSAŽ MOZAIKA: višenamjenski prostor visoke gustoće sadržaja i programa unutar kojeg se smještaju javne građevine i površine (škola, vrtić, koncertna dvorana, sportski prostori, parkovi, promenade, trgovi, prometna infrastruktura), inovativne i možda nepredvidive aktivnosti, kreativna i digitalna industrija, kulturne tvornice...
Naglasak je stavljen na širenje javnog prostora koji se kreće kroz više razina (podzemna razina: garaže; javno prizemlje; prvi kat i zadnji kat: razni tipovi i oblici javnog i polujavnog prostora).

Rješenje afirmira kvalitetnu zatečenu vegetaciju u središnjem dijelu obuhvata te je oblikuje kao nastavak planiranog perivoja u Novom centru s kojim je povezan zelenim pothodnikom ispod gradskog prometnog prstena. Radi ostvarivanja sigurnih pješačkih tokova, središnja prometnica je denivelirana te ujedno služi kao pristup podzemnoj garaži ispod središnjeg trga.

Urbanistička os je naglašena drvoredima, te je njezino sagledavanje moguće s vidikovca na najvišem jugozapadnom dijelu obuhvata.

Planiranje sadržaja ide u smjeru preklapanja sadržaja i uklapanja stambene namjene čime se osigurava vitalitet prostora uz predviđene javne sadržaje: osnovna škola i dječji vrtić, bazenska ili klizačka dvorana, glazbena škola s koncertnom dvoranom, dom za starije, inovacijski centar, umjetnička kolonija, hitne službe, kongresni centar i trgovački sadržaji.

Dio postojećih građevina je zadržan i uklopljen u novostvorenu urbanu matricu, s mogućnošću izvedbe novih građevina na njihovim pozicijama.

FAZE IMPLEMENTACIJE RJEŠENJA

Proces implementacije plana odvija se kroz 3 osnovne faze:

Faza 1: Priprema. Čuvanje prostora – Luščić park
Rušenje postojeće nefunkcionalne građevne strukture u obuhvatu i recikliranje preostalog građevinskog materijala.

Faza 2: Program i Plan. Urbanistički plan za Luščić
Istovremeno razvijanje i implementacija urbanističkog plana (program, infrastruktura i mreža urbanih blokova) s aktivnom participacijom lokalne zajednice.

Faza 3: Gradnja i korištenje. Luščić: Pejsaž Mozaika
Planiranje i projektiranje prema planu u fazama (prvo se grade potrebne javne građevine i prostori produkcije s pridruženim stambenim i komercijalnim prostorom kako bi se stvorila održiva zajednica)

Predložena urbana struktura – PEJSAŽ MOZAIKA – predstavlja “matricu mogućnosti”, unutar koje se formiraju adaptabilni blokovi – površine izgradnje koje omogućuju faznost implementacije rješenja, fleksibilnost daljnjeg programskoga razvoj i kreativnost arhitektonskog oblikovanja – istovremeno čuvajući urbani i prostorni koncept cjeline.

EUROPAN 15 – “PRODUKTIVNI GRAD”

KARLOVAC: Luščić – Producing the new urbanity

Urbanističko – arhitektonsko rješenje “Mosaic Landscape – Pejsaž mozaika”

Lokacija: Karlovac

Autori: Luka Krmpotić, Ines Mravunac

Suradnja: Martina Petrač (3D vizualizacije)

Godina projekta: 2019.

Površina šireg obuhvata: 500 ha

Površina užeg obuhvata: 25 ha

U srijedu, 4. ožujka 2020. u 19 h otvorit će se izložba “Svijet kao paviljon. Vjenceslav Richter” u palači lijepih umjetnosti Bozar, u Bruxellesu, u Belgiji.

U povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti i briselske palače lijepih umjetnosti Bozar, realizirana je izložba arhitekta i umjetnika Vjenceslava Richtera na kojoj će biti prikazano stotinjak njegovih radova.

Polazna točka izložbe su sinteza i sintezni pristup koji su utkani u svaki segment Richterovog stvaralaštva, kako arhitektonskog i umjetničkog tako i onog u području teoretskog promišljanja i eksperimentalno-istraživačkog djelovanja.
Richterov rad česta je tema i poticaj za istraživanja suvremenih umjetnika, pa će tako na izložbi će biti prikazan i rad Marka Tadića pod nazivom “Man standing in a Museum looking at something” iz 2017.

U Muzeju suvremene umjetnosti 2017. održana je velika retrospektivna izložba Vjenceslava Richtera “Buntovnik s vizijom” ( o čemu smo pisali ovdje) koja je valorizirala i pozicionirala Richtera u kontekstu nacionalne i internacionalne umjetničke i arhitektonske scene druge polovice 20. st.

Tijekom 2018. godine izložba je postavljena u Neue Galerie u Grazu, zatim u belgijskom gradu Wevelgemu te u Veneciji, a Richterovo stvaralaštvo bilo je predstavljeno i u okviru izložbe “Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980”, u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

Izložba u Bozaru još jedan je doprinos promociji hrvatske arhitektonske i umjetničke baštine, ali i novog čitanja Richterovog stvaralaštva.

Izložba će biti otvorena do 19. travnja 2020.

Kustosi: Vesna Meštrić (MSU), Iwan Strauven i Francelle Cane (BOZAR).

Izvor: MSU

Objavljene su nominacije za godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata (HKA) za 2019. godinu.

Ocjenjivački sud za dodjelu nagrada Hrvatske komore arhitekata za 2019. godinu, u sastavu: akademik Nikola Bašić, dipl. ing. arh.,predsjednik, Tomislav Ćurković, dipl. ing. arh., prof. Ante Kuzmanić, dipl. ing. arh., akademik Mladen Obad Šćitaroci, dipl. ing. arh., prof. dr. sc. Karin Šerman, dipl. ing. arh. donio je odluku o slijedećim nominacijama:

Za Medalju za arhitekturu Ocjenjivački sud nominirao je četiri realizacije:

1. Grand Park Hotel Rovinj

Autor: 3LHD Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Paula Kukuljica

Foto: Jure Živković

2. Rekonstrukcija i dogradnja putničkog terminala Zračne luke Split

autori: Ivan Vulić, Ivan Radeljak

Foto: Ivan Radeljak

3. Bazen i recepcija kampa Stella Maris

Autori: NFO Damjan Kolundžić, Kata Marunica, Nenad Ravnić

Foto: Marko Mihaljević

4. Seosko domaćinstvo na Hartovskom vrhu

Autori: Branimir Rajčić, Mariela Žinić

Foto: Robert Leš

Za Medalju za konceptualni pothvat Ocjenjivački sud nominirao je dva rada:

1. LA agriculture 2019, IV interdisciplinarna radionica na Lastovu i postprodukcija

Autori: Marina Bucat, Ivana Marčeta Frlan, Marijana Mastilović, Žarko Tičinović, Korana Zavadlav

2. Mjera, časopis Društva arhitekata Dubrovnik

Autori: Divna Antičević, Božo Benić, Romano Duić Izvor: Hrvatska komora arhitekata

Izvor: Hrvatska komora arhitekata

Arhitekt i urbanist Michel Sorkin (r. 1948.) preminuo je u New Yorku u 71. godini od posljedica zaraze  virusom COVID-19. Njegovu smrt potvrdili su kolege s fakulteta City College of New York (CCNY) gdje je djelovao kao direktor emeritus na kolegiju Urban Design Program.

Sorkin je druga poznata žrtva corona virusa među arhitektima, nakon što je 15. ožujka 2020. u Milanu preminuo talijanski arhitekt Vittorio Gregotti u 92. godini života, urednik Cassabelle i možda najpoznatiji po transformiranju stadiona Estadi Olímpic de Montjuïc (1927.) u Barceloni u Olimpijski stadion godine 1992.

Michael Sorkin je rođen u Washingtonu, D.C., arhitekturu je diplomirao 1970. u Chicagu, a Master of Architecture dobio je na Massachusetts Institute of Technology 1974.

Michael Sorkin, foto: Jeff Barnett Winsby

Sorkin je kao arhitekt, teoretičar, predavač i autor bio jedan od najistaknutijih zagovaratelja društvene pravednosti i održivosti u projektiranju i urbanističkom planiranju.

Njegov ured, Michael Sorkin Studio, osnovan 1980.-ih, imao je niz arhitektonskih projekata u Kini, a među nedavnim projektima navodi se projekt- finalist arhitektonskog natječaja Big Ideas for Small Lots NYC 2019., za dostupno stanovanje u New Yorku, s višestambenom jedinicom “House as Garden” za lokaciju u Harlemu.
Podružnica njegove tvrtke osnovana 2005., Terreform, je istraživački studio koji se bavi proučavanjem održivosti.

Projekt “House as Garden”, finalist natječaja Big Ideas for Small Lots NYC 2019., vizualizacija: Michael Sorkin Studio

Pored istraživačkog i projektantskog rada, Sorkin je bio široko poznat zbog svog plodnog pisanja, a svoju britku kritiku uvijek je izražavao inteligentno i oštroumno.  
Još od 1980.-ih, kada je bio arhitektonski kritičar za Village Voice, doprinosio je kritikama, esejima, promišljanjima o urbanizmu, kao i nizom uredničkih izleta za časopise The Architectural Review, Architectural Record, The Nation i AN, među ostalim, a autor je i urednik 20-ak knjiga.
Njegovi doprinosi u ulozi urednika su brojni, a prošle godine mu je organizacija AIA (The American Institute of Architects) dodijelila nagradu 2019 Collaborative Achievement Award za njegovo 40-godišnje djelovanje.

Dva mjeseca prije predsjedničkih  izbora u SAD-u 2016. Sorkin je napisao: “Civilizacije obilježavaju njihovi prioriteti, a naši su previše usmjereni prema zatvorima, šoping-centrima, i ‘McMansions-ima’, a premalo prema dobrom stanovanju za sve, za cjelovite i održive zajednice, zelenu energiju, racionalnu mobilnost, institucije podrške.
Politika programira našu arhitekturu.

Zaštitni znak Trumpove politike je jedan primjerak arhitekture – apsurdni faraonski zid koji je na meksičkoj granici. Cijeli njegov projekt trubi kontrola, a njegovu mantru dijele mnogi arhitekti: ‘Samo prepusti meni!'”

Zagovarajući stav da ta kontrola mora biti podijeljena sa zajednicama, Sorkin kaže da je planiranje u New Yorku postalo “previše usmjereno prema novcu, a odmaknuto od ljudi” te kako je “kapacitet susjedstava da smisleno participiraju u planiranju svojih sudbina – što u široj sferi svi dijelimo – fundamentalan. Mudrost ne pripada jednoj određenoj skupini”, pisao je Sorkin za Architectural Record.

Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) pokrenulo je stručnu online platformu o graditeljskom fondu i baštini Zagreba i o primjerima sanacije posljedica potresa – obnovi.zg te pozvalo kolegice i kolege za sudjelovanje u kreiranju platforme i razmjenu podataka.

“Kako bismo u kriznoj situaciji što prije došli do kvalitetnih i stručno utemeljenih odluka, potrebno je u sakupljanje i razmjenu relevantne raznorodne dokumentacije uključiti što širi krug stručne i zainteresirane javnosti te međusobno povezati sve institucije i pojedince s korisnim i vrijednim iskustvima, jer su prijenos i dijeljenje informacija jedan od ključnih preduvjeta za osmišljavanje uspješnih, stručnih i provedivih rješenja za obnovu.

Stoga smo pozvali sve zainteresirane da se uključe u stručnu raspravu o mogućim modelima obnove i stvaranje otvorene online platforme o graditeljskom fondu i baštini Zagreba kao i o primjerima sanacije posljedica potresa.

Cilj je doprinijeti kvaliteti obnove formiranjem mjesta za razmjenu podataka koji su inače raspršeni po brojnim pojedinačnim izvorima i razvijenim bazama u interdisciplinarnu cjelinu.

Platforma prikuplja informacije o postojećim repozitorijima podataka o Zagrebu (arhivske fotografije, nacrti, znanstveni, stručni i publicistički članci, arhitektonski snimci pojedinih zgrada i urbanističkih sklopova, podaci iz istraživanja – radni materijali i gotove studije, realizirani i planirani projekti u zonama koje su najviše pogođene potresom i sl.), kao i o domaćim i inozemnim stručnim radovima i primjerima koji se bave temom sanacije posljedica potresa s tehničkog (inženjerskog), konzervatorsko-restauratorskog, kulturnog, sociološkog i antropološkog aspekta (planovi i programi sanacije i obnove, smjernice za obnovu zona i pojedinačnih objekata, znanstveni i stručni članci, studije, pregledni članci i sl.) te služi da se informacije povežu i, po mogućnosti, geolociraju.

Naročito važan segment čine doprinosi pojedinaca (autora, ali i zainteresiranih građana koji posjeduju korisnu dokumentaciju) koji su se bavili istraživanjem ili radom na nekoj od spomenutih tema, a koji do sada nisu bili uvršteni niti u jednu bazu podataka s otvorenim pristupom.

Ključni doprinos ove platforme vidimo upravo u objedinjavanju materijala iz brojnih postojećih baza, koje ova interdisciplinarna problematika okuplja na jednom mjestu.

Ambicija platforme jest da bude koristan alat svima koji će se u nekom trenutku susresti sa zadatkom da ponude konkretno rješenje za neki vid problema prouzročenih potresom, ali i da postane mjesto razmjene znanja i iskustava različitih struka, pristupa i izvora.

Mole se svi koji će se odazvati pozivu (studenti, nastavnici, prakticirajući projektanti i prostorni planeri, istraživači, stručnjaci, znanstvenici,…), da ne učitavaju (uploadaju) priloge koji su u otvorenom pristupu javno dostupni iz drugih repozitorija, nego da u tom slučaju prilože samo poveznicu (link) kako bi se izbjeglo umnažanje podataka i nepotrebno trošenje prostora za pohranu.

Autore koji su bili angažirani na izradi radova koji do sada nisu bili uvršteni niti u jednu bazu podataka s otvorenim pristupom, molimo da na platformi registriraju barem podatak o postojanju tog materijala (npr. arhitektonski snimak postojećeg stanja nekog objekta, fotodokumentacija, prikupljena arhivska građa, realizirani ili planirani projekt i tsl.).

Ukoliko se odlučite na platformu prenijeti materijale koje ste sami izradili ili ste ih sakupili, molimo da vodite računa da kao dio jednog unosa moguće uploadati najviše 20 priloga u .jpg formatu (svaki max. 3 Mb) i 10 priloga u .pdf formatu (svaki max. 3 Mb), a dostavlja se i podatak da li su prilozi dostupni i u .dwg ili nekom drugom vektorskom formatu za CAD ili BIM programe.

Autore koji su se znanstveno ili stručno bavili tematikom koja je navedena kao ključna za ovu platformu, molimo da odvoje malo vremena i da unesu podatke o svojim radovima, člancima i da ih, ako je primjenjivo, povežu s konkretnim lokacijama.

U drugoj fazi izradit će se preglednik u kojem će se nastojati sistematično i upotrebljivo prezentirati prikupljeni podaci u odnosu na lokaciju, temu, vremensku odrednicu, izvore i tsl., a platforma će biti trajno otvorena za unos novih podataka.

Vrijeme koje uložimo kao pojedinci koji su se već, pa makar i periferno, bavili nekim prostorima i temama, može postati dio jednoga neprocjenjivog resursa koji će nam kao zajednici omogućiti da kvalitetnije riješimo zadatke koji su pred nama”, stoji u pozivu UHA-e.

Kako biste sudjelovali u kreiranju platforme obnovi.zg potrebno se registrirati, a upute sa strukturom i predloškom za unos podataka i upload priloga možete preuzeti ovdje.

Platformu podržavaju:

Udruženje hrvatskih arhitekata  / Društvo arhitekata Zagreba  / Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Institut za povijest umjetnosti / Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske / Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata / Hrvatska komora arhitekata / Udruženje hrvatskih urbanista / Hrvatsko restauratorsko društvo / IIC – Hrvatska grupa / Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu / Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.